Tamara Opačić: Sportske aktivnosti na Sveučilištu

Prenosimo tekst Tamare Opačić o vrhu studentske politikantske omladine na Sveučilištu u Zagrebu: “U što sve Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu ove godine ulaže sredstva: sportske aktivnosti jedu skoro koliko i stručni programi, a više od studentskih medija. Tehnologijadi je dodijeljeno 95 tisuća kuna, a Elektrijadi 4 tisuće, uz obrazloženje da se nema novaca. Odsustvo kriterija i prisustvo sukoba interesa – znači li to da Zbor i dalje funkcionira kao poligon za uvježbavanje stranačkih juniora za uspješno vladanje Hrvatskom?”


Politička obojenost i financijske malverzacije prve su asocijacije koje hrvatskim studentima padaju na pamet na spomen sveučilišnih studentskih zborova. Njihovi članovi, a posebice predsjednici, u studentskim kuloarima već su odavno poznati kao “junaci” legendi čiju istinitost potvrđuju fotografije bivšeg šefa Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci Tomislava Čengića, koji je na račun Zbora zajedno sa sinom aktualnog Ministra znanosti, obrazovanja i športa Ninom Fuchsom, proputovao Vijetnam, Kambodžu, Tursku i Australiju. Tu je zatim organiziranje tribina i medijskih nastupa njihovih zagrebačkih kolega Krešimira Bašića i Darija Škegre s ciljem da sabotiraju studentske prosvjede iz 2008. godine pa sve do ispražnjenih računa zagrebačkog Zbora koje je 2005. godine za sobom ostavio nikad zaboravljeni Petar Bezjak, HDZ-ov pomladak kojega je naposljetku fotelje stajao posjet Mirku Norcu u zatvoru.

Aktualni predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog studentskog zbora Ivan Bota, poučen iskustvom prijašnjih kolega, svoje zamrznuto članstvo u Mladeži HDZ-a čuvao je kao zmija noge sve dok se nije iskrsnula slika na kojoj zanosno maše zastavom stranke na vlasti. Na prvi pogled čini se kako su za vrijeme njegova predsjednikovanja financije sveučilišnog zbora, nakon Bezjakovih večeri provedenih u Sheratonu, dovedene u red. No u preraspodjeli sredstava, koja su sve do ove godine dosezala vrtoglavu cifru od četiri milijuna kuna, i dalje nešto smrdi: dovoljno je baciti pogled na na rezultate Natječaja za studentske programe za 2010. godinu.

Naime, iz rezultata je vidljivo kako je od 1,498.216,88 kuna namijenjenih za financiranje studentskih programa čak 18,6 posto iznosa otišlo na financiranje sportskih aktivnosti, od čega je gotovo 60.000 kuna utrošeno na promidžbu nogometa. Stručni programi dobili su tek pet posto više sredstava, a studentski mediji 0,6 posto manje. Zanimljiv je podatak da je medij koji je dobio najveći iznos u vrijednosti od 10.000 kuna glasilo hercegovačkih studenata Moj kamen, kojeg karakteriziraju više-manje isprazni tekstovi o studentskim pijanstvima, pokoje prisjećanje na “prvog i jedinog oca svih Hrvata” te izrugivanje vegetarijancima koje “bi trebalo na mjestu strijeljati jer jedu bilje koje proizvodi kisik”. Usporedbe radi, od studentskih listova Filozofskog fakulteta najveći iznos dobio je strukovni časopis studenata južne slavistike Balkan express, i to 3.400 kuna.

Lista dobitnika na Natječaju za studentske programe nastavlja se spornim dodjeljivanjem sredstava za Tehnologijadu, međunarodno tradicionalno znanstveno-sportsko natjecanje studenata tehnoloških fakulteta RH i BiH, za koje je ukupno izdvojeno 95.000 kuna. Tehnologijada je prijavljena u formi pet zasebnih projekata u tri kategorije – kulturna zbivanja, međunarodna suradnja, stručni programi, a samo godinu ranije za nju je izdvojeno ukupno 220.000 kuna. Za Elektrijadu 2010, sličan međunarodni projekt studenata elektrotehnike, iz ovogodišnjeg proračuna izdvojeno je tek 4.000, a njeni organizatori objašnjavaju kako im je rečeno da su tako malen iznos dobili isključivo zbog rezanja ovogodišnjeg proračuna.

A da se natječajnom povjerenstvu ne bi prigovorilo da netransparentno raspodjeljuje novac, uz prijedlog dodjeljivanja financijskih sredstava dopisani su razlozi zbog kojih ih se dodjeljuje. No taj “vrli” poduhvat bio bi smiješan da nije žalostan jer je taj dokument gotovo istovjetan rezultatima natječaja, osim što su uz svaki projekt dodane dvije-tri riječi opisa poput “frankofonija”, “zanimljivo” ili “tradicija”.

Aktualni predsjednik Bota, koji do isteka mandata broji još sitno dana, na upit tijekom jučerašnje tribine održane na Fakultetu političkih znanosti po kojim su točno kriterijima odobrena sredstva, odgovorio je identično – potrebna je tradicija, zanimljivost projekta, opravdana realnost troškova. A kako se prijavljeni projekti ne smiju javno objavljivati zbog zaštite autorskih prava, sve zainteresirane pozvao je da istog trena odu s njim na uvid dokumentacije.

Riječ “transparentnost” Bota je sumanuto ponavljao tijekom čitave tribine, neprekidno ističući da je “aktualni predsjednik dr. Ivo Josipović radio na sastavljanju važećih zakona za studentske zborove”. Kada mu je postavljeno pitanje s čime se točno bavi Inicijativa mladih intelektualaca za čije je organiziranje tribine ove godine iz proračuna izdvojena 21.000 kuna, odgovorio je: “To su mladi i pametni ljudi s različitih fakulteta koji organiziraju tribinu, a novac im treba za tiskanje promotivnih letaka”. Ponovno se sjetio dodati i onu o “transparentnosti projekata jer je ipak sa studentskim zborom radio doktor predsjednik”. Na više puta ponovljeno pitanje nikad nije dao smislen odgovor.

Jasno je pritom da je financiranje Inicijative ustvari čisti primjer sukoba interesa, jer se na njenom čelu nalazi famozni Tomislav Madžar koji ujedno sjedi u predsjedništvu Zbora, a na spomenutim prosvjedima 2008. godine pojavljivao je u ulozi sabotera studentske borbe. Da cijela situacija bude još paradoksalnija, Madžar je jedan od idejnih začetnika Croatian student summita kojemu je ove godine dodijeljeno 28 000 kuna, a godinu ranije čak duplo veći iznos.

No da možda ima nešto istine u Botinoj priči o organizaciji tribine na kojoj se dijeli promotivni materijal, potvrđuju priče koje kruže studentskim kuloarima prema kojima je
zapravo spomenuta tribina predizborni skup na kojem se uoči održavanja studentskih izbora promoviraju liste kandidata koji su zapravo mlađahni klonovi aktualnih glavešina, i to po partijskoj i/ili lokalpatriotskoj liniji. Ove godine to bi trebala biti lista Studenti zajedno koju, gle čuda, podržavaju udruge čiji su projekti dobili povelike svote na ovogodišnjem natječaju, ili je pak riječ o klubovima studenta iz čijih su krajeva sadašnji i budući članovi Zbora. A kao šećer na kraju, odnosno na početku, jer je ipak istaknuta na prvom mjestu, podršku im pruža i Inicijativa mladih intelektualaca.

Pogled na listu njihovih kandidata neupućenima ne znači mnogo, no utipkavanje pojedinih imena u internetsku tražilicu otkriva da su, recimo, Miroslav Smetiško te Zvonimir Majić s Ekonomskog fakulteta i Ivan Kuzlić s Pravnog fakulteta zapravo članovi Mladeži HDZ-a, a Ante Vuletić, inače i aktualni član Sveučilišnog zbora, asistent na Ekonomskom fakultetu koji je zbog svog radnog mjesta u sukobu interesa, pa ne može na valjan način zastupati interese studenata. Na listi su i Filip Križić, urednik i Ivan Mihalj Žabić dopisnik već spomenutog časopisa Moj kamen.

Izbori za studentske zborove i njihov rad od samog su začetka utjelovljenje najgorih radnji koje sa sobom nosi predstavnička demokracija. Naime, za svake izbore gotovo je postala tradicija da na većini fakulteta na birališta izađe manje od deset posto studenta, a na pojedinim fakultetima bilo je i krađa glasačkih kutija, slikanja listića mobitelom kako bi se kasnije taj glas naplatio pa i do fizičkog maltretiranja birača. Dobar dio predstavnika u Studentskom zboru Sveučilišta, izabranih na očito neregularnim izborima, tijekom svog mandata kršio je načelo nepolitičnosti i neprofitnosti iz Statuta kojeg su, da situacija bude još paradoksalnija, sastavili oni sami.

No probuđeni studentski bunt i borba za pravo na besplatno obrazovanje mobilizirala je dobar dio studentske populacije kojoj je cilj opće dobro, pa bi ovogodišnji izbori, koji su zakazani za 5. i 6. svibnja, na površinu mogli izbaciti predstavnike koji će zastupati interese studenata u pravom smislu te riječi. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu za fakultetski studenski zbor postoji tek jedna prijavljena lista koju čini studentski plenum, i koja je praktički i prije završetka izbora odnijela pobjedu.

I na sveučilišnoj listi pojavio se hrabar potez studenata i studentica različitih fakulteta okupljenih oko Koalicije STOP, čiji je cilj ući u osinje gnijezdo korupcije, odnosno u Studentski zbor Sveučilišta. Ako pobijede na izborima, za cilj su postavili dokidanje borbe za privatne interesa i rad za opće dobro svih studenata.

Zahvaljujući aktivaciji studentske scene, ovogodišnji izbori nude raznobojniju paletu kandidata i pristupa koji bi mogli stati na kraj malverzaciji studentskih predstavnika, koji svojim prozirnim radnjama nisu uspjeli sakriti ono što je njihovim političkim uzorima i šefovima godinama tako dobro išlo za rukom. Isključivo o studentskim glasovima u sljedeća dva izborna dana ovisi hoće li dosadašnjoj garnituri, koja je lani samo na telekomunikacijske usluge potrošila 150.000 kuna, napokon netko stati na kraj.

preneseno s H-altera

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim "U širokom luku od avangardnih preko neoavangardnih do alternativnih umjetničkih praksi, kojim autorica ocrtava dinamični odnos institucije umjetnosti i socijalizma, historijska je ironija da je upravo alternativna scena postala rodno mjesto prekarnih radnih uvjeta. Jugoslavenska socijalistička institucija umjetnosti tako je napravila puni krug – od integracije umjetnika u društvenu podjelu rada do umjetnika-poduzetnika suvremenog neoliberalnog tipa. U sjajnoj analizi Katje Praznik ona se pred nama rastvara kao iznimno zanimljiv analitički predmet, upravo zato što nam dokazuje kako u momentu krize poduzetnički model nije bio rješenje."
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu‟ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve