Thomas Paine, najgorljiviji kritičar britanske krune u povijesti

"Ideja da postoji inherentna plemenitost kraljevske obitelji, napisao je Paine, potpuna je besmislica. „Kada bismo mogli skinuti tamni pokrov antiknosti i trasirati ih do njihovog prvog uspona, više je nego vjerojatno da bismo uvidjeli kako prvi od njih nije ništa bolji od glavnog lupeža neke nemirne družine, čiji su mu divlji maniri ili nadmoć u suptilnosti pribavili titulu glavnog među razbojnicima; i koji je, povećavajući svoju moć i šireći svoje pustošenje, izazvao strahopoštovanje kod tihih i bespomoćnih, koji bi kupovali vlastitu sigurnost čestim prilozima.“"

„Noćna napast Toma Painea“, karikatura Jamesa Gillrayja, 10. prosinca 1792. godine. Satira je komentar na britansko suđenje Thomasu Paineu u odsustvu. 8. prosinca 1792. proglašen je krivim zbog klevete. Na crtežu Paine leži u krevetu i sanja o sudskom procesu. (izvor: The Metropolitan Museum of Art, preuzeto prema Public domain licenci)
Američka revolucija bila je inspirirana nemilosrdnom kritikom britanske monarhije. Zašto sada prestati?



Otkako je objavljena vijest o smrti Elizabete II u dobi od devedeset i šest godina, američki društveni mediji preplavljeni su odavanjem počasti, memovima i nemilosrdnim sprdnjama na račun preminule kraljice – od kojih su potonja nekima zasmetala.
 
Jeff Bezos, glavni izvršni direktor Amazona, koji je pomogao modernizirati carstvo za korporativno doba, doživio je uvredljivim to da je profesor lingvistike Uju Anya opisao pokojnu kraljicu kao monarhinju „lopovskog, silovateljskog, genocidnog carstva“.
 
„Ovo je čovjek koji navodno radi na tome da učini svijet boljim mjestom? Ne bih rekao. Zapanjujuće.“, reagirao je Bezos na Twitteru. Čini se da se Twitter slaže; njegovi su moderatori izbrisali Anyinu objavu.
 
Bezosu i drugim američkim rojalističkim ulizicama dobro bi došao podsjetnik da Anya ima srodnu dušu među ocima utemeljiteljima – osobito jednom od njih. Nitko se nije toliko divljački obrušio na englesko prijestolje kao Thomas Paine, pisac i urednik iz osamnaestog stoljeća, čiji je pamflet od četrdeset sedam stranica Zdravi razum (Common Sense) postao viralan u američkim kolonijama kada je objavljen u siječnju 1776. godine.
 
Dio popularnosti Paineove proze bila je kritička oštrica njegovih stavova o matičnoj zemlji, koji danas zvuče poput zajedljivih tweetova.
 
U Zdravom razumu naziva engleskog kralja Georgea III „kraljevskim siledžijom Velike Britanije“, koji je „zlokobno prekršio svaku moralnu i ljudsku obvezu, pogazio prirodu i savjest pod svojim nogama, te postojanim i konstitutivnim duhom drskosti i okrutnosti priskrbio sebi sveopću mržnju.“
 
Paine nije prezirao samo jednog konkretnog britanskog vladara, već monarhe općenito.
 
„Ima nešto krajnje smiješno u sastavu monarhije“, napisao je. „Ona najprije isključuje čovjeka iz sredstava informiranja, da bi ga potom osnažila da djeluje u slučajevima kada je potrebna najviša prosudba. Pozicija u kojoj se nalazi kralj odvaja ga od svijeta, dok posao kralja zahtijeva od njega da ga temeljito poznaje; stoga različiti dijelovi, neprirodnim suprotstavljanjem i uništavanjem jedan drugoga, dokazuju da je čitava ličnost apsurdna i beskorisna.“
 
Apsurdna, beskorisna – čak i zla. Monarhija je „najuspješnija izmišljotina za promicanje idolopoklonstva koju je Đavo ikada ustanovio“.
 
Ideja da postoji inherentna plemenitost kraljevske obitelji, napisao je Paine, potpuna je besmislica. „Kada bismo mogli skinuti tamni pokrov antiknosti i trasirati ih do njihovog prvog uspona, više je nego vjerojatno da bismo uvidjeli kako prvi od njih nije ništa bolji od glavnog lupeža neke nemirne družine, čiji su mu divlji maniri ili nadmoć u suptilnosti pribavili titulu glavnog među razbojnicima; i koji je, povećavajući svoju moć i šireći svoje pustošenje, izazvao strahopoštovanje kod tihih i bespomoćnih, koji bi kupovali vlastitu sigurnost čestim prilozima.“
 
Za Painea nije bila slučajnost da su zemlje bez kraljeva manje ratovale. „Ponos kraljeva ono je što čovječanstvo dovodi u zbrku“, primijetio je. Dio te zbrke, tvrdio je, sastoji se u ludoriji rodovskog nasljeđivanja. „Priroda to ne odobrava; inače to ne bi toliko često činila ridikuloznim, dajući čovječanstvu magarca umjesto lava.“
 
Zbog ovakve rečenice Paine je 2022. godine lako mogao biti otkazan („Onaj tko se ne usuđuje vrijeđati, ne može biti iskren“, jednom je odgovorio svojim kritičarima), ali 1776. godine Zdravi razum bio je ključan za inspiriranje Američke revolucije.
 
„Bez pera autora Zdravog razuma“, jednom je priznao John Adams, „Washingtonov mač bio bi uzalud podignut.“





Ryan Zickgraf je novinar iz Atlante.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 29. travnja 2023. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!
  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve