Noćni marš – 8. mart

Prvi po redu, "Noćni marš - 8. mart" održan je u Zagrebu u večernjem terminu orijentiranom prema mobilizaciji šire populacije, a u solidarnoj se atmosferi organizatoricama marša pridružilo petstotinjak feministkinja i feminista u simboličkom zauzimanju javnog prostora te zahtjevima za uvažavanjem ženskih prava na svim razinama, kao i hitnom društvenom promjenom. Velik broj inicijativa i udruga civilnog društva naznačenih na popisu organizatorica i podržavateljica Marša budi nadu u dugoočekivano buđenje ženske antifašističke fronte. Marš smo popratili video prilogom, prenosimo priopćenje za medije, kao i tekstove održanih govora te se pridružujemo podršci.

Featured Video Play Icon


Priopćenje za medije
 
Organizacijski odbor Noćnog marša – 8. mart
Utorak, 8.3.2016.
Zagreb, Park kralja Petra Krešimira IV do Zrinjevca
 
„Feministička borba za prava žena ne dopušta predah, pogotovo ne sad kad su ponovno na meti sve otvorenijih napada seksualna i reproduktivna, radnička prava žena, a nasilje nad ženama i dalje je sveprisutno, prešutno odobravano te u porastu“, poručile su organizatorice Noćnog marša – 8. mart, prosvjednog marša koji je večeras u Zagrebu okupio preko 500 feministkinja i njihovih podržavateljica i podržavatelja u borbi za prava žena. Marširalo se od Parka kralja Petra Krešimira IV do Zrinjevca s nekoliko zaustavljanja i upozoravanja na katastrofalno stanje i ugrožavanje svih aspekata prava žena u Hrvatskoj.
 
„Borimo se svakog dana, cijele godine, a ne samo osmog marta. Borimo se da nam ne oduzmu stečena prava, borimo se da ostvarimo i ona prava koja nam pripadaju, a koja nam se svakodnevno uskraćuju. Borimo se za sebe, borimo se za sve one koje se želi zatočiti na marginama ovog društva“, objasnile su organizatorice u proglasu.
 
Na maršu je poručeno kako je večernji termin odabran namjerno i sa svrhom privlačenja na prosvjed i onih koji u ranijim terminima ne mogu doći jer rade. „Drugo, smatramo kako žene imaju pravo na svaki javni prostor i u svako doba dana ili noći bez da strahuju za svoju sigurnost. Želimo pokazati da se ne bojimo, ali da razumijemo strah onih žena koje ga osjećaju zbog upornog marginaliziranja njihovih problema, zbog upornog institucionalnog ignoriranja i prešutnog društvenog opravdavanja nasilja koje na tim ulicama, no najčešće u svojim domovima, među prijateljima i poznanicima, doživljavaju svakodnevno“, poručile su organizatorice.
 
Prosvjednu akciju Noćni marš – 8. mart organizirao je cijeli niz inicijativa i relevantnih organizacija civilnog društva: Inicijativa Preuzmite odgovornost za ubojstva žena, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, HollaBack! Hrvatska, Ženska soba – Centar za seksualna prava, a akciju podržavaju: Centar za mirovne studije, BRID – Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, MAZ – Mreža antifašistkinja Zagreba, LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta ‘AUT’, Centar za ženske studije, K-zona, Mreža mladih Hrvatske, Zelena akcija, Trans Aid, SOIH – Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, B.a.B.e., Direktna demokracija u školi, Zagreb Pride, [BLOK], Udruga za zaštitu prava zrelih žena, GONG, Udruga žena Romkinja Hrvatske ‘Bolja budućnost’, Centar za građanske inicijative Poreč, Autonomni kulturni centar Attack, Inicijativa za podršku izbjeglicama “Dobrodošli”, Inicijativa Are You Syrious?
 
* * *
DRAGE I DRAGI
 
DOBRODOŠLE NA OSMOMARTOVSKI NOĆNI MARŠ!
 
Okupile smo se kako bismo marširale ovog 8. marta i pridružile se globalnoj i stoljetnoj borbi žena za svoja prava i za sva ljudska prava. Žene više od jednog stoljeća na ovaj dan diljem svijeta solidarno i borbeno marširaju protiv nasilja, ratova, siromaštva i svih oblika društvenih nepravdi.
 
Ovdje, s ovog mjesta, a u blizini zdanja MORH-a, želimo podsjetiti i poručiti kako su ženski pokreti diljem svijeta, i na ovim prostorima, uvijek iskazivali snažan otpor militarizmu, nacionalizmu i fašizmu.
 
Taj je otpor uvijek bio nenasilan i javan. Taj je otpor bio feministički jer nije dopuštao reduciranje žena na propisane uloge, već nas je izveo izvan naših zidova i obitelji, na ulicu, u javni prostor, u društvo i omogućio nam da postanemo vidljive i da se s te pozicije aktivno borimo za društvene promjene i pravednije društvo. Za to su se generacije žena prije nas borile i izborile. Feministički otpor, otpor je ubijanju ljudi, gradova, nasilju u svakodnevnom životu. To je pobuna protiv svih militarističkih režima – otvorenih i prikrivenih – koji proizvode nesreću, razaranje i smrt.
 
Našu suvremenu povijest pisale su žene koje su se hrabro borile protiv fašističkih tendencija u društvu. Od Antifašističkog fronta žena koji je niknuo u Drugom svjetskom ratu i od samog početka igrao važnu ulogu u borbi protiv fašizma i Narodnooslobodilačkoj borbi, a potom imao i snažnu ulogu u emancipiranju i obrazovanju žena, do Antiratne kampanje u vrijeme rata 90-ih na ovim prostorima, kada dolazi do stapanja feminističkog i antiratnog pokreta, koji su feminističke organizacije dobrim dijelom i inicirale, žene su zauzele stav i pokazale smjer koji nas i danas vodi – smjer antiratnog djelovanja, mirotvorstva i odbijanja etničkih i nacionalnih homogenizacija i konflikata. To je smjer inzistiranja na poštivanju univerzalnih ljudskih vrijednosti te kritika svih politika i režima koji izazivaju konflikte i ratove.
 
Prepoznajemo da se u ovome trenutku odigrava scenarij po kojemu se brišu doprinosi antifašističke borbe u ovome društvu, kojim se pripadnici i pripadnice manjina demoniziraju i stigmatiziraju i proglašava ih se agresorima na prava većine.
 
To je scenarij koji je uglavnom usmjeren na uništavanje, na sijanje straha, kao sjemena netolerancije i mržnje. To je poznati scenarij, koji je toliko puta proizveo patnju i najgore nasilje.
 
Prepoznajemo i cementiranje rodnih uloga čiji je cilj još veće potlačivanje i oduzimanje moći… Nakon stoljetne borbe, žene se želi vratiti u uloge čuvarica ognjišta i majki nacije, oduzimajući nam svaku slobodu i pravo na vlastito odlučivanje. Poručuju nam da je nasilje kojemu su žene često izložene u svome domu i na svome „ognjištu“, ali i u institucijama čiji je posao da štite i osiguraju i jamče naša prava, prihvatljivo i legitimno. Marširamo stoga i protiv svih institucionalnih manifestacija moći koje podržavaju i afirmiraju nasilje nad ženama u svim njegovim oblicima.
 
Danas se borimo i za izbjeglice koje su imperijalistički režimi i ratovi istjerali iz domova, kako bi ih na granicama Europe dočekala žica i novo nasilje. Humanitarna kriza se militarizira, ovoga puta i konkretnim neustavnim požurivanjem izmjena zakona koji vode k rasplamsavanju sukoba.
 
Kao feministkinje dobro znamo kako se nacionalističke i imperijalističke bitke neizostavno vode na tijelima žena. Zato se danas borimo i marširamo i za žene izbjeglice koje su izložene fizičkom i seksualnom nasilju, financijskom izrabljivanju krijumčara, ali i osoba koje bi se trebale brinuti za njihovu sigurnost.
 
Poručujemo Vladi koja kreira atmosferu straha:
 
Izbjeglice nisu ratna prijetnja i Hrvatska nije u ratnom stanju, nego je zemlja koja može i mora raditi na njihovoj integraciji i zbrinjavanju.
 
Građani i građanke nisu izdajnici i vragovi, već ljudi koji imaju pravo na slobodan i dostojanstven život bez mržnje i nasilja – bez fašizma!
 
Žene nisu inkubatorice nacije niti žele biti čuvarice ognjišta, već sila koja će se uvijek i do kraja boriti protiv svih politika proizvodnje straha i nehumanosti.
 
Pozivamo vas da marširate s nama i ovoga 8. marta imajući na umu povijest borbe iza nas, svijest o sadašnjosti u kojoj se nalazimo i neminovnu potrebu za udruživanjem u nastavku borbe za prava žena, za sva ljudska prava i protiv svih oblika nasilja i nepravde!
 
ŽELIMO VAM SOLIDARAN, BORBEN I SRETAN 8. MART!
 
* * *
REPRODUKTIVNA I SEKSUALNA PRAVA
 
Reproduktivna i seksualna prava su univerzalna ljudska prava temeljena na slobodi, dostojanstvu i jednakosti svih ljudskih bića. Prema Povelji o seksualnim i reproduktivnim pravima ova prava podrazumijevaju da svi ljudi imaju slobodu uživanja u međusobnoj i zadovoljavajućoj vezi, slobodnoj od prisile ili nasilja, bez straha od bolesti ili trudnoće, kao i mogućnost da reguliraju svoju plodnost bez negativnih i opasnih posljedica.
 
Zašto je važno pričati o seksualnosti žena?
 
Zato što seksualna aktivnost žena ne opada s dobi; Zato što su žene sposobne za višestruke orgazme; Zato što seks služi i užitku, a ne samo rađanju; Zato što je sramota biti „kurva“, ali nije sramota ići „kurvi“; Zato što se žene s više partnera naziva „kurve“, a muškarcima je to „u prirodi“; Zato što su žrtve seksualnog nasilja u pravilu žene i djevojčice, a muškarci počinitelji; Zato što žene žele rađati u položajima koji odgovaraju našem tijelu, a ne našim doktorima; Zato što se od žena traži da izgledaju seksi, ali je nepoželjno otvoreno pričati o seksu.
 
Zašto je važno pričati o reproduktivnim pravima žena?
 
Zato što i žene s invaliditetom žele i mogu rađati; Zato što nasilje na porodu nije iznimka već postaje pravilo; Zato što nam se ograničavaju naša prava na dostupan i besplatan pobačaj u svakom gradu i svakom dijelu Hrvatske; Zato što seksualne edukacije i edukacije o reproduktivnim pravima nema u školama; Zato što sve i svi imamo pravo na slobodnu i odgovornu odluku želimo li imati djecu ili ne; Zato što sve imamo pravo na najviše moguće standarde zdravstvene zaštite i njege.
 
Naša reproduktivna i seksualna prava su u Hrvatskoj narušena i zanemarena. Svakog dana se susrećemo s nasiljem koje se ženama čini, a na koje naša država okreće glavu. Nasilje nad rodiljama nije mit nego stvarnost: kod 7 od 10 žena se trudovi simuliraju dripom, kod više od polovice žena se izvod zahvat nalijeganja na trbuh i kod više od polovice žena koje rađaju vaginalno je učinjena epiziotomija, a sve s ciljem kako bi se porod čim prije završio. Ženama s invaliditetom gotovo je nemoguće pristupiti ginekološkom pregledu ili porodu. Porod postaje nasilje, a ne sreća što izaziva strah i traumu kod žena.
 
U nekim dijelovima Hrvatske postaje nemoguće ostvariti pobačaj. Iako nam je ovo pravo zajamčeno zakonom, žene su prisiljene putovati izvan mjesta stanovanja u druge bolnice zbog priziva savjesti doktora, zbog previsokih cijena ove medicinske usluge. Iako službeni podaci HZJZ-a već godinama izvještavaju o smanjenju broja pobačaja, paralelno sa smanjenjem korištena kontracepcijskih sredstava, nemoguće je vjerovati da se broj izvršenih prekida trudnoća smanjuje. Brojkama se manipulira i laže, te se žene tjera u sivu zonu ilegalnih pobačaja.
 
Naše tijelo je područje borbe i želimo da se preko njega prestanu lomiti koplja.
 
Niti smo sluge države niti crkve!
 
Želimo da se prestanu kršiti naša reproduktivna i seksualna prava!
 
Imamo pravo na nenasilje i nediskriminaciju bez obzira na našu dob, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, društveni položaj ili rodni identitet!
 
Imamo pravo na svoje tijelo!
 
* * *
Cilj je kapitalizma uvjeriti nas kako je solidarnost stvar nekog prošlog vremena, kako smo same i sami na ovom svijetu i kako su naši neuspjesi rezultat samo i isključivo naše nedostatnosti i nesposobnosti.
 
Cilj je nekritički i pod svaku cijenu gurati slobodno tržište, koje je slobodno i demokratsko samo na papiru, jer stvarnost nas svakodnevno podsjeća kako nemamo sve i svi jednake šanse, jednak pristup, niti jednake startne pozicije. Ne samo da nemamo jednake šanse za uspjeh, već nemamo niti jednake šanse da svojim radom osiguramo minimum – zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba.
 
Cilj je kapitalizma uvjeriti nas kako nema potrebe da preispitujemo društveni ugovor prema kojem svoje vrijeme i rad prodajemo poslodavcu koji naše vrijeme i rad ne cijeni, sve za plaću koja nam ne osigurava dostojan život.
 
Ekonomska kriza do koje nas je upravo taj kapitalizam doveo, dodatno širi prostor za ucjene. Jer, odbijemo li smiješno nisku plaću, na to radno mjesto čeka mnoštvo koje će iste uvjete prihvatiti – ne zato što plaću smatraju dostojnom, već zato što moraju jesti.
 
Cilj je kapitalizma uvjeriti nas kako je nezasitan i beskonačan rast, koji je planet doveo do točke klimatskog ključanja, jedini način, a kako je profit mjerilo svega. Cilj je uvjeriti nas kako smo resursi koje treba fleksibilizirati, a ne ljudska bića svjesna vlastite vrijednosti.
 
Kapitalizam i patrijarhat ne mogu jedni bez drugog. Kao žene, doživljavamo nepravdu ne samo na tržištu rada, već i u kućanskoj sferi neplaćenog rada. Žene oduvijek rade slabije plaćene poslove, u nesigurnijim uvjetima rada. Žene čine većinu radne snage zaposlene u industrijama pred nestankom, kao što je tekstilna. Radnice Kamenskog tako, po jedinstvenoj recepturi našeg društva, umjesto preustroja pogona ili barem isplate zaostalih plaća i dugovanja, služe političarima i političarkama za osvajanje jeftinih političkih bodova. Položaj žena je toliko loš da govorimo o feminizaciji siromaštva.
 
Mlade žene nemaju priliku zaraditi plaću od koje mogu samostalno živjeti, trudnice dobivaju otkaze, umirovljenice pokušavaju dokučiti kako preživjeti s 1200 kuna mjesečno, a diskriminacija se nastavlja. Prilikom razgovora za posao, na radnom mjestu, zbog životnih odabira.
 
Prepoznajmo kao društvo da homofobija, transfobija i mnoge druge fobije onemogućavaju našim sugrađankama i sugrađanima ostvarenje svog ljudskog i radničkog potencijala. Prepoznajmo da ih tjeramo na skrivanje vlastitog identiteta.
 
Prepoznajmo i marširajmo! Za vlastita prava i za prava svih članica i članova našeg društva. Marširajmo protiv mizoginije, protiv neplaćenog kućanskog rada, protiv diskriminacije svih koje/i se ne uklapaju u heteropatrijarhalnu matricu, marširajmo za dostojan život u zajednici koje prepoznaje sve naše boje i različitosti. Marširajmo za društvene promjene!
 
* * *
Noćni marš – 8. mart
 
Ovo je takav moment, ovo je takav dan, zauzmimo ulice
 
Pozvale smo sve vas, žene, radnice, sestre, majke, bake, lezbijke, aktivistkinje, vas koje ste preživjele nasilje, sve vas koji se protiv nasilja borite, sve koji prepoznajete da je ovo trenutak u kojemu se treba reći dosta prije nego bude prekasno, da nam se pridružite u noćnom maršu i pozivamo vas da u toj borbi ustrajemo cijelu godinu.
 
Termin ovoga marša odabran je namjerno i njime poručujemo da nam je bitno da nam se pridruže i oni koji u ranijim terminima na prosvjede ne mogu doći jer rade. Drugo, smatramo kako žene imaju pravo na svaki javni prostor i u svako doba dana ili noći bez da strahuju za svoju sigurnost.
 
Želimo zahvaliti svima koje ste sudjelovale u organizaciji, svima koji ste nas podržali i odazvale se, prije svega volonterkama i bubnjarima i bubnjarkama. Za kraj našeg marša još jednom želimo pročitati proglas i naglasiti ono zbog čega smo večeras tu, ono protiv čega se borimo, a još važnije, ono što je to i za kakvo se društvo zalažemo.
 
Borimo se svakog dana, cijele godine, a ne samo osmog marta. Borimo se da nam ne oduzmu stečena prava, borimo se da ostvarimo i ona prava koja nam pripadaju, a koja nam se svakodnevno uskraćuju. Borimo se za sebe, borimo se za sve one koje se želi zatočiti na marginama ovog društva. Žene više od jednog stoljeća na ovaj dan diljem svijeta solidarno i borbeno marširaju protiv nasilja, ratova, siromaštva i svih oblika društvenih nepravdi.
 
Feministička borba za prava žena ne dopušta predah, pogotovo ne sad kad su ponovno na meti sve otvorenijih napada seksualna i reproduktivna, radnička prava žena, a nasilje nad ženama i dalje je sveprisutno, prešutno odobravano te u porastu. Feministički je prepoznati da se u ovome trenutku stvara novi mit. Mit kojim se brišu doprinosi antifašističke borbe u ovome društvu, kojim se pokušavaju ugasiti i zadnji tračci nade da će u ovome društvu pravo na korištenje institucija zdravstva ili obrazovanja imati svi i sve, mit kojim se pripadnici i pripadnice manjina pokušavaju opisati kao kakvi bijesni agresori na prava većine.
 
Mit je to koji je uglavnom usmjeren na uništavanje, na sijanje straha, a oni koji to čine nadaju se da će u konačnici uroditi plodom mržnje. Ženski pokreti diljem svijeta i na ovim prostorima uvijek su iskazivali snažan otpor militarizmu, nacionalizmu i fašizmu. Poručujemo da se nećemo dati zastrašiti i da ćemo nastaviti glasno pružati otpor fašizaciji i militarizaciji, ali i nasilju nad ženama, koje je, između ostalog, i direktna posljedica ovih procesa. Želimo pokazati da se ne bojimo, ali da razumijemo strah onih žena koje ga osjećaju zbog upornog marginaliziranja njihovih problema, zbog upornog institucionalnog ignoriranja i prešutnog društvenog opravdavanja nasilja koje na ulicama, no najčešće u svojim domovima, među prijateljima i poznanicima, doživljavaju svakodnevno.
 
Katolička crkva misli da ima pravo formiranja odgovora na pitanja tko ima pravo pristupa medicinski potpomognutoj oplodnji ili sigurnom i legalnom pobačaju, a predvodnici i predvodnice neokonzervativnog pokreta uspješno lobiraju pri kreiranju javnih politika koje utječu na sve nas. Naša reproduktivna i seksualna prava u Hrvatskoj su narušena i zanemarena. Svakog dana susrećemo se s nasiljem koje se ženama čini, a na koje naša država okreće glavu, a Katolička crkva potiče.
 
Nasilje nad rodiljama nije mit nego stvarnost. U nekim dijelovima Hrvatske postaje nemoguće ostvariti pravo na pobačaj. Iako nam je ovo pravo zajamčeno zakonom, žene su prisiljene putovati izvan mjesta stanovanja u druge bolnice zbog priziva savjesti doktora, zbog previsokih cijena ove medicinske usluge. Naše tijelo je područje borbe i želimo da se preko njega prestanu lomiti koplja! Niti smo sluge države niti crkve! Nismo sluge kapitalizmu ni inkubatorice nacije i suprotstavljamo se takvom pokušaju instrumentaliziranja naših života i naših tijela.
 
Kapitalizam i patrijarhat ne mogu jedno bez drugog. Kao žene, doživljavamo nepravdu ne samo na tržištu rada, već i u kućanskoj sferi neplaćenog rada. Žene oduvijek rade slabije plaćene poslove, u nesigurnijim uvjetima rada. Žene čine većinu radne snage zaposlene u industrijama pred nestankom, kao što je tekstilna. Nastavljamo se boriti za naša radnička prava i vičemo glasno ne eksploataciji, dvostrukom teretu žena i feminizaciji siromaštva.
 
Povijest je, koliko god to udžbenici iz kojih se u našim školama uči zanemarivali, ispunjena momentima u kojima su žene jasno i glasno, solidarno i hrabro, odlučno i beskompromisno rekle – dosta. Ovo je takav moment, ovo je takav dan, ovo je vrijeme kada moramo reći dosta – dosta fašizaciji, dosta militarizaciji, dosta seksizmu i mizoginiji, dosta patrijarhatu, dosta klerikalizaciji, dosta kontrole nad našim, i samo našim, maternicama i jajnicima.
 
Pozvale smo vas da zauzmemo ulice, da pokažemo našu snagu i hrabrost, pozivamo vas da se solidarizirate, da se borite same za sebe, pozivamo vas da s nama marširate dogodine i pokažete da je 8. mart uistinu naš dan otpora!
Snimka: SkriptaTV
 

Dijelovi priloga prikazani su u mozaičnom pregledu programa vaninstitucionalnog političkog obrazovanja prve epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“, emitirane 29.4.2016. na TV Istra te dostupne na SkriptaTV:

Vezani članci

  • 12. ožujka 2017. Dva motora zrakoplova B-707 i vjetrokaz (izvor: Lynn Greyling @ Public Domain Pictures prema Creative Commons licenci) Nema rasprave s fašistima Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.
  • 11. ožujka 2017. Crveni karanfili (izvor: ChadoNihi @ Pixabay prema Creative Commons licenci) Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 11. ožujka 2017. Filozofski fakultet u Zagrebu (Izvor: commons.wikimedia.org) Skripta 85 Nakon višemjesečne blokade redovnog funkcioniranja fakultetskog vijeća, kriza upravljanja FFZG-om kulminirala je na sjednici vijeća 31. siječnja 2017. protestnim odlaskom članova „uprave“, nakon što je vijeće glasanjem odbilo njihov prijedlog izmjene dnevnog reda. Prekinuta sjednica nastavljena je tek 17. veljače, kada je pokrenut postupak za izbor novog dekana, doneseno 400-tinjak neriješenih odluka o napredovanjima te odbijeno produljenje radnog odnosa profesoru Ježiću. Skripta br. 85 objavljena je tijekom veljače 2017. kao reakcija studenata na tadašnju situaciju, a u njoj možete pročitati „Priopćenje studentskih predstavnica i predstavnika u Fakultetskom vijeću i Studentskog zbora FFZG-a povodom sjednice Fakultetskog vijeća od 31. siječnja i izjave za javnost 'uprave FFZG-a'“, tekst „Zašto se trenutna borba tiče svih nas? Teze o krizi na Filozofskom fakultetu“ i tekst Zrinke Breglec „Zaista, kažem vam, ušutkajte Filozofski“, prvotno objavljen na portalu Vox Feminae. Skriptu 85 možete skinuti ovdje (arhiva).
  • 8. ožujka 2017. Noćni marš - 8. mart,  2016. godine, Zagreb (Kristina Josić/Libela) Ne postoje teme koje otvaramo nakon revolucije U svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda koji je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ proglasio zastarjelim, i time barem privremeno osujetio sve agresivnije pokušaje desnih konzervativnih struja da dokinu pravo na abortus u Hrvatskoj, kao i predstojećim prijedlozima novoga zakona, iznimno je važno raspravljati o političko-ekonomskom i društvenom kontekstu u kojem žene danas ostvaruju reproduktivna prava. S Vedranom Bibić razgovarali smo o klasnoj dimenziji ženske borbe i dostupnosti izborenih prava, nužnosti nadilaženja ograničenja koja postavlja liberalni feminizam te problemima feminističkih i ljevičarskih organizacija na našim prostorima.
  • 1. ožujka 2017. Clara Zetkin, crtež Roberta Diedrichsa (izvor: Krückstock, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Za oslobođenje žena! Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 15. veljače 2017. Turisti u posjeti Bijeloj kući u Washingtonu (izvor: Wasted Time R, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Opomena sindikatima Nekoliko dana nakon stupanja na dužnost Donald Trump se sastao s vođama sindikata građevinske industrije obećavši velika infrastrukturna ulaganja koja će dati posla toj industriji, što je rezultiralo sindikalnim oduševljenjem i hvalospjevima na račun novog stanara Bijele kuće – tim nevjerojatnije jer na sastanku nije bilo riječi o planovima nove administracije o poreznom rasterećenju najbogatijih i antisindikalnoj legislativi, koji se direktno tiču radničke klase. Zbog prešućivanja tih tema, kao i veličanja Trumpove odluke o ponovnom pokretanju radova na Keystone XL i Dakota Access cjevovodima, Hamilton Nolan pita se mogu li sindikati biti snaga zagovaranja društvenih jednakosti u Trumpovu mandatu.
  • 12. veljače 2017. Plenarna dvorana konvencijskog centra kralja Husseina na Mrtvom moru u Jordanu, gdje je od 21-23. listopada 2011. održan izvanredni sastanak Svjetskog ekonomskog foruma o ekonomskom rastu i stvaranju radnih mjesta u arapskom svijetu (foto: Nader Daoud, izvor: World Economic Forum @ Flickr prema Creative Commons licenci). Pojmovnik: Ekonomski rast Ekonomski rast izražen rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP) često zauzima središnje mjesto političkih rasprava. No prihvaćanje tih dvaju koncepata kao središnjih mjesta političke diskusije na (polu)periferiji ignorira činjenicu da je riječ o konceptima skrojenima po mjeri razvijenih zemalja Zapada čija se ekonomija bazira na kapitalističkoj proizvodnji te koji zanemaruju onu ekonomsku aktivnost koja ne rezultira viškom vrijednosti, prije svega rad u javnom sektoru i kućanstvima. Kao doprinos diskusiji o njihovoj primjenjivosti, iz rubrike „Pojmovnik“ sedmog broja časopisa RAD. prenosimo tekst Tonija Pruga, u kojem autor analizira što zapravo jesu te kako su nastali koncepti ekonomskog rasta i BDP-a.
  • 3. veljače 2017. Demonstracije Podemosa u Madridu pod nazivom „Marš za promjenu“ (izvor: Barcex prema Creative Commons licenci). Solidarne prakse kao baza ljevice Paralelne strukture sve se češće javljaju kao strategija lijevih organizacija i pokreta za sidrenje u društvenom polju. Budući da odgovaraju na potrebe za nečime što u postojećim strukturama nedostaje te ih dopunjavaju, podrazumijeva se da one donose neku novu vrijednost. S druge strane, inzistiranje na paralelnim strukturama ponekad prati i zahtjev za udaljavanjem od tradicionalnih obrazaca, čime se zapada u opasnost da se, ionako erodirane, institucije socijalne države i dalje oslabljuju. O primjerima praksi te ulozi paralelnih struktura u izgradnji lijevih pokreta i organizacija razgovarali smo s Jovicom Lončarom iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 26. siječnja 2017. „Bifurcated Girls“ iz posebnog izdanja Vanity Faira 6. lipnja 1903. godine (izvor: Infrogmation). Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx) Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.