Snimka prvog dana seminara „Capital, the State and European Integration“

Pogledajte snimku prvog dana seminara "Capital, the State and European Integration" koji je održan 17-18.10.2014. u sklopu ovogodišnjeg programa CRS-a posvećenog teoriji kapitalističke države. Jens Wissel održao je izlaganje o Europskoj uniji kao državnom projektu, a njegov suradnik na istraživačkom projektu o europskim migracijskim politikama John Kannankulam govorio je o konkurentskim hegemonijskim projektima u trenutnoj europskoj krizi. U trećoj sesiji održana je zajednička rasprava s ostalim sudionicima seminara.

Featured Video Play Icon

Jens Wissel: The EU as a New State Project

Against the backdrop of a global trend towards neoliberal constitutionalism, the EC/EU became, from the mid-1980s, an important supporter of a Europeanised fraction of the capitalist class showing first signs of transnationalisation. This development was a result of the emergence of the competition state. It is also manifest in the formation of a European power bloc, for which European and transnational institutions are of increasing importance.
In contrast to mainstream state theory, materialist state theory does not perceive the state as a unified actor. Here, the state represents a material condensation of social relations of forces, which includes international constellations of forces. The individual apparatuses are linked, in a specific form, with the social relations of forces; as a result, the state has to be viewed as a complex ensemble of competing power and decision-making centres within and between state apparatuses. Accordingly, this ensemble consists of a “multiplicity of diversified micro-policies” (Poulantzas). The EU can be seen as a new state project, on whose terrain a new scalar structure and hierarchies between state apparatuses emerge. This concerns both the European and national state apparatuses. The relationships between and the positions of the various apparatus are fairly flexible; they result from a constant process of negotiating. Notwithstanding the dynamic of this new state project there is still no consensus on the hierarchy of scales in the EU. As a result, the EU and the national and European apparatuses are not only pervaded by social contradictions, but also, and to a stronger degree, by the competition between the different scales and different state projects. The emergence of a European border regime and the production, at a European level, of processes of inclusion and exclusion transform the EU into a territorial entity.
In this context a new control regime of global mobility evolves producing specific zones of stratified rights.
  • Jens Wissel is a Fellow at the Institute for Social Research at the Johann Wolfgang Goethe University in Frankfurt, currently employed as a Research Associate at the University of Kassel.

John Kannankulam: Competing Hegemony Projects in the Current European Crisis: a Historical Materialist Policy Analysis on Political Struggles

In his paper John Kannankulam follows the question which specific relationship of forces – to follow the famous notion of the Marxist Greek-French state theorist Nicos Poulantzas – are to be identified within the recent authoritarian neoliberal European crisis programs like e.g. the Economic Governance and the Fiscal Treaty. Following an approach that has been developed out of an recently finished research project about the struggles around a common European migration policy (, which following Ulrich Brand has been labeled as Historical Materialist Policy Analysis (HMPA), Kannankulam presents the concept of “Hegemony Projects” – which are analytically aggregated common strategies of different actors around a political conflict – as a mode to operationalize relationships of forces in the struggle around hegemony.
  • John Kannankulam is an Assistant Professor for the Political Economy of European Integration at Marburg University, Germany.

First general discussion


“Capital, the State and European Integration”

Until not too long ago, even amongst parts of the left, the historic decline of the relevance of the state was taken as a ‘given’. Under the umbrella of ‘globalization theory’ far-reaching proclamations on deep tectonic shifts were the height of fashion. At closer inspection, however, the impatiently sweeping character of many such generalizations more often than not revealed itself to be the consequence of a lack of both conceptual rigor and empirical scrupulousness, embarrassingly echoing much of the imaginary of neoliberalism’s triumphalism and its intellectual proponents.
The onset of the financial and economic crisis of 2007/2008 and its consequences made many of these theoretical constructs seem obsolete over night. Large, coordinated state interventions and rescue packages were the order of the day, pointing to complexities in the relations between states and capital which simplistic end-of-state narratives seemed decisively badly equipped to tackle, let alone explain in any meaningful fashion. In some quarters this then lead to talk of a ‘return of Keynes’ or, more generally, proclamations of a ‘return of the state’ itself. But this pendulum swing in the opposite direction proved to be no less superficial and premature than what had preceded it. Rather than leading to a restoration of post-war Keynesianism, the dominant drive of crisis policies reaffirmed a preference for neoliberal solutions, now of an increasingly authoritarian character, devoid of old democratic niceties and former procedural inhibitions. Here too, a complex and often untransparent assemblage of markets, transnational institutions, nation states and their mutual interactions confirmed the deficiencies of much left thinking to adequately account for these processes and the shifting institutional architecture underpinning them.
Yet without a proper understanding of the contemporary configuration of relations between capital, the state and transnational institutions, it will be impossible to judge the plausibility or implausibility of various competing proposals on the left and their respective strategic projections. Nowhere more so than within the European Union, where deepening integration now assumes the seemingly paradoxical form of deepening socio-economic fragmentation along national lines and a palpable regional polarization into core and periphery. Centripetal and centrifugal forces seem to overlap and intertwine in a complex process with as of yet unclear long-term consequences for the future of the European project itself. The increasingly authoritarian character of ‘crisis-resolution’ policies pose long-term dangers for the subaltern classes and endanger formal-democratic standards long considered an irreversible historical achievement. In parallel, a new surge of right-wing populism all over Europe seeks to take advantage of the ensuing socio-economic degradation and political disillusionment…
In trying to address these complex issues, the seminar will revisit fundamental questions on the nature of the capitalist state, the degree of transfer of its prerogatives to EU and transnational institutions, the ensuing ‘division of labour’ between national and transnational levels, the class character of these processes, their implications for democratic standards, as well as their possible contradictions and future perspectives. The political stakes are clear: only by properly understanding the structural conditions of the current conjuncture, its institutional complexities, inherent limits and contradictions, can viable left strategies be formulated. (Izvor)

Vezani članci

  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.
  • 27. lipnja 2023. Globalni kulturni ratovi i kakve veze pandemija ima s tim? (drugi dio) Osim što je ostavila traga na mnogobrojnim ljudskim životima, pandemija AIDS-a je krajem 20. stoljeća utjecala i na razvoj LGBT pokreta, kako u Sjedinjenim Državama, tako i globalno. Nekadašnji radikalni Pokret za oslobođenje gejeva i lezbijki napravio je zaokret prema bračnoj jednakosti kao osnovnom cilju, koji se zahvaljujući američkoj kulturnoj dominaciji i dalje nameće kao jedno od glavnih obilježja borbe za prava LGBT osoba. Dalekosežne posljedice ovakvog liberalnog razvodnjavanja i konzervativnog kooptiranja LGBT pokreta u kontekstu rješavanja AIDS krize konzervativnim biopolitikama braka i obitelji, ogledaju se i u današnjim borbama protiv (ultra)konzervativnih politika i praksi, koje u SAD-u i drugdje u svijetu izravno i neizravno ugrožavaju živote transrodne populacije.
  • 20. lipnja 2023. Materijalistička kritika građanske jugonostalgije Postoje različite jugonostalgije, među kojima je i ona (malo)građanskog ili liberalnog tipa. Osim fokusa na određeni (uži) period Jugoslavije, ideju socijalizma razmatra kroz pojednostavljenu predstavu povijesti kao sukoba „modernizma“ i „antimodernizma“, te „individualizma“ i „kolektivizma“. Socijalizam se zamišlja više kao „životni stil“, ispražnjen od emancipatornog političkog sadržaja, a nit vodilja zapravo je uklapanje u svjetski poredak slobodnog tržišta – ova kulturna imaginacija prije svega žali što je propuštena karta za „pravi“ kapitalizam. Za razliku od idealističkog historijskog pristupa, materijalistička analiza Jugoslaviji pristupa kroz analizu klasnih odnosa, a umjesto na potrošačke standarde, usredotočuje se na radničku participaciju u proizvodnji (samoupravne ekonomije, politike, tendencije, krize i neuspjehe). Materijalistička analiza državnog socijalizma utoliko nije nostalgična, nego kritička.
  • 15. lipnja 2023. Iz istorije borbe za socijalno stanovanje u Srbiji Neposredno nakon Prvog svjetskog rata, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca uvedene su regulativne mjere kojima je država ozbiljnije intervenirala u odnose zajmodavaca i podstanara: rekvizicija stanova, moratorij na iseljenje i ograničenja cijena najamnina. Iako je stambena bijeda nakon rata dosegla ogromne razmjere, državne politike kao pomoć najsiromašnijima bile su isključivo ustupak borbi i otporu, kojima je ritam udarala snažna Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista). Partija je kreirala progresivni stambeni program, pozivala na bojkot, predvodila prosvjede i organizirala štrajkove protiv stambene oskudice i drugih pitanja, te aktivno pratila provođenje zakona i situaciju na terenu – osobito u Srbiji, najpogođenijoj ratnim razaranjima i stoga s najviše problema u polju stanovanja. Gotovo nepostojeća regulacija podstanarstva i neoliberalno socijalno stanovanje koje ne zadovoljava potrebe najugroženijih u našim današnjim državama, daju nam povoda da uzmemo ovakve historijske primjere i periode u kojima je izborena barem minimalna reforma stanovanja kao smjerokaz za aktualne i buduće borbe.
  • 29. svibnja 2023. Vampiri, zombiji i druga čudovišta kapitalizma Različite su paradigme strahova (strepnja, izgubljenost, otuđenost, jeza, tjelesna panika, apokaliptičnost) reflektirane u žanru horora tijekom povijesnog razvoja kapitalizma, kroz figure čudovišta koja odražavaju suštinske bojazni vezane uz reprodukciju života u tom sistemu. Komparativno se koristeći analizom popkulturne imaginacije u ovom žanru, te historijsko-materijalističkim pristupom, autor trasira genealogiju suvremenih čudovišta (zombija, vukodlaka, vještica, vampira, kanibala) i afektivnih struktura straha u period prvobitne akumulacije i uspostavljanja kapitalističkog društvenog okvira, izvlačeći na vidjelo neskriveno nasilje i monstruoznost sâmog kapitalizma, čija je eksploativna struktura danas umnogome normalizirana kao fetišizirana apstrakcija.
  • 29. travnja 2023. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!


pogledaj sve


pogledaj sve


pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve