Seminar 9. svibnja 2024.

Antikapitalistički seminar

Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Četvrti Antikapitalistički seminar u organizaciji portala Slobodni Filozofski i Subversive festivala ove će se godine održati od 3. do 9. lipnja 2024. godine u sklopu Škole suvremene humanistike. Seminar je osmišljen kao oblik političke edukacije koji će kreirati uvjete i prostor za kritičko promišljanje pojmova, ideja i teorija usmjerenih prema društvenoj promjeni. Nastojat ćemo kritički razraditi dominantne paradigme i relacije u kojima se oblikuju te potaknuti na razumijevanja njihova nastanka i današnje upotrebe. Ta ćemo promišljanja smjestiti u šire političko-ekonomske i historijske okvire reflektirajući na aktualne rasprave o klasnoj politici, tehnologiji i umjetnoj inteligenciji, političkoj ekonomiji umjetnosti, marksističkoj ekologiji, dekolonijalnom feminizmu i kritici nacionalizma, anarhizmu i kviru te kritici specizma i ejblizma.

 

Analizirat ćemo načine funkcioniranja kapitalističkog sistema proizvodnje i reprodukcije, kao i profitom pogonjenu globalnu ekspanziju kapitalizma koja za sobom ostavlja ratne zone, izvlaštene, obespravljene narode i opustošene komade planeta i klimatske promjene kako bismo razjasnili historijski specifične opresivne režime i odnose koje uspostavlja i organizira.

 

Osnovno polazište antikapitalističkih znanja neodvojivost je teorije i prakse. Seminar stoga teži oslobađanju teorijskih znanja iz akademskog okruženja te njihovoj analizi i revaluaciji s obzirom na iskustva i potrebe političkoga organiziranja, i obrnuto, razlaganju trenutnih modela djelovanja ponovnom refleksijom na to što činimo i kako činimo. Znanje koje ide iz prakse i oblikuje praksu razvija se u marksizmu, ali i u drugim kritičkim pristupima znanju. Premda bi se moglo tvrditi da je svako znanje u određenom smislu političko znanje, tip teorijsko-praktičkog znanja koje teži slobodi ne prikriva svoju političnost (pod krinkom tobožnje vrijednosne neutralnosti i bezinteresnosti), već proizvodi znanje koje jest i mora biti politika. Takvo znanje nas vodi prema organiziranju koje ljudske zajednice gradi prema potrebama ljudi i ne-ljudskih živih bića, njihovih staništa i prirode.

 

Ovakav tip edukacije, također, svjesno ističe kolektivnu proizvodnju znanja (odbacujući ideologeme o individualnom i „genijalnom“ autorstvu i ekspertizi) koje teži biti dostupno svima. Na tom je tragu osmišljen i Antikapitalistički seminar: kao mjesto zajedničkog promišljanja, imaginiranja i stvaranja koji su integralni dio borbe za bolji svijet. Kroz predavanja, čitanja, radionice, primjere iz popularne kulture i diskusije tragat ćemo za uvjetima transformacije postojećeg i mogućnostima otpora.

 

Pridružite nam se i ove godine!

 

Teme seminara:

 

klase i klasna politika
ekologija i marksizam
umjetna inteligencija i kapitalizam
liberalizam, politika, ekonomija
psiha u neoliberalizmu
kritika ejblističkih i specističkih režima
dekolonijalni feminizam
nacionalizam i Gaza
kvir-anarhizam
transfobija i mediji
politička ekonomija umjetničke proizvodnje


 

Seminar će se održavati u poslijepodnevnim i večernjim satima u SKD „Prosvjeta“ (Preradovićeva 21, u dvorištu) kroz susrete u trajanju od sat i pol vremena po terminu. Program će se realizirati kroz osam predavanja s raspravama i dvije radionice. Preporučuje se polaznicima_ama da poprate i preostali program ovogodišnjeg festivala.

 

Za prijavu je dovoljno da nam pošaljete svoje ime i prezime te zamjenice koje koristite na slobodnifilozofski[at]gmail.com do 26. svibnja 2024. Ako želite, možete nam ukratko napisati i svoju motivaciju ili navesti dosadašnje iskustvo.

 

Predavanja i radionice će, osim za polaznike_ce seminarske grupe, biti otvorene i za sve koji_e nisu u mogućnosti popratiti cjelokupni program seminara, uz prethodnu najavu.

 

Predavanja i radionice drže: Nina Čolović, Stipe Ćurković, Andrea Vuljević, Mislav Žitko, Primož Krašovec, Lina Gonan, Rade Pantić, Ivan Šestan, Milena Ostojić i Milan Urošević.

 

Seminar koordiniraju: Karolina Hrga, Nina Čolović i Andrea Vuljević

 

Seminarska brošura s opisima predavanja i literaturom dostupna je ovdje.

RASPORED:

 

ponedjeljak 3.6.


 

17.30h Uvod u seminar

 

18.00h Stipe Ćurković: Klase i klasna politika

 

20.00h Milena Ostojić: Dekolonijalni feminizam

 

utorak 4.6.


 

17.30h Primož Krašovec: Umjetna inteligencija i kapitalizam

 

20.00h Nina Čolović: Kritika nacionalizma (primjer Izraela / Palestine)

 

srijeda 5.6.


 

17.30h Mislav Žitko: Foucault i kontroverza oko liberalizma

 

20.00h Stipe Ćurković: Ekologija i marksizam

 

četvrtak 6.6.


 

17.30h Lina Gonan: Kvir – anarhizam: Zašto borba za kvir oslobođenje mora biti antipolitička

 

20.00h Milan Urošević: Proizvodnja subjektivnosti i njene psihičke posledice u neoliberalizmu

 

subota 8.6.


 

17.30h Rade Pantić: Estetski fetišizam i monopolska renta

 

20.00h Ivan Šestan: Transfobija i mediji

 

nedjelja 9.6.


 

17.30h Andrea Vuljević: Ejblistički i specistički režimi u kapitalizmu

 

20.00h Zaključna rasprava

 

(snimke predavanja s proteklih Antikapitalističkih seminara potražite na plejlisti)

 

plakat: [Mikela Cvitanović]

Tagovi:
, , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjost Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael" i "Alternative i budućnosti". "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas", a od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.
  • 30. studenoga 2024. Boriti se s nadom, boriti se bez nade, ali apsolutno se boriti Koncept burn out-a ne misli se samo u neoliberalnom individualističkom okviru, jer postoje i brojni primjeri njegova propitivanja kroz različite revolucionarne borbe na ljevici. Jednu od takvih analiza nam daje i Hannah Proctor u knjizi „Burn out: The Emotional Experience of Political Defeat”, u kojoj učimo iz historije poraza progresivnih pokreta. Iako je sam termin burn out prvi put upotrebljen 1974., sagorijevanja u političkim kolektivima su se iskušavala kao umor, (lijeva) melankolija, doživljaj stalnih poraza, depresija, nostalgija, hitnosti i inercija, militantna briga, iscrpljenost, zajedničko raspadanje, ogorčenje, razočarenje nakon emotivnih ulaganja politički projekt koji se pokaže pun mana, autoviktimizacija, nasilje, bolesti različitih društvenih pokreta i kao žalovanja. Nekada je, dakle, burn out bio simptom koji proživljavaju oni koji su se borili za bolje društvo, dok je u današnjem neoliberalnom kontekstu indikator stanja onih koji nastoje da uspiju unutar postojećeg sistema, te koji burn out „liječe“ postavljanjem granica, označavanjem drugih kao toksičnih i okretanjem glave na drugu stranu kako bi se sačuvao unutrašnji mir. Međutim, unatoč promjeni od politiziranog kolektiviteta do apatije i rastućeg individualizma, historijska iskustva nam daju neke lekcije i za sadašnjost i za budućnost, a knjiga nas podsjeća kako kolektivna briga nije opcija (za srednjoklasni komfor) već preduvjet svake borbe, političke akcije i prakse.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve