Otvoreno pismo Billu Gatesu o hrani, poljoprivredi i Africi

"Afrika je zapravo iznimno produktivna – samo se profiti ostvaruju drugdje. Kroz kolonizaciju, neoliberalizam, dužničke zamke i druge oblike legalizirane pljačke, afrički životi, okoliši i tijela obezvrijeđeni su i pretvoreni u robu za dobrobit i profit drugih. Infrastrukture su dizajnirane kako bi se te robe kanaliziralo izvan samog kontinenta. Afrika nije samodostatna u pogledu žitarica jer su njeni poljoprivredni, rudarski i drugi resursno-intenzivni sektori strukturirani na način koji je usmjeren prema služenju kolonijalnim, a potom i međunarodnim tržištima, a ne samim afričkim narodima. Iako sigurno niste odgovorni za sve navedeno, vi i vaša zaklada pogoršavate neke od ovih problema kroz vrlo privatiziran, profitno utemeljen, korporativni pristup poljoprivredi."

Bill Gates drži govor na TED2010, Long Beach, SAD, 3. ožujka 2010. godine (izvor: Suzie Katz @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Mi smo pedeset organizacija usredotočenih na prehrambeni suverenitet i globalnu pravdu i želimo vam poručiti da afričkim poljoprivrednicima i organizacijama ne nedostaje praktičnih rješenja i inovacija. Pozivamo vas da se odmaknete i učite od ljudi na terenu.

Dragi Bill Gates:

 

U nedavnoj kolumni Davida Wallace-Wellsa u New York Timesu, kao i u članku Associated Pressa, objavljeni su vaši komentari o globalnom stanju poljoprivrede i nesigurnosti opskrbe hranom.

 

U oba članka iznosite niz tvrdnji koje su netočne i koje treba osporiti. Oba priloga priznaju da se u svijetu trenutno proizvodi dovoljno hrane da bi se adekvatno nahranilo sve Zemljine stanovnike_ce, ali vi i dalje fundamentalno pogrešno dijagnosticirate da je uzrok problema niska produktivnost; ne trebamo toliko povećati proizvodnju koliko osigurati pravedniji pristup hrani. Pored toga, u ovim tekstovima postoje četiri specifična iskrivljenja kojima se treba pozabaviti, naime: 1) navodna potreba za „kreditima za gnojivo, jeftino gnojivo“ kako bi se osigurala poljoprivredna produktivnost, 2) ideja da danas treba ponoviti Zelenu revoluciju iz sredine 20. stoljeća kako bi se riješio problem gladi, 3) ideja da je za suočavanje s klimatskim promjenama potrebno „bolje“ sjeme, koje često proizvode velike korporacije, i 4) vaša sugestija da ćete uložiti novac u ljude koji imaju rješenja umjesto da „pjevaju Kumbaya“.

 

Kao prvo, sintetička gnojiva doprinose 2% ukupnih emisija stakleničkih plinova i primarni su izvor emisija dušikovog oksida. Za proizvodnju dušičnih gnojiva potrebno je 3-5 posto svjetskog fosilnog plina. Ona također čine poljoprivrednike i zemlje uvoznice ovisnima o nestabilnim cijenama na međunarodnim tržištima i glavni su uzrok rastućih cijena hrane na globalnoj razini. Unatoč svemu tome, vi tvrdite da je za povećanje poljoprivredne produktivnosti i rješavanje problema gladi potrebno još više gnojiva. Otrovna i štetna sintetička gnojiva nisu održivi put naprijed. Tvrtke, organizacije i poljoprivrednici u Africi i drugdje već razvijaju biognojiva napravljena od komposta, stajskog gnoja i pepela te biopesticide napravljene od botaničkih spojeva, poput ulja nima ili češnjaka. Ti se proizvodi mogu proizvoditi lokalno (čime se izbjegava zavisnost i volatilnost cijena), i to na sve većoj razini, te komercijalizirati.

 

Kao drugo, Zelena revolucija nije bila ni blizu velikog uspjeha. Iako je imala određenu ulogu u povećanju prinosa žitarica u Meksiku, Indiji i drugdje od 1940-ih do 1960-ih, nije previše doprinijela smanjenju broja gladnih ljudi u svijetu ili osiguravanju pravednog i adekvatnog pristupa hrani. Usto, pratili su je mnogi drugi problemi, od ekoloških pitanja poput dugoročne degradacije tla do socioekonomskih pitanja poput povećane nejednakosti i zaduženosti (glavnog uzroka epidemije samoubojstava seljaka u Indiji). Vaša bespogovorna podrška „novoj“ Zelenoj revoluciji pokazuje svjesno ignoriranje povijesti i temeljnih uzroka gladi (koji se uglavnom tiču političkih i ekonomskih aranžmana i beneficija, kako je to čuveno nazvao ekonomist Amartya Sen, a ne globalne nestašice hrane).

 

Kao treće, sjeme otporno na klimu već postoji, poljoprivrednici ga razvijaju i trguju njime putem neformalnih tržišta sjemena. Sirak, koji u svom intervjuu propagirate kao takozvani sirotinjski usjev (orphan crop), je među tim već etabliranim usjevima prilagođenima klimi. Primjećujete da se većinom ulaže u kukuruz i rižu, a ne u lokalno prilagođene i hranjive žitarice poput sirka. Međutim, Savez za zelenu revoluciju u Africi (Alliance for a Green Revolution in Africa, AGRA), koji je vaša zaklada (Zaklada Billa i Melinde Gates) pokrenula i financirala, je među onim institucijama koje su se disproporcionalno usredotočile na kukuruz i rižu. Drugim riječima, vi ste dio proizvođenja upravo onog problema koji spominjete. Inicijativa AGRA, koju vaša zaklada nastavlja financirati, također je forsirala restriktivne zakone o sjemenu koji ograničavaju inovacije usjeva na dobro opremljene laboratorije i tvrtke. Ove inicijative ne povećavaju širu inovativnost, već doprinose privatizaciji i konsolidaciji korporativnih monopola nad razvojem sjemena i tržištima sjemena.

 

Naposljetku, vaša tvrdnja da kritičari vašeg pristupa samo „pjevaju Kumbaya“, umjesto da razvijaju smislena rješenja (koja je moguće financirati), krajnje je omalovažavajuća i dismisivna. Već su danas u procesu mnogi opipljivi prijedlozi i projekti usmjereni prema povećanju produktivnosti i sigurnosti opskrbe hrane – od pogonâ za proizvodnju biognojiva i biopesticida, te agroekoloških programa obuke poljoprivrednika, do eksperimentiranja s novim tehnikama upravljanja vodom i tlom, sustavima uzgoja s malim unosom i biljnim vrstama koje suzbijaju štetočine. Vi nas sve pokušavate praviti ludima – pretvarate se kao da su praktična, aktualna rješenja predvođena poljoprivrednicima na neki način nerealna ili smiješna, dok pristupe koji su vam poželjni predstavljate kao pragmatične. No, zapravo su vaša preferirana visokotehnološka rješenja, uključujući genetski inženjering, nove tehnologije uzgoja, a sada i digitalnu poljoprivredu, ta koja konzistentno ne uspijevaju smanjiti glad ili povećati pristup hrani, kao što je obećano. U nekim slučajevima, brzopotezna „rješenja“ koja nudite za klimatske promjene zapravo doprinose biofizičkim procesima koji pokreću problem (primjerice, više gnojiva temeljenih na fosilnim gorivima i više infrastrukture koja ovisi o fosilnim gorivima za njihov transport) ili pogoršavaju političke uvjete koji dovode do nejednakosti u pristupu hrani (primjerice, politike i inicijative za oplemenjivanje sjemena koje pogoduju velikim korporacijama i laboratorijima, a ne samim poljoprivrednicima).

 

U oba članka drastično pojednostavljujete složena pitanja na načine koji opravdavaju vaš vlastiti pristup i intervencije. U kolumni New York Timesa konstatirate kako bi Afrika, s najnižim troškovima rada i zemlje, trebala biti neto izvoznik poljoprivrednih proizvoda. Objašnjavate kako je razlog zbog kojega ona to već nije taj da je „njihova produktivnost puno niža nego u bogatim zemljama i tamo naprosto ne postoji infrastrukture“. Međutim, troškovi zemljišta i rada, kao i infrastruktura, društveno su i politički proizvedeni. Afrika je zapravo iznimno produktivna – samo se profiti ostvaruju drugdje. Kroz kolonizaciju, neoliberalizam, dužničke zamke i druge oblike legalizirane pljačke, afrički životi, okoliši i tijela obezvrijeđeni su i pretvoreni u robu za dobrobit i profit drugih. Infrastrukture su dizajnirane kako bi se te robe kanaliziralo izvan samog kontinenta. Afrika nije samodostatna u pogledu žitarica jer su njeni poljoprivredni, rudarski i drugi resursno-intenzivni sektori strukturirani na način koji je usmjeren prema služenju kolonijalnim, a potom i međunarodnim tržištima, a ne samim afričkim narodima. Iako sigurno niste odgovorni za sve navedeno, vi i vaša zaklada pogoršavate neke od ovih problema kroz vrlo privatiziran, profitno utemeljen, korporativni pristup poljoprivredi.

 

Ne nedostaje praktičnih rješenja i inovacija afričkih poljoprivrednika i organizacija. Pozivamo vas da se odmaknete i učite od ljudi na terenu. Istovremeno pozivamo novinske kuće visokog profila da budu opreznije u davanju kredibiliteta pogrešnim pretpostavkama, oholosti i neznanju jednog bogatog bijelog čovjeka, na račun ljudi i zajednica koji žive i prilagođavaju se ovim stvarnostima upravo u ovom trenutku.

U potpisu:

 

Community Alliance for Global Justice/AGRA Watch

 

Alliance for Food Sovereignty in Africa (AFSA)

 

Southern African Faith Communities’ Environment Institute (SAFCEI)

 

GRAIN

 

African Centre for Biodiversity

 

Kenya Food Rights Alliance

 

Growth Partners

 

Grassroots International

 

Agroecology Fund

 

US Food Sovereignty Alliance

 

National Family Farm Coalition

 

Family Farm Defenders

 

Oakland Institute

 

A Growing Culture

 

ETC Group

 

Food in Neighborhoods Community Coalition

 

Detroit Black Community Food Security Network

 

Sustainable Agriculture of Louisville

 

Haki Nawiri Afrika

 

Real Food Media

 

Agroecology Research-Action Collective

 

Environmental Rights Action/ Friends of the Earth Nigeria (ERA/FoEN)

 

Les Amis de la Terre Togo/ Friends of the Earth Togo

 

Justiça Ambiental/ JA FoE Mozambique

 

Friends of the Earth Africa

 

Health of Mother Health Foundation (HOMEF)

 

Committee on Vital Environmental Resources (COVER)

 

The Young Environmental Network (TYEN)

 

GMO Free Nigeria

 

Community Development Advocacy Foundation

 

African Centre for Rural and Environmental Development

 

Connected Advocacy

 

Policy Alert

 

Zero Waste Ambassadors

 

Student Environmental Assembly Nigeria (SEAN)

 

Host Community Network, Nigeria (HoCON)

 

Green Alliance Nigeria (GAN)

 

Hope for Tomorrow Initiative (HfTI)

 

Media Awareness and Justice Initiative (MAJI)

 

We The People

 

Rainbow Watch and Development Centre

 

BFA Food and Health Foundation

 

Corporate Accountability and Public Participation Africa (CAPPA)

 

Women and Children Life Advancement Initiative

 

Network of Women in Agriculture Nigeria (NWIN)

 

Gender and Environmental Risks Reduction Initiative (GERI)

 

Gender and Community Empowerment Initiative

 

Eco defenders Network

 

Urban Rural Environmental Defenders (URED)

 

Peace Point Development Foundation (PPDF)

 

Community Support Centre, Nigeria

AGRA Watch je kampanja Saveza zajednice za globalnu pravdu (Community Alliance for Global Justice) sa sjedištem u Seattleu koja dovodi u pitanje upitne poljoprivredne programe Zaklade Billa i Melinde Gates u Africi, uključujući njezinu inicijativu AGRA, te promiče alternative predvođene poljoprivrednicima.

 

Savez za prehrambeni suverenitet u Africi (Alliance for Food Sovereignty in Africa, AFSA) široki je savez različitih aktera civilnog društva koji su dio borbe za prehrambeni suverenitet i agroekologiju u Africi.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve