Ljetna škola – Monica Bruckman: Neka ti siromašni Peruanci prestanu prosjačiti!

Novo izdanje Ljetne škole Slobodnog Filozofskog donosi pregled situacije u Peruu kroz tekst Monice Bruckman – sociologinje i istraživačice s područja političkih znanosti. Jaka državna represija u toj zemlji proizvodi kontraefekt – stanovništvo ustaje protiv privatizacije prirodnih i energetskih resursa, kao i protiv čitavog niza neoliberalnih mjera. Prijevod teksta preuzet je iz ovogodišnjeg rujanskog izdanja Le Monde diplomatique-a, a objavljen je i u Skripti br. 48.


U veljači 2008., dva seljaka pogubili su pripadnici policije koja je trebala spriječiti blokadu cesta tijekom poljoprivrednog štrajka u regiji Ayacucho. Nekoliko dana kasnije, peruanski predsjednik Alan Garcia je izjavio: “Policija je djelovala s mnogo uvjerenja i odlučnosti i ja joj čestitam, to je jako dobro da brani Peru. Neka to posluži kao lekcija onima koji javno potiču na štrajk i nemire, neka znaju kamo to vodi”.[1]

Te se prijetnje oslanjaju na zakonski aparat osnovan u vrijeme vlade Alberta Fujimorija, koji je vlada Alana Garcije još pojačala. Njime se dopušta kriminalizacija socijalnih pokreta i nekažnjavanje oružanih snaga u represivnim akcijama. Jednako kao policija, imaju ovlasti da slobodno koriste oružje protiv prosvjednika i ne moraju odgovarati pred zakonom zbog prouzročenih ranjavanja i smrti. Demonstranti se smatraju “nasilnicima” i mogu dobiti 25 godina zatvora. Vlasti koje podupiru štrajkove također se osuđuju zbog “nasilja”. Svatko može biti uhićen bez naloga i deset dana ostati bez kontakta s vanjskim svijetom. Policija može intervenirati u istragama bez odobrenja tužitelja. Fujimorijeva vlada pozivala je u pomoć paravojne skupine, dok je Garcia stvorio pravni okvir koji ozakonjuje njihove aktivnosti.

Osnovana 1920-ih, Američka narodna revolucionarna alijansa (APRA), stranka šefa države, s vremenom je doživjela važne ideološke preobrazbe. Antiimperijalističku koncepciju njezina osnivača Victora Raula Haye de la Torrea zamijenila je Garcijina doktrina, takozvanog “vrtlareva psa”: onoga koji ne jede i sprečava druge da jedu.[2] Još 2007. ukorio je siromašne: “Moraju prestati prosjačiti, jer ih to pretvara u parazite”.[3] Poistovjetivši socijalne pokrete, domoroce, ekologe i ljevicu s tim “vrtlarevim psom”, predsjednik Garcia definirao ih je kao neprijatelje svoje politike “modernizacije”.

Ta je “modernizacija” velikim dijelom pripremljena u sklopu bilateralnih pregovora oko Sporazuma o slobodnoj trgovini, potpisanog 4. prosinca 2007. sa Sjedinjenim Državama. Ondje nalazimo klasične sastojke neoliberalizma: privatizacija prirodnih i energetskih resursa; davanje koncesija u središtu amazonske šume radi privlačenja privatnog kapitala; prodaja zemlje seoskih i domorodačkih zajednica; jačanje rudarske industrije, zahvaljujući smanjenju poreza koji pritišće tu djelatnost; privatizacija voda namijenjenih poljoprivrednom navodnjavanju… Čak je i more djelomice ustupljeno velikim tvrtkama.

Kad je riječ o Peruu, privatizacija domorodačke zemlje ne predstavlja samo ekonomski problem – što bi već samo po sebi bilo dovoljno teško. Time se napada određeni pogled na svijet. Zemlja za Indijance predstavlja ne samo sredstvo za proizvodnju koje im je oduzeto još na početku europske kolonizacije, nego i prostor na kojem – kako oni kažu – “naša djeca mogu živjeti” i “biti sretni”. To je filozofija u kojoj očuvanje okoliša jednostavno znači obranu života.

Zato je došlo do borbe koju vode protiv dekreta 1090 (zakon o šumama i šumskoj fauni) i 1064 (pravni režim za eksploataciju poljoprivrednog zemljišta) kojima se odobrava trgovina Amazonijom i zajedničkom zemljom. Dvanaest mjeseci narodnih prosvjeda koje je vodilo Međuetničko udruženje za razvoj šume (AIDESEP) tražeći povlačenje tih zakona prethodilo je regionalnom štrajku koji je trajao gotovo šezdeset dana. Na prijedlog AIDESEP-ao održavanju okruglog stola radi započinjanja pregovora, vlada je odgovorila uvođenjem izvanrednog stanja.

Petoga lipnja u Bagui, intervencija snaga reda kojom se željelo ukloniti nekoliko tisuća domorodaca koji su blokirali prometnice pretvorila se u dramu: ubijena su 24 policajca i 10 civila (nepoznat broj ljudi je nestao). Garcia je optužio “subverzivne” elemente, spomenuo je “brižljivo pripremljenu akciju protiv Perua” i implicitno je optužio bolivijskog predsjednika Eva Moralesa i venecuelskog predsjednika Huga Chaveza da su potaknuli indijansku pobunu. Ali vlada je odbila osnovati istražnu komisiju, što je tražio domorodački pokret. S razlogom… 7. kolovoza, tužiteljica Luz Marleny Rojas Mendez hrabro je, na vlastitu inicijativu, započela istragu protiv 16 časnika, među kojima su bila i dva generala, svi pripadnici državne policije, koje je optužila za pretjeranu upotrebu sile, budući da su domoroci “za svoju obranu koristili samo rudimentarno oružje (koplja), koje se stalno upotrebljava, te predmete poput kamenja i štapova”.

Na geopolitičkom planu, Peru ima stratešku važnost za američku i latinoameričku desnicu. Odatle mogu slobodno djelovati protiv ljevičarskih vlada koje prijete njihovim interesima. Tako je politički azil dobio Manuel Rosales, bivši oporbeni kandidat na venecuelskim predsjedničkim izborima, koji je u bijegu nakon otvaranja postupka zbog nezakonitog bogaćenja. Ili pak Jorge Torres Obleas, bivši bolivijski ministar protiv kojeg se u njegovoj zemlji vodi sudski postupak zbog sumnje da je umiješan u smrt 63 osobe, za vrijeme demonstracija protiv predsjednika Gonzala Sanchesa de Lozade u El Altu 2003.

Peruanski teritorij postao je također središte operacija američkih oružanih snaga. Pažljivim promatranjem premještanja njihovih trupa i pomorskih jedinica otkriveno je da je od 2004. do 2009. najmanje 55.350 američkih vojnika ušlo na peruanski teritorij. I da se prosječno trajanje njihova boravka od 2006. produljilo: sa 100 na 277 dana za svaki ulazak. Obavještajne aktivnosti, “informativna podrška”, “obuka protiv narkoterorizma”, itd. – aktivnosti tih patrola koncentriraju se na zone s jakim socijalnim sukobima, a to su džungle i njihova okolica.

Obala je pak postala središte operacija Četvrte flote Sjedinjenih Država na Pacifiku. Njezine proturaketne fregate i druge pomorske jedinice provode vježbe obuke za rat na morskoj površini, u podmorju i u zraku, zajedno sa svojim kolegama iz Perua. Luke se koriste za opskrbu brodova i odmor posade.

Toj strateškoj podređenosti u odnosu na Washington pridodaje se sve veća vojna integracija između Perua i Kolumbije. Ona se konkretno provodi zajedničkim manevrima u pograničnim zonama. U te su manevre uključene zračne operacije, uspostava komunikacijskih kanala i koordinacijskih postupaka kao i obuka glavnih stožera. U prvom polugodištu 2009. provedene su četiri zajedničke vježbe, upravo u regiji u kojoj djeluju patrole vojske Sjedinjenih Država.

Apsolutna potpora peruanske vlade otvaranju američkih vojnih baza u Kolumbiji i stalno učvršćivanje veza s predsjednikom Alvarom Uribeom Limu pretvaraju u sastavni dio bedema protiv napredovanja ljevice u Ekvadoru, Boliviji i Venezueli.

Povijesno gledano, peruanski socijalni pokreti raspolažu golemim potencijalom za mobilizaciju i prosvjede. 1978. su izazvali pad vojne diktature Francisca Moralesa Bermudesa, a 2000. Fujimorijeva režima. Malo im je nedostajalo da 1985. dođu na vlast, s Alfonsom Barrantesom, kandidatom Ujedinjene ljevice (IU). Poduprijevši kampanju Ollande Humale na posljednjim izborima 2006., omogućili su Nacionalističkoj stranci da postane druga snaga u zemlji.

Polarizacijom koju proizvodi, brutalna politika Alana Garcije stvara uvjete za ofenzivu naprednih političkih organizacija. Represija je moćno oružje, ali istodobno i vrlo opasno: može se, naime, okrenuti protiv onih koji je koriste.



Monica Bruckman



1 La Republica, Lima, 21. veljače 2008.

2 Alan Garcia, “El sindrome del perro del hortelano”, El Comercio, Lima 28. 10. 2007.

3 “Peru: el presidente Alan Garcia pide a los pobres ‘que dejen de pedir'”, Diarioexterior.com 25. veljače 2007.

Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve