Kapitalizam dolazi po naše grickalice

"Privatne kompanije odlučuju o količini i postavljaju cijene iza zatvorenih vrata u svojim salama za sastanke, odgovarajući samo neizabranim dioničarima. Mi ostali živimo pod njihovim nedemokratskim dekretima, uzimajući ono što nam daju. Shrinkflacija se čini smiješnom sve dok je ne prepoznate kao izraz moći. Korporacije osjećaju da nas mogu zakidati na poslasticama jer misle da možemo ništa učiniti po tom pitanju. U krivu su."

Usporedba dvaju pakiranja čipsa Pringles Original od 200g i 165g, čija je cijena ista, 19. travnja 2022. godine (izvor: Brett Jordan @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Od vrećica za čips punih zraka do one sumnjive jamice na dnu staklenke maslaca od kikirikija, prehrambene korporacije besramno smanjuju omjer poslastica po dolaru. Grickalice su mali, ali ključni užitak koji nam kapitalisti potiho otimaju.

Zamislite scenu. Dok sjedate pogledati nogometnu utakmicu ili epizodu Otoka ljubavi, otvarate vrećicu čipsa s okusom roštilja. U nevjerici gledate u polupraznu vrećicu. Zapravo ste kupili vrećicu zraka s nekoliko komadića čipsa na dnu. Ovo je univerzalno iskustvo i zove se shrinkflacija (shrinkflation).

 

Korporacije već godinama smanjuju količinu hrane u svojim proizvodima, a cijene drže na istoj razini ili ih čak povećavaju. U potezu koji bi se trebao tretirati kao kazneno djelo, Häagan-Dazs je 2009. godine smanjio svoje bačve sladoleda za dvije unce. Toblerone je 2016. godine pokušao smanjiti svoje čokoladice, koje su dobile komično velike razmake između svakog vrha čokoladne piramide. Promjena je bila previše vizualno očita, pa su nakon popriličnog broja negativnih reakcija na internetu ipak malo promijenili taktiku – no, suptilnije promjene je teže primijetiti. Frito-Lay je 2014. smanjio svoju vrećicu Sun Chipsa s deset na samo sedam unci. Mislite li da je i cijena smanjena za 30 posto? Naravno da nije! Na potrošačima_cama je ostalo da plate više, a dobiju manje.

 

Sendviči s maslacem od kikirikija i džemom klasična su američka hrana i vjerojatno jedna od naših jedinih obranjivih kulturnih inovacija, ali danas u supermarketu ne možete pronaći nijednu staklenku maslaca od kikirikija ili džema koja na dnu nema malo udubljenje. Svrha te jamice je prikriveno smanjivanje sadržaja unutar staklenke. Pažljiviji kupci izvijestili su da slična udubljenja nalaze na svemu, od posudica s humusom do posudica s parmezanom. Provjerite odmah svoju smočnicu i pronaći ćete jamice posvuda, osim na vašim obrazima, jer se nećete smijati.

 

Ova korporativna praksa postala je još učestalija ove godine, budući da tvrtke koriste izgovor inflacije kao paravan za besramno dizanje cijena. Pakiranje od dva komada čokoladice Reese’s Peanut Butter Cups smanjilo se s 1,6 unci na 1,5 uncu. General Mills svoju je „obiteljsku“ kutiju žitarica smanjio za oko 6 posto. Vrećice Doritos čipsa izgubile su 0,5 unci. Osim navedene neto gramaže, pakiranje je identično – samo su predani poznavatelji grickalica primijetili ove promjene. Neka pakiranja hrane za pse Pedigree smanjila su se s pedeset na četrdeset četiri funte. Da, pokušavaju izgladnjeti i vašeg psa. Ovo se ne događa samo u slučaju hrane. Manje je papirnatih ručnika u pakiranju Bounty, a smanjena je i težina pakiranja deterdženta za rublje Gain.

 

Shrinkflacija doživljava trenutak proboja u pop kulturu. Riječ je nedavno dodana u rječnik Merriam-Webster, a fenomen je bio i predmetom višestrukih TikTokova u stilu istraživačkih novinara. Međutim, shrinkflacija nije pomodni trend koji su kompanije prihvatile kako bi preživjele pandemiju. To je neizbježan dio našeg ekonomskog sistema. U kapitalizmu, tvrtke su motivirane ostvarivati profit nauštrb svega ostalog. Nemaju nikakvu dužnost prema okolišu, vladi, pa čak ni potrošaču. Njihov je cilj doći do vašeg novca i inkasirati što je više moguće. Sva dodatna financijska ulaganja koja ulože u proizvod smanjuju njihovu profitnu maržu.

 

Lako je zamisliti tehnokratski liberalni odgovor na ovaj problem. Aparatčici će pisati bijele knjige o potrebi za strožim zakonima o označavanju i snažnim agencijama za zaštitu potrošača koje podučavaju ljude da uspoređuju cijenu i gramažu prije kupnje. Međutim, niti jedno od ovih rješenja ne zadire u srž stvari, a to je temeljna neravnoteža moći. Privatne kompanije odlučuju o količini i postavljaju cijene iza zatvorenih vrata u svojim salama za sastanke, odgovarajući samo neizabranim dioničarima. Mi ostali živimo pod njihovim nedemokratskim dekretima, uzimajući ono što nam daju.

 

Shrinkflacija se čini smiješnom sve dok je ne prepoznate kao izraz moći. Korporacije osjećaju da nas mogu zakidati na poslasticama jer misle da možemo ništa učiniti po tom pitanju. U krivu su. Ne moramo se zadovoljiti staklenkama džema s jamicama i vrećicama za čips lakšima od zraka. Ako se organiziramo, možemo zauzeti tvornicu grickalica.

Daniel Atonna je član Mid-Hudson Valley DSA i politički koordinator u For the Many.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve