Snimka prvog dana seminara „Capital, the State and European Integration“

Pogledajte snimku prvog dana seminara "Capital, the State and European Integration" koji je održan 17-18.10.2014. u sklopu ovogodišnjeg programa CRS-a posvećenog teoriji kapitalističke države. Jens Wissel održao je izlaganje o Europskoj uniji kao državnom projektu, a njegov suradnik na istraživačkom projektu o europskim migracijskim politikama John Kannankulam govorio je o konkurentskim hegemonijskim projektima u trenutnoj europskoj krizi. U trećoj sesiji održana je zajednička rasprava s ostalim sudionicima seminara.

Featured Video Play Icon

Jens Wissel: The EU as a New State Project

Against the backdrop of a global trend towards neoliberal constitutionalism, the EC/EU became, from the mid-1980s, an important supporter of a Europeanised fraction of the capitalist class showing first signs of transnationalisation. This development was a result of the emergence of the competition state. It is also manifest in the formation of a European power bloc, for which European and transnational institutions are of increasing importance.

 

In contrast to mainstream state theory, materialist state theory does not perceive the state as a unified actor. Here, the state represents a material condensation of social relations of forces, which includes international constellations of forces. The individual apparatuses are linked, in a specific form, with the social relations of forces; as a result, the state has to be viewed as a complex ensemble of competing power and decision-making centres within and between state apparatuses. Accordingly, this ensemble consists of a “multiplicity of diversified micro-policies” (Poulantzas). The EU can be seen as a new state project, on whose terrain a new scalar structure and hierarchies between state apparatuses emerge. This concerns both the European and national state apparatuses. The relationships between and the positions of the various apparatus are fairly flexible; they result from a constant process of negotiating. Notwithstanding the dynamic of this new state project there is still no consensus on the hierarchy of scales in the EU. As a result, the EU and the national and European apparatuses are not only pervaded by social contradictions, but also, and to a stronger degree, by the competition between the different scales and different state projects. The emergence of a European border regime and the production, at a European level, of processes of inclusion and exclusion transform the EU into a territorial entity.

 

In this context a new control regime of global mobility evolves producing specific zones of stratified rights.

 

  • Jens Wissel is a Fellow at the Institute for Social Research at the Johann Wolfgang Goethe University in Frankfurt, currently employed as a Research Associate at the University of Kassel.

John Kannankulam: Competing Hegemony Projects in the Current European Crisis: a Historical Materialist Policy Analysis on Political Struggles

In his paper John Kannankulam follows the question which specific relationship of forces – to follow the famous notion of the Marxist Greek-French state theorist Nicos Poulantzas – are to be identified within the recent authoritarian neoliberal European crisis programs like e.g. the Economic Governance and the Fiscal Treaty. Following an approach that has been developed out of an recently finished research project about the struggles around a common European migration policy (www.staatsprojekt-europa.eu), which following Ulrich Brand has been labeled as Historical Materialist Policy Analysis (HMPA), Kannankulam presents the concept of “Hegemony Projects” – which are analytically aggregated common strategies of different actors around a political conflict – as a mode to operationalize relationships of forces in the struggle around hegemony.

 

  • John Kannankulam is an Assistant Professor for the Political Economy of European Integration at Marburg University, Germany.

First general discussion


Seminar:

 

“Capital, the State and European Integration”

Until not too long ago, even amongst parts of the left, the historic decline of the relevance of the state was taken as a ‘given’. Under the umbrella of ‘globalization theory’ far-reaching proclamations on deep tectonic shifts were the height of fashion. At closer inspection, however, the impatiently sweeping character of many such generalizations more often than not revealed itself to be the consequence of a lack of both conceptual rigor and empirical scrupulousness, embarrassingly echoing much of the imaginary of neoliberalism’s triumphalism and its intellectual proponents.

 

The onset of the financial and economic crisis of 2007/2008 and its consequences made many of these theoretical constructs seem obsolete over night. Large, coordinated state interventions and rescue packages were the order of the day, pointing to complexities in the relations between states and capital which simplistic end-of-state narratives seemed decisively badly equipped to tackle, let alone explain in any meaningful fashion. In some quarters this then lead to talk of a ‘return of Keynes’ or, more generally, proclamations of a ‘return of the state’ itself. But this pendulum swing in the opposite direction proved to be no less superficial and premature than what had preceded it. Rather than leading to a restoration of post-war Keynesianism, the dominant drive of crisis policies reaffirmed a preference for neoliberal solutions, now of an increasingly authoritarian character, devoid of old democratic niceties and former procedural inhibitions. Here too, a complex and often untransparent assemblage of markets, transnational institutions, nation states and their mutual interactions confirmed the deficiencies of much left thinking to adequately account for these processes and the shifting institutional architecture underpinning them.

 

Yet without a proper understanding of the contemporary configuration of relations between capital, the state and transnational institutions, it will be impossible to judge the plausibility or implausibility of various competing proposals on the left and their respective strategic projections. Nowhere more so than within the European Union, where deepening integration now assumes the seemingly paradoxical form of deepening socio-economic fragmentation along national lines and a palpable regional polarization into core and periphery. Centripetal and centrifugal forces seem to overlap and intertwine in a complex process with as of yet unclear long-term consequences for the future of the European project itself. The increasingly authoritarian character of ‘crisis-resolution’ policies pose long-term dangers for the subaltern classes and endanger formal-democratic standards long considered an irreversible historical achievement. In parallel, a new surge of right-wing populism all over Europe seeks to take advantage of the ensuing socio-economic degradation and political disillusionment…

 

In trying to address these complex issues, the seminar will revisit fundamental questions on the nature of the capitalist state, the degree of transfer of its prerogatives to EU and transnational institutions, the ensuing ‘division of labour’ between national and transnational levels, the class character of these processes, their implications for democratic standards, as well as their possible contradictions and future perspectives. The political stakes are clear: only by properly understanding the structural conditions of the current conjuncture, its institutional complexities, inherent limits and contradictions, can viable left strategies be formulated. (Izvor)

 

 

Vezani članci

  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao političko-simboličko priznanje i čin kolektivnog sjećanja na prerano preminulog druga i prijatelja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ni grupama, nego svim organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Na taj način „nagrada“ usmjerava pažnju na povijesno-politički kontekst kontinuirane okupacije i podjarmljivanja palestinskog naroda te na genocid koji traje već više od dvije godine. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se koncentriraju odnosi eksploatacije, eksproprijacije, represije i ekološkog uništenja. Upravo zato organizirane propalestinske borbe protiv genocida predstavljaju jedan od rijetkih izvora nade za suvremeni antikapitalistički pokret. Riječ je o kolektivnoj, antiimperijalističkoj borbi koja se oslanja na širok spektar taktika – od direktnih akcija i blokada do sabotaža – i koja se jasno razlikuje od humanitarističkog, građansko-moralnog aktivizma, pukog zgražanja ili identitetskog poistovjećivanja. Masovni prosvjedi pritom djeluju kao protuteža i institucionalnoj šutnji i ulozi akademije u izravnom ili neizravnom legitimiraju genocida. Spominjanje socijalističke Jugoslavije i njezine podrške palestinskoj državnosti u ovom se kontekstu navodi kao primjer povijesnog kontinuiteta progresivnih borbi protiv kolonijalizma i kapitalizma.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i hrvatskog popularnog pjevača Marka Perkovića. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč eksplicitnoj privrženosti nacizmu, nakon njegova sloma zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost, unatoč ideološkoj bliskosti ustaštvu, morao osvajati postupno. U oba slučaja ključnu ulogu ima jezik, odnosno tehnike višestrukog šifriranja i „dvostruke konotacije“. No dok je heideggerijanska terminološka ezoterija služila prikrivanju ideoloških kodova i mimikriji unutar režima cenzure, suvremeni hrvatski novogovor djeluje ogoljenije: dvostruka konotacija više ne skriva, nego signalizira i normalizira neslužbenu prihvatljivost post- i neofašističkih sadržaja.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.
  • 30. studenoga 2025. Srbi i Hrvati kroz etnonacionalizme umjesto kroz revoluciju Od sloma socijalističke države i restauracije kapitalizma, politički prostor Hrvatske obilježava široko rasprostranjena averzija prema jugoslavenstvu, a osobito prema idejama hrvatsko-srpske suradnje. Ta se atmosfera oblikuje u dominaciju šovinističkog, ekskluzivnog nacionalizma, koji autor razlikuje od nekada prevladavajućeg inkluzivnog nacionalizma na ovim prostorima. Prateći povijesni razvoj tih dvaju tipova nacionalizma te složene odnose Srba i Hrvata tijekom 19. i 20. stoljeća, autor pokazuje da su se antagonizmi, ali i suradnja i drugarstvo, odvijali u dugom razdoblju u kojem je inkluzivni nacionalizam često bio dominantan. Iako današnje neoliberalno doba potvrđuje prevlast isključivog nacionalizma, autor ne zagovara povratak “boljeg” nacionalizma, već poziva na povratak klasnoj borbi i potpuno odbacivanje nacionalizma kao okvira emancipacije.
  • 22. studenoga 2025. Dezerterstvo i antiratna prakse moderne: skica za povijest jedne umjetnosti I. DIO: Međuraće Antiratne i dezerterske umjetničke prakse otkrivaju se kao estetski i politički odgovor na rat, represiju i imperijalne pritiske koji oblikuju moderno doba. Kroz primjer ciriške dade te analizu jugoslavenskih avangardi, autorica trasira drukčiju, angažiranu genealogiju umjetnosti otpora, onu koja nastaje iz materijalnih uvjeta krize, mobilizacije i borbe za autonomiju.
  • 4. studenoga 2025. Anakrono doba Živimo u prijelaznom razdoblju iz neoliberalne epohe kapitalizma u nešto još neodređeno, a smjer tog razvoja i dalje je teško jasno sagledati. Ipak, oblikuju se procjene o tome kako bi se politika, ekonomija i tehnologija mogle konsolidirati. Umjesto utopijskih vizija, dominantni pokušaji razumijevanja sadašnjosti i predviđanja budućnosti sve se više okreću prošlosti. Autor tvrdi da zajednički obrazac tih pristupa predstavlja anakronizam te izdvaja tri politička simptoma koji mu pribjegavaju: tehnofeudalizam, krizu maskuliniteta i eskalaciju nacionalizama. Anakronizam se pritom ne vrednuje moralno, nego analizira kao trend u političkim promišljanjima suvremenosti.
  • 31. listopada 2025. Filozofski pod kaznom Autorica donosi osvrt na okrugli stol kojeg je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu organizirao Plenum FFZG-a, kao odgovor na nedavne odluke Uprave i dekana koji su studentsko djelovanje okarakterizirali kao „simboličko nasilje“. Povod za razgovor bila je odluka o suspenziji troje studenata zbog opstrukcije sjednice na kojoj se raspravljalo o uvođenju participacija za apsolventsku godinu. Rasprava je Odluku smjestila u širi kontekst borbe protiv strukturnog nasilja u obrazovanju, propitujući granice akademske autonomije, legitimnosti otpora i mogućnosti stvarne solidarnosti unutar akademske i šire zajednice.
  • 15. listopada 2025. Zvezdane staze kao ultimativna fantazija kapitalističke modernosti Kao nominalno postkapitalistička utopija, „Zvjezdane staze” reproduciraju temeljne koordinate kapitalističke modernosti: eksproprijaciju, ekspanziju, nacionalnu državu, liberalni individualizam, rasizam i kolonijalni imaginarij. Pretpostavljajući „unapređenje” i kraj historije, budućnost se prikazuje kao nastavak sadašnjosti —liberalna vizura tehno-optimističnog narativa o modernosti. Autorica zaključuje kako kapitalizam neće biti prevladan samo onda kada se ukine eksploatacija, već je jednako nužno prevladati i proizvodni sistem i njegove ne-ekonomske uvjete.
  • 1. listopada 2025. Očitovanje Plenuma oko donošenja Odluke o participacijama

    Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća (29. rujna) izglasana je Odluka o participacijama prema kojoj su studenti koji trenutno ponovno upisuju posljednju godinu diplomskog studija oslobođeni plaćanja 75% obračunate školarine. Iako donesena Odluka nije ispunila naš zahtjev za potpunim oslobađanjem plaćanja participacija u izvannominalnoj godini, prihvatili smo ju kako bi studenti_ce mogli biti na vrijeme upisani te na taj način zadržati svoja prava. Smatramo ključnim osvrnuti se još jednom na studentsku borbu i situaciju na Fakultetu zadnjih osam mjeseci. Prije svega, želimo unaprijed doskočiti narativu o tome da se ovakva Odluka donijela jer su studenti i uprava “napokon sjeli za stol” […]

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve