Deset rijetko postavljenih progresivnih zahtjeva Ekspropriranima

Njemački romanopisac i kritičar Dietmar Dath kroz deset točaka se osvrće na često postavljana pitanja, predrasude i neuralgična mjesta u borbi za drugačiji svijet; pruža svoje uvide i daje preporuke za daljnje djelovanje Onima Kojima Svijet Ne Pripada.

Deset rijetko postavljenih progresivnih zahtjeva Ekspropriranima
Onima Kojima Svijet Ne Pripada
(Uputstva za korištenje: pod ‘vlasništvom’ se ne misli na nekoga tko posjeduje par hlača, auto, vibrator ili smrznutu pizzu. Vlasništvo se u politički relevantnom smislu ostvaruje samo onda, kada imam nešto na raspolaganju što druge primorava da pognu glavu, budu šikanirani, ili se pokore, kako bih ja mogao živjeti onako kako živim. Ako posjedujem komad zemlje, kuće ili stanove u kojima netko želi živjeti ili gdje želi nešto uzgajati, oni mi moraju prepustiti dio svojih nadnica, plaća ili nešto slično. Ako posjedujem kapital, puštam da radi za mene; što će reći da zapravo prisvajam tuđi rad. Kome se ne sviđa upotreba takva jezika, neka se obrati Karlu Marxu; on počiva u miru i ima vremena baviti se takvim tričarijama.)
Prvo: Molim vas, nemojmo redovito dodjeljivati Vlasnicima, to jest protivničkoj strani u borbi za ukidanje eksploatacije, ugnjetavanja, marginalizacije, diskriminacije i ljudske okrutnosti, autoritet arbitra koji utvrđuje je li, i na koji način, runda borbe dobivena ili izgubljena!

Objašnjenje: U prvoj sezoni izvrsne televizijske serije epske fantastike, Igra prijestolja, temeljene na istoimenom romanu George R. R. Martina, pobunjenicima pođe za rukom uhvatiti sina iz bogate i moćne obitelji ugnjetavača, kuće Lannisterovih. Zarobljeni muškarac apelira na osjećaj časti pobunjenika te zahtijeva da se jedan od njihovih kolovođa okuša s njime u dvoboju. Pobunjenici su svjesni da novac, slobodno vrijeme i radni raspored sinu bogataša omogućavaju vrhunsku obuku u mačevalaštvu. Pobunjenici nisu sišli s uma te ljubazno odbijaju testosteronima nabijenu ponudu. Momak ostaje zatočenik, kako bi ga se kasnije koristilo u strateške svrhe.

Drugo: Patetično prozirna tvrdnja da odvažni i progresivni društveni projekti, poput rodne ravnopravnosti, raspada heteronormativnosti, razbijanja rasizma, socijalizma koji nije okružen prijetećim neprijateljima, svjetskog mira, ili nogometnih večeri bez huligana, nisu izvedivi jer nikada prije nisu postojali – mora biti temeljito ismijana!

Objašnjenje: Ma tko su ti imbecili kojima na um padaju ovakve ideje? Jedino se najturobnije, najnezanimljivije sranje može proglasiti već viđenim. Svaka nevjerojatna slika ili pjesma, svaki iole zanimljiv tekst, svako znanstveno otkriće koje proširuje horizont, ranije nije postojalo. I svako ljudsko biće koje dolazi na ovaj svijet rođeno je po prvi puta. Ljepota, pravda i istina su bez presedana.

Treće: Molim vas, nemojmo nikada smetnuti s uma da Vlasnici i njihovi propagandni aparati u načelu nemaju predodžbu o povijesti, te da se prave kao da je imaju tek kada se uplaše vlastita iščezavanja u tijeku povijesnih transformacija!

Objašnjenje: Svaki puta kada se Vlasnici postepeno nađu u prevelikom škripcu, a stvari poput ukidanja zdravstvene skrbi, uništavanja egalitarnog i javnog obrazovanja, i slični prljavi trikovi proizvedu nezadovoljstvo – tisak, radio, televizija i internet, kao i ostale institucije za diseminaciju propagande pod kontrolom Vlasnikâ, krenu nam objašnjavati kako su Staljin, DDR, RAF, Weather Underground i maoističke te trockističke skupine bile užasne. Međutim, tisak, radio, televizija i ostale institucije za diseminaciju propagande pod kontrolom Vlasnikâ nemaju pojma što i tko su Staljin, DDR, RAF, Weather Underground i maoističke te trockističke skupine bile, jer nemaju nikakvog interesa da o njima nešto nauče. Jedino se mi sami možemo informirati o svemu tome; Vlasnike ne zanima kakve se pouke daju izvući iz tih iskustava.

Četvrto: Pripazite da vas vlastite frustracije i nedostaci ne navedu na mržnju prema drugim Ekspropriranima ili prema onima koji su na neki drugi način marginalizirani.

Objašnjenje: Poznajem jednog kritičara iz društvenih znanosti – užasno otečena i spužvasta od silnog junk food-a – koji se neki dan, tijekom pauze za razmišljanje između dnevne i noćne akademske smjene, pola sata gorko prepirao s prkosnom i unezvjerenom marketinškom stručnjakinjom i prijateljicom iz svijeta umjetnosti, o tome kako je na konferencijama iz društvenih znanosti na temu sudske prakse, modernog braka, ljubavi i seksualnosti, sav razgovor pojačano usredotočen na homoseksualce; a odnedavno također, i to s još većim intenzitetom, na ljude koji sami sebe nazivaju „transrodnima“. „Podvrgli su se operacijama i tko zna još čemu“, nastavio je napadati društveni znanstvenik, jedva se uspijevajući suzdržati od uzrujanosti nad tobožnjim „cjepidlačenjem oko nekih specifičnosti spolne orijentacije ili neuobičajenosti“. Nažalost, slučajno znam kako se supruga ovoga društvenoznanstvenog kritičara – koja kao sportska novinarka poprilično poznaje tijela – povremeno u povjerenju žali njegovim kolegicama i kolegama kako se strašno zapustio te kako bi povremeno trebao posjetiti teretanu. Neke su stvari istovremeno onoliko strašne, koliko se i daju lako objasniti.

Peto: Eksproprirani nikada, nigdje, i ni pod kojim okolnostima ne bi smjeli prihvatiti kriterije produktivnosti Vlasnikâ!

Objašnjenje: Da se pod vladavinom Vlasnikâ najdestruktivnije besmislice smatraju produktivnom aktivnošću sve dok donose profit, poznato je još od Marxova vremena. Sumnjalo se na to još i prije Marxa. Pravila igre od tada su se samo pogoršala i postala izopačenija. Kapitalizam zahtijeva izvođenje sve više poslova i aktivnosti – možete tome svakodnevno svjedočiti na ulici, u uredima, pa čak i na internetu – koje nisu racionalne čak ni po njegovim standardima. S druge strane, jedini razlog zašto ovo malo zajedništva opstaje jest taj što zasad još uvijek postoji dovoljan broj ljudi posvećenih neprofitabilnim vještinama koje su od vitalnog značaja za njegovo očuvanje. Vrijeme je da se tim besmislicama stane na kraj.

Šesto: U slučaju da Vlasnici od Ekspropriranih, umjesto tek puke pokornosti, rintanja i skromnosti, zatraže i neku vrstu informacije, kao što im to iz najrazličitijih razloga i u najrazličitijim prigodama ponekad padne na pamet – valjalo bi na to striktno odgovoriti jedino najprevrtljivijim, najkontradiktornijim i najnerazumljivijim lažima! U njih, naime, posebno vole vjerovati.

Objašnjenje: Brecht pripovijeda o svome gospodinu Keuneru, od kojega su zatražili da se odrekne nasilja. Suočen s nasiljem, gospodin Keuner je, prirodno, govorio u prilog nasilju, objasnivši potom ovaj razborit izbor komentarom kako njegova kičma ne postoji da bi bila polomljena. Velika feministička pjesnikinja Joanna Russ izrazila je to mnogo jednostavnije: „Nemojte razotkriti svoju krinku.“

Sedmo: Onoliko koliko je to ljudski moguće, trebalo bi učiti o onima koji su u borbi za okončanje eksploatacije, ugnjetavanja, marginalizacije, diskriminacije i ljudske svireposti, izgubili svakojake udobnosti, perspektivu, sreću, zdravlje ili svoje živote. Jedino u tome leži vjerojatnost da će Eksproprirani poštovati takve individualce, a na taj način, istovremeno, i sami sebe.

Objašnjenje: Tko je bio britanski skladatelj koji se borio protiv rasizma, dok ga jedne zimske noći nije pregazio auto? Tko je bila njemačka novinarka koja je pokušala pomoći djeci iz sirotišta i koja je poslije pronađena obješena u svojoj zatvorskoj ćeliji? Tko je bio izbjeglica iz Sjeverne Afrike koji se utopio u moru osvjetljenom reflektorima obalne straže? Koga kriviti?

Osmo: Svatko tko se bori protiv zajedničkog neprijatelja s drugima koji su eksploatirani, ugnjetavani, marginalizirani, diskriminirani i odvratno tretirani, trebao bi poštivati različitost ciljeva i sredstava, a ne ustrajati na superiornosti svojih vlastitih, sve dok to ne znači da će borba biti izgubljena.

Objašnjenje: Poprilično je teško neuroanatomski poškakljati sama sebe. Kada rukom golicamo vlastito stopalo, naš mozak već zna rezultat i ne doživljava to nimalo smiješnim. Raspačivač droge Scarface izrekao je to puno jednostavnije: „Nemojte se navući na vlastitu robu.“

Deveto: Programi, strategije i taktike za radikalnu transformaciju postojećeg korumpiranog poretka, koje je potrebno u potpunosti dovršiti prije nego li revolucija uspije, spadaju u kantu za recikliranje, a ne na dnevni red.

Objašnjenje: Krajnji proizvodi metabolizma predstavljaju loše sastojke za recept.

Deseto: Eksproprirani bi trebali smatrati zavist ozbiljnim mentalnim poremećajem koji umjesto da slabi, jača sustav u kojem se ljudi dijele na Vlasnike i Eksproprirane. Ono protiv čega se treba boriti nisu postojeća materijalna bogatstva Vlasnikâ, već kontrola nekolicine nad potencijalnim obiljem sviju.

Objašnjenje: Između svibnja 2011. i svibnja 2012. godine, glumica Kristen Stewart zaradila je 34,5 milijuna; Cameron Diaz 34 milijuna, a Sandra Bullock 25 milijuna dolara. Oduzeti im taj novac neće čovječanstvo dovesti išta bliže pojmu slobode i pravde.

S engleskog uz konzultiranje njemačkog originala preveli: Karolina Hrga i Martin Beroš
Dietmar Dath rođen je 1970. godine u Rheinfeldenu, u Njemačkoj. Studirao je fiziku i književnost u Freiburgu. Bio je urednik glazbenog časopisa Spex, a od 2001. do 2007. godine bio je urednik za kulturu lista Frankfurter Allgemeine Zeitung. Objavio je više romana, drama, biografiju Rose Luxemburg, kao i teorijski traktat: Maschinenwinter (“Machine Winter: Knowledge, Technology, Socialism”, “Zimski Stroj: Znanje, Tehnologija, Socijalizam”). Njegov roman, The Abolition of Species (“Ukidanje vrsta”), objavit će ovoga proljeća Seagull Books.
Ovaj članak izvorno je objavljen u Prager Frühling (Praško proljeće: Časopis Za Slobodu i Socijalizam) u listopadu 2012. godine. Prijevod na engleski objavljen je na The Bullet-u 22. ožujka 2013. Na engleski preveo Sam Putinja.

Adaptirani crtež Fernanda Vicentea preuzet s The Bullet-a

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve