Štrajk u 114 poslovnica Starbucksa

"SBWU tvrdi kako je u proteklih devet mjeseci Starbucks namjerno smanjio broj zaposlenih u poslovnicama, unilateralno smanjio radno vrijeme, otpustio više od sto pedeset sindikalnih pristalica, selektivno davao beneficije i povišice u poslovnicama koje se nisu sindikalizirale, postavljao neprijateljski nastrojene upravitelje u sindikalizirane poslovnice te, u jednom slučaju, optužio radnike_ce za otmicu i napad jer su pokrenuli prosvjedni marš u sklopu kojega su upraviteljici poslovnice iznijeli svoje zahtjeve."

Štrajk radnica i radnika Starbucksa u Olneyju, Maryland, SAD, na dan Pobune crvene šalice, pod sloganom „Nema ugovora, nema kave“ 17. studenog 2022. godine (izvor: Stephen Melkisethian @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Starbucks je pokrenuo kontinuiranu kampanju razbijanja sindikata otkako se prvi kafić prije godinu dana sindikalno organizirao. No, ako je ikakav pokazatelj to da su bariste_ice jučer, na anualni Dan crvene šalice (Red Cup Day), štrajkale u 114 kafića, korporacija neće tako skoro odnijeti prevagu.

Nakon višemjesečnih napada na sindikate i razvlačenja pregovora, Starbucks Workers United (SBWU) jučer je pokušao povratiti zamah nakon što je Starbucks neko vrijeme bio u zaletu. Bariste_ice su održale jednodnevni štrajk – Pobunu crvene šalice (Red Cup Rebellion) – u 114 poslovnica diljem zemlje.

 

SBWU je udario po Starbucksu na dan kada korporacija jednom godišnje kupcima dijeli besplatne crvene šalice. Čak dvije tisuće barista koji se organiziraju pod okriljem organizacije Workers United koja je pridružena Service Employees International Union (SEIU) dijelili su svoje crvene šalice s porukama sindikata na štrajkačkim linijama diljem zemlje.

 

SBWU je također dobio poticaj od istovremeno pokrenute kampanje solidarnosti Unite-a, drugog najvećeg sindikata u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji sada pokušava organizirati bariste u toj zemlji. Radnici i radnice Starbucksa u Čileu, Brazilu, Njemačkoj, Srbiji, Belgiji i Španjolskoj također su se uključili u akcije solidarnosti.

 

SBWU tvrdi kako je u proteklih devet mjeseci Starbucks namjerno smanjio broj zaposlenih u poslovnicama, unilateralno smanjio radno vrijeme, otpustio više od sto pedeset sindikalnih pristalica, selektivno davao beneficije i povišice u poslovnicama koje se nisu sindikalizirale, postavljao neprijateljski nastrojene upravitelje u sindikalizirane poslovnice te, u jednom slučaju, optužio radnike_ce za otmicu i napad jer su pokrenuli prosvjedni marš u sklopu kojega su upraviteljici poslovnice iznijeli svoje zahtjeve. Kompanija je također optužila Nacionalni odbor za radne odnose (National Labor Relations Board, NLRB) za dosluh sa sindikatom.

 

U najnovijem potezu, kompanija je odbila radnicima luksuzne pržionice kave Reserve Roastery u New Yorku dostaviti izvješće inspekcije da u njihovoj poslovnici nema stjenica i plijesni, nakon što su oboje navodno uočeni, zbog čega je četvrtina osoblja stupila u štrajk na neodređeno vrijeme.

 

„[Oni žele] učiniti naše živote potpuno nepodnošljivima kako bismo požalili što smo glasali za sindikat [dok] odgađaju i odugovlače proces sklapanja ugovora“, kaže Kylah Clay, barista iz Bostona.

 

Izgleda da je Starbucks mjesecima odbijao uopće pregovarati s poslovnicama koje su izborile odabir sindikalnih predstavnika, kršeći time svoju zakonsku dužnost. Sada kada tvrtka pregovara s mnogim poslovnicama, predstavnici Starbucksa gotovo instantno napuštaju većinu sesija uz obrazloženje da se članovi_ce SBWU-a pridružuju putem Zooma. Prethodno je kompanija pristala na pregovaranje preko Zoom-a, ali čini se da se ustrtarila kada je SBWU iskoristio sesije da dovede članove iz drugih pregovaračkih jedinica. Svaka Starbucksova poslovnica koja se sindikalno organizirala je svoja vlastita pregovaračka jedinica.

 

„[Njihov] cilj je nastaviti s ovim dok ne prođe godina dana, nakon čega mogu započeti proces decertifikacije sindikata“, kaže Clay, a u Workers United slažu se s njegovom procjenom.

 

Ako 30 posto radnika u pregovaračkoj jedinici podnese zahtjev NLRB-u za decertifikaciju, održava se glasovanje o uklanjanju postojećeg sindikata kao reprezentativnog u toj poslovnici. Sindikat mora dobiti većinu glasova kako bi ostao predstavnik radnika.

 

Iako su bariste pobijedili na izborima u više od dvjesto pedeset poslovnica kojima upravlja kompanija, usklađena nastojanja da ih se decertificira primorala bi SBWU da ponovno osvoji te glasove, što bi u osnovi vratilo kampanju natrag u stanje rovovskog rata.

 

Za Starbucks je kvaka u tome što NLRB zabranjuje zahtjeve za decertifikaciju unutar godine dana od prvobitnog odobrenja sindikata. Međutim, takva kampanja protiv organiziranja mogla bi započeti relativno brzo – prvi SBWU sindikat iz poslovnice Elmwood Avenue u Buffalu, certificiran je 17. prosinca prošle godine. Deseci drugih uslijedili su ubrzo nakon toga, što znači da sindikat nema previše vremena prije negoli će se naći pod napadom.

 

Starbucks je već uspio značajno osujetiti nove prijave za sindikalno predstavništvo, koje su krenule pristizati nakon inicijalnog naleta, iako sindikat u posljednje vrijeme bilježi blagi porast članstva. Posljedično, kada bi Starbucks bio uspješan u kampanji demoraliziranja sindikalnih radnika_ca i istjerivanja snažnih pristaša SBWU-a, a zatim i u forsiranju kampanja za decertifikaciju, to bi moglo znatno oslabjeti ili čak potpuno eliminirati SBWU na nacionalnoj razini.

 

No, ne pita se samo Starbucks. SBWU planira koordinirani skup u više gradova 9. prosinca, na prvu godišnjicu glasanja u Elmwoodu.

 

Dok su štrajkovi u pojedinačnim poslovnicama rutina – iz sindikata kažu da ih je dosad bilo oko dvije stotine – jučerašnja akcija bila je prva takva koordinirana obustava rada velikih razmjera. Uslijedila je nakon regionalno koordiniranog štrajka u Massachusettsu u tjednu Praznika rada.

 

Na nacionalnoj razini, mreža barista i njen matični sindikat do sada su se uglavnom oslanjali na podnošenje više od četiri stotine tužbi za nepoštenu radnu praksu protiv Starbucksa kod NLRB-a. Pravni rad polučio je i neke rezultate: NLRB je izdao više od tri tuceta pritužbi protiv Starbucksa, od kojih je jedna dovela do toga da savezni sudac presudi u korist ponovnog zapošljavanja otpuštenih barista iz „memfiške sedmorke“.

 

Također, prije nekoliko dana, u sklopu napora da se baristica Ann Arbora Hannah Whitbeck ponovno zaposli, NLRB-ova regionalna podružnica u Michiganu podnijela je zahtjev saveznom sudu za nacionalnu odredbu o prekidu i odustajanju koja bi od Starbucksa zahtijevala da prestane otpuštati radnike zbog njihove potpore sindikalnom organiziranju.

 

Međutim, takvi napori obično se odvijaju sporo i izvan očiju javnosti, dok akcije poput Pobune Crvene šalice omogućuju radnicima da javno napadaju kompaniju. Štoviše, NLRB je administrativno tijelo koje nema ovlast provođenja kazne Starbucksu; za to se oslanja na sudski sustav.

 

Jučerašnji dan stoga je označio povratak sudu javnog mnijenja za SBWU. „[Želimo] razgovarati s našim mušterijama [i] zapravo ne možemo voditi najotvorenije i najiskrenije razgovore o našem radnom mjestu [dok smo na poslu]“, kaže Clay.

 

Kamo sve ovo ide dalje, za sada nije poznato. Moguće je da Starbucks uspije desetkovati sindikat u sljedećih godinu dana. Međutim, jučerašnja Pobuna crvene šalice je pokazala da se, ako kompanija krene u tom smjeru, takvo što neće dogoditi bez borbe.

Saurav Sarkar slobodni je pisac koji živi u New Yorku.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve