Irska: Što god činili, nemojte se razboljeti, nemojte ostarjeti i ne budite mladi

Irska je vlada 6. prosinca najavila nove i oštrije mjere štednje kroz novi godišnji proračun u kojem nisu predviđena redovita povećanja socijalnih davanja. Novi je proračun, skrojen po mjerama štednje, samo jedan od užasavajućih aspekata života u Irskoj 21. stoljeća, zemlji koju mori naizgled neizlječiva ekonomska depresija.

Irska je vlada 6. prosinca najavila nove i oštrije mjere štednje kroz novi godišnji proračun u kojem nisu predviđena redovita povećanja socijalnih davanja. Novi je proračun, skrojen po mjerama štednje, samo jedan od užasavajućih aspekata života u Irskoj 21. stoljeća, zemlji koju mori naizgled neizlječiva ekonomska depresija. Srezana su davanja za poljoprivredu, prijevoz, zdravstvo i obrazovanje. Povećan je iznos upisnina na fakultetima, a potpore za studente lošijeg materijalnog stanja se smanjuju. Uvedeni su porezi na gotovo sve: kako na posjedovanje kuće, tako i na vodu. Jedini porez koji nije uveden je onaj na češkanje guzice. Povećan je PDV, kao i porez na automobile. Divljački rezovi provedeni su i nad potporama invalidima, potporama samohranim roditeljima te naknadama umirovljenicima za potrošeno gorivo. Proračun za 2012. osigurao je samo jedno: u Irskoj će siromašni postati siromašniji. Vlada je za cilj novog proračuna odredila obnovu irske ekonomije i jačanje irskog društva, no istina je da će ga ovaj opaki program dubokih rezova i visokih poreza samo dodatno oslabiti.

Irska je vlada izjavila kako je kroz četiri godine, provođenjem oštrih mjera štednje, moguć oporavak zemlje. Kako je Irska i službeno ‘zemlja-program’, obavezni smo drugima polagati račune. O pitanjima unutarnje politike više ne odlučujemo u potpunosti sami. Kako bi ispunila financijske ciljeve postavljenje od strane trojke MMF-EU-ECB, irska je vlada donijela plan kojim bi 1,6 milijarde eura prikupila kroz poreze, dok bi dodatne 2,2 milijarde namaknula putem drakonskih rezova. Zdravstvo i obrazovanje samo su neki od sektora najviše pogođenih ovim rezovima. Dok u Irskoj stopa samoubojstava neprestano raste, provode se rezovi nad programima za pružanje psihološke pomoći. Također više ne možemo tvrditi kako smo otok svetaca i učenjaka, budući da nam se sustav obrazovanja urušava uslijed ovako okrutnih mjera štednje.

Prije no što je predstavljen irskoj javnosti, irski je proračun pregledao Bundestag. Čini se da nismo izgubili samo ekonomsku neovisnost, već i dostojanstvo. Naravno, javnost je negodovala, no poprilično mlako. Irski narod nije bio iznenađen time što netko poput Njemačke pregledava njegove račune i odlučuje što je za njega najbolje. Irska se poklonila Europi kao svom feudalnom gospodaru; ionako smo praktički dio njihovog ekonomskog carstva.

Pravi pobjednik ove ekonomske krize je Njemačka. Izlazi iz krize s jednom od najdinamičnijih europskih ekonomija i polako postaje jedna od najmoćnijih zemalja svijeta. Njemačku ne možemo okriviti za propast irske ekonomije – sami smo ju prouzrokovali kapitalističkom pohlepom i korumpiranošću – no Njemačkoj svakako pogoduje nesreća zemalja poput naše. Dok se u zemljama kao što su Španjolska, Irska i Portugal inzistira na spašavanju krupnih igrača, Njemačka ne prigovara budući da još uvijek profitira osiguravajući tržišta za svoju robu i, što je najvažnije, uživajući u niskim kamatnim stopama. Kako Njemačka raste, ostale zemlje, poput Irske, prisiljene su se smanjiti. Njemačko se ekonomsko carstvo širi Europom pod krinkom napora za ponovno europsko ujedinjenje.

Ironično je da je irska vlada proračun za 2012. donijela 6. prosinca, na devedesetu godišnjicu potpisivanja Anglo-irskog sporazuma koji je označio kraj rata za nezavisnost i postavio temelje za uspostavu djelomično nezavisne Irske Slobodne Države. Devedeset godina kasnije, britanske smo gospodare zamijenili MMF-om.

Proračun za 2012. donio je visoke poreze i okrutne rezove, što je dodatan poticaj ovoj generaciji da emigrira. Poruka za mlade na koje se odnosi ovaj proračun stoga je sljedeća: što god radili u Irskoj, nemojte se razboljeti, nemojte ostarjeti i nemojte biti mladi jer vam ove brutalne mjere štednje neće osigurati pristojan život na smaragdnom otoku.

Lily Murphy
S engleskog preveo Velimir Gašparac
Tekst u izvorniku objavljen je na MRZine, 13.12.2011.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve