Zašto štrajkamo: Radnici NHS-a o svojoj odluci da izađu na ulice

Zaposlenici National Health Service-a, engleskog javnog zdravstvenog sektora, današnjim najavljenim četverosatnim izlaskom na ulice započinju tjedan industrijske akcije usmjerene prema povećanju plaća ukorak s rastućim životnim troškovima. Istraživanje pokazuje kako je svaki peti zaposleni u NHS-u prisiljen obavljati dva posla kako bi preživio, a polovica ne uspijeva izgurati do kraja mjeseca bez prekoračenja na bankovnom računu, kreditnih kartica, obiteljske pomoći ili zajmova. Donosimo prijevod članka objavljenog na Guardianu ususret sindikalnim zbivanjima.

U osvit priprema 450,000 radnika National Health Service-a za tjedan industrijske akcije, istraživanje pokazuje da je svaki peti primoran raditi dva posla kako bi spojio kraj s krajem

Radnici National Health Service-a u Engleskoj će u ponedjeljak, u znak prosvjeda zbog treće godine zaredom bez povišice, organizirati štrajk – prvi koji se tiče plaća u više od tri desetljeća. Više od 450,000 ljudi, od čistača i nosača do vozača ambulantnih vozila i radnih terapeuta, priključit će se četverosatnom prosvjednom maršu. Kraljevskom sveučilištu za primalje (Royal College of Midwives), koje je izglasalo priključivanje štrajku, ovo je prva industrijska akcija u 133-godišnjoj povijesti. Do štrajka dolazi netom nakon što je sindikalno istraživanje pokazalo da je svaki peti zaposlenik NHS-a prisiljen obavljati dva posla kako bi preživio, dok polovica izjavljuje kako ne uspijeva izgurati do kraja mjeseca bez oslanjanja na prekoračenja bankovnih računa, kreditne kartice, obiteljsku pomoć ili zajmove.

Dvije trećine anketiranih bilo je prisiljeno štedjeti na hrani, 51% je smanjilo potrošnju električne energije, 44% je štedjelo na prijevozu, 80% nije otišlo na godišnji odmor, dok je 90% zaposlenih bilo primorano skratiti slobodno vrijeme, umanjujući si tako priliku za oporavak od posla

Istraživanje sindikata zaposlenih u javnom sektoru Unison, koje je obuhvatilo 3,000 radnika NHS-a, otkriva i kako je dvije trećine anketiranih bilo prisiljeno štedjeti na hrani, 51% smanjilo potrošnju električne energije, 44% štedjelo na prijevozu, 80% nije otišlo na godišnji odmor, dok je 90% zaposlenih bilo primorano skratiti slobodno vrijeme, umanjujući si tako priliku za oporavak od posla.

Iz Unison-a, koji broji više od 300,000 članova zaposlenih u NHS-u, poručuju kako su razine realnih plaća od 2010. godine pale u iznosu 8-12%, te kako od 2009. godine nije bilo povećanja plaća izuzev onoga koje je pratilo inflaciju.

Štrajk radnika NHS-a nastupa kao izravna reakcija na nedavnu vladinu odluku o ignoriranju nezavisnog tijela za reviziju plaća, i dodjeli tek 1-postotnog nekonsolidiranog povećanja plaća onim službenicima NHS-a s vrha platnog razreda. Priopćenje o plaćama ministra zdravstva Jeremyja Hunta znači da za 60% radnika NHS-a, te 70% medicinskih sestara, povišice neće biti u još najmanje iduće dvije godine.

Radnici su se na referendumu u omjeru dva naprama jedan izjasnili u prilog sudjelovanju u štrajkačkoj akciji. Christina McAnea, glavna osoba zadužena za sektor zdravstva u Unison-u, izjavila je kako je Vlada pokazala prijezir prema radnicima NHS-a, odbacivši preporuke tijela za reviziju plaća, te odbijajući priznati realne razmjere siromaštva među radnicima. „Vlada u Engleskoj je ignorirala tešku situaciju zaposlenika NHS-a koji su sve češće primorani raditi na dva mjesta te posjećivati javne kuhinje. Oni su zaduženi i očajni“, rekla je.

Štrajk je izravna reakcija na nedavnu vladinu odluku o ignoriranju nezavisnog tijela za reviziju plaća. Priopćenje o plaćama ministra zdravstva Jeremyja Hunta znači da za 60% radnika NHS-a, te 70% medicinskih sestara, povišice neće biti u još najmanje iduće dvije godine

„U NHS-u ne postoji kultura industrijske akcije, radi se o sektoru čiji radnici vode iznimnu brigu o onima o kojima skrbe, i izrazito su svjesni svoje skrbničke dužnosti. No, smatramo kako se po ovom pitanju nemamo kamo drugdje obratiti. Svi su bili šokirani kada su čuli da će i primalje izaći na ulicu – nikada to do sada nisu napravile. Po ovome možete vidjeti koliko su ljudi pod stresom i koliko se očajno osjećaju.“

„Bolnički čistač zaposlen na puno radno vrijeme ne bi poslije posla morao raditi kao dostavljač pizza kako bi spojio kraj s krajem. Nije čudno da kada Tesco otvori trgovinu u blizini bolnice, ta bolnica počne gubiti osoblje. Ljudi otiđu i uzmu posao koji donosi istu ili veću plaću, a upola manje stresa.“

Nakon četverosatnog prekida radnih aktivnosti, nastavlja se s četiri dana, od utorka do petka, tijekom kojih će se radnici pobrinuti da iskoriste svoje propisane pauze. Tjedan dana od sutra, radiografi zaposleni u NHS-u također će stupiti u štrajk – po prvi puta u više od 30 godina – a povodom iste odluke o plaćama.

Hunt, koji je odbacio prošlogodišnji savjet tijela za reviziju plaća te ga efektivno raspustio za iduću godinu, izjavio je kako povišica nije nešto što si možemo priuštiti u vrijeme dosad neviđene potražnje za zdravstvenim uslugama. 1-postotni porast plaća mogao bi povećati prijedlog zakona o plaćama u NHS-u za 500 milijuna funti. Povećanje od 1% Hunt je dodijelio jedino zaposlenicima na vrhu platnog razreda. No, budući da se radi o nekonsolidiranom dodatku na plaću, ne pribraja ga se u mirovinska prava ili u plaćanje smjenskog rada odnosno prekovremenih sati, te nestaje pri kraju ožujka 2016. godine, kada će se plaće spustiti do razine na kojoj su bile u travnju 2014. godine. Oni koji se nalaze ispod vrha platnog razreda – oko 600 tisuća ljudi – neće dobiti ništa.

Jane Cummings, glavna službenica zadužena za bolesničku skrb u NHS England, izjavila je sljedeće: „Kao medicinska sestra, znam da je ponedjeljkom ujutro u NHS-u često ogromna gužva, a ovoga bi ponedjeljka gužva mogla biti i natprosječno velika zbog štrajkačke akcije koju poduzima dio osoblja. Kao i uvijek, sigurnost i briga o pacijentima na vrhu su naših prioriteta, tako da smo razradili postojan plan kako bismo se tome dovinuli.

Bilo je iznimno teško osigurati dovoljnu pokrivenost za štrajk, a naravno, tu je i manjak primalja u cijeloj zemlji, zbog kojeg smo već ionako podkapacitirani. Riječ je o balansiranju između brige da nijedna žena ne pretrpi nikakve teškoće, i toga da se istovremeno vladi stavi do znanja da mislimo ozbiljno

Ukoliko bude potrebno, najhitnije ćemo slučajeve primati preko reda, a javnost molimo za pomoć, primjerice – tako da vozila hitne pomoći zovu samo u slučajevima situacija opasnih po život.“

Primalja

Jenny Brown, 39 godina, Bolton

„Ja ću biti jedna od onih koja će u ponedjeljak čekati u pripravnosti. Nadam se da ću uspjeti otići do štrajkačkih linija na koji sat, no to ovisi o tome koliko ćemo imati posla. Bilo je iznimno teško osigurati dovoljnu pokrivenost za štrajk, a naravno, tu je i manjak primalja u cijeloj zemlji, zbog kojeg smo već ionako podkapacitirani. Nije kao da se radi o otkazivanju operacije kuka; djeca stižu kada ona to žele.“

„Riječ je o balansiranju između brige da nijedna žena ne pretrpi nikakve teškoće, i toga da se istovremeno vladi stavi do znanja da mislimo ozbiljno, da su uistinu prešli svaku granicu. Moj muž je medicinski brat, tako da nas zamrzavanje plaća oboje pogađa.“

„Mogli biste pomisliti – zašto se čini kao da nam je toliko loše? Onda shvatite kako je to zato što nam plaća ostaje ista, dok cijena svega ostalog raste – grijanja, prehrane. Neprestano pokušavam smisliti kako uštedjeti na računima za namirnice. Ponekad iščekujete čokolade koje vam poklanjaju pacijenti kako biste nastavili dalje.“

Operacijska sestra

Eleanor Smith, 50-godišnjakinja iz Birminghama

Čak ni 1% nije povećanje plaće – ako cijene svega drugog rastu, to je smanjenje plaće. Rastu i cijene benzina, kao i željezničkih te autobusnih karata, a 10% moje plaće odlazi na račune za grijanje. Većina pacijenata razumije o čemu pričamo – oni žive u tom istom svijetu, za razliku od političara

„Čak ni 1% nije povećanje plaće – ako cijene svega drugog rastu, to je smanjenje plaće. Svima je nama u NHS-u teško, neki ljudi uzimaju i dodatne poslove. Svi osjećaju kako pritisak raste. Rastu i cijene benzina, kao i željezničkih te autobusnih karata, a 10% moje plaće odlazi na račune za grijanje.“

„U NHS-u se naporno radi. Svi rade iznad svojih dužnosti, od portira do čistača naviše; potreban je tim kako bi se vodila bolnica. Nema šanse da ugrozimo pacijente, međutim većina pacijenata i njihovih obitelji razumije o čemu pričamo – oni žive u tom istom svijetu, za razliku od političara.“

„Govore nam kako se stvari u gospodarstvu poboljšavaju. No ljudi to ne osjećaju i svi zbog toga bjesne.“

Medicinski tehničar

Nicholas Turnbull, 27 godina, s Otoka Wight, zaposlen u bolnici Great Ormond Street u Londonu

„Bilo mi je teško kada sam tek počinjao, no nisam očekivao da će se to nastaviti i narednih godina. Vozim se biciklom na posao, što u Londonu može biti poprilično opasno, i većinu sam proteklog tjedna završio mokar. No radije ću tako jer si u konačnici i ne mogu priuštiti vožnju autobusom ili vlakom na posao. Stvarno morate paziti na kućni budžet, voditi računa o troškovima prehrane, režijama za struju. Također, još uvijek pokušavam otplatiti svoje studentske dugove.“

„Mislio sam kako su se na prethodnim izborima oko NHS-a lomila koplja, no čini se kako je vlada jednostavno zaboravila na sva obećanja koja je dala. Lako je donijeti odluku da se radnicima NHS-a neće pomoći – teže bi bilo donijeti odluku kojom bi se stvari učinilo boljima.“
Tracy McVeigh
S engleskog preveli Karolina Hrga i Martin Beroš

Objavljeno na Guardianu 12. listopada 2014.

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve