Intervju s čileanskim aktivistom

U Čileu studentski nemiri traju već pola godine s jasno razrađenom taktikom i mjesečnim ritmovima velikih prosvjeda. Zadnji je bio u listopadu završivši upadom u državni senat i neviđenom represijom snaga reda i mira konzervativne vlade predsjednika Piñere. Slobodni Filozofski donosi prijevod razgovora s čileanskim aktivistom o aktualnim događajima u toj južnoameričkoj državi, originalno objavljen na njemačkoj stranici Rote-Antifa.


Pozdrav Alejandro, bi li nam ukratko rekao nešto o studentskim i učeničkim prosvjedima u Čileu?

Mnoge uprave fakulteta potpuno miruju već 5 mjeseci. Mladi nalaze mnoge različite oblike prosvjeda, jedni zauzimaju svoje škole i barikadiraju vrata, drugi štrajkaju i odbijaju sudjelovati na nastavi.

Svaki četvrtak u svim većim gradovima dolazi do središnje demonstracije učenica, učenika i studenata tih gradova. U glavnome gradu, Santiago de Chileu, trenutno svaki četvrtak prosvjeduje od 100.000 do 180.000 ljudi. Prosvjedi su ogromnih dimenzija; još od pada Pinochetove diktature, koji je izboren demonstracijama, nismo doživjeli takve prosvjede.


Koji su razlozi prosvjeda?

Čileanski obrazovni sustav privatiziran je 1981. za vrijeme Pinochetove diktature, državna sredstva su povučena iz obrazovnog sustava i umjesto toga su preusmjerena u subvencije privatnim poduzetnicima.

Od tada je kvaliteta javnog obrazovanja ekstremno pala; dobro obrazovanje postoji zapravo još samo u privatnim školama i sveučilištima, ali ono je vrlo skupo. Trenutno jedan student za diplomu mora platiti koliko bi trebalo da se kupi jedna kuća. Zato studenti i po 20 godina otplaćuju kredit za 5 godina studija. U školama to izgleda vrlo slično.


Što zahtijevaju mladi u Čileu?

Njihovi zahtjevi su prilično radikalni zato jer u konačnici oni zahtijevaju da se utjecaj tržišta na obrazovanje u potpunosti eliminira. Obrazovanje treba biti besplatno i neovisno od interesa poduzeća.


Kako se Vlada odnosi prema ovim zahtjevima?

Naravno, negativno se odnosi prema njima, ponaša se neoliberalno i zapravo teži upravo suprotnome od nacionalizacije. Tri ministra u Vladi i sami su vlasnici sveučilišta. Četvrti također, ali on je zbog velikih prosvjeda bio primoran dati ostavku.


Kako se organizira prosvjedni pokret i kako se zastupnici mladih legitimiraju?

Mladi su organizirani u odbore koji, na školskoj i fakultetskoj razini, šalju delegate u rukovodeće strukture okruga, gradova, škola, sveučilišta itd. Posebno su delegati, koji zastupaju pokret mladih, dostigli zavidan politički nivo. Iznimno su dobro obrazovani, razumiju se u sva važna politička pitanja, a katkad uspiju i postidjeti parlamentarne zastupnike tijekom rasprave, na toliko su visokoj razini.


Već su 2006. čileanske učenice i učenici onemogućili rad škola na dva mjeseca, postoji li veza između tadašnjeg i aktualnog pokreta?

Da, u to vrijeme pokret je bio prvenstveno učenički pokret protiv daljnje privatizacije različitih škola. Danas su aktivisti toga vala štrajka na fakultetu, ali u isto su se vrijeme uspjeli povezati sa sadašnjim učenicima. Postoji sloga i zbog tog je pokret postao jači. Isto tako, u Čileu postoji i prilično borbena tradicija radničkih pokreta.


Kako izgleda ta tradicija radničkih pokreta?

Ona izvorno potječe još iz vremena socijalista Salvadora Allendea, koji je svrgnut Pinochetovim vojnim pučem. No narod se prosvjedima, nakon gotovo dva desetljeća, uspio riješiti i tog diktatora. Doduše, svako malo dolaze teška vremena popraćena prosvjedima, ali kako smo rekli, pokret je jako bogat tradicijom i narod ima potrebno znanje za samoorganizaciju i političko aktiviranje.


Podupire li ostatatak stanovništva zahtjeve mladih?

Naravno, obrazovanje predstavlja ogroman financijski teret za svaku obitelj. U međuvremenu su se i drugi pokreti priključili pokretu mladih. Pa i zdrastvene radnice i radnici prosvjeduju za bolje uvjete rada, a također, trenutno se u mnogim gradovima može primijetiti nagli porast broja pokreta za zaštitu okoliša.

Dakle prosvjedi poprimaju takve razmjere da se šire i na ostale grane?
Da, sasvim sigurno. Najdojmljivije je to što se preispituje cijeli politički i gospodarski sustav. Stanovništvo se protivi neoliberalnoj politici vlade i zahtjeva donošenje novog ustava, jer aktualni čileanski ustav, zanemarujući nekolicinu izmjena, potječe još iz doba Augusta Pinocheta. Prema ispitivanjima, samo bi 28% stanovništva ponovno glasovalo za predsjednika Sebastiána Piñeru.


Kako bi ocijenio prosvjede u sjevernoj Africi i u arapskome svijetu? Služe li kao neka vrst uzora prosvjedima u Čileu?

Da, tu naravno postoje paralele. Način na koji se potiče na prosvjede je sličan, dosta toga se radi putem Facebooka i Twittera. Uređenje neovisnih organizacija, koje su mladi sami osmislili, je slično. Baš kao u Europi, i u sjevernoj Africi prosvjede ne organiziraju političke stranke, već sami građani koji se bune i kritiziraju to što sve stranke, bilo ‘lijeve’, ‘s centra’ ili ‘desne’, već desetljećima podržavaju isti gospodarski sustav.


U Njemačkoj se dosta govori o policijskoj primjeni sile, i o navodnim mladim izgrednicima. Jesu li svi prosvjednici agresivni ili samo jedan mali dio?

Policija postupa brutalno te je naoružana poput vojnika. Jedan šesnaestogodišnjak je već ustrijeljen. Svaki tjedan bezbroj prosvjednika biva ranjeno.

To naravno vodi do toga da svi prosvjednici počinju uviđati kako će morati primijeniti silu da bi se obranili. Sve se to počinje doživljavati ‘samoobranom’. Dade se uočiti kako su se obični studenti, koji bi još do prije nekoliko mjeseci odbijali nasilje, združili s odavno poznatim lijevim aktivistima.

S njemačkog prevela Aleksandra Relić
Redaktura: Ivana Burzić
Objavljeno na Rote Antifa 10. listopada 2011.

Vezani članci

  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.
  • 13. ožujka 2021. Štrajk na niskim granama "Zbog pravnih i poslovnih praksi u SAD-u je iznimno teško pokrenuti štrajk. Šefovi i njihovi političari razumiju da su radnice i radnici bez opcije uskraćivanja rada gotovo bespomoćni, i stoga su postavili bezbrojne zapreke štrajkačkim aktivnostima. Međutim, za one među nama koji vjeruju da nije moguće izgraditi bolje društvo bez snažnijih sindikata, ovi simptomi su kobni. Jerry Brown, mentor Jane McAlevey u sindikalnoj podružnici 1199 New England Međunarodnog sindikata zaposlenih u uslužnim djelatnostima kaže da je štrajk mišić rada i ako ga redovno ne koristimo, on atrofira."
  • 14. veljače 2021. Kako mirovinski fondovi oblikuju financijalizaciju u Kolumbiji i Peruu "U ekonomijama u nastajanju koje su podvrgnute podređenim oblicima ekonomske i financijske integracije, i gdje su zastupljeni interesi visoko koncentrirane financijske industrije, takvi mirovinski fondovi mogu podbaciti kao katalizator dubokih, likvidnih i stabilnih domaćih tržišta kapitala. Umjesto toga, mogli bi doprinijeti financiranju privatiziranih oblika infrastrukture i nekretnina te ojačati hijerarhije globalnog financijskog svijeta."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve