Korupcija je poprilično precijenjena

Sustav u kojem živimo nije tek devijacija ideala kojem trebamo nastaviti težiti, niti dugo prikrivana zavjera koja je odjedanput pokazala svoje pravo lice. Upravo suprotno – trenutni globalni poredak rezultat je otvorenog zastupanja pogubnih politika od institucija koje u suvremenom društvu slove kao racionalni autoriteti. Građanske slobode proklamira se kao neodvojive od neoliberalnih politika međunarodnih institucija, a kako ljudi reagiraju na takve politike u specifičnom primjeru Orbanove Mađarske, što se dogodilo s državom blagostanja te koja su ograničenja i potencijali ljudskih prava – pročitajte u intervjuu s marksističkim filozofom G. M. Tamásem iz 2012. godine. Tamás će održati predavanje i na ovogodišnjem 10. Subversive festivalu koji se održava pod naslovom „Europska ljevica protiv novog svjetskog (ne)reda“.

Featured Video Play Icon


Mađarskog se premijera Viktora Orbana ponekad percipira kao opoziciju diktatu Europske komisije. Možete li usporediti njegove politike s „prijedlozima“ koji dolaze iz Bruxellesa?

Glavna razlika je u tome što su one strože, nepoštenije i nepravednije. Razlikuju se i po tome što bi se prema Orbanovoj viziji, njegovim vlastitim brendom politike mjera štednje trebala okoristiti nacionalna buržoazija, mađarska autoritarna katolička bijela viša srednja klasa, što je posve kriva procjena. U ovakvom će ekonomskom sistemu korist, naravno, pripasti multinacionalnim kompanijama. Jači tlači, a odnosi snaga trenutno su prilično rigidni, iako neće takvi ostati vječno.
 
Stvarno ne uživam toliko pričati o Mađarskoj jer je situacija iznimno turobna i mračna. Problem leži u tome što je kritika Orbanovih antidemokratskih politika upućena iz različitih europskih institucija u kombinaciji s pritiskom prema provođenju politike mjera štednje. Današnja bi liberalna linija u Mađarskoj (a svi u službenoj opoziciji, osim fašista, su u osnovi liberali) rekla da je to sukus europske ideje – sloboda i glad, a nema sumnje da će to biti nepopularno. Tako da sada imamo Orbana koji se, barem prema onome što govori, opire neoliberalnom jurišu koji dolazi iz Europske unije i drugih zapadnih krugova ove vrste, i nastupa kao branitelj nacionalnog interesa, što je naravno laž. Bez obzira na to, on vrlo vješto koristi situaciju.
Kritika Orbanovih antidemokratskih politika upućena iz različitih europskih institucija u kombinaciji s pritiskom prema provođenju politike mjera štednje
Poprilično je umješan i inteligentan političar koji zna kako se to radi, tako da uživa određenu popularnost – oko 30% populacije je zadovoljno njegovom izvedbom, što je nažalost više nego što se može reći za socijalističke političare u opoziciji.
 
Ova vrsta prosvijećenog apsolutizma, naslijeđenog od Habsburgovaca, karakteristična je za europske institucije. Riječ je o mješavini benevolentne tiranije, jurističkog pristupa javnim slobodama te iznimno dogmatske ekonomske politike, što ljudi odbijaju, odbacujući pritom elemente javnih sloboda i socijalnih prava, a to se dobro vidi na primjeru Mađarske. Ta nakaradna mješavina u kojoj sloboda dolazi pod cijenu prihvaćanja cijeloga paketa, predstavljena je ljudima, a njihova je reakcija bila „Vraga ćemo prihvatiti cijeli paket!“. Ni sam ga ne prihvaćam, tako da u neku ruku razumijem svoje sunarodnjake. Činjenica da još uvijek podržavaju gospodina Orbana ne dokazuje da su glupi, nego da su prisiljeni birati između dva zla, a budite uvjereni da nije lako birati između dva zla koja su ujedno i jedino što se trenutno nudi. Oni biraju jedno zlo, ja odbijam oba, ali ne mogu reći da imamo posla s plemenitim vitezovima iz Bruxellesa, Berlina, Pariza i Washingtona koji su odlučni u namjeri da spase mađarskog seljaka – naravno da nisu.
 

Možete li komentirati pojačano javno sablažnjavanje nad koruptivnim radnjama i težnju prema dostizanju onoga što se smatra normalnim funkcioniranjem kapitalističkog sistema?

Pitanje je suprotstavljamo li se anomalijama kapitalizma ili samom kapitalizmu. Korupcija je poprilično precijenjena. Naravno da ona može dosegnuti razmjere u kojima je čak i normalno funkcioniranje tzv. kapitalističke demokracije onemogućeno. Do toga je znalo doći, no to je iznimka. Činjenica je da se većina opresivnih, nepodnošljivih, nepravednih i nepoštenih pravila kojima se moramo podčiniti nalazi u javnoj sferi, i da su to službeni i javni akti nacionalnih parlamenata, međunarodnih tijela, sudova,
Čitav socijalni pravni okvir je nestao, što je omogućeno političkom mobilizacijom protiv onih čija egzistencija ovisi o javnoj pomoći, a to će uskoro biti većina
javnih sporazuma između različitih društvenih aktera itd.
 
Stoga je vrlo opasno diseminirati ideju prema kojoj su naši problemi, uključujući krizu, rezultat nekog tajnog nevidljivog faktora – ne samo zbog fašističke paranoje, koja nesumnjivo postoji, već i zato što je to naprosto netočno. Ono čemu se moramo opirati nije neka izvanredna, okultna ili nova sila, već su to postojeće strukture moći. Ono čemu se protivimo su vlade, vojske, sudovi, policijske snage, međunarodne banke, Ujedinjeni narodi, Svjetska trgovinska organizacija, Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka, Europska unija itd. Sve su to potpuno legalne i poznate javne institucije. Ne postoji tajna i to je moja loša vijest.
 
Ne radi se o nekoj velikoj misteriji, već o disbalansu do kojega je došlo nestankom socijalnog aspekta ranije europske strukture iz perioda prije 1989. godine, utemeljene na servisima države blagostanja. Čitav socijalni pravni okvir je nestao, što je omogućeno političkom mobilizacijom protiv onih čija egzistencija ovisi o javnoj pomoći, a to će uskoro biti većina, čak i u bogatim državama poput naše – naime, u usporedbi s, primjerice, većinom afričkih zemalja, mi smo naravno bogate zemlje. Sve više ljudi ovisi o državi za osiguravanje egzistencije i normalnog života, obrazovanja, zdravstvene skrbi itd., dok im država u sve većoj mjeri javno i otvoreno oklijeva osigurati elementarne uvjete dostojanstvenog života – hranu, krov nad glavom i aspirin kada imaju prokletu glavobolju! To se više ne smatra jednom od javnih dužnosti dobre vlasti. Nema sumnje da je riječ o promjeni, ali ona se odvijala tijekom četrdesetogodišnjeg perioda tranzicije, tako da su postojale brojne prilike da se to uoči i da se tome suprotstavi. Ne radi se o nagloj, recentnoj zavjeri. Ove politike su na djelu još otkad je Maggie Thatcher došla na vlast 1979., dakle već četrdesetak godina.
 

Druga generacija ljudskih prava često se zaziva u borbama za obranu dijelova javne sfere (npr. zdravstva ili obrazovanja), dok se ljudska prava prve i treće generacije evociraju u situacijama kršenja slobode govora, odnosno u ekološkim borbama. Međutim, koja su ograničenja ljudskih prava u zahvaćanju dubljih, strukturnih ekonomskih nepravdi?

Ljudska prava su više od taktike. Prije svega, nema sumnje da ona predstavljaju najbolje što buržoaski poredak može ponuditi. To je jezik prosvjetiteljstva, jezik 18. stoljeća i Francuske revolucije. Ljudska prava su svakako dio progresivne tradicije i ne bih to htio omalovažavati. Međutim, očito je da su ona dio društvenog poretka u kojemu se pojedince promatra na apstraktan način, u kojemu postoji pravni poredak koji osigurava da su u određenom pogledu građani međusobno potpuno jednaki i u kojemu se takvu vrstu jednakosti u pravima brani javnim autoritetom.
 
Bilo bi predivno kada bi to funkcioniralo na taj način, no to je naravno nemoguće, jer sve navedeno dolazi u kombinaciji s opresivnim poretkom na drugoj razini – na razini onoga što se smatra privatnom sferom svakog pojedinca, a obuhvaća rad, proizvodnju i potrošnju.
Rad, proizvodnju i potrošnju ne smatra se javnim pitanjima, već ugovornim odnosima između privatnih osoba koje one mogu dogovoriti kako im je po volji. Riječ je o vrhunaravnoj obmani svih buržoaskih društava
Njih se ne smatra javnim pitanjima, već ugovornim odnosima između privatnih osoba koje one mogu dogovoriti kako im je po volji. Riječ je o vrhunaravnoj obmani svih buržoaskih društava jer, kao što je poznato, politička borba ne staje na ulazu u tvornicu ili pred vratima ureda. Međutim, buržoasko se društvo tu zaustavlja, dok si mi to ne bismo smjeli dopustiti.
 
Možemo to artikulirati i na sljedeći način: klasna borba koja se provodi u duhu oslobođenja proširenje je i poopćivanje emancipatornih ideja prosvjetiteljstva. Osobno se ne slažem s tom formulacijom, no to je bila jedna od pozicija ljevičarskih pokreta iz 20. stoljeća. Radi se o površnoj ideji jer postoje problemi i s prosvjetiteljstvom, no u svakom slučaju ljudska prava nadilaze puku taktiku. Poruka upućena buržoaskom društvu mogla bi glasiti ovako: kada već proglašavate ljudska prava, mogli biste ih ponajprije poštivati i pridržavati ih se. Naime, kada bi ih se uistinu pridržavalo, ljudska prava bi vodila prema izlasku iz buržoaskog društva. No naravno, njih se pridržava ili u slučajevima kada su već prekršena, ili kada ih se zloupotrebljava. Zaustavljeno je povećanje opsega socijalnih prava, dapače, ona su uništena, tako da danas više nemamo socijalna prava. U većini svjetskih država progresivni socijalni pravni okviri povučeni su ili je njihovo donošenje zapriječeno, stoga nema sumnje da su zajedničke borbe i međunarodna solidarnost potrebne jer se jednako tragična situacija odvija posvuda.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2016. Šiljci ispred dućana Harrods u Londonu, postavljeni kako bi se smanjila vidljivost problema beskućništva (izvor: SAITOR prema Creative Commons licenci). Posledice trodecenijskog sudara društva i ekonomije Od globalne neoliberalne ofanzive 1980-ih do nedavnih mjera štednje, brojni su uzroci zašto je pojam liberalizma na ljevici počeo funkcionirati gotovo isključivo kao denuncijacijska etiketa. Time se negiraju veze između liberalizma i socijalizma, bilo da je riječ o prisutnosti pozitivnih liberalnih tekovina u socijalističkim projektima, bilo da je riječ o njihovim historijskim sporovima. Da bismo vratili cjelinu liberalizma u odgovarajuću perspektivu, sa Stefanom Aleksićem, beogradskim antropologom, razgovarali smo o klasičnom liberalizmu, ordoliberalizmu i neoliberalizmu te smo otvorili temu problematičnosti liberalizma iz feminističke perspektive te socijalističkih alternativa današnjice.
  • 29. ožujka 2015. Primož Krašovec: Je li problem stvarno u tome što su na vlasti loši, korumpirani ljudi?

    Ograničenja političkog djelovanja stranaka unutar okvira kapitalističke države ne mogu se tek tako premostiti: “Čak i ako iskreno radikalna ljevičarska stranka osvoji apsolutnu većinu u parlamentu i zauzme sva ključna ministarstva, ubrzo se suoči s objektivnim ograničenjima parlamentarne politike. Poveća li poreze na kapital, kako bi redistribucijom bogatstva poboljšala životne uvjete radničke klase, kapital može […]

  • 8. veljače 2015.
    Featured Video Play Icon
    Sve ono dobro što se ne da izmjeriti

    Kako komentirate zablude redukcionizma u ekonomskim teorijama? Zanimljivo je promotriti kako su se od 1870-ih naovamo ispreplitale dvije struje. S jedne strane, neki su se politički ekonomisti u to vrijeme nastojali etablirati u zvanju akademskih profesora na sveučilištima. Imitirajući fiziku, pokušavali su se predstaviti kao društveni fizičari – znanstvenici društva. Pritom su morali porušiti cijelu […]

  • 25. ožujka 2012. G. M. Tamás: Mađarska tragedija, europska farsa

    Iz Zareza XIV/328 od 16. veljače 2012. prenosimo prijevod novog izvještaja o političkoj situaciji u Mađarskoj G. M. Tamás, čije ste priloge već mogli vidjeti na portalu Slobodni Filozofski. Autor piše o porazu socijalne države i porastu ekonomske nesigurnosti, rasizma, ksenofobije i mađarske desnice.31. prosinca 2011., uoči Nove godine, stajao sam na postolju Košutova spomenika […]

  • 19. svibnja 2016.
    Featured Video Play Icon
    Ustav je posthistoricistička bajka

    Komunisti su 1945. spasili Hrvatsku od ustaške logike koja je vodila u propast i koja se 1990. vraća dovršiti ono u čemu Pavelić nije uspio – uništiti Hrvatsku Govorili ste o tome kako fašizam služi pacifikaciji klasne borbe u kapitalizmu. Kakav je odnos između liberalizma i fašizma danas? Kada govorimo o odnosu između liberalizma i […]

  • 31. prosinca 2016. Unutrašnjost zgrade londonskog Lloyda u financijskoj četvrti City, 2006. godine (izvor: Bon Adrien prema Creative Commons licenci). Parlamenti pod kontrolom kormilarâ kapitalizma Europska unija je redovita tema lijeve kritike od izbijanja globalne ekonomske krize, no britanska odluka o izlasku iz EU uspjela je otvoriti sasvim novi val diskusija. Uz to, Britanija je od prošlogodišnjih parlamentarnih izbora poprište vrlo zanimljive političke dinamike koja otvara prostor afirmaciji novih aktera na lijevom krilu parlamentarne politike. Naime, pružila se prilika za imaginiranje alternativnih modela nadnacionalnog europskog udruživanja, kao i za daljnju delegitimaciju njegova sadašnjeg ustroja. Kako može izgledati drugačija Europa te koja je uloga ljevice u njoj neke su od tema o kojima smo razgovarali sa socioekonomistom Tonijem Prugom, nedavnim povratnikom iz Velike Britanije.
  • 7. travnja 2013. Snimke predavanjâ G. M. Tamása: “Dvostruki mit o srednjoj klasi” i “Još jednom o postfašizmu”, 14-15. 3. 2013.

    Pogledajte snimke dvaju predavanja G. M. Tamása od 14. i 15. ožujka 2013. u organizaciji Centra za radničke studije i kustoskog kolektiva Što, kako i za koga/WHW. U net.kulturnom klubu mama, tema je bila “Dvostruki mit o srednjoj klasi”, dok je u Galeriji Nova Tamás govorio “Još jednom o postfašizmu”. DVOSTRUKI MIT O SREDNJOJ KLASI […]

  • 29. prosinca 2016. Europski parlament u Strasbourgu (izvor). Iluzija političke normalnosti Globalni rast desnog populizma, kojemu u zadnje vrijeme svjedočimo, antiklimaktički je rasplet višedesetljetnog neoliberalnog projekta depolitizacije javnog diskursa u svrhu opsluživanja interesa kapitala. U europskom kontekstu, neujednačen ekonomski razvoj između zemalja centra i periferije kad-tad je morao rezultirati sistemskom krizom u kojoj se status quo sve češće dovodi u pitanje. Pred socijalističkom ljevicom danas stoji historijski izazov mobilizacije, povećanja društvene participacije i širenja političkog utjecaja čemu se kao alternativa nudi predaja terena ekstremnoj, ksenofobnoj desnici. U intervjuu smo razgovarali s Markom Kostanićem, urednikom regionalnog portala Bilten.
  • 25. travnja 2013. Adrienne Roberts: Ženski pokreti su glavni pokretači progresivne društvene promjene

    Adrienne Roberts je profesorica na Odsjeku za međunarodne studije Sveučilišta u Manchesteru. Bavi se feminističkom i međunarodnom političkom ekonomijom. Doktorirala je 2010. godine na Sveučilištu York na temu “Upravljanje društvenom marginalnošću: prema feminističkoj političkoj ekonomiji siromaštva, zločina i kazne”. U nastavku pročitajte proširenu razgovora koji su s Roberts vodile Vedrana Bibić, Ankica Čakardić i Tina […]

  • 24. travnja 2017. Europski parlament, Strasbourg, zima 2015. (foto: Pietro Naj-Oleari, izvor: European Parliament @ Flickr prema Creative Commons licenci. | © European Union 2014 - European Parliament. (Attribution-NonCommercial-NoDerivs Creative Commons license)) Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije Perry Anderson u nedavnom je tekstu ustvrdio da ekstremna desnica uspijeva mobilizirati puno veću biračku bazu, igrajući na kartu rasističkih sentimenata i ksenofobnih rješenja te pojednostavljenih političko-ekonomskih manevara, dok se ljevica, uz iznimke, libi postaviti odveć nedvosmislene i izravne zahtjeve. Kako bi doskočili tom problemu, a zadržavajući se u duhu humanog internacionalizma, donosimo vam prijevod teksta skupine aktera/ki s europske ljevice koji na raspravu stavlja deset prijedloga kao pokušaj razračunavanja s izostankom jasne mobilizacijske podloge za izlazak iz europske krize.
  • 4. studenoga 2012. Snimka panela: “Is another Europe possible?” – G. M. Támas, Alessandra Mecozzi, Walter Baier, Carl-Henrik Fredriksson, Etienne Lebeau

    SkriptaTV i Kolektiv za medijsku edukaciju (KOME) donose snimku trećeg panela prvog dana tematskog bloka The Crisis of Europe, održanog 14-15. svibnja 2012. u Zagrebačkom kazalištu mladih u sklopu Subversive foruma 5. Subversive festivala. G. M. Támas, Alessandra Mecozzi, Walter Baier, Carl-Henrik Fredriksson i Etienne Lebeau govore o povijesti Europske Unije, pitanjima sindikalnog otpora, medijima […]

  • 19. veljače 2012. G. M. Tamás: Unutarnje sagorijevanje ispod globalne peke

    Iz Zareza xiv/327 od 2. veljače 2012. prenosimo tekst G. M. Tamása o Mađarskoj u škripcu između nepovoljnih ekonomskih politika koje nameće Europska komisija i diktatorske prirode državne vlasti. Novi izvještaj s terena istog autora možete pronaći na kioscima u Zarezu xiv/328.Gotovo da ne postoji sumnja kako su Europska komisija i MMF mađarskoj vladi namjerno […]

  • 16. veljače 2010. Ljetna škola – Intervju s G. M. Tamásem: Gdje smo pogriješili?

    U on-line ljetnoj školi Slobodnog Filozofskog nastavljamo intervjuom s G. M. Tamásem, profesorom filozofije na Sveučilištu u Budimpešti, disidentom i bivšim članom mađarskog parlamenta za liberale, u kojem govori o razvoju situacije u Istočnoj Europi nakon pada staljinizma. Razgovor je za teorijski časopis International Socialism vodio nedavno preminuli Chris Harman, a mi preuzimamo prijevod iz […]

  • 10. svibnja 2010. Intervju: G. M. Tamás

    SkriptaTV donosi intervju s mađarskim teoretičarom G. M. Tamásem, koji je bio gost na nedavno održanoj konferenciji “Kolaps neoliberalizma i ideja socijalizma danas” na Subversive film festivalu u Zagrebu. S Tamásem smo razgovarali o ekonomskoj krizi, tranziciji, političkoj situaciji u Mađarskoj i Europi, EU, realsocijalizmu itd.There’s been a vote in Parliament about the Lisbon Treaty. […]

  • 17. rujna 2013. Snimka panela: “Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi” – Peter Geoghegan, Peter Veermeersch, G. M. Tamás, 9.5.2013.

    Pogledajte snimku trećeg panela tematskog bloka “Nacionalizam, neoliberalizam i lijeve perspektive” s ovogodišnjeg Subversivea, na kojem, uz moderaturu Igora Štiksa i participaciju publike, o nacionalnom pitanju u suvremenoj Europi govore Peter Geoghegan, Peter Veermeersch i G. M. Tamás. Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi Produkcija: Kolektiv za medijsku edukaciju (KOME) SkriptaTV