Deset točaka o sindikalnoj strategiji borbe protiv klimatskih promjena

Uoči prosvjeda “People’s Climate March”, u New Yorku je održana panel diskusija “Radna mjesta, klimatske promjene i sistemska promjena”. Naglasak je stavljen na dvije točke koje često izostaju u borbi protiv klimatskih promjena: “Prva je da klimatske promjene mogu potaknuti otvaranje radnih mjesta. Druga je da, premda ćemo se trebati boriti za svaku neposrednu reformu za koju možemo, nećemo spasiti planet bez da promijenimo klasnu strukturu našeg društva. Trebamo se boriti protiv interesa biznisa koji zanemaruju ekološke prijetnje i trebamo iz temelja promijeniti strukturu moći kapitalističkog društva.” Donosimo prijevod izlaganja Asbjørna Wahla na tom događaju.


Budući da je za svaki od naših doprinosa tako velikoj temi kao što su klimatske promjene predviđeno tek nekoliko minuta, odlučio sam izložiti deset kratkih točaka o sindikalnoj strategiji borbe protiv klimatskih promjena. Najprije ću ukratko utvrditi neke od važnih činjeničnih osnova na kojima moramo utemeljiti naše strategije i politike.

1. Klimatske promjene ne predstavljaju prijetnju koja će se dogoditi u budućnosti, one se već događaju sada i ovdje, ljudskog su podrijetla, a njihove su posljedice katastrofalne.

2. Klimatska prijetnja imat će široke posljedice po društveni razvoj – bilo kao rezultat samih klimatskih promjena, bilo kao rezultat mjera za sprječavanje ili ublažavanje klimatskih promjena. Dakle, bez obzira hoćemo li poduzeti nešto ili ne, način na koji živimo i radimo značajno će se promijeniti. Nedjelovanje, ili odgađanje djelovanja, predstavlja najveću prijetnju – s pogubnim posljedicama.

3. Budući da će mjere za suzbijanje klimatskih promjena zahtijevati velike promjene u društvu, predstoji nam odlučujuća društvena borba. Stoga je borba protiv klimatskih promjena prije svega borba za društvenu moć, borba oko toga kakvu vrstu društva želimo. To u trenutnoj situaciji znači da će borba protiv klimatskih promjena morati biti sjedinjena s borbom protiv učinaka ekonomske krize – krize kapitalizma – i silnica koje je oblikuju.

4. Današnji režim ekonomskog rasta i bespoštedne eksploatacije prirodnih resursa integralan je dio kapitalističke ekonomije. Uski fokus na politiku zaštite okoliša, naime, neće biti dostatan. Klimu i borbu za zaštitu okoliša moramo postaviti u širi politički kontekst. Bit će nužan pristup koji je kritičan prema sistemu. Kako bismo spriječili klimatske promjene, bit će nam potrebna demokratska kontrola nad ekonomijom – posebice nad proizvodnjom i distribucijom energije. Stoga ekološka, kao i ekonomska, kriza, ne predstavljaju tek prijetnju, već i priliku da se izbori važna i nužna društvena promjena.

5. Zbog svog strateškog položaja u društvu, sindikalni će pokret imati glavnu ulogu u ovoj društvenoj borbi. Međutim, sindikati širom svijeta nalaze se u defanzivi i pod ogromnim su pritiskom jakih ekonomskih sila. Stoga, kako bi sindikalni pokret bio u stanju preuzeti vodeću ulogu u borbi protiv klimatskih promjena, mora ga se revitalizirati, preusmjeriti i reaktivirati.

6. Za razliku od onoga što nam govore neki dijelovi ekološkog pokreta, klimatska se politika ne može svesti na puko pitanje žrtvovanja, na pitanje kojeg se dijela naših teško izborenih prava moramo odreći. Borba mora ponajprije biti usredotočena na stvaranje boljeg društva za sve. Financiranje mjera za ublažavanje emisija CO2 mora stoga ići ruku pod ruku s radikalnom redistribucijom bogatstva – sa Sjevera prema Jugu, te od bogatih prema siromašnima. Bez toga neće biti moguće ostvariti široku potporu za politike koje su nužne u borbi protiv klimatskih promjena.

7. Kako bismo spriječili klimatske promjene bit će potrebno opsežno restrukturiranje naših društava. Moraju se smanjiti aktivnosti koje štete klimi, a razvijati obnovljivi izvori energije, energetska učinkovitost te ekološki održive aktivnosti – na planiran i sustavan način koji štiti i jača društvenu i ekonomsku sigurnost ljudi. Ne možemo prihvatiti da određene skupine radnika moraju snositi teret mjera za ublažavanje klimatskih promjena putem nezaposlenosti i marginalizacije. Drugim riječima, tranzicija mora biti pravedna – a kako bi bila pravedna, mora biti isplanirana i provedena na demokratski način. Sva ozbiljna istraživanja pokazala su kako će politike nužne u borbi protiv klimatskih promjena otvoriti više radnih mjesta no što će ih uništiti. Ovdje se ponajprije radi o moći radništva na tržištu radne snage, o kraćem radnom vremenu te o načinu raspodjele nužnog rada u društvu.

8. Tranzicija u ekološki održivo društvo nosi sa sobom mnoge pogodnosti. Tisuće novih poslova bit će otvoreno u javnom prijevozu, obnovljivim izvorima energije, adaptacijama domova i održivim industrijama. Smanjenje stakleničkih plinova također će dovesti do manje zagađenih radnih mjesta i zajednica. Povećana demokratska kontrola nad ekonomijom smanjit će kompeticiju i pritiske na radnim mjestima. Značajni učinci takvog razvoja bit će smanjenje stresa, naprezanja i mentalnog pritiska.

9. Tržišna rješenja klimatske krize koja su promovirale vlade i jake ekonomske interesne skupine, prvenstveno putem trgovanja ugljičnim emisijama, do sada nisu uspjela polučiti rezultate. A neće nas spasiti ni sastanci na globalnoj razini. One uspjehe koje smo ostvarili u povećanoj društvenoj jednakosti, pristojnim radnim mjestima, smanjenju siromaštva, jednakosti spolova, itd., nismo u našim društvima ostvarili kroz sastanke na globalnim razinama. Kako bismo spasili klimu potrebni su nam pravno obvezujući međunarodni ugovori. No, kako bi to ostvarili nužno je mobilizirati društvene snage prema alternativnim rješenjima utemeljenima na solidarnosti, jednakosti i ljudskim potrebama. Vlade i multinacionalne kompanije na zadnjem su klimatskom summitu, 19-om COP-u u Varšavi, pokazale ne samo nesposobnost da krenu naprijed, već su zapravo napravile korak unazad. One su, dakle, imale svoju priliku, i podbacile. Vrijeme je da drugi preuzmu.

10. Dakle, kako bismo uspjeli u ovoj društvenoj borbi, moramo izgraditi široke, dugotrajne narodne saveze. Do takvih saveza ponajviše mora doći između radničkog i ekološkog pokreta. Borba protiv klimatskih promjena borba je za demokratizaciju ekonomije i društva, preraspodjelu bogatstva, slobodnu upotrebu našeg zajedničkog znanja – bez barijera koje postavlja patentni režim. Kako bismo spasili klimu, moramo promijeniti društvo. Tek tada možemo stvoriti uvjete potrebne za izgradnju boljeg života za sve nas – uključujući naše potomstvo.


Asbjørn Wahl, savjetnik, Norveški Sindikat javnih i komunalnih zaposlenika / doprinos sastanku fondacije Rosa Luxemburg i Left Labor Project-a u New Yorku, 18. rujna 2014.

S engleskog preveo Damjan Rajačić






Adaptirana fotografija preuzeta s GLI Network-a

Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju "Od kraja hladnog rata revolucije nisu u modi, a velika većina muzeja, pa i muzealaca, nije zainteresirana za (pri)povijest(i) potlačenih. Upravo tada s našeg prostora nestaju svi Muzeji revolucije, a muzealci se gotovo unisono okreću identitetskim temama, posebice nacionalizmu koji kao ključna paradigma prožima nove stalne postave i privremene izložbene programe."
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.
  • 14. prosinca 2022. Ključne riječi: magični voluntarizam "Kada se ljudi suočavaju s prekarnim zaposlenjem, obavijestima o deložaciji, ili se bore da prehrane svoju djecu, uloga terapije razgovorom i vještina samopomoći znatno je oslabljena. (...) U konačnici, magični nas voluntarizam gura u zamku umanjivanja utjecaja materijalnog nezadovoljstva. Zanemarujući društvene uzroke i one vrste nedaća koje mogu biti endemske za živote ljudi iz radničke klase, nehotično doprinosimo depolitizaciji mentalnog zdravlja."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve