Dobar grad za sve – Laura Roth (Barcelona en Comú)

Ovogodišnji zimski seminar Zelene akademije pod naslovom „Dobar grad za sve“ bavio se municipalnim politikama koje potiču demokratizaciju i održivi razvoj te predstavio neke od primjera dobrih praksi diljem Europe. Tom je prigodom Laura Roth, koordinatorica Odbora za participaciju građanske platforme Barcelona en Comú, izložila motivaciju i ciljeve platforme, kao i bitne okosnice iskustava takvog političkog djelovanja – mijenjanje političkog diskursa, primjenu participativne demokracije u gradskom vijeću Barcelone te principe i metode feminizacije politike i municipalizma kao potencijala za progresivne političke promjene. Pročitajte izvještaj s predavanja i pogledajte integralnu snimku!

Featured Video Play Icon


Svjetska ekonomska kriza s početkom 2007. godine izrazito je snažno pogodila Španjolsku, pogoršavajući već narušene socioekonomske uvjete većine stanovništva. Period koji je prethodio ovome slomu obilježen je dugogodišnjom sinkleptokracijom[1] kroz spregu državnih stambenih politika i nekretninskih lobija, povezanih s globalnim tokovima kapitala. Masovne deložacije, rekordna nezaposlenost, rezanje radničkih i socijalnih prava te provođenje autoritarne politike i „ekonomske reforme“ španjolske vlade, u proljeće 2011. doveli su do vala općih štrajkova i prosvjeda diljem zemlje. Otpor je kulminirao društvenim pokretom 15-M (također poznat kao Indignados), koji je osim ekonomske i socijalne dimenzije krize prepoznao i artikulirao krizu političke reprezentacije.
 

Osnivanje platforme Barcelona en Comú i ulazak u gradsko vijeće

Kako na početku svog izlaganja navodi Roth, pokret 15-M započeo je 15. svibnja na ulicama Španjolske s namjerom da demokratizira tadašnji politički sustav i implementira participativnu demokraciju, uključivanjem građana u procese izgradnje politika i donošenja odluka, te je postigao značajne pomake u formiranju civilnog fronta. Zahvaljujući pokretu, kaže Roth, velik je broj građana promijenio stav prema politici i postao trajno politički aktivan putem različitih platformi, pokreta, kvartovskih inicijativa itsl.
 
Nakon višegodišnjeg iskustva intenzivne političke borbe, značajan broj članova 15-M pokreta iznjedrio je sljedeće zaključke koji su bitni za daljnje djelovanje: prvo, postoji jasno ograničenje dosega djelovanja izvan političkih institucija, zbog čega su prakse zagovaranja „izvana“, prosvjedovanja i kritiziranja odlučili zamijeniti izgradnjom alternativnih političkih praksi „iznutra“ i postati dio samih institucija; uz to, potrebno je ujediniti brojne partikularne borbe u jedinstven politički prijedlog alternative trenutnom stanju. Ovi su zaključci, između ostalog, doveli do osnivanja municipalne platforme Barcelona en Comú (Zajednička Barcelona) u lipnju 2014. Primarni cilj osnivanja platforme bio je ući u gradsko vijeće Barcelone i na taj način promijeniti način prakticiranja politike u gradu.
 
Izgradnja municipalne platforme Barcelona en Comú započela je u tri temeljna koraka:
 
a) donošenje etičkog kodeksa platforme putem otvorenog crowdsourcing procesa, u kojemu je svatko zainteresiran mogao sudjelovati;
 
b) razvijanje programa platforme istom crowdsourcing metodom, pri čemu su zainteresirani sudjelovali u predlaganju sadržaja te njegovom razvoju i donošenju;
 
c) financiranje platforme alternativnim oblicima – microlendingom i crowdfundingom.
 
Roth naglašava da je za provođenje ovih koraka bilo posebice važno odlučiti pružiti povjerenje „običnim građanima“, platformi dotad nepoznatih ljudi, različitih pozadina i dobnih skupina. Zahvaljujući pruženom povjerenju i autonomiji, mnoge građanke i građani stekli su osjećaj političke odgovornosti i moći sudjelujući u radu platforme te je to, kaže Roth, bio ključ izborne strategije i uspjeha platforme, pogotovo tijekom prve godine rada.
 

Iskustva djelovanja platforme Barcelona en Comú

Premda je platforma na izborima 2015. osvojila samo 11 od 41 zastupnika u gradskom vijeću Barcelone, njezine članice i članovi bili su zadovoljni te su isticali kako njihov primarni cilj nije izmjena kadrova i zakona, već načina na koji stanovništvo razmišlja o institucijama i politici.
 
Roth je ukratko izložila glavne elemente iskustava djelovanja platforme:
 
Prvi bitan element je mijenjanje političkog diskursa i praksi u Barceloni.
 
Članice i članovi platforme procijenili su da nije moguće doprijeti do ljudi tradicionalnim lijevim diskursima i da je potrebno raditi na vraćanju povjerenja građana u politiku. Među stanovništvom je vladalo opće nezadovoljstvo radom institucija i uvriježenih lijevih aktera poput sindikata i tradicionalnih stranaka. Uz to, navodi Roth, nanovo osnaženi desni diskursi, za razliku od sofisticiranog diskursa ljevice, bavili su se svakodnevnim problemima stanovništva i utoliko bili prijemčiviji.
 
Platforma je odlučila da će koristiti diskurs koji neće biti konfrontacijski i destruktivan. Ova praksa mnogim je aktivistima platforme često bila izazov jer su bili navikli kritizirati probleme u društvu s obzirom na to da su dolazili iz različitih društvenih pokreta. Zbog toga je donesen konsenzus da je cilj Barcelone en Comú graditi alternativu te da bi u skladu s tim i diskurs trebao biti konstruktivan. Uz to, napominje Roth, konfrontacijski diskurs tradicionalno je maskulin, što je još jedna karakteristika politike kakvu platforma nije željela poticati.
 
Drugi element je implementacija radikalne demokracije, unutar same organizacije kao i u gradskom vijeću.
 
Ako gledamo statistike izlazaka na izbore i medijske napise, čini se da ljudi danas ne mare za politiku. Međutim, studije političke kulture diljem svijeta pokazuju da stanovništvo cijeni demokratske komponente samoupravljanja i ravnopravnosti, ali shvaća da trenutni oblik predstavničke demokracije ne funkcionira. Iz tih razloga, platforma je odlučila graditi nove oblike prakticiranja politike. Nisu težili izgradnji koalicije nego „konfluencije“ – pristupa izgradnji organizacije odozdo, gdje svaki član sudjeluje isključivo u svoje ime, bez obzira na pripadnost drugim strankama, organizacijama ili pokretima. Roth smatra kako se takvim pristupom postiže da svi članovi imaju jednaka prava – ne postoje kvote, delegati ni predstavnici.
 
Unutar same platforme postoje dva oblika članstva – aktivisti, odnosno punopravni članovi koji sudjeluju u izgradnji i donošenju svih odluka, i simpatizeri, koji imaju slobodniji odnos s platformom. Organizacija je strukturirana oko kvartovskih i tematskih grupa, koje su djelomično autonomne i same odlučuju o svojim aktivnostima i načinima organiziranja, poštujući pritom principe rada platforme. Platforma provodi generalnu koordinaciju grupa, putem koje skuplja informacije i tako odlučuje o daljnjim aktivnostima. Odluke se raspravljaju i donose na plenumima i online platformama, otvorenima za sve aktiviste.
 
Za razliku od situacije unutar platforme, razvoj demokracije u gradskom vijeću izrazito je spor i ambiciozan proces. Roth je iznijela nekoliko koraka koje je platforma počela provoditi u tu svrhu:
 
  • kreiranje strateških planova za svaku gradsku četvrt, u čemu su sudjelovale tisuće građana putem tematskih sastanaka uživo i putem interneta;
  •  
  • reforma i dinamizacija postojećih participatornih institucija na razinama gradskih četvrti i grada;
  •  
  • izrada specifičnih strateških planova, poput onoga za turistički odrast (degrowth) – oporavak grada od posljedica masovnog turizma. Zbog participativnog načina izrade i donošenja, taj plan ima veliki legitimitet i Roth vjeruje da će ga gradsko vijeće implementirati.
  •  
    Brojni su i drugi primjeri uvođenja participativnih metoda, poput participativnog budžetiranja i participacije na specifičnim temama i područjima.
     
    Treći bitan element djelovanja platforme je feminizacija politike.
     
    Premda je pokret otpora neoliberalnim politikama u Španjolskoj iznjedrio prvu gradonačelnicu Barcelone, dugogodišnju aktivistkinju Adu Colau Ballano, feminizacija politike za platformu znači mnogo više od toga. Roth je iznijela i objasnila tri različita aspekta feminizacije politike koju platforma provodi:
     
    a) promocija rodne ravnoteže – podrazumijeva jednaku reprezentaciju rodova u svakom segmentu organizacije, ali i praćenje broja i trajanja intervencija žena i muškaraca te informiranje cijele grupe o rezultatima mjerenja na kraju sesija. Vidljivost ovih obrazaca pomaže članicama i članovima u osvještavanju težine problema patrijarhalnih obrazaca u praksama platforme;
     
    b) primjena politika koje promiču rodnu ravnopravnost – ovaj aspekt odnosi se na promicanje egalitarnijeg društva u obliku javnih potpora za njegu i usluge te za žene u ranjivim situacijama, vršenje rodne analize urbanog planiranja i na mnoge druge primjere prepoznavanja i ispravljanja patrijarhalnih obrazaca pri donošenju zakona;
     
    c) pridavanje pažnje relacijskoj, svakidašnjoj dimenziji politike:
     
  • obraćanje pažnje na to favoriziraju li oblici političke akcije muškarce; žene se često ne osjećaju ugodno u raspravama koje imaju konfrontacijski ton pa rjeđe sudjeluju u njima i povlače se iz politike;
  •  
  • praćenje i ispravljanje praksi koje najčešće reproduciraju rodnu nejednakost, poput biranja osobe za vođenje zapisnika i administracije, vođenja sjednice itsl.;
  •  
  • odgađanjem velikih planova ako nisu postignute male promjene – primjerice, „fokus na pobjedi“ ne smije imati prioritet nad bavljenjem problemom rodne ravnopravnosti. Male pobjede kroz stvarne promjene, smatra Roth, korak su prema izgradnji značajnijih i održivih promjena, podrazumijevaju djelovanje na mjestima gdje se nejednakosti reproduciraju, a efikasne su i za vraćanje optimizma;
  •  
  • nužnost uključivanja privatne sfere u politiku platforme jer će u suprotnom žene uvijek nositi veći teret;
  •  
  • prepoznavanje i prihvaćanje različitosti i kompleksnosti političkog života kao pozitivne stvari.
  •  
    Roth napominje kako se borba protiv desnog populizma u mnogim zemljama svela na promociju lijevog populizma (Podemos, DiEM25…), te da postoji mnogo dobronamjernih pokušaja implementiranja lijevih projekata, no da je njihova logika često patrijarhalna i ne uključuje bottom-up pristup, što predstavlja opasnost za feminizaciju politike, kao politički prioritet bez kojeg ne može doći do stvarnih promjena.
     
    Četvrti element je lokalna politika kao ključ za globalnu političku promjenu u budućnosti.
     
    Stav je platforme da municipalizam kao politička strategija, zbog praktičnih razloga uvjeta i načina rada, ima veći potencijal za feminizaciju politike i istinsku demokratizaciju političkih institucija od politike na višim nivoima. Institucije na državnom nivou nisu sposobne ili nemaju interesa riješiti mnoge probleme koji muče stanovništvo (poput stambenog pitanja, mobilnosti, života u zdravom okolišu itsl.) te ne pokazuju da se mogu nositi s trenutnim gorućim globalnim problemima poput siromaštva, migracija i klimatskih promjena.
     
    Za razliku od država, napominje Roth, gradovi ponekad uspijevaju izbjeći logiku ksenofobije i nacionalizma; takva logika puno teže prolazi na gradskoj razini, gdje građani imaju iskustvo suživota s različitim ljudima. Korištenje ksenofobnog diskursa u kontekstu gradske politike čak ni desnim strankama ne polazi lako za rukom, jer on građanima jednostavno nije bitan za svakodnevni život.
     
    Međutim, Roth naglašava da promicanje municipalizma ne znači samo djelovanje na lokalnom nivou, proizvodnju vlastite hrane i energije, samodostatnost i izolaciju od ostatka svijeta. Ona vjeruje u političku odgovornost da se na ovaj način oblikuje šira vlast. Gradovi u tom smislu postaju bitni akteri na globalnoj razini te se njihovom međusobnom koordinacijom i suradnjom mogu postići bitne promjene i na globalnoj razini.
     
    Za dočaravanje potencijala ovog oblika politike, Roth navodi zanimljiv primjer situacije s izbjegličkom krizom u Barceloni. Pri početku izbjegličke krize, španjolska je vlada pristala primiti 1500 izbjeglica, a samo u 2016. godini Barcelona je odlučila primiti isti broj izbjeglica na razini grada. Ubrzo su istu odluku donijeli i brojni drugi gradovi u Španjolskoj, vršeći time pritisak na vladu. Posljedično, španjolska je vlada bila prisiljena promijeniti ugovor koji je potpisala s EU i povećati broj izbjeglica koje će primiti na 17000. Nakon što je država propustila ispoštovati taj ugovor, španjolski gradovi obratili su se Europskoj komisiji, što je rezultiralo EU sankcijama nad Španjolskom. Sličan primjer udruženog municipalizma, kaže Roth, koordinacija je gradova u SAD-u koji pružaju otpor Trumpovim politikama.
     
    Barcelona en Comú vjeruje da lokalnim djelovanjem oblikujemo globalnu moć. Gradovi postaju bitni akteri na globalnoj razini i njihovom međusobnom koordinacijom i suradnjom, moguće je postići bitne promjene i na globalnoj razini.
     
    Tijekom rasprave, Roth je odgovarala na pitanja o uključivanju „običnih“ ljudi u političke procese, iskustvima online i plenumskog glasanja te nošenja s frustracijama grupnog donošenja odluka. Također, raspravljalo se o funkcioniranju deliberativnih plenuma i online platformi te značaju pozitivnog, konstruktivnog i nenasilnog diskursa za djelovanje platforme.

    §

    Za kraj, bitno je naznačiti da je dosadašnje djelovanje platforme u gradskom vijeću Barcelone naišlo na kritike određenih aktivističkih krugova. Ističu se problemi proizašli iz prelaska pokreta „s ulica u institucije“ – preusmjeravanje znatnog dijela energije na aktivnosti koje nisu primarni prioriteti platforme, sporost provedbe predizbornih obećanja, ograničenost djelovanja legislativom i višim instancama vlasti, slabljenje beskompromisnog ustrajanja u vlastitim političkim zahtjevima te primoranost na prihvaćanje kompromisa. S obzirom na inovativnost ovakvog oblika političkog djelovanja, iscrpne analize i konstruktivne kritike nužne su za refleksiju nad vlastitim radom i daljnji progres u stvaranju promjena, kako unutar tako i izvan političkih institucija.
     
    Martina Nekić





    Bilješke:

    [1] „Neologizam predložen u nedostatku boljeg, koji retoriku o lokalnoj kleptokraciji i korupciji pojedinih ‘krivaca’ podiže na realnu razinu (barem leksički) objašnjavanja sinergičkih djelovanja globalnih i lokalnih dugotrajnih potkradanja populacija u sklopu projekta neoliberalizacije i pankomodifikacije […]“, Špoljar Vržina, S. (2008). „Neoliberalno ‘zdravlje’, globalna bolest i štamparovska medicina”. Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja, 17(6 (98)), 999-1021. Preuzeto s http://hrcak.srce.hr/31147



    Dijelovi predavanja prikazani su u mozaičnom pregledu programa vaninstitucionalnog političkog obrazovanja trinaeste epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“, emitirane 26.5.2017. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV.

     



    Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.



    Vezani članci

    • 7. kolovoza 2016.
      Featured Video Play Icon
      Zelena akademija / zimski seminar

      Seminar:   New Economic Thought, Policies and Practices for Green-Left Alliances Discussion framework   Green Academy winter seminar aims to depart from analysis of current economic situation in Europe and present a landscape of current theoretical, political and practical alternatives which are being proposed, designed or developed by variety of European left and green actors. […]

    • 24. rujna 2017.
      Featured Video Play Icon
      Čovjek u prostoru

      Prvo izlaganje u ovom diskusijskom bloku održao je Slobodan Sadžakov, pod naslovom „Događanje krajolika kao intimizirano vreme“, čija je okosnica poglavlje Kangrgine knjige „Praksa, vrijeme, svijet“, koja propituje fenomen vremena ulazeći u dijalog s cijelom filozofijskom tradicijom koja promatra fenomen vremena. Konkretno, Sadžakov se fokusirao na onaj dio Kangrgina rada koji se bavi isprepletenošću vremenovanja, […]

    • 19. travnja 2016. "Bacimo seksizam, rasizam i homofobiju u smeće" (izvor: commons.wikimedia.org). Dom je negdje drugdje Izostanak adekvatne socijalne potpore za ranjive skupine u društvu rezultat je oslanjanja socijalnih politika na održivost i pouzdanost struktura nuklearne obitelji koja je dominantno izgrađena prema heteronormativnom modelu. Ekonomsko nasilje koje trpe LGBTIQ+ osobe nije sustavno mišljeno u klasnim odrednicama, što samo naglašava potrebu za povezivanjem klasne i LGBTIQ+ borbe te ukazuje na važnost daljnjeg promišljanja posljedica koje iz toga proizlaze, poput nezaposlenosti i beskućništva LGBTIQ+ osoba, naročito mladih.
    • 1. kolovoza 2016. Mural na sindikalnoj zgradi u Belfastu (Izvor:  William Murphy@Flickr) Nužno je uspostaviti kontrolu nad državnim institucijama U sklopu zimskog seminara Zelene Akademije na Plitvičkim jezerima razgovarali smo s Hilary Wainwright, stručnjakinjom za demokraciju i javni sektor te članicom uredništva lijevog britanskog online magazina Red Pepper. Wainwright iznosi teze o emancipatornom potencijalu tehnologije, sindikatima i prekarnim oblicima rada, grassroots mobilizacijama, razvoju paralelne ekonomije, obrani socijalne države te feminizmu i pitanju kućanskog rada.
    • 29. prosinca 2016. Karl-Marx-Hof, stambeni kompleks izgrađen u Beču između 1927. i 1930. godine tijekom vladavine austrijske socijaldemokratske partije (izvor: Dreizung prema Creative Commons licenci). Pet sekvenci iz povijesti socijaldemokracije Parlamentarna koalicija njemačkih socijaldemokrata (SPD) s konzervativnim CDU/CSU-om i plebiscitarna podrška britanskih Laburista Jeremyju Corbynu, svaka na svoj način, govore o idejno-političkoj potrošenosti „trećeputaške“ Blair-Schröderove inačice socijaldemokracije. S druge strane, uspon partija poput SYRIZA-e ili Podemosa nagovještavaju potrebu osmišljavanja novih lijevih parlamentarnih politika i strategija, dočim njihovi promjenjivi rezultati i ideološka vrludanja impliciraju da nove lijeve pozicije još nisu usidrene u političkom polju. O lekcijama iz historije socijaldemokracije koje bi mogle biti korisne za takvo sidrenje razgovarali smo s historičarem Stefanom Treskanicom.
    • 20. rujna 2017. Manuel Rivero, Ado-Nay, „Grave impedimento de existencia o desarrollo III“, ulje na drvu, 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socio-ekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
    • 12. srpnja 2016.
      Featured Video Play Icon
      Stambeno pitanje i kriza stanovanja

      Organizacija: Mreža antifašistkinja Zagreba (u sklopu predstavljanja 6. broja časopisa „Nepokoreni grad“)   Lokacija: Muzej suvremene umjetnosti, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb   Datum održavanja: 18.3.2016. u 18h   Moderira: Iva Marčetić (Pravo na grad)   Izlaganja: Iva Ivas, Luka Korlaet (Arhitektonski fakultet u Zagrebu), Karlo Kralj (Mreža mladih Hrvatske)   Pozivamo vas na tribinu „Stambeno […]

    • 31. prosinca 2016. Kućanski poslovi (izvor: Mario Mancuso prema Creative Commons licenci). Feminizam nije moralna policija U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.
    • 27. rujna 2017.
      Featured Video Play Icon
      Promjena okvira #15
      O reproduktivnim pravima

      Prilog o reproduktivnim pravima [00:00:46] Mia Gonan: Politička dimenzija reproduktivne sfere | proširena, prilagođena verzija intervjua Maya Andrea Gonzalez | proširena, prilagođena verzija intervjua u pripremi Nataša Mihoci | proširena, prilagođena verzija intervjua u pripremi Ana Vilenica | proširena, prilagođena verzija intervjua u pripremi Prosvjedne reakcije na manifestaciju tzv. Hoda za život [00:26:54] Emisija je […]

    • 2. prosinca 2013. Snimke izlaganjâ: Iva Marčetić i Dora Levačić, 18.10.2013.

      Pogledajte snimke izlaganjâ Ive Marčetić i Dore Levačić s konferencije CRS-a “Dileme ljevice: poteškoće, strategije, perspektive”. Marčetić je u izlaganju Prvo uzimamo kuću govorila o stanovanju i stambenim politikama iz perspektive odnosa rada i kapitala, dotičući arhitektonska rješenja i primjere urbanog planiranja u Jugoslaviji, Čileu i Venecueli, dok se Levačić osvrnula na nesposobnost povezivanja plaćenog i […]

    • 2. siječnja 2016. Naslovna fotografija preuzeta je sa stranice enikos.gr. Propala strategija Donosimo analizu političkog puta Syrize od izbora 25. siječnja, do pred Tsiprasovo raspuštanje vlade 20. kolovoza i novih izbora 20. rujna 2015., na kojima Syriza osvaja skoro apsolutnu većinu i ponovno formira vladu koja se sukladno sporazumu s "institucijama" ograničila na administriranje mjera štednje: "Radi se o poznatom obrascu nemoćnih političara i vlada koje se skrivaju iza EU tehnokrata, čija se otuđenost od realnih društvenih interesa može mjeriti jedino s njihovim tvrdnjama kako nisu u poziciji osigurati te interese zbog istih onih institucija za koje se tako grčevito drže. To da je Tsiprasu pošlo za rukom provesti jedan od najdrskijih zaokreta ikad viđen na radikalnoj ljevici odražava nepostojanje društvene baze za autentičnu alternativu."
    • 27. rujna 2016. Minirani spomenik Vuke Bombardellija posvećen borcima Prvog splitskog partizanskog odreda koje su pogubili ustaše u okolici Sinja (izvor: maz.hr , foto: Igor Grubić) Da je Tito živ, vjerojatno bi se sastajao s Junckerom U procesima okoštavanja režima tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća, te nakon propasti realnih socijalizama u 1990-ima, naše je društvo raskinulo s partizanskim sjećanjem. No i partizanska praksa predstavlja raskid – na temeljnoj razini ona je ponudila emancipatornu projekciju transnacionalne antifašističke solidarnosti otvorene prema svim dijelovima društva, osim onim fašističkim. Emancipatorni potencijal sjećanja na partizanske prakse danas se razbija o nacionalističke i liberalne revizije. Prve im odriču transnacionalnost, a druge revolucionarnu emancipatornost. O političkim potencijalima partizanstva razgovarali smo s Galom Kirnom.
    • 27. siječnja 2015. Političke organizacije različitog ideološkog predznaka i izgradnja paralelnih struktura u društvu

      Sa stranice radnickaprava.org prenosimo snimku tribine “Političke organizacije različitog ideološkog predznaka i izgradnja paralelnih struktura u društvu”, na kojoj su o terenskom radu i praksama Crnih pantera, usponu turske Stranke pravde i razvoja (AKP) te izazovima slovenske Inicijative za demokratični socijalizam (IDS) govorile/i Marija Ćaćić, Nikolina Rajković i Dragan Nikčević. Ujedno, iz četvrtog broja časopisa […]

    • 3. rujna 2016. Liceulice na ulicama Beograda prodaju kolporteri. Pola prihoda od prodanog primjerka vraća se u projekt, a pola ostaje prodavaču. Na fotografiji: Naca i Milutko. (foto: Liceulice) Politika stanovanja Iz drugarskog magazina Liceulice, uličnih novina koje funkcioniraju kao socijalno poduzeće i trenutno vode kampanju prikupljanja sredstava za nastavak rada, prenosimo tekst Iskre Krstić o politikama stanovanja: „Kao što je Surviver simulacija ‘prirodnog okruženja’, tako je i ‘borba za život’ u neoliberalnoj civilizaciji ipak samo imitacija džungle. S predstavljanjem aktuelnog društvenog sistema kao prirodnog, pitanje stanovanja se depolitizuje, a potencijali preispitivanja aktuelnog stanja pasiviziraju.“
    • 26. ožujka 2014. Spencer Resnick i Jonathan Bix: Gramsci se vraća kući

      Iz drugog izdanja časopisa “Nepokoreni grad” prenosimo prijevod teksta Spencera Resnicka i Jonathana Bixa Gramsci se vraća kući: “Morali bismo iznaći nove i kreativne načine da se na razini iskustva i kulture postavimo prema strukturnim pitanjima. Na Gramscija se možda često pozivaju, no uglavnom ga krivo razumiju. Pod izgradnjom protuhegemonije mislio je na nešto više […]

    • 21. studenoga 2012. Asbjørn Wahl: Graditi progresivna savezništva

      Povodom konferencije “Ekonomija kriznog kapitalizma i ekologija javnih dobara” (22.-24. studeni 2012.) na kojoj će sudjelovati i Asbjørn Wahl donosimo njegov tekst na temu gradnje savezništva. Wahl opisuje norveška iskustva u povezivanju sindikata javnog sektora s nevladinim pokretima i organizacijama što je dovelo do stvaranja Kampanje za socijalnu državu koja je od 1999. do 2005. […]

    • 29. rujna 2011. Mislav Žitko: Obrazovanje u doba mjera štednje

      SkriptaTV donosi snimku izlaganja Mislava Žitka “Education in the Age of Austerity” s ovogodišnje Zelene Akademije održane na Visu. U nastavku pročitajte intervju “Kućanstva snose najveći teret krize” koji je s izlagačem za Novosti br. 612 napravio Srećko Pulig.U sklopu Zelene akademije, koju je od 21. do 26. augusta na otoku Visu organizirala Fondacija “Hajnrih […]

    • 3. rujna 2012. Bellofiore, Garibaldo, Halevi: Globalna kriza i kriza europskog neomerkantilizma (I.)

      Važan tekst trojice heterodoksnih ekonomista u kojem objašnjavaju razvoj i institucionalnu podlogu europskog neomerkantilizma pod kojim misle na “provedbu ekonomskih politika i institucionalnih aranžmana koji kao ključni izvor profita vide vanjsko-trgovinski neto suficit.” O posljedicama takve politike te ulozi EU, eurozone, ECB itd., pročitajte u studiji izvorno objavljenoj u časopisu Socialist Register čiji prijevod prenosimo […]

    • 11. svibnja 2015. Lise Vogel: Još jednom o kućanskom radu

      U svom predavanju naslova “Marksizam i podčinjavanje žena” (12.5., 21h, Kino Europa, 8. Subversive festival) – prema istoimenoj knjizi koja je 2013. godine doživjela i svoje reizdanje, autorica će se kritički osvrnuti na dualan sistem popularan među socijalističkim feministkinjama koje tvrde da su spol i klasa dvije odvojene autonomne jedinice proučavanja ženske potlačenosti i perspektive […]

    • 20. travnja 2010. Ljetna škola – Jason Hackworth: Kritika neoliberalnog grada

      Ljetna škola donosi prijevod teksta Jasona Hackwortha, objavljen u sklopu projekta Operacija: Grad 2008. Tekst kao početnu točku razgovora problematizira odnos neoliberalnih ideja i drugih političkih aktera koji se pojavljuju kao nosioci njihove provedbe i daje naputak naprednim teoretičarima oko načina vršenja utjecaja – razdvajanjem, destabiliziranjem i denaturaliziranjem neoliberalizma: “Potrebno je razdvojiti ga od ostalih […]

    • 24. prosinca 2011. Iva Marčetić: Žica i posljedice pogrešnih stambenih politika

      Iva Marčetić u tematu objavljenom u Zarezu br. 321 radi presjek tipologije stanovanja prikazan u seriji Žica kao ogledalo pripadajućeg im sistema. Autorica kroz članaka uspoređuje dvije različite paradigme stambene politike – jugoslavensku i neoliberalnu. Nema više plamenih zora koje nas bude iz sna, ili kako kaže Frank Sobotka svom nećaku Nickyju dok gleda napušteni […]

    • 24. siječnja 2010. David Harvey: Pravo na grad

      Aktivisti Prava na grad, Zelene akcije i zainteresirani građani čuvaju Varšavsku kako ne bi nelegalno (dok traje žalbeni postupak stanara) započeli radovi na pretvaranju javne pješačke zone u rampu za ulaz u privatnu garažu, što Horvatinčić radi, a gradska vlast dopušta, pod egidom javnog interesa. No, za razumijevanje pozadine problema privatizacije javnog prostora nužno je […]

    • 5. veljače 2015. Foto: Marko Miletić. Čemu služi studentski dom? Studentski smještaj predstavlja bitnu stavku u budžetu studenata koji dolaze izvan mjesta studiranja - ukoliko si ne mogu priuštiti podstanarstvo, studentski dom ostaje jedina mogućnost. No osim što je pravo na mjesto u domu teško ostvariti zbog ograničenih kapaciteta i socijalno neosjetljivih kriterija, čitav niz loših rješenja u sustavu koji je uslijed politike štednje primarno usredotočen na financijsku bilancu, nerijetko rezultira substandardnim uvjetima stanovanja. Kako izgleda sustav studentskog smještaja u Srbiji i vrši li svoju potpornu ulogu u razvoju studenata, pročitajte u analizi Marije Jakovljević.

    Događanja

    pogledaj sve

    Bookmarks

    pogledaj sve

    Natječaji i prijave

    pogledaj sve

    Plenum FFZG-a

    pogledaj sve