Štrajk u 114 poslovnica Starbucksa

"SBWU tvrdi kako je u proteklih devet mjeseci Starbucks namjerno smanjio broj zaposlenih u poslovnicama, unilateralno smanjio radno vrijeme, otpustio više od sto pedeset sindikalnih pristalica, selektivno davao beneficije i povišice u poslovnicama koje se nisu sindikalizirale, postavljao neprijateljski nastrojene upravitelje u sindikalizirane poslovnice te, u jednom slučaju, optužio radnike_ce za otmicu i napad jer su pokrenuli prosvjedni marš u sklopu kojega su upraviteljici poslovnice iznijeli svoje zahtjeve."

Štrajk radnica i radnika Starbucksa u Olneyju, Maryland, SAD, na dan Pobune crvene šalice, pod sloganom „Nema ugovora, nema kave“ 17. studenog 2022. godine (izvor: Stephen Melkisethian @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Starbucks je pokrenuo kontinuiranu kampanju razbijanja sindikata otkako se prvi kafić prije godinu dana sindikalno organizirao. No, ako je ikakav pokazatelj to da su bariste_ice jučer, na anualni Dan crvene šalice (Red Cup Day), štrajkale u 114 kafića, korporacija neće tako skoro odnijeti prevagu.



Nakon višemjesečnih napada na sindikate i razvlačenja pregovora, Starbucks Workers United (SBWU) jučer je pokušao povratiti zamah nakon što je Starbucks neko vrijeme bio u zaletu. Bariste_ice su održale jednodnevni štrajk – Pobunu crvene šalice (Red Cup Rebellion) – u 114 poslovnica diljem zemlje.
 
SBWU je udario po Starbucksu na dan kada korporacija jednom godišnje kupcima dijeli besplatne crvene šalice. Čak dvije tisuće barista koji se organiziraju pod okriljem organizacije Workers United koja je pridružena Service Employees International Union (SEIU) dijelili su svoje crvene šalice s porukama sindikata na štrajkačkim linijama diljem zemlje.
 
SBWU je također dobio poticaj od istovremeno pokrenute kampanje solidarnosti Unite-a, drugog najvećeg sindikata u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji sada pokušava organizirati bariste u toj zemlji. Radnici i radnice Starbucksa u Čileu, Brazilu, Njemačkoj, Srbiji, Belgiji i Španjolskoj također su se uključili u akcije solidarnosti.
 
SBWU tvrdi kako je u proteklih devet mjeseci Starbucks namjerno smanjio broj zaposlenih u poslovnicama, unilateralno smanjio radno vrijeme, otpustio više od sto pedeset sindikalnih pristalica, selektivno davao beneficije i povišice u poslovnicama koje se nisu sindikalizirale, postavljao neprijateljski nastrojene upravitelje u sindikalizirane poslovnice te, u jednom slučaju, optužio radnike_ce za otmicu i napad jer su pokrenuli prosvjedni marš u sklopu kojega su upraviteljici poslovnice iznijeli svoje zahtjeve. Kompanija je također optužila Nacionalni odbor za radne odnose (National Labor Relations Board, NLRB) za dosluh sa sindikatom.
 
U najnovijem potezu, kompanija je odbila radnicima luksuzne pržionice kave Reserve Roastery u New Yorku dostaviti izvješće inspekcije da u njihovoj poslovnici nema stjenica i plijesni, nakon što su oboje navodno uočeni, zbog čega je četvrtina osoblja stupila u štrajk na neodređeno vrijeme.
 
„[Oni žele] učiniti naše živote potpuno nepodnošljivima kako bismo požalili što smo glasali za sindikat [dok] odgađaju i odugovlače proces sklapanja ugovora“, kaže Kylah Clay, barista iz Bostona.
 
Izgleda da je Starbucks mjesecima odbijao uopće pregovarati s poslovnicama koje su izborile odabir sindikalnih predstavnika, kršeći time svoju zakonsku dužnost. Sada kada tvrtka pregovara s mnogim poslovnicama, predstavnici Starbucksa gotovo instantno napuštaju većinu sesija uz obrazloženje da se članovi_ce SBWU-a pridružuju putem Zooma. Prethodno je kompanija pristala na pregovaranje preko Zoom-a, ali čini se da se ustrtarila kada je SBWU iskoristio sesije da dovede članove iz drugih pregovaračkih jedinica. Svaka Starbucksova poslovnica koja se sindikalno organizirala je svoja vlastita pregovaračka jedinica.
 
„[Njihov] cilj je nastaviti s ovim dok ne prođe godina dana, nakon čega mogu započeti proces decertifikacije sindikata“, kaže Clay, a u Workers United slažu se s njegovom procjenom.
 
Ako 30 posto radnika u pregovaračkoj jedinici podnese zahtjev NLRB-u za decertifikaciju, održava se glasovanje o uklanjanju postojećeg sindikata kao reprezentativnog u toj poslovnici. Sindikat mora dobiti većinu glasova kako bi ostao predstavnik radnika.
 
Iako su bariste pobijedili na izborima u više od dvjesto pedeset poslovnica kojima upravlja kompanija, usklađena nastojanja da ih se decertificira primorala bi SBWU da ponovno osvoji te glasove, što bi u osnovi vratilo kampanju natrag u stanje rovovskog rata.
 
Za Starbucks je kvaka u tome što NLRB zabranjuje zahtjeve za decertifikaciju unutar godine dana od prvobitnog odobrenja sindikata. Međutim, takva kampanja protiv organiziranja mogla bi započeti relativno brzo – prvi SBWU sindikat iz poslovnice Elmwood Avenue u Buffalu, certificiran je 17. prosinca prošle godine. Deseci drugih uslijedili su ubrzo nakon toga, što znači da sindikat nema previše vremena prije negoli će se naći pod napadom.
 
Starbucks je već uspio značajno osujetiti nove prijave za sindikalno predstavništvo, koje su krenule pristizati nakon inicijalnog naleta, iako sindikat u posljednje vrijeme bilježi blagi porast članstva. Posljedično, kada bi Starbucks bio uspješan u kampanji demoraliziranja sindikalnih radnika_ca i istjerivanja snažnih pristaša SBWU-a, a zatim i u forsiranju kampanja za decertifikaciju, to bi moglo znatno oslabjeti ili čak potpuno eliminirati SBWU na nacionalnoj razini.
 
No, ne pita se samo Starbucks. SBWU planira koordinirani skup u više gradova 9. prosinca, na prvu godišnjicu glasanja u Elmwoodu.
 
Dok su štrajkovi u pojedinačnim poslovnicama rutina – iz sindikata kažu da ih je dosad bilo oko dvije stotine – jučerašnja akcija bila je prva takva koordinirana obustava rada velikih razmjera. Uslijedila je nakon regionalno koordiniranog štrajka u Massachusettsu u tjednu Praznika rada.
 
Na nacionalnoj razini, mreža barista i njen matični sindikat do sada su se uglavnom oslanjali na podnošenje više od četiri stotine tužbi za nepoštenu radnu praksu protiv Starbucksa kod NLRB-a. Pravni rad polučio je i neke rezultate: NLRB je izdao više od tri tuceta pritužbi protiv Starbucksa, od kojih je jedna dovela do toga da savezni sudac presudi u korist ponovnog zapošljavanja otpuštenih barista iz „memfiške sedmorke“.
 
Također, prije nekoliko dana, u sklopu napora da se baristica Ann Arbora Hannah Whitbeck ponovno zaposli, NLRB-ova regionalna podružnica u Michiganu podnijela je zahtjev saveznom sudu za nacionalnu odredbu o prekidu i odustajanju koja bi od Starbucksa zahtijevala da prestane otpuštati radnike zbog njihove potpore sindikalnom organiziranju.
 
Međutim, takvi napori obično se odvijaju sporo i izvan očiju javnosti, dok akcije poput Pobune Crvene šalice omogućuju radnicima da javno napadaju kompaniju. Štoviše, NLRB je administrativno tijelo koje nema ovlast provođenja kazne Starbucksu; za to se oslanja na sudski sustav.
 
Jučerašnji dan stoga je označio povratak sudu javnog mnijenja za SBWU. „[Želimo] razgovarati s našim mušterijama [i] zapravo ne možemo voditi najotvorenije i najiskrenije razgovore o našem radnom mjestu [dok smo na poslu]“, kaže Clay.
 
Kamo sve ovo ide dalje, za sada nije poznato. Moguće je da Starbucks uspije desetkovati sindikat u sljedećih godinu dana. Međutim, jučerašnja Pobuna crvene šalice je pokazala da se, ako kompanija krene u tom smjeru, takvo što neće dogoditi bez borbe.





Saurav Sarkar slobodni je pisac koji živi u New Yorku.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve