Zaboravljeni revolucionar: Thomas Spence o spašavanju zajedničkog dobra

"Kada narod stvara zemljoposjednike, stvara čitavu svitu nasljednih tirana i ugnjetavača, kojima nisu dovoljni njihovi gospodski prihodi od rente, već se upinju doći i na vlast te je razdijeliti među sobom, primajući za funkcije koje u njoj obnašaju ogromne plaće, kao da su siromasi; tako da zbog najamnina koje budalasti ljudi budalasto plaćaju za ništa, jadno tupo magare narod biva natovareno s dva para košara."

Grafika na naslovnici zbirke Radical State Papers (1820), posvećene satiriziranju i ismijavanju radikalnih ideja, prikazuje Thomasa Spencea ispred „svinjskog mnoštva“, na podiju s Henryjem „Oratorom“ Huntom i personifikacijama onodobnih radikalnih časopisa Black Dwarf i Pigs' Meat (izvor: Thomas Spence Society)
„Kada narod stvara zemljoposjednike, stvara tirane i ugnjetavače“



Thomas Spence (1750-1814) danas je gotovo zaboravljen, ali je u vrijeme Francuske revolucije bio jedan od najpoznatijih mislilaca i aktivista lijevog krila radikalnog demokratskog pokreta u Engleskoj. U Red Round Globe Hot Burning, Peter Linebaugh opisuje ga kao „najdosljednijeg među komunistima zajedničkog dobra iz 1790-ih“. Njegov utjecaj nastavio se i nakon njegove smrti: Parlament je 1817. godine zabranio političke klubove koji su podržavali njegova stajališta, čime je spensizam postao jedina politička ideologija koja je ikada bila zabranjena u Engleskoj.
 
Godine 1775., ogorčen nepravdom parlamentarnog ograđivanja zemlje u Yorkshireu, počeo se zalagati za zajedničko vlasništvo nad cjelokupnom zemljom i decentraliziranu vladu utemeljenu u župama. S vremenom je nadogradio ono što se uvriježilo pod nazivom Spenceov plan, ponajviše zalažući se za univerzalno pravo glasa za muškarce i žene. Najcjelovitija izjava bio je Ustav savršenog Commonwealtha (The Constitution of a Perfect Commonwealth, 1798), u kojem je modificirao demokratski ustav koji su 1793. godine predložili jakobinci, dodajući odredbe kojima se osigurava da „Svi ljudi … imaju trajno vlasništvo i pravo na zemlju i njezine prirodne proizvode“.
 
Bio je član Londonskog dopisnog društva (London Corresponding Society) i više puta zatvaran tijekom 1790-ih zbog objavljivanja i prodavanja radikalne literature, uključujući Prava čovjeka Toma Painea i svoja vlastita djela. Kao odgovor na reakcionarnu osudu Edmunda Burkea protiv „svinjskog mnoštva“, objavio je popularni časopis, Pig’s Meat (Svinjsko meso), koji je podržavao Francusku revoluciju i pozivao na svrgavanje i eksproprijaciju britanske aristokracije. Bio je iznimno kritičan prema Paineu i drugim demokratima koji su podržavali političku, ali ne i ekonomsku jednakost.
 
Slijede ulomci iz Kraja ugnjetavanja (The End of Opression, 1795), u kojima Spence odgovara mladom čovjeku na neka pitanja. Nakon što se većina ljudi opredijeli za provođenje Plana, pita mladić, koja će biti „najjednostavnija metoda da se to učini, i to s najmanje krvoprolića?“
 
Spence odgovara:
 
Pretpostavimo da u zemlji koja je pripremljena na takvu stvar postoji nekoliko tisuća srčanih, odlučnih, dobro naoružanih ljudi pod upravom časnika, kao i odbor poštenih, rezolutnih, inteligentnih ljudi koji će djelovati kao privremena vlada i usmjeravati svoje akcije prema odgovarajućem cilju.
 
Ovaj bi odbor mogao objaviti manifest ili proglas, usmjeravajući ljude u svakoj župi da po njegovu primitku smjesta preuzmu u posjed cjelokupnu zemljišnu imovinu unutar svog okruga i postave je pod upravu odbora kojeg će imenovati, u ime stanovnika i za njihovo korištenje; svi zemljoposjednici trebali bi bez odlaganja, pod prijetnjom zapljene i zatvora, dostaviti spomenutom župnom odboru sve spise i dokumente koji se odnose na njihova imanja kako bi se smjesta spalili; također bi istovremeno trebali predati spomenutom odboru posljednje uplate zaprimljene od svojih zakupaca, kako bi se uspostavio župni fond za neposrednu uporabu, bez da se na to poziva iscrpljeni narod.
 
Kada bi se ovaj proglas općenito poštivao, stvar bi bila smjesta razriješena; no kada bi se aristokracija podigla na noge da to ospori, ljudi bi morali biti odlučni i očajni, uništavajući ih do korijena te jačajući svoje ruke bogatim konfiskacijama. Tako bi se rat vodio na štetu bogatog neprijatelja, a vojnici slobode, osim puni nade da će sudjelovati u budućem blagostanju zemlje, bili bi postojani i hrabri, jer bi bili dobro plaćeni.
 
Gdje god bi narod preuzeo zemlju u posjed (a to bi svakako trebalo postići što je prije moguće), aristokracija bi bila odsječena od rente kao značajnog resursa, što bi ih ubrzo prizvalo razumu, te bi postali bezopasni koliko i svi drugi ljudi.
 
(…)
 
Dobri učinci takve promjene bili bi uzbudljiviji i tim više oživljujući za izgladnjelu, očajnu djecu opresije negoli bi to bilo dobroćudno i iznenadno proljeće za promrzlu Zemlju nakon duge i teške zime.
 
Pomislite samo na višemilijunske rente koje se danas plaćaju tim samostvorenim nećacima svemogućeg Boga, na zemljišne kamate, koje se doslovno plaćaju ni za što drugo doli za stvaranje gospodara. Kažem vam, samo zamislite da sav taj novac kruži među ljudima, i tamo promiče rad i sreću, kao i sva umijeća i zvanja korisna u društvu; ne bi li ova promjena bila neopisiva?
 
Ovo ne bi bila ni jalova revolucija pukih neproduktivnih prava, za kakva se mnogi zalažu, niti iznenadni i privremeni priljev bogatstva kakav se zadobiva osvajanjem; već neprekidni protok trajnog bogatstva, uspostavljen sistemom istine i pravde, i zajamčen interesima svakog muškarca, žene i djeteta u zemlji.
 
Također, vlada takvog naroda ne bi više mogla biti tlačiteljska. Demokratske župe brinule bi o tome koliko će novca poslati državi da rasipa u svojim poduhvatima. Njihovi senatori, koji ne bi mogli biti zemljoposjednici, pokazali bi se pak mnogo poštenijima i vjernijima služenju svojim biračima od naše današnje toliko hvaljene gospode neovisnog bogatstva.
 
Kada narod stvara zemljoposjednike, stvara čitavu svitu nasljednih tirana i ugnjetavača, kojima nisu dovoljni njihovi gospodski prihodi od rente, već se upinju doći i na vlast te je razdijeliti među sobom, primajući za funkcije koje u njoj obnašaju ogromne plaće, kao da su siromasi; tako da zbog najamnina koje budalasti ljudi budalasto plaćaju za ništa, jadno tupo magare narod biva natovareno s dva para košara.
 
Dakle, tko god je toliko blesavo dobroćudan i odviše velikodušan da plaća najamnine skupini pojedinaca, ne bi se smio iznenaditi ako ga njegovi gospodari na sve načine, pomoću svih sredstava i izgovora pokušaju zadržati u takvom odnosu, dajući dovoljno prostora njegovim liberalnim sklonostima.
 




(Pravopis i kapitalizacija su modernizirani, dodani su prijelomi odlomaka. Cijeli tekst ovog i drugih djela Thomasa Spencea može se pronaći na Marxist Internet Archive.)





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 29. travnja 2023. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!
  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve