Richard Wolff: Ekonomska kriza uništava javno obrazovanje

Donosimo prijevod članka Richarda D. Wolffa, američkog ekonomista, “Ekonomska kriza uništava javno obrazovanje”. U tekstu, originalno objavljenom 18. prosinca 2009. na mrzine.monthlyreview.org, autor vrši studiju utjecaja ekonomske krize na sektor javnog obrazovanja SAD-a kroz rezanje državnih sredstava potrebnih za njegovo kontinuirano funkcioniranje te povećanje i uvođenje novih participacija, što ima kako neposredan tako i dugoročno negativan učinak po njegove korisnike.


Kapitalističke krize, osobito one ozbiljne, su analize slučaja društvenih troškova sistema. Budući da poslušnička konzervativna ekonomska profesija rijetko provodi studije takvih slučajeva, napravit ćemo jednu ovdje, fokusirajući se na to kako trenutna kapitalistička kriza šteti javnom obrazovanju. Škole kojima se smanjuje kvaliteta ostavljaju ožiljke koji traju dugo godina. One umanjuju kvalitetu vještina i znanja narednih generacija u njihovim individualnim sposobnostima kao radnika, građana, prijatelja, roditelja itd. Ništa manje nego budućnost ovog naroda je na kocki.

Na jednom kraju zemlje, u Kaliforniji, guverner Republikanske stranke reže milijarde dolara iz sredstava državnih obrazovnih institucija i programa kako bi se uhvatio u koštac s utjecajem 12%-ne stope nezaposlenosti na državne dohotke. Kalifornijsko vijeće regenata je 19. studenog 2009. izglasalo povećanje školarinâ na Sveučilištu u Kaliforniji (najvećem u državi) za 32% i nametanje sličnih povećanja u participacijama studenata diplomaca i profesionalaca. Deseci tisuća studenata ove su godine isključeni iz broja upisanih u sustav javnog visokog obrazovanja u Kaliforniji. Srozavajući studentski ekonomski uvjeti dijelom su ih primorali da se ispišu, a dijelom reagiraju na značajna povećanja u školarinama i participacijama proteklih godina. Čak i na državnim komunalnim fakultetima, participacije su lani porasle za 30%. Umjesto osiguravanja prihoda za državu od onih koji su to najviše u mogućnosti platiti i koji su ekonomski najbolje pozicionirani da prebrode trenutnu krizu, uništava se javno obrazovanje. U međuvremenu, prema Los Angeles Timesu, „tijekom protekla dva desetljeća, godišnji udio ukupnog kalifornijskog dohotka utržen od strane 1% najbogatijih porastao je sa 13,8% na 25,2%“.

Objašnjenje za ovakvo stanje stvari razotkriva temeljne probleme politike SAD-a. Političari ovise o korporacijama i bogatima za donacije i veze potrebne za izbore. Kampanje za sve glavne položaje na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini sada osobito ovise o kupnji skupog publiciteta u masovnim medijima. Promidžbene poruke kandidata moraju povlađivati idejama „zdravog razuma“, kao na primjer onima koje demoniziraju sve poreze i državne ekonomske intervencije. Te ideje promiču think tankovi, zaklade, sveučilišni instituti itd., koje također financiraju korporacije i bogati.

Političari zabrinuti za svoje karijere ne usude se tražiti dodatni državni dohodak kod korporacijâ i bogatih. Umjesto toga, režu državne servise koje njihovi pokrovitelji ne favoriziraju. A budući da djeca bogatih u sve većem broju pohađaju privatne škole ili određene elitne javne škole, političari uglavnom završe na rezanju javnog obrazovanja koje služi svima ostalima. Kako američke korporacije prebacuju sve više stručnih poslova u prekomorske zemlje, trebaju sve manje obrazovanih američkih radnika.

Na drugom kraju zemlje, na gusto naseljenom njujorškom Long Islandu, nedavna studija javnih osnovnih i srednjih škola nanovo bilježi duboke ekonomske nejednakosti ugrađene u tom dijelu sustava javnog obrazovanja u SAD. Financiranje takvih škola ovisi o lokalnim porezima na imovinu kao i pomoći federalne vlade (kao i u svim mogućnosti na koje su djeca ove države prisiljena: škole u bogatim četvrtima mogu si priuštiti daleko bolje obrazovanje nego sve ostale. Vodeći autor studije, profesorica Amy S. Wells sa Sveučilišta Columbia, piše: „U siromašnijim školama, plafon je udovoljavanje državnim propisima; za bogatije škole, čak je i akademski pod viši od plafona siromašnih škola.“. Nadalje kaže da „smo otkrili da u nekim bogatijim okruzima postoji stotine aplikanata za jedan učiteljski posao, dok u siromašnijim predjelima, samo par milja dalje, škole imaju poteškoća privući makar jednog aplikanta za učiteljski posao.“ U ključnom dijelu zaključka studije stoji da „postoje ogromne razlike u tome koliko okruzi troše po učeniku. Čak i državna formula za financiranje koja bi trebala poravnati nejednakosti između okruga to ne čini, kad se svi tokovi financiranja sagledaju u njihovoj cjelovitosti.“

Ekonomska kriza grubo pogoršava ove nejednakosti između javnih škola u New Yorku. Siromašni i srednje siromašni školski okruzi pokazuju više stope nezaposlenosti i ovrha nekretnina, brži pad vrijednosti nekretninâ, i jače stegnute obiteljske budžete nego bogati školski okruzi. Rezultirajući pritisci da se snize porezi na imovinu bit će veći u siromašnim i srednje siromašnim okruzima nego u bogatim. Shodno tome pati i financiranje školâ. Nejednakost unutar javnog obrazovanja rast će usporedo s onom između javnog i privatnog obrazovanja. Produbljujuća nejednakost u obrazovanju pojačat će kasnije nejednakosti u kvalifikacijama, poslovima i prihodima od kojih će ova generacija mladih ljudi patiti.

Država New York niti pomaže, a kamoli da prebija dugove srozavajućim javnim školama Long Islanda. Naprotiv, kao odgovor na ekonomsku krizu, guverner Demokratske stranke Patterson ovog je prosinca srezao 750 milijuna dolara iz trenutne proračunske pričuve za škole i lokalnu upravu i predložio proračun za 2009-2010. koji bi rezao pomoć školama za još 700 milijuna, istovremeno namećući nove pristojbe kao što je 18-postotni porez na prodaju bezalkoholnih pića („u ime borbe protiv pretilosti“), eliminirajući izuzeće od porezâ na prodaju odjeće i obuće čija je cijena ispod 110 dolara, i namećući porez na prodaju kablovske televizije i satelitskog radija. Dok u isto vrijeme takvo rezanje pomoći direktno šteti javnom obrazovanju, dodatne predložene mjere povećanja regresivnih poreza dodatno pogone zahtjeve za olakšicom na porez na imovinu koji potkopava financiranje za škole.

Reagirajući na ekonomsku krizu, i Busheva i Obamina administracija dopustile su da državne i lokalne potpore financiranju javnog obrazovanja padnu diljem cijele zemlje. Obrazovne mogućnosti se smanjuju dok u isto vrijeme nejednakost u pristupu obrazovanju raste. Od istočne obale do zapadne obale, većina studentskih poslovnih, dohodovnih i životnih perspektiva sve više opada iza onih koje imaju djeca bogatih. Odgovor vlade SAD na ekonomsku krizu mogao bi se ironično preimenovati u „ne ostavimo ni jednog bankara na cjedilu“. Međutim, slom sustava javnog obrazovanja ne prijeti budućnosti društva ništa manje nego slom kreditnog tržišta. Predsjednik koji je vodio kampanju na programu nade vodi prema njezinu nestajanju za većinu djece.

Rick Wolff

S engleskog preveo: Martin Beroš

Vezani članci

  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve