Snimka prvog dana seminara „Capital, the State and European Integration“

Pogledajte snimku prvog dana seminara "Capital, the State and European Integration" koji je održan 17-18.10.2014. u sklopu ovogodišnjeg programa CRS-a posvećenog teoriji kapitalističke države. Jens Wissel održao je izlaganje o Europskoj uniji kao državnom projektu, a njegov suradnik na istraživačkom projektu o europskim migracijskim politikama John Kannankulam govorio je o konkurentskim hegemonijskim projektima u trenutnoj europskoj krizi. U trećoj sesiji održana je zajednička rasprava s ostalim sudionicima seminara.

Featured Video Play Icon


Jens Wissel: The EU as a New State Project

Against the backdrop of a global trend towards neoliberal constitutionalism, the EC/EU became, from the mid-1980s, an important supporter of a Europeanised fraction of the capitalist class showing first signs of transnationalisation. This development was a result of the emergence of the competition state. It is also manifest in the formation of a European power bloc, for which European and transnational institutions are of increasing importance.
 
In contrast to mainstream state theory, materialist state theory does not perceive the state as a unified actor. Here, the state represents a material condensation of social relations of forces, which includes international constellations of forces. The individual apparatuses are linked, in a specific form, with the social relations of forces; as a result, the state has to be viewed as a complex ensemble of competing power and decision-making centres within and between state apparatuses. Accordingly, this ensemble consists of a “multiplicity of diversified micro-policies” (Poulantzas). The EU can be seen as a new state project, on whose terrain a new scalar structure and hierarchies between state apparatuses emerge. This concerns both the European and national state apparatuses. The relationships between and the positions of the various apparatus are fairly flexible; they result from a constant process of negotiating. Notwithstanding the dynamic of this new state project there is still no consensus on the hierarchy of scales in the EU. As a result, the EU and the national and European apparatuses are not only pervaded by social contradictions, but also, and to a stronger degree, by the competition between the different scales and different state projects. The emergence of a European border regime and the production, at a European level, of processes of inclusion and exclusion transform the EU into a territorial entity.
 
In this context a new control regime of global mobility evolves producing specific zones of stratified rights.
 
  • Jens Wissel is a Fellow at the Institute for Social Research at the Johann Wolfgang Goethe University in Frankfurt, currently employed as a Research Associate at the University of Kassel.

John Kannankulam: Competing Hegemony Projects in the Current European Crisis: a Historical Materialist Policy Analysis on Political Struggles

In his paper John Kannankulam follows the question which specific relationship of forces – to follow the famous notion of the Marxist Greek-French state theorist Nicos Poulantzas – are to be identified within the recent authoritarian neoliberal European crisis programs like e.g. the Economic Governance and the Fiscal Treaty. Following an approach that has been developed out of an recently finished research project about the struggles around a common European migration policy (www.staatsprojekt-europa.eu), which following Ulrich Brand has been labeled as Historical Materialist Policy Analysis (HMPA), Kannankulam presents the concept of “Hegemony Projects” – which are analytically aggregated common strategies of different actors around a political conflict – as a mode to operationalize relationships of forces in the struggle around hegemony.
 
  • John Kannankulam is an Assistant Professor for the Political Economy of European Integration at Marburg University, Germany.

First general discussion

Seminar:
 

“Capital, the State and European Integration”

Until not too long ago, even amongst parts of the left, the historic decline of the relevance of the state was taken as a ‘given’. Under the umbrella of ‘globalization theory’ far-reaching proclamations on deep tectonic shifts were the height of fashion. At closer inspection, however, the impatiently sweeping character of many such generalizations more often than not revealed itself to be the consequence of a lack of both conceptual rigor and empirical scrupulousness, embarrassingly echoing much of the imaginary of neoliberalism’s triumphalism and its intellectual proponents.
 
The onset of the financial and economic crisis of 2007/2008 and its consequences made many of these theoretical constructs seem obsolete over night. Large, coordinated state interventions and rescue packages were the order of the day, pointing to complexities in the relations between states and capital which simplistic end-of-state narratives seemed decisively badly equipped to tackle, let alone explain in any meaningful fashion. In some quarters this then lead to talk of a ‘return of Keynes’ or, more generally, proclamations of a ‘return of the state’ itself. But this pendulum swing in the opposite direction proved to be no less superficial and premature than what had preceded it. Rather than leading to a restoration of post-war Keynesianism, the dominant drive of crisis policies reaffirmed a preference for neoliberal solutions, now of an increasingly authoritarian character, devoid of old democratic niceties and former procedural inhibitions. Here too, a complex and often untransparent assemblage of markets, transnational institutions, nation states and their mutual interactions confirmed the deficiencies of much left thinking to adequately account for these processes and the shifting institutional architecture underpinning them.
 
Yet without a proper understanding of the contemporary configuration of relations between capital, the state and transnational institutions, it will be impossible to judge the plausibility or implausibility of various competing proposals on the left and their respective strategic projections. Nowhere more so than within the European Union, where deepening integration now assumes the seemingly paradoxical form of deepening socio-economic fragmentation along national lines and a palpable regional polarization into core and periphery. Centripetal and centrifugal forces seem to overlap and intertwine in a complex process with as of yet unclear long-term consequences for the future of the European project itself. The increasingly authoritarian character of ‘crisis-resolution’ policies pose long-term dangers for the subaltern classes and endanger formal-democratic standards long considered an irreversible historical achievement. In parallel, a new surge of right-wing populism all over Europe seeks to take advantage of the ensuing socio-economic degradation and political disillusionment…
 
In trying to address these complex issues, the seminar will revisit fundamental questions on the nature of the capitalist state, the degree of transfer of its prerogatives to EU and transnational institutions, the ensuing ‘division of labour’ between national and transnational levels, the class character of these processes, their implications for democratic standards, as well as their possible contradictions and future perspectives. The political stakes are clear: only by properly understanding the structural conditions of the current conjuncture, its institutional complexities, inherent limits and contradictions, can viable left strategies be formulated. (Izvor)
   

Vezani članci

  • 13. studenoga 2018. „Građanski antifašizam” na braniku Tuđmanove Hrvatske U trenutku dok desnica, s najekstremnijom agendom u zadnjih trideset godina, polako osvaja političke institucije i javne prostore, na ljevici je da koncipira progresivne i emancipatorne odgovore. Da taj proces ne ide baš glatko, pokazuje obrazovni program Centra za studij demokracije i ljudskih prava koji nudi samo još jedno pražnjenje pojma antifašizma od socijalističkog političkog sadržaja i njegovo reapropriranje u duhu građanskih vrijednosti. No ovaj program odlazi i korak dalje, pa antifašizmom pravda i tuđmanistički projekt samostalne i nezavisne Hrvatske. Problematični aspekti ovakvog edukacijskog okvira u tekstu su analizirani s obzirom na njihove historijske, teorijske i političke implikacije.
  • 13. studenoga 2018. Podrška plenuma FFZG-a radnicima Uljanika i 3. maja Pristajući na diktat međunarodnih institucija, Hrvatska je zapostavila ulaganja u vlastitu industriju, prepuštajući istu privatnim investitorima. Situacija u kojoj se trenutno nalazi hrvatska brodogradnja tragičan je primjer izostanka gospodarske vizije, s obzirom na to da se radi o industrijskoj grani koja može biti profitabilna. Opetovano se pokazuje da kratkoročni interesi privatnog sektora nadjačavaju nužnost provođenja politika koje bi osigurale dugoročnu održivost domaće industrije i javnog sustava kojeg ista podržava. U nastavku možete pročitati studentsku podršku radnicima brodogradilišta.
  • 12. studenoga 2018. Imperijalna bilanca: Neispričana priča o britanskom gulagu u Keniji Prema uvriježenom narativu o totalitarizmima, ovi su nedemokratski i autoritarni režimi, sa svojim kršenjima ljudskih prava, presudno obilježili prošlo stoljeće. Unatoč dijametralno suprotnim politikama, desni i lijevi totalitarizam navodno su slični po represivnosti, čija je kruna bila uspostava sustava logora: s jedne strane Auschwitz, s druge Gulag. Ovaj narativ implicira da je pored totalitarnih režima postojao i slobodni svijet, u kojem bi takvi zločini bili nezamislivi. No taj su mit o sebi u najvećoj mjeri izmislili sami pobjednici Hladnog rata, zamećući tragove svojih zločina, poput gigantskog sustava logora kojeg je u Keniji uspostavila britanska kolonijalna vlast u pokušaju da tu zemlju sačuva za bijele koloniste. Razmjeri ovog zločina bili su gotovo nepoznati zapadnoj javnosti do 2005. godine, kada je američka historičarka Caroline Elkins objavila detaljnu studiju o britanskom sustavu logora u Keniji. Donosimo prijevod predgovora njezine knjige.
  • 1. studenoga 2018. Izvještaj s 217. plenuma FFZG-a Prema odluci 203. plenuma iz 2016. godine, na 217. plenumu primarno se raspravljalo se o autorizaciji dokumentarnog filma vezanog uz borbu studenata protiv klerikalizacije obrazovanja. Nakon odgledanog dokumentarca, plenum je autorizirao film i dao svoje sugestije autoru. Prilikom rasprave o davanju podrške radnicima 3. maja, otvorilo se pitanje funkcioniranja plenuma u narednom periodu, odnosno potrebi da se sastaje češće te počne djelovati kao aktivističko tijelo koje će ažurnije reagirati na društvena zbivanja. Uz to, naznačeno je da bi naredna obljetnička godina trebala biti obilježena događanjima vezanima uz borbu za besplatno obrazovanje. Na kraju plenuma iznesen je izvještaj o aktivnostima plenumskih radnih grupa i tekućim akademskim projektima koji su od interesa za plenum.
  • 18. listopada 2018. Zdravstvo kao potrošno dobro Jačanje tržišne usmjerenosti javnozdravstvenog sustava, vidljivo iz Prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti o kojem se trenutno vodi rasprava u Saboru, sastavni je dio zdravstvenih politika međunarodnih trgovinskih ugovora te politika Europske unije. O degradaciji štamparovskog socijalnog modela javnozdravstvenog sustava i sve većoj nedostupnosti temeljne zdravstvene skrbi velikom dijelu stanovništva, ulozi privatnog sektora u sistemskom onemogućivanju ulaganja u opremljenost javnih bolnica, opasnostima koje nam donose CETA i GATS, te suodnosu zdravstvenih politika i radnog zakonodavstva razgovarale smo sa Snježanom Ivčić, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo.
  • 15. rujna 2018. Klasna borba, a ne klasna suradnja O važnosti teorijskog i pedagoškog rada za revolucionarnu praksu čitajte u tekstu o životu i djelovanju istarske revolucionarke Giuseppine Martinuzzi, članice Komunističke partije Italije i političke sekretarke Ženske komunističke grupe u Trstu u razdoblju jačanja fašizma i revolucionarnog radničkog pokreta u Istri i Italiji. Tekst Andreje Gregorine nadovezuje se na nedavno objavljeni članak o borbi njemačke marksistkinje Clare Zetkin protiv fašizma, imperijalizma i kapitalizma nakon Prvog svjetskog rata.
  • 24. kolovoza 2018. Kratke noge laži (odgovor Borisu Budenu) Donosimo novi prilog raspravi o jeziku, potaknutoj Deklaracijom o zajedničkom jeziku. Lingvistkinja Snježana Kordić odgovara filozofu i publicistu Borisu Budenu na njegov posljednji tekst „Šamar, letva, kamen, znanost, jezik / Odgovor Snježani Kordić“. Odgovor prenosimo u cijelosti, bez korekcija i intervencija.
  • 24. kolovoza 2018. Dok je kapitalizma, bit će i fašizma Historijska povezanost fašizama i krize kapitalističkog načina proizvodnje, te antifašističkog pokreta i međunarodne borbe radništva, rijetko se spominje u raspravama o jačanju suvremenih ekstremno desnih političkih opcija. Donosimo tekst Andreje Gregorine o komunističkom nasljeđu antifašističke borbe kroz teorijski i praktični rad revolucionarke i marksističke feministkinje Clare Zetkin, autorice prve plauzibilne analize o borbi protiv fašizma koju je Kominterna u formi rezolucije usvojila 1923. godine. U narednom tekstu, autorica će se osvrnuti na političko djelovanje Giuseppine Martinuzzi, istarske revolucionarke i članice talijanske socijalističke i komunističke partije, s naglaskom na razdoblje jačanja talijanskog fašističkog pokreta.
  • 8. kolovoza 2018. Šamar, letva, kamen, znanost, jezik
    Odgovor Snježani Kordić
    Donosimo nastavak polemike o Deklaraciji o zajedničkom jeziku [*]. O „znanstvenosti“ polazišta Deklaracije i (ne)političnosti njezine temeljne pozicije, pročitajte u odgovoru Borisa Budena na reagiranje Snježane Kordić na tekst u kojem autor spor oko jezika pozicionira unutar konkretnih političkih, historijskih i ideoloških procesa, a izvan konteksta tzv. znanstvenog polja.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve