Sveučilište samo za bogate?

Inicijativa Akademska solidarnosti, iako potekla s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, okuplja i akademske radnike s ostalih visokoškolskih i znanstvenih institucija. Jedan od njih je i dr. sc. Nikola Biliškov iz Zavoda za organsku kemiju i biokemiju Instituta Ruđer Bošković. U svom intervju Glasu Istre među ostalim govori i o pogubnosti paketa zakona za one znanosti koje tobože nalaze svoje mjesto na tržištu.



Ponovno je Filozofski fakultet u Zagrebu pokretač novih pobuna u visokom obrazovanju. Nakon studentskih blokada, ovoga su puta glavni akteri profesori, njih više od pedeset, koji su se u suradnji sa sve većim brojem kolega koji pristižu s drugih fakulteta i instituta organizirali u inicijativu protiv prijedloga tri nova zakona o visokom školstvu, sveučilištu i znanosti. Pozivaju sve akademske radnike u Hrvatskoj na štrajk protiv predloženih zakona Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta jer ih ocjenjuju “nepopravljivima”.

Već u listopadu 2010. godine akademska je zajednica burno reagirala na ove zakonske prijedloge smatrajući da dovode do daljnje komercijalizacije znanosti i visokog obrazovanja te da se njima ukida autonomija sveučilišta i uvodi politička kontrola. Protive se uvođenju sustava financiranja sveučilišta putem tzv. programskih ugovora te stvaranju piramidalnog sustava radnih mjesta jer će, tvrde, to učiniti nesigurnim financiranje javnih ustanova i onemogućiti napredovanje te natjerati mlade znanstvenike da napuste Hrvatsku.

Unatoč prvotnoj i rijetko viđenoj složnoj pobuni akademske zajednice, u posljednje vrijeme bura se stišala te određen broj sveučilišnih nastavnika i znanstvenika strahuje da će vodeće strukture visokoškolskih ustanova popustiti pod pritiscima vlasti i prihvatiti prijedloge zakona koji se upravo dorađuju.

Upravo zbog toga dio akademske zajednice pridružilo se inicijativi za štrajk jer smatraju da će ti prijedlozi, ma kako izmijenjeni bili, dovesti do propasti hrvatske znanosti i visokog obrazovanja. Tim smo povodom razgovarali s jednim od članova inicijative Puljaninom dr. sc. Nikolom Biliškovim, koji radi na Zavodu za organsku kemiju i biokemiju pri Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu.

Protiv čega se bunite, odnosno što smatrate najspornijim u ovim zakonima?

Prva stvar koja je naprosto bola u oči svakog koga se tiču ovi zakoni jest tajnovitost donošenja nacrta njihovih prijedloga. Iza zatvorenih vrata, bez ikakvog objašnjenja, a još manje dijaloga sa zainteresiranom javnošću, donesena su ta tri nacrta i stavljena na javnu raspravu koja je trajala 19 dana. Ipak, nacrti su bili toliko katastrofalno loši da je i tako kratak rok bio dovoljan za mobilizaciju velikog dijela akademske zajednice koja je, na rijetko složan način, uputila zahtjev za potpunim povlačenjem tih nacrta iz daljnje procedure.

Što je bio uzrok takve reakcije?

Prvo, prema predloženom modelu upravljanja znanošću, politička kontrola postaje potpuna, i to na svim razinama. Ta kontrola, iz predloženog načina financiranja, u službi je podređivanja akademske zajednice zakonitostima tržišta. Dodamo li svemu tome još i činjenicu da se u nacrtima ni jednom riječju ne spominje kontrola etičnosti u znanosti, jasno je da se znanost i visoko obrazovanje želi pretvoriti u puki proizvodni pogon za stvaranje neposredno utrživih otkrića. Na prvi pogled to može zazvučati razumno, s obzirom na tešku gospodarsku situaciju u kojoj se nalazimo, ali samo na prvi pogled.

Najveći broj članova inicijative dolazi s Filozofskog fakulteta u Zagrebu iz društveno-humanističkih znanosti kojima takav utilitarni pogled na svijet zasigurno najmanje odgovara. No, iz vašeg primjera očito je da se buni i struka iz prirodnih znanosti.

Za razliku od društveno-humanističkog dijela akademske zajednice, koja nema toliki potencijal stvaranja tzv. tržišnih vrijednosti, izgleda kao da se prirodne i tehničke znanosti mogu dobro snaći u tako postavljenim pravilima igre.
Međutim, treba imati na umu da glavni nositelj napretka nisu primijenjena, nego upravo temeljna istraživanja. Osim toga, jedna od važnih uloga akademske zajednice jest stalno propitivanje društva, trendova, usmjeravanje društva i slično. Zakoni, ako u njima zažive odredbe kakve su predložene, dovest će znanost i visoko obrazovanje u vrlo tešku situaciju iz koje će se vrlo teško izvući. Vrlo često se čuje i kako bi takvi zakoni bili smrtni udarac našoj akademskoj zajednici. I nakon svega toga, nakon cijele te burne reakcije akademske zajednice, koja je inače nedopustivo tiha, Ministarstvo očito ignorira sve to i nastavlja s donošenjem zakona. I to na način što osniva prosudbene odbore, sastavljene uglavnom od istih onih ljudi što su donosili i nacrte u prvom krugu osmišljavanja zakona!?

Osim sveučilišnih profesora koji strahuju da će doći do gubitka autonomnosti sveučilišta, protiv ovih zakona su ustali i brojni znanstvenici. Kakav je status znanosti u Hrvatskoj sada, a što bi donio novi zakon o znanosti?

Znanost se u javnosti percipira dvojako – većini je jasno da je ona nešto prilično važno, iako ta ista većina neće znati reći zašto je važna. S druge strane, iz čistog nerazumijevanja proizlazi i nekakav skoro praznovjeran strah od onoga što se zbiva iza zidina znanstvenih kula od bjelokosti. Kompleksan je odgovor na pitanje o uzrocima toga. Spomenut ću samo da bi jedan kvalitetan zakon mogao doprinijeti i promjeni percepcije na bolje. Što se političara tiče, oni vole prigodničarski trubiti o znanosti kao temeljnoj djelatnosti, koja na svojim krilima treba ponijeti našu zemlju u krug visokorazvijenih zemalja. Znate one parole “društvo temeljeno na znanju”. Međutim, kad se treba poduzeti neki konkretni korak, kad treba potaknuti znanost, sve te velike predizborne izjave odjednom padaju u zaborav, govori nam se kako baš sad nema para “i za to”. Kroz povijest mnogih naših znanstvenih institucija možemo lijepo pratiti kako je razina upliva politike u njihovo upravljanje u korelaciji s unazađenjem kvalitete znanstvenog rada.

Kao mladi znanstvenik, jeste li razmišljali o tome da napustite Hrvatsku zbog slabih mogućnosti koje vam nudi?

Nisam, ali želio bih neko vrijeme provesti u nekoj vrhunskoj instituciji i onda se vratiti u Hrvatsku. To želim baš zbog tih slabih mogućnosti koje nam se ovdje nude. Želim dobrobit ovoj zemlji, a moj doprinos njenom napretku, na najneposredniji mogući način, bilo bi stjecanje novih znanja i donošenje novih metoda i znanstvenih projekata te stvaranje kontakata sa znanstvenicima iz cijelog svijeta.

Kako komentirate da je prvo Vlada ukinula školarine, a sada žele uvesti upisnine na fakultete? Hoće li time visoko školstvo postati privilegija bogatih?

Ukidanje školarina, a uvođenje upisnina bio je jedan pokušaj zavaravanja akademske zajednice, iz čega je razvidna i podcjenjivačka pretpostavka Ministarstva o naivnosti akademske zajednice, koja je valjda trebala nasjesti na tog nespretno sklepanog trojanskog konja. Zaživi li takva odredba, predviđena nacrtom prijedloga Zakona o visokom obrazovanju, vrata akademije bit će otvorena zaista samo bogatima.


Kojim novcem treba financirati sveučilišta? Slažete li se sa studentskim zahtjevima za besplatnim obrazovanjem?

Loša je formulacija “besplatno obrazovanje” jer ono nije besplatno. No, financiranje znanosti, a i sveučilišta, jasno je definirano člankom 68 Ustava RH, prema kojemu je država ta koja potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti. Zato sveučilišta treba financirati proračunskim sredstvima. Prema tome, u potpunosti se slažem sa studentskim zahtjevima za svima dostupnim, javno financiranim obrazovanjem na svim razinama.

Spremaju li se nove blokade na fakultetima u kojima će profesori i studenti zajedno sudjelovati?

To ovisi o nacrtima prijedloga zakona što će ih sastaviti prosudbeni odbori. Spremni smo na više mogućih scenarija, a jedan od njih je donošenje nacrta zakona s kozmetički preinačenim, ali sadržajno istim predloženim odredbama. Nažalost, s obzirom na dosadašnji način donošenja nacrta, taj scenarij je najizgledniji. Naš cilj od kojeg ne namjeravamo odstupati je donošenje zakona koji će osigurati uređenje znanosti i visokog obrazovanja na načelima slobode, a ne kratkoročnog i kratkovidnog političkog interesa.

Govori se o štrajku, ali njega po zakonu može organizirati samo sindikat. Jesu li vas kontaktirali čelnici sindikata?

Čelništvo Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja se svrstalo, ali na suprotnu stranu, samozvano i bez konzultacija s članstvom. Ne bih trošio prostor na taj sindikat, ali iznosim jednu od zabavnijih izjava njihova predsjednika Vilima Ribića da su oni podržali inicijativu pa prema tome ne vidi razlog stupanja u štrajk!


Nezadovoljstvo akademske zajednice je svake godine sve veće, reforma je očito nužna, ali koje promjene smatrate potrebnim?


Sadašnje stanje u znanosti i visokom obrazovanju nije dobro i mnoge stvari treba mijenjati. Zato bi bolji zakoni bili dočekani s odobravanjem velike većine akademske zajednice. Nacrti prijedloga triju zakona, međutim, nagovješćuju znatno lošije zakone, koji će dodatno unazaditi našu, ne samo akademsku, nego posljedično i čitavu zajednicu. Jer kakva je sudbina društva lišena intelektualne elite? Strah me i pokušati zamisliti takvu budućnost. Dakle, želimo li dobrobit znanosti, a posljedično i cijelom našem društvu, upravljanje znanošću i visokim obrazovanjem trebamo prepustiti znanstvenicima, a ne političarima, kako se to traži prijedlozima zakona. Jednostavno – treba samo dopustiti da u punom smislu tih pojmova zažive načela slobode znanstvenog djelovanja, autonomija sveučilišta, akademska solidarnost, odgovornost prema znanosti i istini, otvorenost i dostupnost visokog obrazovanja svima. Znanost je djelatnost koja nadilazi okvire trenutnih i kratkoročnih interesa, nadilazi i nacionalne okvire. Znanost je opće dobro cijelog čovječanstva i na taj se način trebamo odnositi prema njoj.

preuzeto iz Glasa Istre
razgovarala Maša Jerin

Vezani članci

  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve