Moj sifilis

Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.

Albrecht Dürer, „Muška kupka“ (detalj), drvorez, oko 1497. godine. Moguće je da slika prestavlja protest protiv ukaza Nuremberškog vijeća iz 1496. godine, kojim se gradskim žiteljima zabranjuje da posjećuju kupke nakon suše i epidemije sifilisa. (izvor: pxhere.com)
Dok nisam na redovnom testiranju na polno prenosive bolesti dobio pozitivan rezultat na sifilis, o njemu sam znao relativno malo: da se lako leči, da je gotovo iskorenjena i da su od nje, navodno, oboljevali Nietzsche i Marquise de Sade, te da postoji verovanje o nastupanju izuzetne kreativnosti u završnim stadijumima bolesti. Međutim, kako sam počeo da se lečim, shvatio sam da su umesto znanosti (ἐπιστήμη) moje poimanje sifilisa zaposele uglavnom netačne i nepotpune informacije (δόξα). Otkrio sam da je široko rasprostranjen, relativno se lako prenosi, te trajno zadržavamo antitela (koja nas ne štite od reinfekcije), što za posledicu ima nemogućnost da dajem krv do kraja života. U tom procesu, suočio sam se sa lošim zdravstvenim sistemom koji se oslanja na nevladine organizacije i na privatne klinike. Takođe, ponovo sam promislio svoj odnos prema sigurnijem seksu u doba Grindra i PrEP-a: gej muškarci ponovo postaju „rizična grupa“, te je sve prisutnija erozija upotrebe kondoma i inflacija nesigurnih erotskih praksi – fetišizovanih kroz (gej) pornografiju – što dovodi do povećanja transmisije „ostalih“ (ne-HIV) bolesti. Sve navedeno odvija se na pozadini uznapredovale privatizacije zdravstvenog sistema, ali i još jedne važne posledice ekspanzije neoliberalne ideologije, a to je „sebični“ individualizam gde lični užitak postaje važniji od zdravlja zajednice.

Pre dva meseca bio sam na redovnom testiranju na HIV, hepatitis B i sifilis u nevladinoj organizaciji Potent u Beogradu, specijalizovanoj za seksualno zdravlje MSM[1] populacije, korisnika_ca PrEP-a, trans osoba i seksualnih radnica_ka.

 

Lažem, jer mi je važno da se u oku javnosti pojavim kao neko ko se odnosi odgovorno prema sopstvenom i zdravlju drugih. Istina je drugačija: poslednji put sam se testirao na navedene bolesti 2017. godine. Ono što sam dobro upamtio tom prilikom jeste dvadesetčetvoročasovna anksiozna „agonija“ čekanja rezultata. Čak su i snovi doneli „strašne“ scenarije života sa HIV-om. Iako sam znao da se sa tim virusom skoro normalno živi, društvena stigma koja iz toga proizilazi i dalje me je plašila: hoće li me bližnji odbaciti jer sada predstavljam izvor zaraze, iako ne mogu da je proširim u prijateljskim interakcijama? Kakav će mi biti seksualni i ljubavni život (u svetu sa sve više pseudo-seksa i sve manje ljubavi), jer čak i kada ste HIV „nedetektabilni“, ova infekcija, sa pretnjom smrti u njenoj pozadini, provocira iracionalno ophođenje i odbacivanje? Na kraju, nisam bio zaražen ničim od navedenog. Laknulo mi je. Obećao sam sebi da neću nikada više ići na testiranje na HIV čiji se rezultat dobija tek nakon jednog dana (2022. godine, brzi testovi – za svega petnaestak minuta – daju 99% tačan rezultat).

 

Na poslednje testiranje u oktobru 2022. godine odlučio sam se jer mi je blizak prijatelj javio da je HIV pozitivan. Tada sam shvatio da je – nakon pet godina od poslednje detekcije seksualno prenosivih bolesti – zaista krajnje vreme da to uradim. Do tada sam dugo netestiranje racionalizovao praktikovanjem sigurnijeg seksa.

 

I opet sebe hvatam u laži, jer me sramota da priznam: moja upotreba kondoma polako se proredila. Zapravo, sve više sam pristajao na to da moji partneri donesu odluku hoće li koristiti zaštitu. Zašto? Sve je manje ljudi pribegavalo sigurnijem seksu, čak su insistirali na tome da ne upotrebljavaju kondom, obrazlažući da im to smanjuje užitak ili ga čini nepostojećim. Prosto, prilagođavao sam se opštem trendu. S jedne strane, diktirala ga je (gej) pornografija – jedna od boginja-uobličavateljki naših telesnih htenja i vrenja, duboko užlebljena u kapitalističku industriju seksa, dominantno patrijarhalna i rasistička – gde je NO CONDOM postalo opšte implicitno ili eksplicitno geslo, pretvoreno koliko u normativ, toliko i u dodatni fetiš. S druge strane, sa dolaskom PrEP-a, ljudi su postali „opušteniji“ – čitaj nemarniji – jer se danas sa HIV-om, uz adekvatan tretman lekovima, relativno normalno živi. Kako tema ovog teksta nije AIDS, sa njim ćemo stati, uz podsećanje na konsekvence zapostavljanja sigurnijeg seksa – druge polno prenosive bolesti su u ekspanziji, između ostalog i (moj) sifilis:

„Mnogi ne znaju da u Hrvatskoj vlada epidemija sifilisa zbog čega Iskorak provodi kampanju ’Sifilis je opet in’ kojom želi podići svijest o ovoj pomalo zaboravljenoj bolesti. Sifilis se prenosi tijekom seksa bliskim fizičkim kontaktom, stoga je preporučljivo smanjiti broj seksualnih partnera, koristiti zaštitu i redovito se testirati jer sifilis često zna biti bez simptoma zbog čega zaražena osoba lako može prenijeti bolest na zdravu osobu.“

I tako je započela moja duboko telesna veza sa sifilisom. Nakon „dobrog“ rezultata glede HIV-a i hepatitisa (vakcine za hepatitis A i B su takođe dostupne, ne oklevajte da ih uzmete!), osoblje Potenta uputilo me na Gradski zavod za kožne i venerične bolesti, gde mi je analizom krvi potvrđen rezultat „brzog“ testa, te je ustanovljeno da infekciju „nosim“ manje od godinu dana. Zbog toga se moj tretman sveo na injekciju depoa penicilina i naknadnu kontrolu. Međutim, dežurni lekar obavestio me da tretman ne mogu da dobijem u Zavodu, već da samostalno moram da kupim lek i obezbedim davanje injekcije. Ponovo sam se vratio u Potent i za 800 dinara (oko 7 evra) pribavio depo penicilina.

 

Takođe, upućen sam u obližnju privatnu kliniku „čije se ime ne spominje“ jer ne bih da reklamiram preskupi privatni klinički sektor koji decenijama unazad urušava javno zdravstvo, dovedeno i zbog toga na rub propasti. Reč je o preuređenoj predratnoj vili na Vračaru, „elitnoj“ centralnobeogradskoj opštini, gde se u čekaonici tj. salonu sa kičastim stilskim nameštajem služi kafa i čaj, a u dvorištu parkiraju „bahati i besni“ džipovi privilegovanih bogataša. U kontrastu sa Gradskim zavodom za kožne i venerične bolesti, gde smo se tiskali nas desetine nervoznih pripadnika_ca radničke klase u uskoj čekaonici, ovde je atmosfera bila opuštena i fancy, te sam – uz delikatno utišane klavirske sonate Mozarta i Art Nouveau ornamente na plafonima – na trenutak zaboravio svu stravu i užas (svog) prekarnog života u Srbiji. U njega me vratila cena davanja posebnih injekcija, nedostupnih u državnom zdravstvu: morao sam da platim 2750 dinara (oko 24 evra) da bi medicinska sestra dva puta zabola metal u moj levi i desni guz. Da sam se odlučio za državno lečenje, tretman bi trajao dve nedelje i podrazumevao svakodnevno injektiranje, povećanu mogućnost pucanja igle zbog 14 uzastopnih injekcija (koja jeste zanemarljiva, ali se može desiti) i oštećenja mišićnog tkiva.

 

Nakon svega, odlučio sam da uradim dve stvari. Prvo, da se detaljnije informišem o sifilisu, što i vama preporučujem, jer se relativno lako prenosi. Moguće je, pod određenim uslovima, zaraziti se „francuskim“ poljupcem. Daleko od toga da je iskorenjen[2], kako sam već rekao, sifilis je u ekspanziji. Relativno se lako leči antibioticima pre nego što, nakon više godina, dođe u završni stadijum, destruktivan po unutrašnje organe i/ili nervni sistem (tzv. neurosifilis). Međutim, tu su i trajne posledice same infekcije: više nikada neću moći da dam krv zbog trajnog prisustva antitela – što me posebno potreslo – a reinfekcija je uvek moguća sve dok upražnjavate seksualne odnose, zbog čega je redovnost testiranja – na svakih 6 meseci – neophodna.

 

Drugo, da otvoreno govorim o svom iskustvu i obavestim prijatelje i prijateljice o tome, kako bi i oni poveli računa o tome. Svi su bili iznenađeni, baš kao i ja u početku, i imali su vrlo slične predrasude. U tom kontekstu nastaje i ovaj tekst. Iako tzv. rizično seksualno ponašanje nije nužno povezano sa seksualnom orijentacijom, naša nova tužna istina jeste da se sifilis više širi u tzv. MSM krugovima nego u drugim grupama. (U kontrastu sa tim, ove godine je po prvi put veći [apsolutni] broj heteroseksualaca od broja gej osoba zaraženih HIV-om.) Već sam rekao da je tome doprinela NO CONDOM pornografija, ali i hiperseksualizovana „Grindr kultura“, gde brzi (i često kratkotrajni) lični užitak – često redukovan na penetraciju i orgazam – transcendira brigu o sopstvenom i tuđem zdravlju. Od kada je u poslednjim decenijama temeljno razgrađena veza intime i seksa i u heteroseksualnoj sferi, pojavom dejting aplikacija „bez obaveza“, stigli smo do toga da imamo nešto nalik seksu, a sve manje stvaranja temeljnijih međuljudskih veza, emotivnih, intelektualnih, kakvih god.

 

Da, zaista, društvo u tom smislu prestaje da postoji, ostaju samo „vrle sebične“ individue à la Ayn Rand, sa ili bez porodica. Kada sam bivše seksualne partnere obavestio da su potencijalno zaraženi sifilisom, jedan od njih nije ni odgovorio na poruku, drugi je rekao da „zna sve o toj bolesti“ i nije joj pridavao poseban značaj, a samo jedan je odlučio da se nevoljno i sa odugovlačenjem testira i leči. Navedeno je, izgleda mi, relevantan – iako nereprezentativan – pokazatelj lošeg „stanja stvari“.

 

* * *

 

Beogradska samostalna umetnica[3] Konstrakta nas je u ovogodišnjem evrovizijskom hitu In corpore sano podsetila na nepovoljan položaj ove grupe unutar sistema javnog zdravstva u Srbiji, koji je inače u lošem stanju[4]. Slobodni umetnici_ce često ostaju bez zdravstvenog osiguranja zbog dugovanja za koja nisu odgovorni, što je posledica administrativnih grešaka raznih instanci, kao što su Fond za penziono i invalidsko osiguranje, Grad Beograd itd. Dakle, umetnica mora biti zdrava tako što će o svom duševno-telesnom stanju voditi računa sama, nepodržavana javnim institucijama čija je to (bila) tradicionalna uloga.

 

Autor ovog teksta, takođe slobodni umetnik, ali sa overenom zdravstvenom knjižicom (jer sam platio dugovanja koja nisam napravio), morao je u svom bliskom kontaktu sa sifilisom da se osloni na sve manje paranormalni – a sve više realno prisutni – bermudski trougao državnog zdravstva, nevladinih organizacija i privatnih klinika, u kome iščezava zdravlje većinske siromašne populacije. Outsourcing ovog prvog na potonje zahteva da sami plaćate svoje zdravstvene intervencije, a ako ste pripadnik_ca radničke klase i/ili romske tj. ne-bele odnosno izbegličke populacije u Srbiji, to je pristup lečenju dodatno otežan.

 

Na tom tragu, uhvaćeni smo u nepovoljnu povratnu spregu: loše telesno stanje, zbog nedostatka zdravstvene brige, znači i mens desperata in corpore sano, što opet dodatno razboljeva telo. A ono je, kao što Foucault reče, „tamnica duše“, duše sve setnije: prema statistikama Svetske zdravstvene organizacije, 700 000 ljudi se godišnje ubije zbog lošeg duševnog stanja, a obolelo je preko 280 miliona ljudi. Siromaštvo je jedan od uzroka nastanka i održavanja depresije, kao i telesnih bolesti koje ne možete da lečite, što važi i za sifilis, čiji je adekvatan tretman već teško dostupan mnogima, ne samo zbog 30 evra, što nije mali iznos u Srbiji kada se uzmu u obzir troškovi života prosečne porodice – ako ste njime zaraženi duže od godinu dana, onda je cena utrostručena, jer su potrebna dva dodatna tretmana – nego i zbog informativnih, simboličkih i obrazovnih barijera, što vodi prolongiranju dijagnoze i mogućnosti progresije bolesti.

 

I šta ćemo sad? Nemamo previše izbora – insistiraćemo na upotrebi kondoma i drugih kontraceptivnih sredstava (koja treba da bude besplatna i svima dostupna) čak i kada to znači (bolni) izostanak seksa, redovno ćemo se testirati na račun državnog budžeta i/ili organizacija civilnog društva, te nastojati – ako želimo, van obaveza i moralisanja – da intimizujemo erotske susrete (jer bliskost često vodi i povećanoj brizi o drugima). Naše seksualne preference nisu, podsetimo se, ni toliko slučajne, ni toliko arbitrarne, koliko zamišljamo da jesu: one su plod i društveno-istorijskih, materijalnih prilika, relativno promenljive i fluidne na vremensko-kulturnoj osi i u ravni naših individualnih života i mi ih našim izborima konstantno – manje ili više – potvrđujemo i/ili menjamo.

 

I čekaćemo, potišteni od života u kapitalizmu kao sifilističar Albrechta Dürera na prvom duborezu s tim motivom u zapadnoj umetnosti, i radićemo na tome da socijalizam, sa svojim univerzalnim državnim zdravstvom, ponovo zakuca na naša vrata.

Bilješke:

[1] Skraćenica za muškarce koji imaju seks sa muškarcima, bez obzira kako se identifikuju u domenu seksualne orijentacije: naglasak je na seksualnoj praksi, ne svesnom samorazumevanju.

[2] Treba napomenuti i da je suzbijanje epidemije sifilisa krajem 19. veka putem francuskih municipalnih zakona (čija je svrha bila regulacija seksualnog rada obilježavanjem povremenih seksualnih radnica kao prostitutki), imalo ulogu u razvoju i jačanju savremenih policijskih snaga. V. Kevin Henderson, „J.K. Rowling i bjelačka supremacistička historija ‘biološkog spola’“, http://slobodnifilozofski.com/2020/08/j-k-rowling-i-bjelacka-supremacisticka-historija-bioloskog-spola.html

[3] Što konkretno znači da joj grad Beograd, kao i drugim samostalnim radnicima u kulturi, uplaćuje minimalno penziono i zdravstveno osiguranje.

[4] „Po kvalitetu zdravstvenih sistema, ispred nas je većina zemalja regiona, uključujući Sloveniju, Bugarsku, Mađarsku, Hrvatsku i Rumuniju, dok su iza Srbije ostale Crna Gora i Severna Makedonija, a sa Albanijom smo na istom nivou.“ https://www.danas.rs/vesti/ekonomija/koliko-se-u-srbiji-ulaze-u-zdravstvo-a-kako-se-trosi-novac-gradjani-sve-vise-primorani-da-se-pregledaju-privatno/

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 16. kolovoza 2020. J.K. Rowling i bjelačka supremacistička historija „biološkog spola“ Slavna spisateljica J.K. Rowling već godinama koristi svoju platformu u svrhu transfobne agitacije, a sve pod krinkom tobožnjeg feminizma i znanstvene utemeljenosti „biološkog spola“. Iako se rasprava o njezinoj hobističkoj netrpeljivosti može činiti irelevantnom, riječ je o idejama koje, osim što imaju dalekosežne posljedice po sigurnost, kvalitetu života i dostojanstvo transrodnih osoba, svoje korijene vuku iz viktorijanskog znanstvenog rasizma, seksizma i homofobije. U tekstu se ukazuje na isprepletenost evolucionističke i eugeničke misli 19. stoljeća sa suvremenim „rodno kritičkim feminizmom“.
  • 21. kolovoza 2016. Granice emancipacije LGBTIQ+ pokreta O LGBTIQ+ zajednici i organizacijama u Srbiji, homofobiji, queer teoriji, komodifikaciji LGBTIQ+ identiteta u kapitalizmu te socioekonomskom položaju LGBTIQ+ osoba i njihovom zajedničkom povezivanju s radničkim pokretom u kontekstu adresiranja klasnog pitanja šireg lijevog pokreta, razgovaramo s beogradskim novinarom, književnikom i aktivistom Dušanom Maljkovićem. Pročitajte proširenu i prilagođenu verziju intervjua nastalog za potrebe priloga o LGBTIQ+ pokretu treće epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“.
  • 27. prosinca 2020. Biopolitika kao kritika „nove normalnosti“ U prilogu aktualnim raspravama o biopolitičkim tumačenjima pandemije COVID-19, autor nas vodi kroz povijest sociobioloških obilježja epidemija i pandemija, primarno u kontekstu uvezanosti liberalnog upravljanja i biopolitike, koja u Foucaultovoj interpretaciji ide s onu stranu ekonomskog polja u mjeri u kojoj se stanovništvo pokazuje kao novi objekt analize i intervencije. Tekst na pozadini povijesti epidemija velikih boginja (te juridičko-disciplinarnih mehanizama poput cijepljenja) ukazuje na dvije temeljne manjkavosti Foucaltovog pokušaja podvođenja biopolitike pod problematiku liberalnog guvernmentaliteta, i nudi revidiranu, demokratsku, eksplanatorno snažniju, robusniju upotrebu biopolitičke teorije, onkraj laisser-faire pristupa i autoritarnih mjera države.
  • 20. lipnja 2017. Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2018. O mizoginiji, mizandriji, pornografiji i drugim kapitalističkim demonima Redatelj Bruce LaBruce koji se često predstavlja kao kvir alternativa srednjostrujaškoj pornografskoj industriji, u svojem se posljednjem filmu paradigmatski i sam okreće mejnstrimiziranju porno-hetero-normativnosti uz ozbiljnu dozu lezbofobije i transfobije. Predstavljajući pornografiju radikalnom i subverzivnom posve zanemaruje njezino uklapanje u kapitalističke odnose proizvodnje, kao i vlastitu konverziju od avangardnog, ljevici sklonog autora, do liberalnog redatelja gej pornografije. Donosimo vam kritički osvrt Dušana Maljkovića na film „Mizandristkinje“.
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
  • 31. prosinca 2018. Borba za jednakost trans osoba mora biti prepoznata kao klasna borba Predrasude prema trans osobama, prisutne ne samo u široj javnosti nego i na desnom i dijelu lijevog političkog spektra, manifestiraju se na različite načine – od otežavanja pristupa pojedinim segmentima svakodnevnog života do ideološkog negiranja progresivnog potencijala cjelokupnom trans pokretu. Pročitajte prijevod teksta Shon Faye, britanske umjetnice i članice trans zajednice, o poteškoćama s kojima se trans osobe susreću prilikom potrage za zaposlenjem i adekvatnom zdravstvenom zaštitom, klasnoj uvjetovanosti bavljenja seksualnim radom i izloženosti nasilju na radnom mjestu, te važnosti prepoznavanja zahtjeva trans pokreta kao dijela radničke borbe, a ne projekta srednjoklasnog liberalizma.
  • 9. srpnja 2018. Prema kraju socijaliziranog zdravstva Prijedlogom Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je krajem lipnja Vlada uputila u saborsku proceduru, potiče se daljnji proces komercijalizacije i privatizacije javnog zdravstvenog sustava, započet početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Pročitajte razgovor s Anom Vračar, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo, o važnosti demokratizacije upravljanja zdravstvenim sustavom i urušavanju modela socijalne medicine, te posljedicama koje uvođenje koncesija u sustav primarne zdravstvene zaštite, pogoršanje radnih uvjeta u zdravstvenom sustavu i promišljanje istog izvan šireg socioekonomskog konteksta ima na stabilnost i kvalitetu javne zdravstvene zaštite.
  • 24. rujna 2016. Društveni parametri coming-outa U razgovoru s Mariom Kikašem iz RAD.-a adresiramo pitanja odnosa LGBTIQ+ populacije i pokreta prema državi, koja adekvatne odgovore dobivaju tek napuštanjem terena rasprave o vrijednostima, odnosno njihovim smještanjem u historijski okvir, određen razvojem kapitalističkih odnosa i građanske države te historije opresije nad marginalnim i subverzivnim društvenim grupama. Iz toga proizlazi i perspektiva daljnjeg razvoja LGBTIQ+ pokreta prema razvijanju kapaciteta društvenih institucija za inkluziju marginaliziranih skupina. Dolazimo do zahtjeva za izgradnjom šire progresivne koalicije koja neće tek braniti postojeće kapacitete socijalne države već i graditi nove.
  • 19. travnja 2016. Dom je negdje drugdje Izostanak adekvatne socijalne potpore za ranjive skupine u društvu rezultat je oslanjanja socijalnih politika na održivost i pouzdanost struktura nuklearne obitelji koja je dominantno izgrađena prema heteronormativnom modelu. Ekonomsko nasilje koje trpe LGBTIQ+ osobe nije sustavno mišljeno u klasnim odrednicama, što samo naglašava potrebu za povezivanjem klasne i LGBTIQ+ borbe te ukazuje na važnost daljnjeg promišljanja posljedica koje iz toga proizlaze, poput nezaposlenosti i beskućništva LGBTIQ+ osoba, naročito mladih.
  • 27. prosinca 2020. Ejblistički režimi u kapitalizmu Razmatrajući korporealnost ljudskog postojanja u kontekstu šireg razumijevanja rada socijalne reprodukcije koji održava i regenerira radnu snagu kao ključni element stvaranja profita, autorica iz historijsko-materijalističke perspektive ukazuje na koji se način u kapitalizmu tretiraju nenormativna tijela, uz fokus na osobe s invaliditetom.
  • 18. listopada 2018. Zdravstvo kao potrošno dobro Jačanje tržišne usmjerenosti javnozdravstvenog sustava, vidljivo iz Prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti o kojem se trenutno vodi rasprava u Saboru, sastavni je dio zdravstvenih politika međunarodnih trgovinskih ugovora te politika Europske unije. O degradaciji štamparovskog socijalnog modela javnozdravstvenog sustava i sve većoj nedostupnosti temeljne zdravstvene skrbi velikom dijelu stanovništva, ulozi privatnog sektora u sistemskom onemogućivanju ulaganja u opremljenost javnih bolnica, opasnostima koje nam donose CETA i GATS, te suodnosu zdravstvenih politika i radnog zakonodavstva razgovarale smo sa Snježanom Ivčić, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo.
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. kolovoza 2021. Globalni kulturni ratovi i kakve veze pandemija ima s tim? (prvi dio) Pitanje porijekla neke zaraze otvara prostor za simplifikacije, moralnu paniku, teorije zavjere, antivaksersku propagandu i stigmatiziranje već marginaliziranih skupina. Razmatranje povijesti HIV-a pokazuje na koji se način taj virus životinjskog porijekla iz okoline rijeke Kongo kretao do Kariba i SAD-a te kakvu je ulogu u tome imalo nedostatno kolonijalno javno zdravstvo. Iako je pandemija AIDS-a posebice pogađala određene pozicije u mapama seksualnosti i rada (gej muškarce, karipske migrantkinje i migrante, kućanske i seksualne radnice, siromašne korisnike i korisnice intravenoznih droga), iz historijsko-strukturne analize jasno je da njezin uzrok nisu bile specifične skupine ljudi već globalni politički i socioekonomski kontekst.
  • 30. lipnja 2021. Interseks osobe i njihovi problemi Interseks stanja obično se razumijevaju kao stanja koja variraju „između“ ženskog i muškog spola, i čija genetska, kromosomska, hormonska, i anatomska (ne)preklapanja uzdrmavaju binarnu konstrukciju „ženske“ i „muške“ spolnosti. Patrijarhalna proizvodnja medicinsko-biologijskog znanja ne samo da diskurzivno gura interspolne osobe u identitetske kutije „ženskosti“ i „muškosti“ te produbljuje njihovu marginalizaciju, već nameće i opasne prakse sakaćenja tijela koja se ne uklapaju u dominantnu taksonomiju. Raspršivanje ustajalih mitova možemo započeti ozbiljnijim informiranjem o iskustvima interseks osoba, kao i povezivanjem s organizacijama koja štite njihova prava.
  • 22. siječnja 2021. Kako sam postala zagovornica prava seksualnih radnica_ka "Na jednoj od sesija, pod naslovom „Borba protiv nasilja nad ganskim seksualnim radnicama_ima“ gostovale su Bridget Dixon i Mariama Yusuf, koje rade sa Savezom za dostojanstvo žena. Govorile su o nasilju s kojim se suočavaju seksualne radnice u Gani, osobito onom policijskih službenika, koji ih uhićuju i siluju, da bi im potom oteli zaradu. Dixon i Yusuf jasno su naglasile da se ovi nasilni postupci usmjeravaju protiv seksualnih radnica zato što je njihov rad kriminaliziran."
  • 30. lipnja 2012. Kapitalizam i gej identitet
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? U osvrtu na nedavnu polemiku na književnoj sceni o klasi i autanju, autorica ukazuje na važnost daljnjeg razmatranja kompleksne uloge klasnog položaja u životnim odlukama. Strukturno određenje klase govori o tupoj, nepersonalnoj ekonomskoj prinudi ugrađenoj u kapitalističko društvo, ali ne objašnjava jednoznačno karakter pojedinke_ca. Iako povezana s identitetom, klasa se ne može mehanički derivirati iz identiteta, kao ni obratno.
  • 30. kolovoza 2020. Mreža seksualnih radnica koju smo gradile spašava nas tijekom pandemije COVID-19 Uslijed pandemije COVID-19, argentinska vlada je već u ožujku uvela strogu karantenu. S obzirom na propisane mjere, ali i samu narav zaraze, seksualnim radnicama je onemogućen nastavak rada. Dok država ovoj ionako ranjivoj skupini odbija pružiti pomoć, seksualne radnice i njihove obitelji preživljavaju zahvaljujući vlastitim organizacijskim naporima u obliku nacionalne mreže koju su pokrenule prije dvije godine.
  • 31. siječnja 2016. Kulturni materijalizam i politike identiteta Kako stvoriti univerzalni socijalistički projekt u kontekstu prioritiziranja „identitetskih politika“ danas je jedno od ključnih pitanja prilikom promišljanja lijevih progresivnih strategija otpora. Iz Up&Undergrounda 27/28 prenosimo prijevod teksta Richarda Seymoura o važnosti materijalizacije kulture i „identitetskih pitanja“ te neophodnosti da se u izgradnji univerzalnog političkog subjekta operacionalizira realno postojeća partikularna iskustva nepravde kao dio materijalnih procesa.
  • 27. rujna 2020. Privatizacija zdravstvene skrbi u Keniji "U Keniji si samo bogati i oni s političkim poznanstvima mogu priuštiti pristojnu zdravstvenu skrb. Sve ostale ozbiljna bolest ili automobilska nesreća dijeli od propasti."
  • 24. srpnja 2022. Radnički ponos u Sindikatu pomorskih kuhara i stjuarda "Desetljećima prije modernog LGBTQ+ pokreta, mali, ali militantni sindikat pomorskih radnika na Zapadnoj obali s autanim gej članovima i vođama skovao je slogan koji povezuje diskriminaciju gej muškaraca, rasnu diskriminaciju i hajku na ljevičare. Tijekom većeg dijela perioda od dva desetljeća, Sindikat pomorskih kuhara i stjuarda borio se protiv diskriminacije na brodovima na kojima su radili njegovi članovi i šire u društvu, sve dok ga nisu slomile iste korporativne i vladine snage koje su pokušale uništiti Ujedinjene sindikate energetike SAD-a tijekom Hladnog rata."
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 15. studenoga 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (1. dio) Biti Romkinja, identificirati se kao romska feministkinja i baviti se romskim feminizmom nisu iste stvari. Usto, romski feminizam nije unison. I dok koncepti bjelačkosti i gadžo-centrizma donekle opisuju specifičnu opresiju Romkinja, feminističke se optike logički i politički razlikuju i prema tome kako se misli kategoriju roda. U vizuri koja je u prvom dijelu ovog triptiha označena kao „rodno-ravnopravni pogled“, rodno uvjetovana opresija naddeterminira sve druge društvene odnose i sukobe: rod kao analitičko-politička kategorija se privilegira, a ako se misli u relacijama s drugim kategorijama kojima se imenuju društvene opresije i eksploatacija, onda je to prema aditivnom metodološkom modelu. Konačni cilj borbi koje se nastavljaju na ovu optiku je ravnopravnost (uz naglasak na normativnoj dimenziji), a ne postklasna jednakost, koja bi pretpostavljala potpunu transformaciju sistema.
  • 29. studenoga 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (2. dio) Za razliku od rodno-ravnopravnih pristupa koji prioritiziraju, a često i singulariziraju kategoriju roda (ili, u goroj varijanti kategoriju spola), intersekcionalni pristupi položaj Romkinja nastoje razumjeti složenije, uzimajući u obzir ne tako lako razlučive intersekcije identitetskih i diskriminacijskih osnova, kao i iskustava koja dovode u pitanje identitet. Na temelju takve metodologije dobivaju se i drugačije statistike, a komparabilni disagregirani podaci daju i drugačiju sliku društvenih odnosa. Razumijevanje romskog feminizma iz ove vizure je istorijski i geopolitički kontekstualiziranije, a paternalističke, spasilačke i rasističke nijanse u pristupu romsko-feminističkim temama nestaju. Međutim, i ova optika ima svoje manjkavosti: gubi iz vida, ili nema dostatna objašnjenja za sistemski okvir, te pretumačenje koncepta klase iz perspektive klasizma u eksplanatorni okvir strukturne i političke analize. O temeljnim razlikama spram rodno-ravnopravne optike, ali i o drugim teškoćama intersekcionalne, govori se u drugom dijelu triptiha o romskom feminizmu.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: kako proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada), tako i reproduktivnog (kroz marginalizirana kućanstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 31. prosinca 2016. Solidarnost u prostorima nevidljivosti Dominantna javna percepcija o temama kojima se bavi LGBTIQ+ pokret dovela je do njihove redukcije na problematiku ljudskih prava, uz često prenaglašavanje prvih dvaju identiteta koje ovaj akronim označava. Unatoč proklamiranim najboljim namjerama liberalnog mainstreama, takva „borba“ za prava LGBTIQ+ osoba zapravo rezultira održavanjem nevidljivosti redovnih i svakodnevnih poteškoća ove populacije i prateće uloge društvenih institucija, primjerice obitelji, u njihovom perpetuiranju. S Ninom Čolović, iz LGBTIQ inicijative „AUT“, razgovarali smo o tim redovnim i svakodnevnim problemima koje LGBTIQ+ osobe doživljavaju isključivanjem iz obitelji i posljedičnom društvenom marginalizacijom.
  • 6. rujna 2020. Striptizete su radnice koje imaju moć sindikalnog udruživanja Pogrešna klasifikacija striptizeta i stripera, vozača i vozačica Ubera i Lyfta, instruktora_ica joge, plesača_ica, seksualnih radnica i seksualnih radnika i radnika_ca zaposlenih na sličnim poslovima kao nezavisnih izvođača_ica, a ne kao zaposlenika_ca ne samo da učvršćuje mogućnosti zapošljavatelja da uskraćuju inače obavezne beneficije (zdravstveno i mirovinsko osiguranje, plaćena bolovanja, plaćeni prekovremeni rad) već ne štiti radnice i radnike ni od uvriježenih maltretiranja, diskriminiranja i bahatih kršenja njihovih prava. Status radnica i radnika sa sobom povlači i pravo na sindikalno organizirani otpor u borbi za ostvarenje zakonski zajamčenih radnih i drugih prava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. siječnja 2016. U obranu gej brakova Kritike s radikalne ljevice kojima se negira važnost progresivnih unutarsistemskih pomaka, poput nedavno izborene legalizacije gej brakova u SAD-u, poticaj su autoru da naglasi realne materijalne prednosti koje takve promjene donose diskriminiranim skupinama, kao i otvaranje prostora za daljnju politizaciju unutar pratećih društvenih pokreta.
  • 31. siječnja 2021. Višestruke opresije transrodnih Roma i Romkinja Diskriminacija trans osoba u kapitalističkim društvima još je dublja ako je povezana s marginalizacijom na osnovi etničke pripadnosti, kao i s podčinjenom klasnom pozicijom. U Srbiji još uvijek ne postoje statistike i istraživanja o siromašnim transrodnim Romkinjama i Romima, međutim oni_e svjedoče o vlastitom iskustvu složenih preplitanja opresija. Autorica skicira kako bi se ova isprepletenost opresija mogla misliti kroz konceptualiziranje spola/roda, heteronormativnosti, tradicionalnog i opozicijskog seksizma, seksualnih orijentacija, etniciteta i klase.
  • 31. prosinca 2018. Zamke radikalnog feminizma Zbog sve brojnijih netrpeljivih istupa pobornica trans-isključujućeg radikalnog feminizma (TERF), već se neko vrijeme preispituje pozicija radikalnog feminizma na lijevom dijelu političkog spektra. Netrpeljivost prema trans osobama, posebice ženama, ponovo je vidljivim učinila njegove teorijske manjkavosti, poput transhistorijske definicije uzroka opresije žena, kao i izostanka klasne analize. Pročitajte prijevod teksta Erice West o razlikama između radikalnog i crvenog feminizma, te političkoj promašenosti separatističke strategije radikalnog feminizma koja iz progresivnih borbi isključuje klasno deprivilegirane muškarce i trans osobe.
  • 31. siječnja 2021.
    Featured Video Play Icon
    Je li vrijeme za klasni coming out? Rasprava o knjizi Povratak u Reims
    Promišljanje spona klase i identiteta, osobito gej identiteta, jedna je od ključnih tema knjige Povratak u Reims. Didier Eribon pokazuje kako se u političkoj kulturi radničke klase u Francuskoj dogodio značajan pomak: ranije je glasanje za Komunističku partiju bilo od presudne važnosti za prepoznavanje radničkog identiteta, a glasači ljevice su se time ponosili, dok radnici_e nekoliko desetljeća unazad sve više glasaju za krajnju desnicu i toga se srame. Mlađe generacije, koje pak glasaju za desnicu, čine to ponosno, jer nisu odrastale u miljeu snažne ljevice s kojom bi se mogli identificirati. Sram i ponos figuriraju kao potencijalne transformativne strategije koje se mogu politizirati. U današnjem Macronovom ambijentu brutalnog državnog i policijskog nasilja te kontekstu u kojem je klasa izbrisana kao politički koncept, ljevica bi morala redefinirati klasu kako bi njome obuhvatila i one koji su inferiorizirani na osnovu različitih identiteta. Umjesto demoniziranja ili heroiziranja radništva, jedan od orijentira u izgradnji novih pokreta mogao bi proizlaziti iz Sartreove primjedbe o tome kako nitko tko ulazi u pokret nije isti na početku i kraju, jer ga iskustvo solidarnosti mijenja. Pogledajte snimku razgovora održanog u sklopu 12. Subversive festivala, a snimke s proteklih festivala potražite na plejlisti.
  • 29. kolovoza 2020.
    Featured Video Play Icon
    Promjena okvira #49 – Holly Lewis
    U četrdesetdevetoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte intervju s filozofkinjom i kvir marksistkinjom Holly Lewis, profesoricom sa Sveučilišta u Austinu te suosnivačicom međunarodne istraživačke platforme Sexuality and Political Economy Network. Intervju je snimljen u siječnju ove godine u Zagrebu, gdje je Lewis održala seminar u okviru Škole neophodnog znanja, u organizaciji Multimedijalnog instituta MaMa. S Lewis smo razgovarali_e o razlikama između tradicionalnog i opozicijskog seksizma, heteronormativnosti, trans-isključivom radikalnom feminizmu, seksualnom radu te antikapitalističkim potencijalima kvirnosti. Nove epizode možete pratiti na Kanalu Ri, a dosad objavljene bilingvalne epizode potražite na plejlisti.
  • 19. travnja 2022.
    Featured Video Play Icon
    Rod i rad u kvir teoriji
    Kvir nije eksces u smislu teatra, kiča, performansa, odjeće koju po potrebi presvlačimo – prepoznaje da su rad, rod, obitelj, država i kapital u neraskidivom pletivu i kritički propituje kako se sistem okorištava osobama čije su egzistencije označene kao nenormativne i čije ih patologiziranje ostavlja na marginama. Budući da je ukorijenjena u otporu i historijskom organiziranju višestruko potlačenih i eksploatiranih, kolektivna proizvodnja kvir znanja opire se institucionalizaciji, a politička subjektivacija trans_interspolnog_kvir radništva neprekidno je u raskoraku s kapitalističkim imperativima, nastojeći iznaći nove oblike kolektiviteta i solidarnosti onkraj obitelji, civilnog sektora i države, nikada ne gubeći iz vida utopijski horizont suštinske strukturne transformacije. Pogledajte snimku predavanja Nine Čolović, održanog u sklopu prošlogodišnjeg Antikapitalističkog seminara (plejlista).
  • 22. listopada 2017. 11 HM teza Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
  • 15. veljače 2011. Kapitalizam i socijalna prava
  • 4. listopada 2020. Kriza mentalnog zdravlja u pandemiji COVID-19 "Novo istraživanje sugerira da se broj oboljelih od depresije udvostručio tijekom pandemije COVID-19 – no zbog višegodišnjeg rezanja sredstava servisima mentalne zdravstvene skrbi, sustavi potpore jedva se nose sa situacijom."
  • 11. listopada 2020. Nismo sišli s uma, nego smo ludi od bijesa "Marksistička analiza epidemije mentalnih bolesti nužno će je staviti na teret klasnom društvu i alijenaciji, te nepravdi i bijedi koje ono uzrokuje. Sølvi Qorda piše o prijekoj potrebi suočavanja s pitanjem mentalnih bolesti."
  • 2. kolovoza 2020. Pobuna protiv laži opasnih po život Prosvjedi u Srbiji početkom srpnja bili su potaknuti nizom laži i manipulacija kojima je vlast pokušala prikriti katastrofalno upravljanje pandemijom koronavirusa. Učinivši si medvjeđu uslugu pobjedom na izborima na kojima je parlament ispražnjen od opozicije, Vučićeva ambicija da održi privid demokracije u državi kojom vlada autokratski dodatno je dovedena u pitanje uslijed žestoke represije policijskih snaga protiv heterogene mase ljudi koja je izašla na ulice da iskaže svoje nezadovoljstvo na jedini preostali način u Vučićevoj Srbiji.
  • 20. siječnja 2013. Snimka okruglog stola – Jelena Kranjec: “Javni sektor – žene radnice i korisnice”; Andrea Milat: “Breme dvostruke krize: tekstilne radnice, uništenje tekstilne industrije i ekonomska kriza”
  • 31. prosinca 2018. Zašto bi psihoterapeuti trebali razgovarati o politici Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije do 2020. godine depresija će biti glavni uzročnik invaliditeta u svijetu. Kako tvrdi autor članka, postoji značajna korelacija između mentalnih poremećaja i političkih okolnosti pa zabrinjava što psihoterapeuti obično izbjegavaju razgovor o političkim pitanjima. Vrijeme je da psihoterapija prestane svaljivati krivicu za društveni neuspjeh na one bez moći.
  • 13. listopada 2014. Zašto štrajkamo: Radnici NHS-a o svojoj odluci da izađu na ulice

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve