Što je teorija socijalne reprodukcije?
Ususret dvama predavanjima Tithi Bhattacharyje na ovogodišnjem 12. Subversive festivalu, donosimo prijevod kratkog intervjua u kojem pojašnjava što je teorija socijalne reprodukcije i tko proizvodi radnu snagu u kapitalizmu, upućujući nas na nužnost nadilaženja istraživačkog fokusa na obitelj te uključivanja šireg antisistemskog otpora kako u teorijsko tako u praktično feminističko djelovanje.
Prvi dio odgovora na pitanje „tko proizvodi radnicu“ poprilično je očigledan – budući da je imala krevet u kojem može prenoćiti, krov nad glavom gdje se taj krevet nalazi i dovoljno hrane da se prehrani, njezina se radna snaga regenerirala u dovoljnoj mjeri da u 7 ujutro može ponovo otići na posao. Slično tome, nakon 5 sati popodne, radnica dolazi kući i cijeli proces kreće iznova. Također, moguće je da joj njezini prijatelji ili članovi obitelji pružaju psihičku podršku nakon napornog dana na poslu, kako bi se ujutro mogla vratiti na radno mjesto. Ovime ukazujemo na onaj dio socijalne reprodukcije koji se odvija u privatnoj sferi, unutar obitelji, i taj je dio odgovora prilično razumljiv.
Dakle, teorija socijalne reprodukcije polazi od toga da postoji izravna biološka reprodukcija radničke klase koja se odvija kroz rađanje u okviru obitelji, i sugerira da je to jedan od ključnih mehanizama reprodukcije radničke klase. Međutim, naravno, drugi dio odgovora na pitanje „tko proizvodi radnicu“ glasi da reprodukcija radničke klase u obitelji nije jedini način na koji se radnička klasa reproducira u društvenom kontekstu – imigracija i ropstvo neke su od glavnih metoda zadržavanja ljudi kao radne snage unutar nacionalno definiranih granica.
Po čemu se teorija socijalne reprodukcije razlikuje od feminističke teorije u širem smislu?
Prije pojave teorije socijalne reprodukcije, brojne su feministkinje prepoznavale važnost bavljenja pitanjima privatizirane socijalne reprodukcije – kućanskog rada, rada unutar obitelji itsl. – podvrgavajući ih teorijskom razmatranju te iznimno važnim, kreativnim istraživanjima. Mnoge feministkinje ustvari smatraju da je pitanje socijalne reprodukcije svedeno na obitelj, i da bismo se u svojem teorijskom radu trebale baviti isključivo njome.
Međutim, druge teoretičarke socijalne reprodukcije, među koje ubrajam i sebe, smatraju da je pitanje socijalne reprodukcije puno šire od obitelji (nastojimo to adresirati i u knjizi Social Reproduction Theory, Pluto, 2017). Primjerice, mehanizmi reprodukcije radničke klase nisu uvjetovani isključivo radom koji se obavlja unutar obitelji, nego i pristupom pojedine zajednice vodnim resursima. Prisjetimo se samo Flinta u Michiganu ili Detroita, gdje su na pitanje pristupa vodi uvelike utjecale klasne i rasne dimenzije u tom dijelu zemlje. Nadalje, kakav je sustav javnih parkova dostupan djeci radničke klase? Kakav zdravstveni sustav postoji u ovoj zemlji, ima li mu radnička klasa pristup?
Dakle, ovi su javni servisi, odnosno javne socijalizirane usluge, također ključan dio socijalne reprodukcije radničke klase, kako jasno tvrdimo u knjizi, pokušavajući promisliti različite kapitalističke društvene odnose koji zapravo reproduciraju radničku klasu. Smatram da je glavna lekcija koju smo usvojile radom na knjizi spoznaja da je kapitalizmu potreban stabilan set društvenih odnosa kako bi se mogao reproducirati, a nadam se da će to biti i glavna lekcija idućoj generaciji istraživačica i istraživača te aktivistkinja i aktivista koje će se baviti teorijom socijalne reprodukcije.
Kapitalizmu su za reprodukciju potrebni određeni oblici radne discipline i određene vrste političkih formacija. Teorija socijalne reprodukcije poučava nas da je svaki trenutak u kojem te društvene odnose uspostavlja kapitalizam ujedno i prilika za njihovo obustavljanje. Dakle, svaka borba za stanovanje, besplatni pristup zdravstvenoj skrbi i čistu vodu potencijalno ima klicu i može poprimiti oblik šire antisistemske borbe. Ovo je najvažnija pouka koju možemo izvući iz teorije socijalne reprodukcije, uz nadu da će je ljudi dalje razvijati, kako u svojem istraživačkom radu, tako i na ulicama.
Izvorno objavljeno na YouTube stranici izdavačke kuće Pluto Press 22. studenog 2017.
S engleskog prevela Ivana Jandrić.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.
