Ljetna škola – Jim Stanford: Što je to dobra ekonomija?

Zbog potrebe za kritičkim tekstovima u javnom prostoru, nastavljamo sa Ljetnom školom Slobodnog Filozofskog i nakon praznika. Tekst s kojim idemo dalje prijevod je poglavlja knjige Economics for everyone. A short guide to the economics of capitalism autora Jima Stanforda, pod naslovom ‘Što je to dobra ekonomija’. Jim Stanford jedan je od najpoznatijih kanadskih ekonomista, zaposlen u sindikatu radnika auto-industrije i u tekstu daje jednu moguću listu ekonomskih ciljeva. Prema shvaćanju o tome da izbor kojim ekonomskim ciljevima treba težiti odražava prioritete i interese različitih pojedinaca, zajednica i društvenih slojeva, ekonomija je bolja što više od tih ciljeva ispunjava. Prijevod teksta izašao je i u 47. broju Skripte


Znanost ekonomike pokušava objasniti kako ekonomija funkcionira. No ekonomisti se također (posve opravdano) bave i time kako ekonomiju poboljšati. To samo po sebi iziskuje od svakog ekonomista (i čovjeka općenito) vrijednosnu prosudbu o poželjnosti ovakve ili onakve ekonomije. Nažalost, većina ekonomista nije poštena što se tiče tih vrijednosnih prosudaba. Oni se, naime, vole pretvarati da se bave “znanošću” i da su stoga njihove prosudbe vrijednosno neutralne. No to je daleko od istine.

Odluka o tome kojim ekonomskim ciljevima treba težiti odražava prioritete i interese različitih pojedinaca, zajednica i društvenih slojeva. To je samo po sebi stvar subjektivna izbora.

Ovdje navodimo jednu moguću listu ekonomskih ciljeva. Prema ovakvom shvaćanju, ekonomija je to bolja što više od ovih ciljeva ispunjava:


1. Blagostanje Ekonomija treba osigurati dovoljno proizvedene robe i uslugâ da bi omogućila uzdržavanje svojih građana i da bi im omogućila da uživaju u životu koliko god je to moguće. Blagostanje ne znači samo imati puno “stvari”. To označava i dobar balans između osobne potrošnje, javnih usluga i slobodnoga vremena. (Usput budi rečeno, slobodno vrijeme je jedna od vrijednih stvari koja se ne nalazi u statistikama BDP-a.)

2. Sigurnost Ljudi u pojedinim ekonomijama trebali bi imati povjerenja u razmjernu stabilnost svojih ekonomskih prilika. Ne bi se trebali brinuti oko toga mogu li se uzdržavati (ako rade i mogu raditi), stambeno zbrinuti i omogućiti dobre ekonomske uvjete svojoj djeci. Milijarde se ljudi danas nalaze u stanju ekonomske nesigurnosti usred gospodarskih previranja, a to ima svoju cijenu. Čak i ljudi koji neće ostati bez svoga posla ili kuće često gube velik dio svog vremena i energije brinući se oko takve mogućnosti. I taj strah ima svoju cijenu. Stoga ekonomska sigurnost – koja omogućuje mirno spavanje bez brige o preživljavanju – ima sama po sebi veliku vrijednost.

3. Inovativnost Ekonomski napredak zahtijeva neprestano razmišljanje o tome kako učiniti rad što produktivnijim. Inovacije omogućuju stvaranje nove robe i uslugâ (proizvodâ) i boljih načina proizvodnje. Ekonomija bi trebala biti organizirana na način da promiče i omogućuje inovativno ponašanje ili će s vremenom izgubiti na kreativnoj energiji i zamahu.

4. Izbor Pojedinci imaju različite želje, nade i snove (iako društveni pritisci imaju veliku ulogu u oblikovanju tih želja). Stoga moraju imati mogućnost donositi ekonomske odluke – kao to što će raditi, gdje će živjeti i što će konzumirati – u skladu s tim željama. Veliki je ideološki mit to da samo ekonomije slobodnoga tržišta doista poštuju individualni “izbor”. To je očito netočno: izbor se milijardâ ljudi brutalno guši ekonomskim teškoćama i društvenim podjelama koje su prirodni rezultat globalnoga kapitalizma. Također, usluge javnog sektora (škole, zdravstveno osiguranje, kultura, parkovi) itekako povećavaju izbor dostupan ljudima (pogotovo onima s nižim primanjima). Izbor pojedinca jest bitan ekonomski cilj, ali do istinske se mogućnosti izbora može doći na bolje načine nego što je to slobodnotržišni kapitalizam.

5. Jednakost Nejednakost je štetna već utoliko što pretpostavlja to da velik broj ljudi nema mogućnost raditi i uživati u životu. Stoga je jednakost kao cilj povezana s ciljem blagostanja (dakako, utoliko dok “blagostanje” pravilno definiramo – kao opću dobrobit, umjesto da ju se izjednačava s rastom BDP-a). No nejednakost je također inherentno negativna i sama po sebi. Čak i ako oni koji su na dnu ekonomskoga spektra svejedno imaju donekle zadovoljavajuće standarde življenja, koncentracija bogatstva na vrhu svejedno potkopava društvenu koheziju, opću dobrobit i demokraciju. Primjerice, ekonomisti govore o fenomenu zvanu “pozicijska konzumacija” (položajna potrošnja), po kojem na emocionalno stanje ljudî negativno utječe to što uspoređuju svoj životni stil sa životnim stilom bogatih i poznatih. U takvom slučaju nejednakost dovodi do izrazitih negativnih posljedica bez obzira na posljedice siromaštva kao takvog. Stoga je i ograničavanje ekonomskih razlika između bogatih i siromašnih također važan ekonomski cilj. Jednakost zahtijeva i zadovoljavajuću potporu za one članove društva koji ne mogu raditi.

6. Održivost Ljudi ovise o svom prirodnom okolišu. O njemu izravno ovisi kvaliteta našeg života (kroza zrak koji dišemo i prostor u kojem živimo). Iz okoliša dobivamo i građu koja nam je nužno potrebna za rad bilo koje industrije. Svaka proizvodnja sastoji se od toga da se preko nečega što smo dobili iz prirode ljudskim radom stvori “dodana vrijednost”. Očuvanje okoliša je bitno samo po sebi (tim više ako prihvatimo da kao ljudi imamo i odgovornost prema drugim bićima koja nastanju naš planet). No također je bitno i u užem ekonomskom smislu, s obzirom na to da naša sposobnost da neprestano proizvodimo robu i usluge i u budućnosti ovisi o tome hoćemo li pronaći održive načine ubiranja plodova od prirodnih resursa koji su nam potrebni (bez stalnog smanjivanja prirodnih zaliha i onečišćavanja okoliša).

7. Demokracija i odgovornost Ekonomija je inherentno društvena djelatnost. Razni ljudi obavljaju različite uloge. Neki pojedinci i organizacije imaju veliku moć pri odlučivanju, dok je drugi gotovo uopće nemaju. Kako omogućiti to da ekonomske odluke, i opći razvoj ekonomije, odražavaju naše kolektivne želje i preferencije? Kako nadzirati ljude i institucije i osigurati se da rade ono što bi trebali raditi? U modernom kapitalizmu postoji dobro razvijen, ali vrlo uzak, pojam poslovne odgovornosti, kroz koju su korporacije odgovorne za maksimalizaciju bogatstva svojih dioničara. Konkurentna tržišta također nameću još jedan vrlo uzak oblik odgovornosti koji se sastoji u mogućnosti gubitka zarade i konačnoga bankrota onih poduzeća koja proizvode loše i preskupe proizvode. Demokratski izbori omogućuju građanima određenu mjeru utjecaja (preko svojih vlasti) nad gospodarskim trendovima, ali je mogućnost da izabrana vlast upravlja kapitalističkom ekonomijom već u samoj osnovi ograničena moći biznisa i investitorâ koje nitko ne bira. Nijedan od navedenih ograničenih oblika odgovornosti ne dopušta da se ekonomija podvrgne demokratskoj kontroli na cjelovit i dosljedan način. Uzimajući u obzir prevažnu ulogu ekonomije za ljudsko društvo u cjelini, nužno je zahtijevati istinske i dalekosežne oblike ekonomske demokracije i odgovornosti.


Jim Stanford
Preveo: Drago Markiša

Iz knjige Jima Stanforda, Economics for everyone. A short guide to the economics of capitalism, Pluto Press 2008.

Vezani članci

  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve