Solidarnost je sredstvo u zajedničkoj borbi protiv eksploatacije

“Solidarnost s radnicima i studentima u Grčkoj, Italiji, Engleskoj… FIGHT BACK!” Ovo je poruka koju su posredstvom transparenta spuštenog s gradskih bedema koji, usput budi rečeno, nose naziv “Bedemi zadarskih pobuna”, prošlog petka uputili članovi zadarskog neformalnog udruženja studenata i radnika.

Okruženi smo slikom društva u kojoj se svake godine najavljuje kako će sljedeća godina biti najteža, a ljudi trebaju štedjeti i biti strpljivi. Samo da ne zaboravimo, to nam govore upravo oni koji su na sebi najmanje štedjeli i koji su sve što je bilo društveno pretvorili u privatno vlasništvo. No, u svom košmaru krize krivnja je i na svima nama, na cijelom društvu koje je dopustilo masovnu privatizaciju, te koje i dalje ne čini ništa, ili barem jako malo, kako bi promijenilo uvjete u kojima živi, poručili su članovi zadarskog neformalnog udruženja studenata i radnika

“Solidarnost s radnicima i studentima u Grčkoj, Italiji, Engleskoj… FIGHT BACK!” Ovo je poruka koju su posredstvom transparenta spuštenog s gradskih bedema koji, usput budi rečeno, nose naziv “Bedemi zadarskih pobuna”, prošlog petka uputili članovi zadarskog neformalnog udruženja studenata i radnika.

– Iako trenutačno nismo na ulicama poput naših kolega diljem svijeta, na simboličan način smo htjeli izraziti podršku i solidarnost svim studentima i radnicima koji pružaju otpor ukidanju socijalnih prava kao načinu rješavanja ekonomske krize, pojašnjeno je u priopćenju koje je tim povodom uputila ova neformalna skupina.

Akcije širom Hrvatske

– U Velikoj Britaniji je više od 50.000 tisuća osoba prosvjedovalo zbog utrostručenja školarina. S dosadašnje školarine od 3.000 funti na godinu, smanjenjem nacionalnog budžeta za visoko obrazovanje za 80%, školarina se povećala na 9.000 funti godišnje. Studenti u Italiji također su se pobunili protiv reformi u visokom obrazovanju koje je nametnula vlada. Procijenjeno je da se u Rimu okupilo oko 100.000 prosvjednika: studenata, radnika i imigranata. Osim u Rimu, prosvjedi su se proširili i u druga mjesta u Italiji. U Grčkoj je 15. prosinca više od sto tisuća ljudi sudjelovalo u generalnom štrajku, sedmom po redu ove godine. Razlog prosvjeda su novi zakon o radu i mjere štednje koje je nametnula grčka vlada zajedno s Europskom unijom, MMF-om i Europskom centralnom bankom. Osim u Italiji, Engleskoj i Grčkoj, prosvjeduje se i u drugim zemljama, u Portugalu, Irskoj, Francuskoj, SAD-u. Ekonomska kriza koju je proizveo kapitalizam prelama se i na leđima radnika i studenata u Hrvatskoj. Svakodnevno svjedočimo otpuštanjima radnika, ukidanju radničkih prava, ali i štrajkovima radnika zbog antisocijalnih mjera koje su im nametnute. Iako su se i studenti u Hrvatskoj prošle godine pobunili protiv povećanja školarina, trend komercijalizacije školstva se i dalje nastavlja, a ova tendencija vidljiva je u aktualnim izmjenama nekoliko zakona koji se tiču znanosti, visokog obrazovanja i sveučilišta također stoji u priopćenju neformalnog udruženja studenata i radnika.

“Bedemi zadarskih pobuna”
osvanuli su prekriveni transparentom

U razgovoru za Magazin Zadarskog lista, članovi i članice skupine pojašnjavaju kako je neformalno udruženje nastalo kao “spontana inicijativa aktivista – studenata i radnika u Zadru”.

– Akciju solidarnosti sa studentima i radnicima u Italiji, Engleskoj i Grčkoj, ali i šire, održali smo u koordinaciji sa studentima i radnicima iz drugih gradova u Hrvatskoj. Iako je Zadar uranio s „bacanjem” transparenta na bedem, slične akcije solidarnosti održat će se i u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Puli, Splitu. Cilj ove akcije je poslati poruku solidarnosti svim aktivistima i prosvjednicima koji su se tijekom ovog mjeseca na ulicama Italije, Engleske i Grčke aktivno borili za svoja prava. Na ovaj način, iako ne jednako kao i naši kolege – naulicama, želimo poručiti kako su nam problemi s kojima se oni suočavaju zajednički te da u tome nisu sami. Gledajući širi kontekst, koji je obilježen diskursom o ekonomskoj krizi, okruženi smo slikom društva u kojoj se svake godine najavljuje kako će sljedeća godina biti najteža, a ljudi trebaju štedjeti i biti strpljivi. Samo da ne zaboravimo, to nam govore upravo oni koji su na sebi najmanje štedjeli i koji su sve što je bilo društveno pretvorili u privatno vlasništvo. No, u svom košmaru krize krivnja je i na svima nama, na cijelom društvu koje je dopustilo masovnu privatizaciju te koje i dalje ne čini ništa, ili barem jako malo, kako bi promijenilo uvjete u kojima živi i u kojima će živjeti njihova djeca. Upravo u ovom kontekstu, studentski pokret pokazao se kao pozitivna prekretnica jer je postavio na vidjelo, ne samo studentski zahtjev prava na besplatno obrazovanje, već i pitanje radničkih prava i prava seljaka. Na taj način imenovao se neizrečeni problem – neoliberalni kapitalizam. Stavljanje transparenta na vidljivo mjesto u gradu također je i alternativni izvor informiranja javnosti s obzirom da se u „mainstream” medijima o prosvjedima koji se događaju diljem svijeta jako malo ili uopće ne izvještava, poručuju članovi i članice skupine čije je identitet poznat redakciji koja poštuje njihov izbor neizlaženja u javnost isticanjem identiteta pojedinca ili pojedinke izabranog/e za i za glasnogovornika/cu akcije.

Povezivanje studenata i radnika

Ovaj novitet u medijskoj praksi uveden je u kao praksa pri informiranju o plenumskim odlukama Filozofskog fakulteta u Zagrebu za vrijeme blokade u proljeće 2009. godine, kako bi se izbjeglo da poruka njihovog djelovanja bude zasjenjena skretanjem pozornosti na osobnost pojedinca, odnosno kako bi se, kako to navode autori „Blokadne kuharice” zagrebačkog Filozofskog „izbjegao svaki personalizirani spektakl”.

Artikuliranje studentskih zahtjeva kroz plenumske odluke i nedavna potpora studenata radnicama „Kamenskog”, na prvom mjestu upravo studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu, danas je prepoznata kao moment obrata nakon dvadesetogodišnje građanske pasivnosti.

– Kao najdragocjeniju stvar proizašlu iz studentskog pokreta smatramo povezivanje studenata i radnika, kao i seljaka i svih ugroženih društvenih skupina koji u suštini nailaze na isti problem. Ovo povezivanje najizraženije je u Zagrebu gdje se može izdvojiti nekoliko primjera: podrška studenata seljacima ispred Ministarstva prošle godine, održavanje plenuma seljaka na Filozofskom fakultetu, podrška studenata i građana akciji „Ne damo Varšavsku”, nedavna podrška studenata, ali i drugih građanskih inicijativa radnicama „Kamenskog”. U vrijeme rastućeg pesimizma, ovo su svakako pozitivni primjeri na koje treba ukazivati i poticati slične u svojoj lokalnoj zajednici. Smatramo da je solidarnost sredstvo s kojim se stvaraju savezništva u zajedničkoj borbi protiv eksploatacije, komercijalizacije i fleksibilizacije. Samo ako djelujemo zajedno, na nacionalnoj i internacionalnoj razini, stvari se mogu mijenjati.

Nives Rogoznica
Tekst je objavljen u Zadarskom Listu 23.12.2010.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjost Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael" i "Alternative i budućnosti". "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas", a od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.
  • 30. studenoga 2024. Boriti se s nadom, boriti se bez nade, ali apsolutno se boriti Koncept burn out-a ne misli se samo u neoliberalnom individualističkom okviru, jer postoje i brojni primjeri njegova propitivanja kroz različite revolucionarne borbe na ljevici. Jednu od takvih analiza nam daje i Hannah Proctor u knjizi „Burn out: The Emotional Experience of Political Defeat”, u kojoj učimo iz historije poraza progresivnih pokreta. Iako je sam termin burn out prvi put upotrebljen 1974., sagorijevanja u političkim kolektivima su se iskušavala kao umor, (lijeva) melankolija, doživljaj stalnih poraza, depresija, nostalgija, hitnosti i inercija, militantna briga, iscrpljenost, zajedničko raspadanje, ogorčenje, razočarenje nakon emotivnih ulaganja politički projekt koji se pokaže pun mana, autoviktimizacija, nasilje, bolesti različitih društvenih pokreta i kao žalovanja. Nekada je, dakle, burn out bio simptom koji proživljavaju oni koji su se borili za bolje društvo, dok je u današnjem neoliberalnom kontekstu indikator stanja onih koji nastoje da uspiju unutar postojećeg sistema, te koji burn out „liječe“ postavljanjem granica, označavanjem drugih kao toksičnih i okretanjem glave na drugu stranu kako bi se sačuvao unutrašnji mir. Međutim, unatoč promjeni od politiziranog kolektiviteta do apatije i rastućeg individualizma, historijska iskustva nam daju neke lekcije i za sadašnjost i za budućnost, a knjiga nas podsjeća kako kolektivna briga nije opcija (za srednjoklasni komfor) već preduvjet svake borbe, političke akcije i prakse.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve