Povijest feminističkih i ljevičarskih prijepora i savezništava – jugoslovenski pogled

Trasiranjem nekoliko ključnih povijesnih točaka sporova između liberalnog i ljevičarskog ženskog pokreta, ali i trenja unutar ljevice, odnosno između feminizma i ljevice, pojavljuje se figura radnice koja je rastrzana između figure radnika i figure buržujke (ipak češće bliža muškarcima s kojima dijeli isto klasno mjesto nego ženama iz viših klasa). Orodnjena opresija nije se uvijek sretno analitički povezivala s klasnom eksploatacijom, pa stoga niti feministička borba s radničkom. Ipak, pored klasično-marksističkih refleksija i socijalističkih politika, važan susret dogodio se i u socijalističkom jugoslavenskom okviru. Ističući perspektivu teorijske nerazdruživosti i jedinstva u borbi, Nađa Bobičić predlaže da se umjesto istrošene metafore „nesretnog braka između feminizma i marksizma“ vratimo onim povijesnim čvorištima u kojima klasna i rodna borba djeluju u savezništvu i kritički se propituju, ne gubeći iz vida zajednički antikapitalistički horizont. Pogledajte snimku predavanja održanog u sklopu prvog Antikapitalističkog seminara (plejlista).

Featured Video Play Icon




19.10.2021., SPD „Privrednik“, Zagreb

14. Subversive festival „Post-COVID demokracija: Etika borbe i poetika solidarnosti“

Škola suvremene humanistike / Antikapitalistički seminar

Organizacija: Slobodni Filozofski, Subversive festival

Predavačica: Nađa Bobičić

Moderira: Karolina Hrga

 

Povijest feminističkih i ljevičarskih prijepora i savezništava – jugoslovenski pogled

 

Borbe za žensku i opštedruštvenu emancipaciju imaju vijek i po dugu i burnu zajedničku istoriju. Na prvi pogled savezništvo ovih pokreta je neminovno i logično. U praksi, međutim, ono je bilo sve samo ne jednostavno ili jednoznačno. Ali, ono što ostaje kao istorijska činjenica jeste da kada god su se ove borbe ipak uspjele ujediniti, ishodi su bili jako dobri. Da stvar bude komplikovanija, i ovi su pokreti višestruki. Pa je tako i sama istorija feminizma obilježena različitim prijeporima, od kojih je za naš kontekst odnos liberalnih i ljevičarskih tendencija od posebnog značaja.

 

U ovom predavanju prije svega ću dati uvod u neke ključne tačke spoja i sporova feminizma i ljevice, s jedne, i liberalnog i ljevičarskog ženskog pokreta s druge strane, polazeći od tzv. klasičnog marksističkog perioda, druge polovine XIX. i početka XX. vijeka. Nakon toga će se središnji dio predavanja fokusirati na jugoslovensko iskustvo, i to tokom tri prelomna perioda:

 

• međuratni i ratni period, te osnivanje AFŽ-a

• dolazak zapadnog tipa feminizma krajem sedamdesetih godina i smjena generacija

• savremene feminističke tendencije

 

Cilj je, stoga, mapirati duge istorijske niti koje se protežu sve do današnjeg trenutka, a kako bi se osvijetlila često brisana mjesta te aktivno kritički učilo iz ujedno feminističke i ljevičarske tradicije borbe. Konačno, kako bi se otvorilo ključno pitanje – što sa tom istorijom činiti danas, kako je relativizovati, a kako upotrijebiti u ovom neoliberalnom, neofašističkom, razorenom društvu?

 

Pripremni materijal za predavanje:

 

Andreja Gregorina, „Pet funti godišnje“, Slobodni Filozofski , 27. prosinca 2017. Dostupno na http://slobodnifilozofski.com/2017/12/pet-funti-godisnje.html

 

Lilijana Burcar, „Iskrivljavanje i degradacija emancipacijskih smjernica politike samoupravnog socijalizma: potencijalni problemi ‘nove’ postsocijalističke marksističke ljevice“, u: Restauracija kapitalizma: repatrijarhalizacija društva (Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za ženske studije, 2020). Dio poglavlja dostupan u: Subverzivac (2021), 7-8, na https://subversivefestival.com/wp-content/uploads/2021/10/subverzivac_21.pdf

 

Nađa Bobičić (Podgorica, 1988) je književna kritičarka i socijalistička feministkinja. Osnovne i master studije opšte književnosti sa teorijom književnosti završila je na Filološkom fakultetu u Beogradu, a master i doktorske studije roda na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, s disertacijom o jugoslovenskom socijalističkom feminizmu. Bavi se istorijom razvoja i savremenim pristupima koji nastaju na presjeku feminizma i marksizma, kao i kvir teorije. Saradnica je Centra za ženske studije u Beogradu.

 
 

(izvor)

 



Vezani članci

  • 29. travnja 2023. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!
  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve