Liberalizacija i otvaranje sektora energetike u članicama EU dovela je do gubitka 300 000 radnih mjesta

Europska komisija je u dva navrata naručila istraživanje utjecaja liberalizacije na zapošljavanje unutar energetskog sektora. Istraživanje je u oba slučaja (2000/01 i 2006/07) provela britanska firma ECOTEC Research and Consulting (u međuvremenu promijenila ime u ECORYS) obuhvativši u novijoj studiji zemlje EU-27 i Tursku. Uz opći pregled svih 28 zemalja izabrano je i njih 10 (Švedska, Danska, Francuska, Velika Britanija, Poljska, Nizozemska, Italija, Španjolska, Slovenija, Estonija) za koje je ocijenjeno da predstavljaju dobre primjere upravljanja i restrukturiranja za podrobniju analizu. Unutar svake od 10 izabrana je i jedna energetska kompanija na kojoj je provedena studija slučaja. Izvještaj je dostupan u punom obliku (212 stranica) te u skraćenoj verziji (23 sttranice) koju su za Euopsku komisiju priredili profesor Peter Lloyd i Anne-Mari Nevala iz Ecoteca-a. Mi donosimo komentar istraživanja koje je na svojim stranicama u prosincu 2007. objavio Samostalni sindikat energije, kemije i nemetala Hrvatske.


Direktive 96/92/EC i 98/30/EC, koje su stupile na snagu u veljači 1999., odnosno, kolovozu 2000., imale su za cilj udovoljiti potrošačima nižim cijenama te daljnje otvaranje novih radnih mjesta u sektorima koji ovise o upotrebi energije za proizvodnju. 2003. su određeni datumi za potpuno otvaranje europskog energetskog tržišta; 1. srpnja 2004. za industriju te 1. srpnja 2007. za kućanstva. Što se dogodilo?

Prva studija utjecaja liberalizacije na zaposlenost u elektro i plinskoj industriji je potvrdila opravdanu zabrinutost sindikata pokazavši da je od 1990. – 1998. samo u zemljama članicama ugašeno 250 000 radnih mjesta, a još 50 000 u novim članicama EU. Naravno, očekuje se daljnje gašenje radnih mjesta.

Liberalizacija je promijenila i kvantitativno i kvalitativno radnu snagu u tim sektorima.

Sektor struje unutar EU-15 izgubio je oko 250 000 radnika od 1994 – 2004, što je četvrtina radne snage. Dodatno, 12 novih članica izgubilo je oko 50 000 radnih mjesta u istom periodu, što je šestina radne snage. Zapošljavanje u sektoru plina je marginalno u odnosu na struju jer se većina plina uvozi, no vidljivo je iz studije da je u proteklih 5 godina izgubljeno oko 12-13% radnih mjesta.

Također se pokazalo da su članice EU sa zrelijom konkurencijom doživjele veće gubitke te da su gubici bili još izraženiji ako je liberalizacija bila potpomognuta privatizacijom. Najveća se privatizacija dogodila u Velikoj Britaniji, Portugalu, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj. Najbitnija razlika između starih i novih članica je u tome što se ove potonje još hrvaju s tranzicijom s planskog na tržišno gospodarstvo.

Liberalizacija je ipak glavni razlog drastičnih otpuštanja. Tehnološke promjene nisu imale značajan utjecaj. Također je došlo do promjene u ponudi i potražnji te strukturi tržišta; neki su međunarodni tržišni lideri jačali izvan svojih zemalja dok su se manji igrači konsolidirali. Outsourcing je postao glavni strateški ključ za energetska postrojenja u cilju smanjenja režijskih troškova i stvaranja bolje fleksibilizacije i danas je to univerzalni element u cijeloj EU. Studija je pokazala da je utjecaj outsourcinga na zaposlenost varirao od 6-35% u državama članicama EU.

Komercijalizacija tog bivšeg javnog sektora također je često koincidirala s negativnim trendom u zapošljavanju kada su se novo-uspostavljene kompanije počele ponašati po tržišnim principima.


Sektor električne energije


Do rujna 2005. sektor se uglavnom liberalizirao u 10-ak zemalja EU, a najviše je napredovao u Austriji, Finskoj, Njemačkoj, Švedskoj i Britaniji. Statistika je pokazala da su ove zemlje izgubile puno više radnih mjesta od prosjeka drugih EU zemalja, a od njih to je najviše osjetila Njemačka (96 000 radnika). Liberalizacija tržišta struje završila je i u Danskoj, Nizozemskoj, Portugalu, Španjolskoj i Irskoj, međutim, prave konkurencije za korisnike u kućanstvima još nema u Irskoj, Portugalu i Španjolskoj. I u tim zemljama se nastavio isti trend gubljenja radnih mjesta; u Nizozemskoj za 39%, Španjolskoj za 34% dok je primjerice u Danskoj za 30%.


Sektor plina


Liberalizacija sektora plina nešto zaostaje za sektorom el. energije pa je stoga i utjecaj na zaposlenost manje radikalna. S druge strane, zemlje s otvorenim tržištem plina su doživjele značajna smanjenja radne snage. Potpuna je otvorenost tržišta naglašena u Danskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji, Nizozemskoj, Austriji i Britaniji. V. Britanija je bila prva zemlja u EU koja je otvorila natjecanje u plinskom sektoru i jedina je sa značajnim prijelazima između ponuđača među kućanstvima. Slična je situacija i u Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Španjolskoj i Irskoj, a u Italiji to vrijedi za velike industrijske potrošače.

U Britaniji je od 1990. do 1997. izgubljeno 30 000 radnih mjesta, a značajno se promijenila i struktura plinske industrije. Dramatičnom padu zaposlenih doprinijela su i spajanja, preuzimanja te korištenje zakupaca pogotovo u djelatnostima fizičkog rada, IT-a, računovodstva i pozivnih centara za što se koriste prekomorske kompanije u Indiji.

Trendovi u austrijskoj i njemačkoj plinskoj industriji pokazuju, kao i drugdje u EU, da je liberalizacija daleko značajnije pogodila radnike „plavih“ od „bijelih kragni“. Njemačka je izgubila oko 12% radnih mjesta od 1998.,a Austrija oko 9%. Kao i kod struje, najviše gubitaka imala su tržišta zemalja s najrazvijenijom liberalizacijom, naročito Mađarska. Tamo je 57% radnika manje zaposleno, dok u Češkoj i Slovačkoj oko 24-29%.


Koje su to grupe radnika najteže pogođene restrukturiranjem?


Liberalizacija sektora energetike najteže je pogodila manje obrazovane i manje stručne radnike iz sektora održavanja, korisničkih usluga i administracije. Od sektora najteže je stradao distribucijski, a slijedi ga proizvodnja. Prijenos je ostao stabilan, a u trgovini je nakratko čak i porastao broj radnika u fazi otvaranja tržišta. Uglavnom su se tvrtke rješavale starijih radnika kroz ranije umirovljenje.
S druge strane rasla je potreba za novima poslovima u razvoju i marketingu, zatim projektnom menadžmentu te trgovini i razvoju proizvoda. Rasla je potreba za visoko educiranim i iskusnim tehničarima te pravnim ekspertima. Zapošljavanje je raslo u sektoru obnovljive energije.

Nove vještine koje je zahtijevao sektor energetike su fleksibilnost i prilagodljivost i tendiraju okrenutosti prema kupcu i prodaji, zatim pravnim stručnjacima, novim upravljačkim metodama i znanju stranih jezika. Međutim, zapošljavanje u tim područjima je ipak bilo relativno beznačajno u usporedbi s gubicima unutar cijeloga sektora.


Učinkovite, ali odgovorne strategije


Ova je studija pokazala da zabrinutost sindikata nije bila bez osnova. Osim gubitka radnih mjesta došlo je i do intenziviranja rada i skraćenja rokova. Zabrinutost je narasla i iz posljedica outsourcinga te naročito zaštite na radu. Porastao je stres na radu i oslabila zaštita radnoga mjesta, a poslodavci dodatno traže fleksibilniji rad, ugovore o radu na određeno vrijeme i manja prava radnika. Naravno, neke su energetske kompanije poboljšale uvjete rada i ulaganje u radnike, edukaciju, no to su izuzeci. Od radnika se zahtijeva puna iskorištenost, a zauzvrat im se nude naoko primamljive ponude olakšanja vremena provedenoga na poslu nauštrb sebe i obitelji. Kao rješenje se nameće sustav „fleksigurnosti“ koji se često spominje, no njega treba shvatiti isključivo kao eufemizam za smanjenje radničkih prava i daljnje iskorištenje radnika sa svrhom većega profita vlasnika. Naučimo nešto iz tuđih grešaka.


14. prosinca 2007.

Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve