Kapitalizam dolazi po naše grickalice

"Privatne kompanije odlučuju o količini i postavljaju cijene iza zatvorenih vrata u svojim salama za sastanke, odgovarajući samo neizabranim dioničarima. Mi ostali živimo pod njihovim nedemokratskim dekretima, uzimajući ono što nam daju. Shrinkflacija se čini smiješnom sve dok je ne prepoznate kao izraz moći. Korporacije osjećaju da nas mogu zakidati na poslasticama jer misle da možemo ništa učiniti po tom pitanju. U krivu su."

Usporedba dvaju pakiranja čipsa Pringles Original od 200g i 165g, čija je cijena ista, 19. travnja 2022. godine (izvor: Brett Jordan @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Od vrećica za čips punih zraka do one sumnjive jamice na dnu staklenke maslaca od kikirikija, prehrambene korporacije besramno smanjuju omjer poslastica po dolaru. Grickalice su mali, ali ključni užitak koji nam kapitalisti potiho otimaju.



Zamislite scenu. Dok sjedate pogledati nogometnu utakmicu ili epizodu Otoka ljubavi, otvarate vrećicu čipsa s okusom roštilja. U nevjerici gledate u polupraznu vrećicu. Zapravo ste kupili vrećicu zraka s nekoliko komadića čipsa na dnu. Ovo je univerzalno iskustvo i zove se shrinkflacija (shrinkflation).
 
Korporacije već godinama smanjuju količinu hrane u svojim proizvodima, a cijene drže na istoj razini ili ih čak povećavaju. U potezu koji bi se trebao tretirati kao kazneno djelo, Häagan-Dazs je 2009. godine smanjio svoje bačve sladoleda za dvije unce. Toblerone je 2016. godine pokušao smanjiti svoje čokoladice, koje su dobile komično velike razmake između svakog vrha čokoladne piramide. Promjena je bila previše vizualno očita, pa su nakon popriličnog broja negativnih reakcija na internetu ipak malo promijenili taktiku – no, suptilnije promjene je teže primijetiti. Frito-Lay je 2014. smanjio svoju vrećicu Sun Chipsa s deset na samo sedam unci. Mislite li da je i cijena smanjena za 30 posto? Naravno da nije! Na potrošačima_cama je ostalo da plate više, a dobiju manje.
 
Sendviči s maslacem od kikirikija i džemom klasična su američka hrana i vjerojatno jedna od naših jedinih obranjivih kulturnih inovacija, ali danas u supermarketu ne možete pronaći nijednu staklenku maslaca od kikirikija ili džema koja na dnu nema malo udubljenje. Svrha te jamice je prikriveno smanjivanje sadržaja unutar staklenke. Pažljiviji kupci izvijestili su da slična udubljenja nalaze na svemu, od posudica s humusom do posudica s parmezanom. Provjerite odmah svoju smočnicu i pronaći ćete jamice posvuda, osim na vašim obrazima, jer se nećete smijati.
 
Ova korporativna praksa postala je još učestalija ove godine, budući da tvrtke koriste izgovor inflacije kao paravan za besramno dizanje cijena. Pakiranje od dva komada čokoladice Reese’s Peanut Butter Cups smanjilo se s 1,6 unci na 1,5 uncu. General Mills svoju je „obiteljsku“ kutiju žitarica smanjio za oko 6 posto. Vrećice Doritos čipsa izgubile su 0,5 unci. Osim navedene neto gramaže, pakiranje je identično – samo su predani poznavatelji grickalica primijetili ove promjene. Neka pakiranja hrane za pse Pedigree smanjila su se s pedeset na četrdeset četiri funte. Da, pokušavaju izgladnjeti i vašeg psa. Ovo se ne događa samo u slučaju hrane. Manje je papirnatih ručnika u pakiranju Bounty, a smanjena je i težina pakiranja deterdženta za rublje Gain.
 
Shrinkflacija doživljava trenutak proboja u pop kulturu. Riječ je nedavno dodana u rječnik Merriam-Webster, a fenomen je bio i predmetom višestrukih TikTokova u stilu istraživačkih novinara. Međutim, shrinkflacija nije pomodni trend koji su kompanije prihvatile kako bi preživjele pandemiju. To je neizbježan dio našeg ekonomskog sistema. U kapitalizmu, tvrtke su motivirane ostvarivati profit nauštrb svega ostalog. Nemaju nikakvu dužnost prema okolišu, vladi, pa čak ni potrošaču. Njihov je cilj doći do vašeg novca i inkasirati što je više moguće. Sva dodatna financijska ulaganja koja ulože u proizvod smanjuju njihovu profitnu maržu.
 
Lako je zamisliti tehnokratski liberalni odgovor na ovaj problem. Aparatčici će pisati bijele knjige o potrebi za strožim zakonima o označavanju i snažnim agencijama za zaštitu potrošača koje podučavaju ljude da uspoređuju cijenu i gramažu prije kupnje. Međutim, niti jedno od ovih rješenja ne zadire u srž stvari, a to je temeljna neravnoteža moći. Privatne kompanije odlučuju o količini i postavljaju cijene iza zatvorenih vrata u svojim salama za sastanke, odgovarajući samo neizabranim dioničarima. Mi ostali živimo pod njihovim nedemokratskim dekretima, uzimajući ono što nam daju.
 
Shrinkflacija se čini smiješnom sve dok je ne prepoznate kao izraz moći. Korporacije osjećaju da nas mogu zakidati na poslasticama jer misle da možemo ništa učiniti po tom pitanju. U krivu su. Ne moramo se zadovoljiti staklenkama džema s jamicama i vrećicama za čips lakšima od zraka. Ako se organiziramo, možemo zauzeti tvornicu grickalica.





Daniel Atonna je član Mid-Hudson Valley DSA i politički koordinator u For the Many.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.
  • 9. listopada 2023. Kad ti petsto zakonskih prijedloga radi o glavi Liberalna i neoliberalna legislativa te pravni okviri, kako u Europi tako i Americi, očekivano, uspješno i brzo apsorbiraju ultrakonzervativne pritiske i transfobnu artikulaciju koja direktno utječe na trans populaciju. Donose se diskriminatorni zakoni koji zatiru prava jedne društvene skupine i u sebi sadržavaju opasne eradikcionističke elemente koji prijete genocidnim nasiljem.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve