Sveučilište samo za bogate?

Inicijativa Akademska solidarnosti, iako potekla s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, okuplja i akademske radnike s ostalih visokoškolskih i znanstvenih institucija. Jedan od njih je i dr. sc. Nikola Biliškov iz Zavoda za organsku kemiju i biokemiju Instituta Ruđer Bošković. U svom intervju Glasu Istre među ostalim govori i o pogubnosti paketa zakona za one znanosti koje tobože nalaze svoje mjesto na tržištu.



Ponovno je Filozofski fakultet u Zagrebu pokretač novih pobuna u visokom obrazovanju. Nakon studentskih blokada, ovoga su puta glavni akteri profesori, njih više od pedeset, koji su se u suradnji sa sve većim brojem kolega koji pristižu s drugih fakulteta i instituta organizirali u inicijativu protiv prijedloga tri nova zakona o visokom školstvu, sveučilištu i znanosti. Pozivaju sve akademske radnike u Hrvatskoj na štrajk protiv predloženih zakona Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta jer ih ocjenjuju “nepopravljivima”.

Već u listopadu 2010. godine akademska je zajednica burno reagirala na ove zakonske prijedloge smatrajući da dovode do daljnje komercijalizacije znanosti i visokog obrazovanja te da se njima ukida autonomija sveučilišta i uvodi politička kontrola. Protive se uvođenju sustava financiranja sveučilišta putem tzv. programskih ugovora te stvaranju piramidalnog sustava radnih mjesta jer će, tvrde, to učiniti nesigurnim financiranje javnih ustanova i onemogućiti napredovanje te natjerati mlade znanstvenike da napuste Hrvatsku.

Unatoč prvotnoj i rijetko viđenoj složnoj pobuni akademske zajednice, u posljednje vrijeme bura se stišala te određen broj sveučilišnih nastavnika i znanstvenika strahuje da će vodeće strukture visokoškolskih ustanova popustiti pod pritiscima vlasti i prihvatiti prijedloge zakona koji se upravo dorađuju.

Upravo zbog toga dio akademske zajednice pridružilo se inicijativi za štrajk jer smatraju da će ti prijedlozi, ma kako izmijenjeni bili, dovesti do propasti hrvatske znanosti i visokog obrazovanja. Tim smo povodom razgovarali s jednim od članova inicijative Puljaninom dr. sc. Nikolom Biliškovim, koji radi na Zavodu za organsku kemiju i biokemiju pri Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu.

Protiv čega se bunite, odnosno što smatrate najspornijim u ovim zakonima?

Prva stvar koja je naprosto bola u oči svakog koga se tiču ovi zakoni jest tajnovitost donošenja nacrta njihovih prijedloga. Iza zatvorenih vrata, bez ikakvog objašnjenja, a još manje dijaloga sa zainteresiranom javnošću, donesena su ta tri nacrta i stavljena na javnu raspravu koja je trajala 19 dana. Ipak, nacrti su bili toliko katastrofalno loši da je i tako kratak rok bio dovoljan za mobilizaciju velikog dijela akademske zajednice koja je, na rijetko složan način, uputila zahtjev za potpunim povlačenjem tih nacrta iz daljnje procedure.

Što je bio uzrok takve reakcije?

Prvo, prema predloženom modelu upravljanja znanošću, politička kontrola postaje potpuna, i to na svim razinama. Ta kontrola, iz predloženog načina financiranja, u službi je podređivanja akademske zajednice zakonitostima tržišta. Dodamo li svemu tome još i činjenicu da se u nacrtima ni jednom riječju ne spominje kontrola etičnosti u znanosti, jasno je da se znanost i visoko obrazovanje želi pretvoriti u puki proizvodni pogon za stvaranje neposredno utrživih otkrića. Na prvi pogled to može zazvučati razumno, s obzirom na tešku gospodarsku situaciju u kojoj se nalazimo, ali samo na prvi pogled.

Najveći broj članova inicijative dolazi s Filozofskog fakulteta u Zagrebu iz društveno-humanističkih znanosti kojima takav utilitarni pogled na svijet zasigurno najmanje odgovara. No, iz vašeg primjera očito je da se buni i struka iz prirodnih znanosti.

Za razliku od društveno-humanističkog dijela akademske zajednice, koja nema toliki potencijal stvaranja tzv. tržišnih vrijednosti, izgleda kao da se prirodne i tehničke znanosti mogu dobro snaći u tako postavljenim pravilima igre.
Međutim, treba imati na umu da glavni nositelj napretka nisu primijenjena, nego upravo temeljna istraživanja. Osim toga, jedna od važnih uloga akademske zajednice jest stalno propitivanje društva, trendova, usmjeravanje društva i slično. Zakoni, ako u njima zažive odredbe kakve su predložene, dovest će znanost i visoko obrazovanje u vrlo tešku situaciju iz koje će se vrlo teško izvući. Vrlo često se čuje i kako bi takvi zakoni bili smrtni udarac našoj akademskoj zajednici. I nakon svega toga, nakon cijele te burne reakcije akademske zajednice, koja je inače nedopustivo tiha, Ministarstvo očito ignorira sve to i nastavlja s donošenjem zakona. I to na način što osniva prosudbene odbore, sastavljene uglavnom od istih onih ljudi što su donosili i nacrte u prvom krugu osmišljavanja zakona!?

Osim sveučilišnih profesora koji strahuju da će doći do gubitka autonomnosti sveučilišta, protiv ovih zakona su ustali i brojni znanstvenici. Kakav je status znanosti u Hrvatskoj sada, a što bi donio novi zakon o znanosti?

Znanost se u javnosti percipira dvojako – većini je jasno da je ona nešto prilično važno, iako ta ista većina neće znati reći zašto je važna. S druge strane, iz čistog nerazumijevanja proizlazi i nekakav skoro praznovjeran strah od onoga što se zbiva iza zidina znanstvenih kula od bjelokosti. Kompleksan je odgovor na pitanje o uzrocima toga. Spomenut ću samo da bi jedan kvalitetan zakon mogao doprinijeti i promjeni percepcije na bolje. Što se političara tiče, oni vole prigodničarski trubiti o znanosti kao temeljnoj djelatnosti, koja na svojim krilima treba ponijeti našu zemlju u krug visokorazvijenih zemalja. Znate one parole “društvo temeljeno na znanju”. Međutim, kad se treba poduzeti neki konkretni korak, kad treba potaknuti znanost, sve te velike predizborne izjave odjednom padaju u zaborav, govori nam se kako baš sad nema para “i za to”. Kroz povijest mnogih naših znanstvenih institucija možemo lijepo pratiti kako je razina upliva politike u njihovo upravljanje u korelaciji s unazađenjem kvalitete znanstvenog rada.

Kao mladi znanstvenik, jeste li razmišljali o tome da napustite Hrvatsku zbog slabih mogućnosti koje vam nudi?

Nisam, ali želio bih neko vrijeme provesti u nekoj vrhunskoj instituciji i onda se vratiti u Hrvatsku. To želim baš zbog tih slabih mogućnosti koje nam se ovdje nude. Želim dobrobit ovoj zemlji, a moj doprinos njenom napretku, na najneposredniji mogući način, bilo bi stjecanje novih znanja i donošenje novih metoda i znanstvenih projekata te stvaranje kontakata sa znanstvenicima iz cijelog svijeta.

Kako komentirate da je prvo Vlada ukinula školarine, a sada žele uvesti upisnine na fakultete? Hoće li time visoko školstvo postati privilegija bogatih?

Ukidanje školarina, a uvođenje upisnina bio je jedan pokušaj zavaravanja akademske zajednice, iz čega je razvidna i podcjenjivačka pretpostavka Ministarstva o naivnosti akademske zajednice, koja je valjda trebala nasjesti na tog nespretno sklepanog trojanskog konja. Zaživi li takva odredba, predviđena nacrtom prijedloga Zakona o visokom obrazovanju, vrata akademije bit će otvorena zaista samo bogatima.


Kojim novcem treba financirati sveučilišta? Slažete li se sa studentskim zahtjevima za besplatnim obrazovanjem?

Loša je formulacija “besplatno obrazovanje” jer ono nije besplatno. No, financiranje znanosti, a i sveučilišta, jasno je definirano člankom 68 Ustava RH, prema kojemu je država ta koja potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti. Zato sveučilišta treba financirati proračunskim sredstvima. Prema tome, u potpunosti se slažem sa studentskim zahtjevima za svima dostupnim, javno financiranim obrazovanjem na svim razinama.

Spremaju li se nove blokade na fakultetima u kojima će profesori i studenti zajedno sudjelovati?

To ovisi o nacrtima prijedloga zakona što će ih sastaviti prosudbeni odbori. Spremni smo na više mogućih scenarija, a jedan od njih je donošenje nacrta zakona s kozmetički preinačenim, ali sadržajno istim predloženim odredbama. Nažalost, s obzirom na dosadašnji način donošenja nacrta, taj scenarij je najizgledniji. Naš cilj od kojeg ne namjeravamo odstupati je donošenje zakona koji će osigurati uređenje znanosti i visokog obrazovanja na načelima slobode, a ne kratkoročnog i kratkovidnog političkog interesa.

Govori se o štrajku, ali njega po zakonu može organizirati samo sindikat. Jesu li vas kontaktirali čelnici sindikata?

Čelništvo Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja se svrstalo, ali na suprotnu stranu, samozvano i bez konzultacija s članstvom. Ne bih trošio prostor na taj sindikat, ali iznosim jednu od zabavnijih izjava njihova predsjednika Vilima Ribića da su oni podržali inicijativu pa prema tome ne vidi razlog stupanja u štrajk!


Nezadovoljstvo akademske zajednice je svake godine sve veće, reforma je očito nužna, ali koje promjene smatrate potrebnim?


Sadašnje stanje u znanosti i visokom obrazovanju nije dobro i mnoge stvari treba mijenjati. Zato bi bolji zakoni bili dočekani s odobravanjem velike većine akademske zajednice. Nacrti prijedloga triju zakona, međutim, nagovješćuju znatno lošije zakone, koji će dodatno unazaditi našu, ne samo akademsku, nego posljedično i čitavu zajednicu. Jer kakva je sudbina društva lišena intelektualne elite? Strah me i pokušati zamisliti takvu budućnost. Dakle, želimo li dobrobit znanosti, a posljedično i cijelom našem društvu, upravljanje znanošću i visokim obrazovanjem trebamo prepustiti znanstvenicima, a ne političarima, kako se to traži prijedlozima zakona. Jednostavno – treba samo dopustiti da u punom smislu tih pojmova zažive načela slobode znanstvenog djelovanja, autonomija sveučilišta, akademska solidarnost, odgovornost prema znanosti i istini, otvorenost i dostupnost visokog obrazovanja svima. Znanost je djelatnost koja nadilazi okvire trenutnih i kratkoročnih interesa, nadilazi i nacionalne okvire. Znanost je opće dobro cijelog čovječanstva i na taj se način trebamo odnositi prema njoj.

preuzeto iz Glasa Istre
razgovarala Maša Jerin

Vezani članci

  • 7. veljače 2021. Treba zauzdati milijardere poput Elona Muska "Prema jednoj procjeni, Elon Musk posjeduje više od četvrtine svih aktivnih satelita koji orbitiraju Zemljom. Iako se njegova fantazija o bivanju carem Marsa vjerojatno neće ostvariti, moramo obuzdati nekontroliranu moć pomahnitalih tipova poput Muska koji sve više nalikuju zlikovcima iz filmova o Jamesu Bondu, prije negoli se prometne sa Zemlje u nebesa."
  • 7. veljače 2021. Globalnom Jugu trebaju moć i resursi, ne reprezentacijski paravani Imenovanje Crne Afrikanke na čelo Svjetske trgovinske organizacije samo po sebi ne donosi previše. Ngozi Okonjo-Iweala je kao bivša ministrica financija i ministrica vanjskih poslova dobro poznata nigerijskom narodu, a njezina dugotrajna karijera u Svjetskoj banci i politike koje ne odstupaju od ekonomske ortodoksije naklonjene slobodnoj trgovini ne ostavljaju previše prostora optimizmu da bi njezina nova pozicija mogla pogodovati interesima afričkog radništva i seljaštva. Za periferne ekonomije neophodno je napuštanje dominantne, krajnje devastirajuće neoliberalne paradigme i zaokret prema osnaživanju industrijskih politika i prioriteta regionalnog razvoja – puka identitetska reprezentacija neće biti dovoljna.
  • 7. veljače 2021. Sikhi strahuju od nasilnih napada zbog seljačkih prosvjeda u Indiji Ekstremno desna vlada Narendre Modija nastoji nasilno ugušiti prosvjede desetaka tisuća seljakinja i seljaka u Indiji: preko stotinu ih je nestalo, ograđeni su žicom, uskraćena im je voda, hrana i internet, dok su aktivisti i aktivistkinje te kritički orijentirani novinari i novinarke ocrnjeni kao politički pobunjenici. Međutim, ne radi se samo o otporu reformama koje dereguliraju agrarni sektor, već i o vjerskom sukobu koji ima svoje duboke povijesne korijene. Veliki postotak prosvjednika_ca čine Sikhi, demonizirana vjerska zajednica koja je kontinuirano izložena pogromaškim napadima. Ako se rastući autoritarijanizam ne zaustavi, strategije vlade će nastavljati podupirati preobražaj Indije u hinduističku teokraciju.
  • 31. siječnja 2021. Višestruke opresije transrodnih Roma i Romkinja Diskriminacija trans osoba u kapitalističkim društvima još je dublja ako je povezana s marginalizacijom na osnovi etničke pripadnosti, kao i s podčinjenom klasnom pozicijom. U Srbiji još uvijek ne postoje statistike i istraživanja o siromašnim transrodnim Romkinjama i Romima, međutim oni_e svjedoče o vlastitom iskustvu složenih preplitanja opresija. Autorica skicira kako bi se ova isprepletenost opresija mogla misliti kroz konceptualiziranje spola/roda, heteronormativnosti, tradicionalnog i opozicijskog seksizma, seksualnih orijentacija, etniciteta i klase.
  • 31. siječnja 2021. O porastu sindikalne gustoće u SAD-u tijekom pandemije "Sindikalna gustoća – udio zaposlenih radnika i radnica koji pripadaju sindikalnom članstvu – porastao je 2020. godine po prvi put od 2007. i 2008. godine. Za porast sindikalne gustoće prije toga, morali biste se vratiti do 1979. godine. (...) Međutim, ovaj porast nažalost nije bio rezultat kakvog pobjedonosnog organiziranja. Sindikalno članstvo prošle se godine smanjilo za 2,2 posto – no pandemija je još više smanjila zaposlenost, za 6,7 posto. Posljedično se sindikalna gustoća povećala s 10,3 na 10,8 posto, i vratila tamo gdje je bila 2016. godine."
  • 24. siječnja 2021. Dvanaest značajnih posljedica globalnih klimatskih promjena u 2020. godini Radna verzija izvještaja o globalnoj klimi za 2020. godinu koji objavljuje Svjetska meteorološka organizacija upozorava na kontinuiranu prijetnju klimatskih promjena, bilježeći porast stakleničkih plinova i globalnih temperatura, podizanje morske razine, zagrijavanje oceana uz jake morske toplinske valove, nastavak smanjivanja površine ledenog pokrova, jake kiše i poplave, najveći broj sjevernoatlantskih oluja te žestoke udare drugih tropskih oluja i teške suše, što je sve dodatno potaknulo ogromne migracije i otežalo postojeće.
  • 22. siječnja 2021. Prema taksonomiji trolova "„Sreli smo još jednog Amerikanca u pubu. Mislim da je bio neki profesor, razvezao se o tome kako je Amerika ukradena od Indijanaca, i da je to strašno, i kako bi im je trebali vratiti. Na kraju je Brett rekao, ‘U redu, onda saznaj koje je indijansko pleme nekada živjelo tamo gdje ti sada živiš i predaj im vlasnički list od kuće.’ Siroti čovjek nije znao što reći.“ Kao što je jasno iz odlomka, Michelle ovo smatra nepobitnim argumentom. Čuo sam verzije ovog odgovora i prije – ako ste za imigraciju, otvorite svoj dom imigrantima, itd. – pri čemu se politička pozicija odnosno argument u vezi društva pretvara u individualni odgovor. Naravno, siroti čovjek trebao je uzvratiti da neki odgovori imaju smisla jedino ako su kolektivni. Ne postoji individualni odgovor na povijest genocida, ili na imigracijske politike, jednako kao što ne postoji individualni odgovor na klimatske promjene."
  • 22. siječnja 2021. Kako sam postala zagovornica prava seksualnih radnica_ka "Na jednoj od sesija, pod naslovom „Borba protiv nasilja nad ganskim seksualnim radnicama_ima“ gostovale su Bridget Dixon i Mariama Yusuf, koje rade sa Savezom za dostojanstvo žena. Govorile su o nasilju s kojim se suočavaju seksualne radnice u Gani, osobito onom policijskih službenika, koji ih uhićuju i siluju, da bi im potom oteli zaradu. Dixon i Yusuf jasno su naglasile da se ovi nasilni postupci usmjeravaju protiv seksualnih radnica zato što je njihov rad kriminaliziran."
  • 17. siječnja 2021. Rekordno visoke temperature gornjeg sloja oceana „Kako se sve više zemalja bude obavezivalo na ostvarivanje 'ugljične neutralnosti' ili 'nulte emisije ugljika' u nadolazećim desetljećima, treba obratiti posebnu pozornost na oceane. Bilo kakve aktivnosti ili sporazumi kojima se namjerava adresirati globalno zagrijavanje treba upariti s razumijevanjem da je ocean već apsorbirao ogromnu količinu topline i da će nastaviti apsorbirati višak energije Zemljinog sistema sve dok se atmosferske razine ugljika značajno ne smanje.“

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve