Pismo potpore prosvjedu mljekara

Na plenumu održanom 23. veljače 2010., izglasana je podrška prosvjedu mljekara zakazanom za ponedjeljak, kojim se između ostalog traži povećanje otkupne cijene mlijeka sa 1,40 kuna na 3,91 kuna po litri. Kako je u međuvremenu došlo do dogovora o zaštitnoj cijeni od 2,40 kuna po litri i drugim mjerama, a predstavnici Hrvatskog saveza udruga proizvođača mlijeka izrazili zadovoljstvo te otišli prezentirati zaključke članicama nakon čega će se donijeti konačne odluke o daljnjim aktivnostima, spekulira se da, s obzirom na stajališta čelnika udruga, prosvjeda neće biti. Naša podrška u svakom slučaju stoji, kao i ponuda pomoći pri direktno demokratskom organiziranju prosvjeda.

Mljekari su za ponedjeljak 1. ožujka najavili novi štrajk pred Ministarstvom poljoprivrede. Osnovni im je zahtjev povećanje otkupne cijene mlijeka. To je samo još jedan od brojnih takvih prosvjeda u zadnje vrijeme, što jasno ukazuje na stanje hrvatske poljoprivrede i mljekarstva.

Poznata je činjenica da mljekarstvo, kao ni poljoprivreda općenito, nigdje u svijetu ne može biti uspješno bez državnih poticaja. Toga su itekako svjesne razvijene i velike zapadne zemlje koje odvajaju goleme poticaje za svoj poljoprivredni sektor. Istodobno se pak od manjih zemalja, kao što je Hrvatska, traži smanjenje ili ukidanje takvih poticaja putem pritisaka međunarodnih institucija kao što su Europska Unija ili Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Te iste međunarodne institucije također zahtijevaju i ukidanje carinskih zaštita, što onda omogućava prodor poljoprivrednih proizvoda, mlijeka itd. iz bogatijih i većih zemalja u siromašnije i manje zemlje, što izravno uništava domaću poljoprivredu manjih zemalja. U Hrvatskoj je situacija za domaće proizvođače mlijeka, osim smanjenjem carina, tj. otvaranjem vanjskom tržištu, dodatno otežana i time što se poticaji ne isplaćuju ili kasne čak i kada su zajamčeni, a ono što je možda i najviše utjecalo na loš položaj domaćih proizvođača mlijeka je privatizacija nekoć državnih mljekara. Sve su mljekare danas u privatnim rukama (katkad i u vlasništvu velikih međunarodnih korporacija). Jedini je interes tih privatnika njihov vlastiti profit i da bi do njega došli neće se libiti smanjivanja otkupne cijene mlijeka do razine neodrživosti proizvodnje pa ni potpunoga uništavanja hrvatskoga mljekarstva (mlijeko se uvijek može i uvoziti, bez obzira na to što će domaći proizvođači mlijeka zbog toga trpjeti strašne posljedice). Kada Vlada Republike Hrvatske kaže da ne može utjecati na otkupnu cijenu mlijeka koju postavljaju privatnici, to je potpuno točno, no to je također i posljedica politike koja se sustavno vodi zadnjih 20 godina, a koja je usmjerena samo prema profitu domaćeg i stranog krupnog kapitala, a ne u korist hrvatskih seljaka i cijeloga društva.

Iz navedenih razloga plenum Filozofskoga fakulteta daje punu potporu mljekarima da se direktnom akcijom izbore za svoja prava i da prisile kapital i državu koja radi u interesu kapitala da postupe na način koji će odgovarati malim proizvođačima mlijeka i omogućiti im pristojan život. Samo se mljekari sami mogu izboriti za ono što im pripada, nitko im to neće dragovoljno pokloniti. Na prosvjedu treba ustrajati, ako treba i oštrim mjerama (kao što je, primjerice, blokada prometnicâ traktorima), sve do ispunjenja svih zahtjeva. Iz iskustva su prethodnih prosvjeda jasne dvije stvari:

a) ne smije se pristajati na polurješenja i na birokratsko “muljanje” i
b) konačno rješenje trebaju svojim glasovima potvrditi svi prosvjednici.

Prepusti li se odlučivanje o rezultatima pregovorâ samo nekolicini profesionalnih pregovarača, kao što je dosada bio slučaj, pregovori će i opet završiti seljačkim porazom. Jedino je pravično rješenje koje onemogućuje manipulacije vlasti to da svi prosvjednici zajedno demokratski odlučuju o daljnjim akcijama i prihvaćanju ili neprihvaćanju predloženoga sporazuma.

Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.