Kraljevske ličnosti i narodna vladavina – predaja baklje

Povodom studentskih protesta u Engleskoj, objavljujemo prijevod dijela osvrta američkog povjesničara Petera Linebaugha na povijest borbe za obrazovanje kao javno dobro, kojeg je izvorno objavio Counterpunch.org.



U listopadu 1795. godine kralj George Treći putuje prema Parlamentu zaštićen staklima svoje kraljevske kočije i putem postaje metom gomile koja protestira protiv rata i zahtijeva kruha. Kao i Charles, princ od Walesa i prestolonasljednik Ujedinjenog Kraljevstva i njegova družica Camilla, vojvotkinja od Cornwalla na putu u kazalište iza stakala Rolls Roycea, kraljevska obitelj utjelovljuje vrhovnu vlast koja je dovela do rata i teških vremena. Siromašni knjigoveža Kyd Wake prosiktao je na Kralja i izbečio mu se, vičući „Ne, George, ne rat“, dok je gladna gomila zasipala prozore kočije baražom kamenja i drvlja. Wake je osuđen na pet godina teškog rada i izdahnuo je nekoliko mjeseci kasnije u surovoj kaznionici Gloucester. Danas kad je u Engleskoj školarina utrostručena a u Americi se diže dreka protiv Juliana Assangea od Wikileaksa, cijena znanja postaje nedostižnom za sve osim aristokrata po bogatstvu ili čuvara tajni, a manje ljudi nego ikad se uopće sjeća Kyd Wakea, jer nijekanje popularnog pokreta znači i nijekanje narodne povijesti, čega su naši vladari itekako svjesni.

Postoje i drukčija shvaćanja suvereniteta od onih utjelovljenih u vladarima plave krvi, što je jasno već iz naslova knjige Howarda Zinna „Narodna povijest SAD-a“. Zato pamtimo Kyda Wakea koji je bio dio međunarodnog pokreta ljudskog oslobođenja od rata, ropstva i gladi i to je razlog zašto slogan „Moć narodu“ opstaje. Dok se Kyd Wake smrzavao iza rešetaka svoje granitne ćelije, jedne su travanjske noći 1796. na zidovima i po čuvenim uličnim svjetiljkama u Parizu osvanuli plakati i posteri, pa su danju sankiloti mogli zastati u nespokojnom lutanju ulicama u potrazi za hranom ili plaćom kako bi ih pročitali i diskutirali o petnaest propozicija. Među njima se isticalo obrazovanje i znanje.

„Nitko ne smije akumulacijom svih resursa lišiti druge obrazovanja nužnog za ostvarivanje njihove sreće: obrazovanje mora biti zajedničko dobro.“

Gracchus Babeuf napisao je godinu dana poslije Plebejski manifest i u njemu dodatno razložio ideje iz propozicija. „Budući da je stečeno znanje vlasništvo sviju, ono mora biti dijeljeno jednako među svima,“ objasnio je. Sveučilišta, škole, i znanje su naša zajednička dobra. U skladu s tim, tvrditi drukčije znači biti uključen u zavjeru, privatizaciju i, kako kažemo danas, namjerno zaglupljivanje ljudi. Ponovno Babeuf: „Da je superiornost talenata i sposobnosti samo iluzija i varljiva obmana, koja je oduvijek od silne pomoći u spletkama urotnika protiv jednakosti.“

Plakati su sadržavali slične propozicije. Početak je glasio, „Priroda je dala svakom čovjeku jednako pravo na uživanje svih dobara.“ Druga je propozicija objašnjavala, „cilj je društva obraniti ovu jednakost, koju u prirodnom stanju često napadaju jaki i zli, i povećati zajedničke užitke suradnjom sviju.“ „U istinskom društvu ne smije biti ni bogatih ni siromašnih.“ „Posao i uživanje se moraju dijeliti.“ „Nitko ne može, a da time ne počini zločin, prisvojiti u svoj ekskluzivan posjed plodove zemlje ili rada.“ „Bogati koji odbijaju odreći se svojih viškova u korist siromašnih su neprijatelji naroda.“

Narodni neprijatelji? Da, to je bio klasni rat à la 1796. „Svaki posjed veći od osobnog udjela u društvenim dobrima je krađa i uzurpacija. Stoga je pravedno oduzeti sve viškove onima koji trenutno polažu pravo na njih.“

Plakat je informativan, nešto obznanjuje, gleda u prošlost kao i u budućnost; argumentiran je i stoga pretvara informaciju u znanje, a znanje u akciju. Najvažnije je stvar kod njega to što je javan. Javnost je najbolje shvatiti kao ulicu, mjesto kretanja, prometa, ljudi, i roba.

(…)

S engleskog preveo: Martin Beroš

Vezani članci

  • 2. listopada 2021. Antikapitalistički seminar Prijavite se na Antikapitalistički seminar koji u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Slobodni Filozofski i Subversive festival – jednotjedni program političke edukacije u kojem ćemo pokušati mapirati i kritički sagledati analitičke okvire različitih oblika političkog angažmana i njihove slijepe pjege, odnosno razmotriti na koji način različite teorijsko-političke paradigme pristupaju društvenoj stvarnosti.
  • 30. rujna 2021. Skidanje slojeva "Iako termin „istraga“ možda evocira prizor detektiva, istraživačka estetika kao praksa pokazuje bliže afinitete prema kritičkoj teoriji nego prema policiji. Navođenjem pokušaja „skidanja slojeva“ realnosti kako bi se razotkrila istina, istraživačka estetika razlikuje se od formalnih pravnih procesa koji pri ustanovljavanju odgovornosti prihvaćaju tek najužu koncepciju kauzalnosti."
  • 29. rujna 2021. Nadilaženje jedinstvene porezne stope "Osim ako ih se implementira s brojnim iznimkama, poreze s fiksnom stopom u pravilu se smatra regresivnima jer najteže pogađaju najsiromašnije. Bogati možda plaćaju isti postotak, no njihovi su prihodi dovoljno visoki da to, za razliku od siromašnijih građana, ne primjećuju."
  • 28. rujna 2021. Iz duge povijesti knjigocida "U razdoblju Republike Hrvatske ideološki motiv u pozadini uništavanja i otpisivanja knjiga uvelike je bio replika praksi iz NDH. Prema nekim podacima, početkom devedesetih uništeno je 14 posto hrvatskog književnog fonda. Na meti su bili marksistički naslovi, radovi srpskih autora, ali i potpuno apolitična literatura, ako je bila pisana ćirilicom i/ili ekavicom."
  • 26. rujna 2021. Kako je Premier liga pomogla super-bogatašima da zavladaju nogometom "Jasno je da je zaustavljanje Superlige omelo daljnju komercijalizaciju nogometa. Međutim, ono što se često zaboravlja jest da je gotovo identičan proces uspio pri formiranju Premier lige 1992. godine."
  • 18. rujna 2021. Afganistanskim ženama nije potreban bijeli feminizam Femonacionalistički odnosno femoimperijalistički impulsi bijelog feminizma, isključujuće grane feminizma koja promatra ženska prava isključivo kroz bijelu zapadnu optiku, neizbježna su nijansa licemjerja koje se provlači medijskim komentarima o povratku Talibana na vlast u Afganistanu, jednako kao što su bili jedan od ključnih generatora legitimacijskih narativa netom okončane vojne okupacije SAD-a i njezinih saveznica. Ovakav pristup problemu ultrakonzervativnog patrijarhalnog odnosa Talibana prema ženama u afganistanskom društvu zatvara oči ne samo pred seksizmom i mizoginim tendencijama u zapadnim zemljama, nego i pred širim geopolitičkim kontekstom koji je bio formativan za stanje u kojem se zemlje zapadne Azije nalaze danas.
  • 10. rujna 2021. Onkraj nuklearne obitelji "Brak je konzervativna institucija, način da se klasa reproducira. On je osnova za male jedinice – obitelj, crkvu, zajednicu – za koje je Edmund Burke smatrao da su nužne za etičko društvo. Prema konzervativcima, brak liječi siromaštvo, traume iz djetinjstva i nasilje izazvano vatrenim oružjem. Međutim, osobito čeznu za tzv. tradicionalnim obiteljima, gdje je otac hranitelj, a majka domaćica. Naš porezni zakon odražava ovu težnju. Napisan je kako bi išao u prilog bogatim bračnim parovima, od kojih su većina bijeli, kao što je Dorothy Brown nedavno primijetila u knjizi The Whiteness of Wealth"
  • 5. rujna 2021. Uloga mjera štednje u nezapamćenim šumskim požarima u Grčkoj "Premještanje fokusa s lokalne situacije prema globalnim snagama primorava nas da uvidimo kako nema ničeg "uređenog" u današnjem globalnom neoliberalnom poretku. Prije negoli se krenemo boriti za opstanak naših zajednica, trebali bismo razmotriti jesu li borba za redistribuciju bogatstva i golemi pomak u prioritetima naših država zapravo nužan uvjet za to da imamo ikakvu šansu. Trebali bismo također razmotriti što nam slijedi: sve izraženije nejednakosti, borbe oko preostalih resursa, društvena i geopolitička nestabilnost."
  • 1. rujna 2021. Krik i plan "Na zemlji ukradenoj od Autohtonih naroda, dok nas nužnost i briga primoravaju da se približimo jedni drugima iz klaustrofobične topline naših podijeljenih traumatiziranih javnosti, vjerojatno je najhitniji revolucionarni prioritet izgradnja solidarnosti između zajednica koje su međusobno zavadili kapitalizam, bjelačka supremacija i naseljenički kolonijalizam. Da razjasnimo tko smo jedni drugima i što nam je zajedničko, a koje su naše različitosti, i može li se i kako to prevladati. Zadaća izgradnje povjerenja među zajednicama, naravno, nije oprečna revolucionarnom organiziranju ili nespojiva s njim; povjerenje se stvara kroz zajedničku borbu. Međutim, da bismo izvršili tu zadaću možda će biti nužno da prihvatimo najširu moguću viziju toga kako „revolucionarno organiziranje” može izgledati."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve