Tamara Opačić: Sportske aktivnosti na Sveučilištu

Prenosimo tekst Tamare Opačić o vrhu studentske politikantske omladine na Sveučilištu u Zagrebu: “U što sve Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu ove godine ulaže sredstva: sportske aktivnosti jedu skoro koliko i stručni programi, a više od studentskih medija. Tehnologijadi je dodijeljeno 95 tisuća kuna, a Elektrijadi 4 tisuće, uz obrazloženje da se nema novaca. Odsustvo kriterija i prisustvo sukoba interesa – znači li to da Zbor i dalje funkcionira kao poligon za uvježbavanje stranačkih juniora za uspješno vladanje Hrvatskom?”

Politička obojenost i financijske malverzacije prve su asocijacije koje hrvatskim studentima padaju na pamet na spomen sveučilišnih studentskih zborova. Njihovi članovi, a posebice predsjednici, u studentskim kuloarima već su odavno poznati kao “junaci” legendi čiju istinitost potvrđuju fotografije bivšeg šefa Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci Tomislava Čengića, koji je na račun Zbora zajedno sa sinom aktualnog Ministra znanosti, obrazovanja i športa Ninom Fuchsom, proputovao Vijetnam, Kambodžu, Tursku i Australiju. Tu je zatim organiziranje tribina i medijskih nastupa njihovih zagrebačkih kolega Krešimira Bašića i Darija Škegre s ciljem da sabotiraju studentske prosvjede iz 2008. godine pa sve do ispražnjenih računa zagrebačkog Zbora koje je 2005. godine za sobom ostavio nikad zaboravljeni Petar Bezjak, HDZ-ov pomladak kojega je naposljetku fotelje stajao posjet Mirku Norcu u zatvoru.

Aktualni predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog studentskog zbora Ivan Bota, poučen iskustvom prijašnjih kolega, svoje zamrznuto članstvo u Mladeži HDZ-a čuvao je kao zmija noge sve dok se nije iskrsnula slika na kojoj zanosno maše zastavom stranke na vlasti. Na prvi pogled čini se kako su za vrijeme njegova predsjednikovanja financije sveučilišnog zbora, nakon Bezjakovih večeri provedenih u Sheratonu, dovedene u red. No u preraspodjeli sredstava, koja su sve do ove godine dosezala vrtoglavu cifru od četiri milijuna kuna, i dalje nešto smrdi: dovoljno je baciti pogled na na rezultate Natječaja za studentske programe za 2010. godinu.

Naime, iz rezultata je vidljivo kako je od 1,498.216,88 kuna namijenjenih za financiranje studentskih programa čak 18,6 posto iznosa otišlo na financiranje sportskih aktivnosti, od čega je gotovo 60.000 kuna utrošeno na promidžbu nogometa. Stručni programi dobili su tek pet posto više sredstava, a studentski mediji 0,6 posto manje. Zanimljiv je podatak da je medij koji je dobio najveći iznos u vrijednosti od 10.000 kuna glasilo hercegovačkih studenata Moj kamen, kojeg karakteriziraju više-manje isprazni tekstovi o studentskim pijanstvima, pokoje prisjećanje na “prvog i jedinog oca svih Hrvata” te izrugivanje vegetarijancima koje “bi trebalo na mjestu strijeljati jer jedu bilje koje proizvodi kisik”. Usporedbe radi, od studentskih listova Filozofskog fakulteta najveći iznos dobio je strukovni časopis studenata južne slavistike Balkan express, i to 3.400 kuna.

Lista dobitnika na Natječaju za studentske programe nastavlja se spornim dodjeljivanjem sredstava za Tehnologijadu, međunarodno tradicionalno znanstveno-sportsko natjecanje studenata tehnoloških fakulteta RH i BiH, za koje je ukupno izdvojeno 95.000 kuna. Tehnologijada je prijavljena u formi pet zasebnih projekata u tri kategorije – kulturna zbivanja, međunarodna suradnja, stručni programi, a samo godinu ranije za nju je izdvojeno ukupno 220.000 kuna. Za Elektrijadu 2010, sličan međunarodni projekt studenata elektrotehnike, iz ovogodišnjeg proračuna izdvojeno je tek 4.000, a njeni organizatori objašnjavaju kako im je rečeno da su tako malen iznos dobili isključivo zbog rezanja ovogodišnjeg proračuna.

A da se natječajnom povjerenstvu ne bi prigovorilo da netransparentno raspodjeljuje novac, uz prijedlog dodjeljivanja financijskih sredstava dopisani su razlozi zbog kojih ih se dodjeljuje. No taj “vrli” poduhvat bio bi smiješan da nije žalostan jer je taj dokument gotovo istovjetan rezultatima natječaja, osim što su uz svaki projekt dodane dvije-tri riječi opisa poput “frankofonija”, “zanimljivo” ili “tradicija”.

Aktualni predsjednik Bota, koji do isteka mandata broji još sitno dana, na upit tijekom jučerašnje tribine održane na Fakultetu političkih znanosti po kojim su točno kriterijima odobrena sredstva, odgovorio je identično – potrebna je tradicija, zanimljivost projekta, opravdana realnost troškova. A kako se prijavljeni projekti ne smiju javno objavljivati zbog zaštite autorskih prava, sve zainteresirane pozvao je da istog trena odu s njim na uvid dokumentacije.

Riječ “transparentnost” Bota je sumanuto ponavljao tijekom čitave tribine, neprekidno ističući da je “aktualni predsjednik dr. Ivo Josipović radio na sastavljanju važećih zakona za studentske zborove”. Kada mu je postavljeno pitanje s čime se točno bavi Inicijativa mladih intelektualaca za čije je organiziranje tribine ove godine iz proračuna izdvojena 21.000 kuna, odgovorio je: “To su mladi i pametni ljudi s različitih fakulteta koji organiziraju tribinu, a novac im treba za tiskanje promotivnih letaka”. Ponovno se sjetio dodati i onu o “transparentnosti projekata jer je ipak sa studentskim zborom radio doktor predsjednik”. Na više puta ponovljeno pitanje nikad nije dao smislen odgovor.

Jasno je pritom da je financiranje Inicijative ustvari čisti primjer sukoba interesa, jer se na njenom čelu nalazi famozni Tomislav Madžar koji ujedno sjedi u predsjedništvu Zbora, a na spomenutim prosvjedima 2008. godine pojavljivao je u ulozi sabotera studentske borbe. Da cijela situacija bude još paradoksalnija, Madžar je jedan od idejnih začetnika Croatian student summita kojemu je ove godine dodijeljeno 28 000 kuna, a godinu ranije čak duplo veći iznos.

No da možda ima nešto istine u Botinoj priči o organizaciji tribine na kojoj se dijeli promotivni materijal, potvrđuju priče koje kruže studentskim kuloarima prema kojima je
zapravo spomenuta tribina predizborni skup na kojem se uoči održavanja studentskih izbora promoviraju liste kandidata koji su zapravo mlađahni klonovi aktualnih glavešina, i to po partijskoj i/ili lokalpatriotskoj liniji. Ove godine to bi trebala biti lista Studenti zajedno koju, gle čuda, podržavaju udruge čiji su projekti dobili povelike svote na ovogodišnjem natječaju, ili je pak riječ o klubovima studenta iz čijih su krajeva sadašnji i budući članovi Zbora. A kao šećer na kraju, odnosno na početku, jer je ipak istaknuta na prvom mjestu, podršku im pruža i Inicijativa mladih intelektualaca.

Pogled na listu njihovih kandidata neupućenima ne znači mnogo, no utipkavanje pojedinih imena u internetsku tražilicu otkriva da su, recimo, Miroslav Smetiško te Zvonimir Majić s Ekonomskog fakulteta i Ivan Kuzlić s Pravnog fakulteta zapravo članovi Mladeži HDZ-a, a Ante Vuletić, inače i aktualni član Sveučilišnog zbora, asistent na Ekonomskom fakultetu koji je zbog svog radnog mjesta u sukobu interesa, pa ne može na valjan način zastupati interese studenata. Na listi su i Filip Križić, urednik i Ivan Mihalj Žabić dopisnik već spomenutog časopisa Moj kamen.

Izbori za studentske zborove i njihov rad od samog su začetka utjelovljenje najgorih radnji koje sa sobom nosi predstavnička demokracija. Naime, za svake izbore gotovo je postala tradicija da na većini fakulteta na birališta izađe manje od deset posto studenta, a na pojedinim fakultetima bilo je i krađa glasačkih kutija, slikanja listića mobitelom kako bi se kasnije taj glas naplatio pa i do fizičkog maltretiranja birača. Dobar dio predstavnika u Studentskom zboru Sveučilišta, izabranih na očito neregularnim izborima, tijekom svog mandata kršio je načelo nepolitičnosti i neprofitnosti iz Statuta kojeg su, da situacija bude još paradoksalnija, sastavili oni sami.

No probuđeni studentski bunt i borba za pravo na besplatno obrazovanje mobilizirala je dobar dio studentske populacije kojoj je cilj opće dobro, pa bi ovogodišnji izbori, koji su zakazani za 5. i 6. svibnja, na površinu mogli izbaciti predstavnike koji će zastupati interese studenata u pravom smislu te riječi. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu za fakultetski studenski zbor postoji tek jedna prijavljena lista koju čini studentski plenum, i koja je praktički i prije završetka izbora odnijela pobjedu.

I na sveučilišnoj listi pojavio se hrabar potez studenata i studentica različitih fakulteta okupljenih oko Koalicije STOP, čiji je cilj ući u osinje gnijezdo korupcije, odnosno u Studentski zbor Sveučilišta. Ako pobijede na izborima, za cilj su postavili dokidanje borbe za privatne interesa i rad za opće dobro svih studenata.

Zahvaljujući aktivaciji studentske scene, ovogodišnji izbori nude raznobojniju paletu kandidata i pristupa koji bi mogli stati na kraj malverzaciji studentskih predstavnika, koji svojim prozirnim radnjama nisu uspjeli sakriti ono što je njihovim političkim uzorima i šefovima godinama tako dobro išlo za rukom. Isključivo o studentskim glasovima u sljedeća dva izborna dana ovisi hoće li dosadašnjoj garnituri, koja je lani samo na telekomunikacijske usluge potrošila 150.000 kuna, napokon netko stati na kraj.

preneseno s H-altera

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.