Objava klasnog rata u Engleskoj?

Trideset tisuća ljudi protestiralo je u Londonu u četvrtak 9. prosinca 2010. protiv prihvaćanja novog sistema plaćanja fakulteta. Plan je istog dana izglasan s 323 prema 302 glasa, s čime je maksimalna naknada za godinu studiranja podignuta sa £3290 na £9000. Fakultete će ogromna većina stanovništva završavati uz desetke tisuća funti duga. Mnogi ovu odluku vide kao službeno objavljivanje klasnog rata. Donosimo fotoreportažu s protesta.



Parlament Velike Britanije izglasao je niz drastičnih rezova državnog sufinanciranja visokog obrazovanja, koje je time postalo financijski dostupno samo sitnom postotku najbogatijeg stanovništva. Ostalima je nametnut dužnički sistem s kojim će prosječan student nakon tri godine fakulteta izaći s dugom od između 50 i 60 tisuća funti. Kakve su moguće posljedice govori vijest koju smo nedavno prenijeli o studentskom dugu u SAD-u koji je prerastao dugove kreditnih kartica. Prema istraživaču Marku Kantrowitzu, kako izvještava The Detroit Free Press, studentski dug je narastao na 850 milijardi dolara. Engleska kreće sličnim stopama.



Radikalne rezove i uvođenje dužničkog sistema izglasala je koalicija konzervativaca i liberala, no izrađen je po izvještaju čiji je glavni autor bivši šef British Petroleuma bez ikakvog radnog iskustva u obrazovanju, kojeg su odabrali novi laburisti.


Izglasani model je koktel ideološko-ekonomskih mjera dizajniranih za stvaranje novih radikalnih klasnih razlika, poslušnije radne snage – drastičnim dugovanjima nametnutima na samom počeku životnog radnog vijeka – te potčinjavanju visokog obrazovanja tržištu i kapitalu.


Nakon velikog protesta prije mjesec dana, drugi veliki protest se desio ponovo koordiniranjem samih studenata, čiji se oblici suradnje i organizacije tek stvaraju.





Uobičajeni vođe ovakvih protesta, veliki sindikati i male lijeve političke partije, bili su i ovoga puta prisutni iskazujući solidarnost.



No sasvim je jasno da je ovo za sada samoorganizirana erupcija pobunjenih studenata i srednjoškolaca koji, uz svesrdnu podršku znatnog dijela zaposlenih na fakultetima, okupiraju prostore sveučilista i nastavljaju sa planiranjem niza akcija. U četvrtak su napunili ulice Londona, a mi vam donosimo fotografije i kratke video snimke.



Studenti su opetovano radili živi zid, hrabro blokirajući prolaz policiji na konjima, kako bi spriječili pojačavanje kordona koji su zatvorili prilaze trgu ispred parlamenta.


Kad je policija konačno uspjela dovesti odred na konjima, uslijedile su serije zalijetanja konjanika u zatvorene mase ljudi. Demonstranti su ponekad sjedili na podu, ne bi li spriječili napad konjanika, no policija nije marila za rizik od ozljeda. Pendreci su letjeli vrlo lako, i najčešće bez povoda.






U jednom od takvih napada je ozlijeđen Alfie Meadows, 20-godišnji student filozofije sa Middlesexa. Alfija sam upoznao za vrijeme duge okupacije Odjela za filozofiju na Middlesexu ovog proljeća, a poslije sam ga viđao po studentskim aktivističkim okupljanjima.

Ima mladih studenata koji vole izazivati policiju i iskušavati efekte adrenalina, te onih koji su došli spremni za probijanje kordona kojime je policija blokirala kretanje prosvjednicima. Alfie nije jedan od njih. Dapače, on je jedan od najmirnijh, najpovučenijih studenata koje sam upoznao. Valjda je nad takvima lakše provoditi nasilje. Bilo je i studenata koji su bili dobro opremljeni da se brane, te spremni da grupno i organizirano pokušaju probiti kordone kad bi policija demonstrante blokirala u zatvorene prostore. Od udarca policijskim pendrekom u glavu, Alfie je dobio izljev kriv u mozak. Trosatnom operacijom iste večeri i još jednom dan poslije, spašen mu je život.


Kad je počela padati noć, mlađi učesnici postali su nervozniji jer im je spriječen prilaz do parlamenta, ispred kojeg je prosvjed najavljen te od policije odobren. Glasanjem su na licu mjesta, ispred policijskog kordona, odlučili da se traži alternativni ulaz do parlamenta. DJ na trokolici sa glasnim razglasom poveo je povorku od nekoliko stotina. Trčali smo u nekoliko navrata, te brzim hodom navigavali uličicama Westminstera.


Ljudi iz obližnjih zgrada i kafića su mahali, fotografirali i sa smijehom pratili naše ubrzano izmicanje maloj policijskoj pratnji koja je brzo izgubila ritam i prebacila se na radio komunikaciju javljajući naš pravac kretanja i broj ljudi svojim kolegama. Nakon nekoliko minuta stigli smo do zapadne strane parlamenta. Prošli smo kroz nekoliko kolona parkiranih policijskih kombija, a policija nas je u čudu gledala – tu nas nisu očekivali. No brzo su reagirali i za minutu-dvije stvorio se kordon koji nam je priječio put do ostalih ispred parlamenta, zaustavivši nas u ulici Abingdon.


Sa sigurnošću se može reći da je glavni i osnovni izvor nasilja bilo policijsko okruživanje i zatvaranje prosvjednika (kettling), te nakon zatvaranja visok nivo policijske agresije, napadi pendrecima i s konja.




Temperatura je bila malo iznad nule i protest je već satima bio gotov kada je policija lažno obavijestila prosvjednike da mogu napustiti trg ispred parlamenta preko Westimnster mosta. Na mostu su nekoliko tisuća ljudi zatvorili oko 21 sat i tamo ih držali stisnute do poslije 23 sata. Nije bilo prostora ni za sjesti, ljudi su padali od iscrpljenosti, a novine su dan poslije objavljile pisma roditelja u kojima su protestirali zbog policijskog tretmana naglašavajući da su im djeca dolazila kući uplakana i potrešena.

(* izvor ove fotografije nije poznat)
Opći je konsenzus da se ovaj put radi o protestima prepunim srednjoškolaca, mlađih studenata, te rijetko viđenim miješanjem siromašnje mladosti iz londonskih predgrađa sa dotjeranom djecom više srednje klase sa elitnih univerziteta poput Cambridgea i Oxforda. Bio sam svjedok dogovorima ovakvih, inače socijalno sasvim odvojenih, grupa o taktici kako probijati policijske kordone zajedno. Osim ovakvih do sada neviđenih klasnih solidarnosti, londončani u srednjim godinama gotovo su zaboravili kako izgledaju vladavine konzervativaca, dok su studenti tada većinom bili djeca. Cjelokupni nastup policije, a pogotovo ovo zatvaranje na mostu, demonstracije su drugačijeg, militantnijeg pristupa prema vlastitom stanovništvu. Tu nema mjesta za liberalno uljepšavanje stvarnosti, pogotovo ne onakve vrste kakvo je obilježilo vladavinu novih laburista od 1997.



Do jučer je teško bila zamisliva vijest da će policajci pokušati spriječiti da se ozljeđenog prosvjednika primi u bolnicu u situaciji kada mu je život u opasnosti. Alfie je imao sreće da je osoblje ambulantnih kola prve pomoći inzistiralo da ga se odmah primi, jer ga je policija htjela poslati u drugu bolnicu, što je u njegovom stanju lako moglo značiti i smrt.

Sljedeće tri fotografije i video dokumetiraju uspješan pokušaj probijanja policijskog kordona.






Ovakav tretman ima prizvuke Argentinskog horora, gdje je policija desetljećima direktno zapletena s mafijom i desnicom, te gdje je ubijanje mladih političkih aktivista legitimna praksa. 11. prosinca 2010. u Buenos Airesu je ubijen 19-godišnji aktivist i bilo je puno ranjenih. To je bilo treće takvo ubojstvo u dva dana. Policija nije niti izvršila očevid. U zadnjih nekoliko mjeseci u Buenos Airesu su desnice i bande ubile šest mladih političkih aktivista.

U Londonu je bilo jako hladno, pa su se vatre palile za grijanje, a i iz dosade. Naime, kada policija postavi svoje kordone da bi izolirala glavni prostor demonstracije, ne ostaje baš puno toga smislenog za raditi. Niti možete pronaći društvo s kojim ste stigli, niti vidjeti tko je sve na protestu. Niti se približiti zgradi parlamenta, službenim mjestom odobrenog prosvjeda.


Oko 18 sati čuli smo da je prijedlog izglasan: 320 prema 300 glasova. Nadolazeće generacije studenata od proljeća će se upisivati uz trostruko skuplje godišnje naknade, najvjerojatnije u visini od 9000 funti, što ocjenjuje bakalaureat sa 27000 funti ili otprilike 240000 kuna. Naknada se neće morati platiti odmah, već će se studentima akumulirati dug koji će otplaćivati kroz plaću čitav život s kamatama sličnima kreditima za nekretnine. Fakultet će tako ogromna većina stanovništva završavati uz desetke tisuća funti duga. Samo će mali broj ultra bogatih, i mali dio najbogatije srednje klase, a i to često uz velika odricanja, moći platiti studij.



Ako je suditi po brojnim protestima i političkim analizama u širokom spektru medija, Engleska je vlada ovim drastičnim rezovima i poskupljenjima visokog obrazovanja i službeno objavila klasni rat.




U trenutku kada su gubitci privatnih banaka koje je država sanirala stotine puta veći od uštede koja će se postići ovim rezovima, zaključci drugačiji od ovih o klasnom ratu bogatih prema ogromnoj većini stanovništva teško drže vodu. A ako je tako, onda u tom svjetlu treba gledati na novo ostvarene solidarnosti srednje klase i siromašnijih slojeva kroz studentske prosvjede. Fascinatno je da za takvo spajanje nisu bili potrebni politički posrednici, poput partija, ne vladinih organizacija ili sindikata. Radi se o istinskom direktno demokratskom buđenju disparatnih klasa. Ako ovaj novo nastali studentski pokret potraje, Englesku čekaju burne političke godine.

Toni Prug, fotografije, video i tekst (osim *)

























Vezani članci

  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve