Zaboravljeni revolucionar: Thomas Spence o spašavanju zajedničkog dobra

"Kada narod stvara zemljoposjednike, stvara čitavu svitu nasljednih tirana i ugnjetavača, kojima nisu dovoljni njihovi gospodski prihodi od rente, već se upinju doći i na vlast te je razdijeliti među sobom, primajući za funkcije koje u njoj obnašaju ogromne plaće, kao da su siromasi; tako da zbog najamnina koje budalasti ljudi budalasto plaćaju za ništa, jadno tupo magare narod biva natovareno s dva para košara."

Grafika na naslovnici zbirke Radical State Papers (1820), posvećene satiriziranju i ismijavanju radikalnih ideja, prikazuje Thomasa Spencea ispred „svinjskog mnoštva“, na podiju s Henryjem „Oratorom“ Huntom i personifikacijama onodobnih radikalnih časopisa Black Dwarf i Pigs' Meat (izvor: Thomas Spence Society)
„Kada narod stvara zemljoposjednike, stvara tirane i ugnjetavače“



Thomas Spence (1750-1814) danas je gotovo zaboravljen, ali je u vrijeme Francuske revolucije bio jedan od najpoznatijih mislilaca i aktivista lijevog krila radikalnog demokratskog pokreta u Engleskoj. U Red Round Globe Hot Burning, Peter Linebaugh opisuje ga kao „najdosljednijeg među komunistima zajedničkog dobra iz 1790-ih“. Njegov utjecaj nastavio se i nakon njegove smrti: Parlament je 1817. godine zabranio političke klubove koji su podržavali njegova stajališta, čime je spensizam postao jedina politička ideologija koja je ikada bila zabranjena u Engleskoj.
 
Godine 1775., ogorčen nepravdom parlamentarnog ograđivanja zemlje u Yorkshireu, počeo se zalagati za zajedničko vlasništvo nad cjelokupnom zemljom i decentraliziranu vladu utemeljenu u župama. S vremenom je nadogradio ono što se uvriježilo pod nazivom Spenceov plan, ponajviše zalažući se za univerzalno pravo glasa za muškarce i žene. Najcjelovitija izjava bio je Ustav savršenog Commonwealtha (The Constitution of a Perfect Commonwealth, 1798), u kojem je modificirao demokratski ustav koji su 1793. godine predložili jakobinci, dodajući odredbe kojima se osigurava da „Svi ljudi … imaju trajno vlasništvo i pravo na zemlju i njezine prirodne proizvode“.
 
Bio je član Londonskog dopisnog društva (London Corresponding Society) i više puta zatvaran tijekom 1790-ih zbog objavljivanja i prodavanja radikalne literature, uključujući Prava čovjeka Toma Painea i svoja vlastita djela. Kao odgovor na reakcionarnu osudu Edmunda Burkea protiv „svinjskog mnoštva“, objavio je popularni časopis, Pig’s Meat (Svinjsko meso), koji je podržavao Francusku revoluciju i pozivao na svrgavanje i eksproprijaciju britanske aristokracije. Bio je iznimno kritičan prema Paineu i drugim demokratima koji su podržavali političku, ali ne i ekonomsku jednakost.
 
Slijede ulomci iz Kraja ugnjetavanja (The End of Opression, 1795), u kojima Spence odgovara mladom čovjeku na neka pitanja. Nakon što se većina ljudi opredijeli za provođenje Plana, pita mladić, koja će biti „najjednostavnija metoda da se to učini, i to s najmanje krvoprolića?“
 
Spence odgovara:
 
Pretpostavimo da u zemlji koja je pripremljena na takvu stvar postoji nekoliko tisuća srčanih, odlučnih, dobro naoružanih ljudi pod upravom časnika, kao i odbor poštenih, rezolutnih, inteligentnih ljudi koji će djelovati kao privremena vlada i usmjeravati svoje akcije prema odgovarajućem cilju.
 
Ovaj bi odbor mogao objaviti manifest ili proglas, usmjeravajući ljude u svakoj župi da po njegovu primitku smjesta preuzmu u posjed cjelokupnu zemljišnu imovinu unutar svog okruga i postave je pod upravu odbora kojeg će imenovati, u ime stanovnika i za njihovo korištenje; svi zemljoposjednici trebali bi bez odlaganja, pod prijetnjom zapljene i zatvora, dostaviti spomenutom župnom odboru sve spise i dokumente koji se odnose na njihova imanja kako bi se smjesta spalili; također bi istovremeno trebali predati spomenutom odboru posljednje uplate zaprimljene od svojih zakupaca, kako bi se uspostavio župni fond za neposrednu uporabu, bez da se na to poziva iscrpljeni narod.
 
Kada bi se ovaj proglas općenito poštivao, stvar bi bila smjesta razriješena; no kada bi se aristokracija podigla na noge da to ospori, ljudi bi morali biti odlučni i očajni, uništavajući ih do korijena te jačajući svoje ruke bogatim konfiskacijama. Tako bi se rat vodio na štetu bogatog neprijatelja, a vojnici slobode, osim puni nade da će sudjelovati u budućem blagostanju zemlje, bili bi postojani i hrabri, jer bi bili dobro plaćeni.
 
Gdje god bi narod preuzeo zemlju u posjed (a to bi svakako trebalo postići što je prije moguće), aristokracija bi bila odsječena od rente kao značajnog resursa, što bi ih ubrzo prizvalo razumu, te bi postali bezopasni koliko i svi drugi ljudi.
 
(…)
 
Dobri učinci takve promjene bili bi uzbudljiviji i tim više oživljujući za izgladnjelu, očajnu djecu opresije negoli bi to bilo dobroćudno i iznenadno proljeće za promrzlu Zemlju nakon duge i teške zime.
 
Pomislite samo na višemilijunske rente koje se danas plaćaju tim samostvorenim nećacima svemogućeg Boga, na zemljišne kamate, koje se doslovno plaćaju ni za što drugo doli za stvaranje gospodara. Kažem vam, samo zamislite da sav taj novac kruži među ljudima, i tamo promiče rad i sreću, kao i sva umijeća i zvanja korisna u društvu; ne bi li ova promjena bila neopisiva?
 
Ovo ne bi bila ni jalova revolucija pukih neproduktivnih prava, za kakva se mnogi zalažu, niti iznenadni i privremeni priljev bogatstva kakav se zadobiva osvajanjem; već neprekidni protok trajnog bogatstva, uspostavljen sistemom istine i pravde, i zajamčen interesima svakog muškarca, žene i djeteta u zemlji.
 
Također, vlada takvog naroda ne bi više mogla biti tlačiteljska. Demokratske župe brinule bi o tome koliko će novca poslati državi da rasipa u svojim poduhvatima. Njihovi senatori, koji ne bi mogli biti zemljoposjednici, pokazali bi se pak mnogo poštenijima i vjernijima služenju svojim biračima od naše današnje toliko hvaljene gospode neovisnog bogatstva.
 
Kada narod stvara zemljoposjednike, stvara čitavu svitu nasljednih tirana i ugnjetavača, kojima nisu dovoljni njihovi gospodski prihodi od rente, već se upinju doći i na vlast te je razdijeliti među sobom, primajući za funkcije koje u njoj obnašaju ogromne plaće, kao da su siromasi; tako da zbog najamnina koje budalasti ljudi budalasto plaćaju za ništa, jadno tupo magare narod biva natovareno s dva para košara.
 
Dakle, tko god je toliko blesavo dobroćudan i odviše velikodušan da plaća najamnine skupini pojedinaca, ne bi se smio iznenaditi ako ga njegovi gospodari na sve načine, pomoću svih sredstava i izgovora pokušaju zadržati u takvom odnosu, dajući dovoljno prostora njegovim liberalnim sklonostima.
 




(Pravopis i kapitalizacija su modernizirani, dodani su prijelomi odlomaka. Cijeli tekst ovog i drugih djela Thomasa Spencea može se pronaći na Marxist Internet Archive.)





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.
  • 27. lipnja 2023. Globalni kulturni ratovi i kakve veze pandemija ima s tim? (drugi dio) Osim što je ostavila traga na mnogobrojnim ljudskim životima, pandemija AIDS-a je krajem 20. stoljeća utjecala i na razvoj LGBT pokreta, kako u Sjedinjenim Državama, tako i globalno. Nekadašnji radikalni Pokret za oslobođenje gejeva i lezbijki napravio je zaokret prema bračnoj jednakosti kao osnovnom cilju, koji se zahvaljujući američkoj kulturnoj dominaciji i dalje nameće kao jedno od glavnih obilježja borbe za prava LGBT osoba. Dalekosežne posljedice ovakvog liberalnog razvodnjavanja i konzervativnog kooptiranja LGBT pokreta u kontekstu rješavanja AIDS krize konzervativnim biopolitikama braka i obitelji, ogledaju se i u današnjim borbama protiv (ultra)konzervativnih politika i praksi, koje u SAD-u i drugdje u svijetu izravno i neizravno ugrožavaju živote transrodne populacije.
  • 20. lipnja 2023. Materijalistička kritika građanske jugonostalgije Postoje različite jugonostalgije, među kojima je i ona (malo)građanskog ili liberalnog tipa. Osim fokusa na određeni (uži) period Jugoslavije, ideju socijalizma razmatra kroz pojednostavljenu predstavu povijesti kao sukoba „modernizma“ i „antimodernizma“, te „individualizma“ i „kolektivizma“. Socijalizam se zamišlja više kao „životni stil“, ispražnjen od emancipatornog političkog sadržaja, a nit vodilja zapravo je uklapanje u svjetski poredak slobodnog tržišta – ova kulturna imaginacija prije svega žali što je propuštena karta za „pravi“ kapitalizam. Za razliku od idealističkog historijskog pristupa, materijalistička analiza Jugoslaviji pristupa kroz analizu klasnih odnosa, a umjesto na potrošačke standarde, usredotočuje se na radničku participaciju u proizvodnji (samoupravne ekonomije, politike, tendencije, krize i neuspjehe). Materijalistička analiza državnog socijalizma utoliko nije nostalgična, nego kritička.
  • 15. lipnja 2023. Iz istorije borbe za socijalno stanovanje u Srbiji Neposredno nakon Prvog svjetskog rata, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca uvedene su regulativne mjere kojima je država ozbiljnije intervenirala u odnose zajmodavaca i podstanara: rekvizicija stanova, moratorij na iseljenje i ograničenja cijena najamnina. Iako je stambena bijeda nakon rata dosegla ogromne razmjere, državne politike kao pomoć najsiromašnijima bile su isključivo ustupak borbi i otporu, kojima je ritam udarala snažna Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista). Partija je kreirala progresivni stambeni program, pozivala na bojkot, predvodila prosvjede i organizirala štrajkove protiv stambene oskudice i drugih pitanja, te aktivno pratila provođenje zakona i situaciju na terenu – osobito u Srbiji, najpogođenijoj ratnim razaranjima i stoga s najviše problema u polju stanovanja. Gotovo nepostojeća regulacija podstanarstva i neoliberalno socijalno stanovanje koje ne zadovoljava potrebe najugroženijih u našim današnjim državama, daju nam povoda da uzmemo ovakve historijske primjere i periode u kojima je izborena barem minimalna reforma stanovanja kao smjerokaz za aktualne i buduće borbe.
  • 29. svibnja 2023. Vampiri, zombiji i druga čudovišta kapitalizma Različite su paradigme strahova (strepnja, izgubljenost, otuđenost, jeza, tjelesna panika, apokaliptičnost) reflektirane u žanru horora tijekom povijesnog razvoja kapitalizma, kroz figure čudovišta koja odražavaju suštinske bojazni vezane uz reprodukciju života u tom sistemu. Komparativno se koristeći analizom popkulturne imaginacije u ovom žanru, te historijsko-materijalističkim pristupom, autor trasira genealogiju suvremenih čudovišta (zombija, vukodlaka, vještica, vampira, kanibala) i afektivnih struktura straha u period prvobitne akumulacije i uspostavljanja kapitalističkog društvenog okvira, izvlačeći na vidjelo neskriveno nasilje i monstruoznost sâmog kapitalizma, čija je eksploativna struktura danas umnogome normalizirana kao fetišizirana apstrakcija.
  • 29. travnja 2023. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve