Izvještaj s 11. konferencije Historical Materialism

Ankica Čakardić i Alen Sućeska nazočili su 11. izdanju međunarodne konferencije časopisa Historical Materialism (London, 6.-9. studenog 2014.), tematski organizirane oko naslovnog pitanja – “Kako kapitalizam preživljava?” i donose nam svoje opaske o izlaganjima koja su popratili.


Razvijanje strategija i razumijevanje odnosa moći i hegemonije kao preduvjet stvaranju alternativnog političkog projekta ljevice

Od 6. do 9. studenog, s naslovom „How Capitalism Survives“, u Londonu je održana 11. konferencija Historical Materialism koja svake godine okuplja progresivne aktiviste i teoretičare. Kao što naslov ovogodišnje konferencije sugerira, tematski se fokus svodio na pitanje neprekidne reprodukcije kapitalizma, unatoč brojnim krizama kroz koje je prošao u zadnjih sto godina, počev od Prvog svjetskog rata, čiju smo stotu obljetnicu obilježili ove godine, preko velike depresije 30-ih godina prošloga stoljeća i Drugog svjetskog rata koji ju je popratio, pa sve do posljednje ekonomske krize 2007. godine. Kapitalizam ne samo da je uspješno „preživio“ sve dosadašnje krize, nego je, tvrde organizatori konferencije, prošao kroz više preobrazbi i prilagodbi, mijenjajući se sukladno društvenim pritiscima i vlastitim strukturnim proturječjima. Usprkos tome, revolucionarne su društvene snage uvijek nastojale i u većoj ili manjoj mjeri uspijevale pronaći prostore otpora, čemu smo svjedočili i u posljednjih 6-7 godina, od Syrize i Podemosa do Occupya i raznih grassroots pokreta. No društvene snage ljevice, unatoč lokalnim i/ili kratkotrajnim uspjesima, nisu se uspjele ujediniti na široj razini i ostvariti alternativu mjerama štednje. Izlaganja na ovogodišnjoj konferenciji stoga su nastojala problematizirati reprodukciju kapitalizma (ideološku, političku, ekonomsku) u svrhu boljeg razumijevanja mogućnosti otpora kapitalizmu.

Jedno od izlaganja, koje se dotaklo tih pitanja u vidu aktualnih borbi u Europi, bilo je izlaganje Panagiotisa Sotirisa, pod naslovom „How can we change the world, if we can’t change ourselves? The challenges facing the anti-capitalist Left in Europe“. Sotiris postavlja pitanje: kako je moguće da se europska ljevica nalazi u krizi, unatoč „plodnim“ uvjetima za probijanje ljevice na političku scenu? Odgovor koji Sotiris nudi jest da se ljevica od 90-ih do danas nalazi gotovo isključivo u defenzivi, bilo braneći ideje socijalizma, bilo pokušavajući spriječiti prodiranje neoliberalne logike u zapadne vlade, pa se ljevica većinom svodila na antikapitalističke i antineoliberalne pokrete. Ono što u čitavom tom periodu nedostaje jest razvijanje strategija i razumijevanje odnosa moći i hegemonije koje bi potencijalno omogućili ljevici poduzimanje i nekih pozitivnih koraka u smjeru stvaranja širokih savezništava s podređenim klasama. Rezultat svega toga danas je da se europska ljevica ugleda na Syrizu, čije je vodstvo do danas odustalo od radikalnih mjera poput nacionalizacije banaka, a prihvatilo institucionalne okvire eurozone i javnog duga (kako ga vide ECB i MMF). No Sotiris naglašava da rješenje nije „ili široke fronte ili tradicionalne sekte“; naprotiv, borba protiv sektarijanizma važnija je nego ikad. Izazov leži u stvaranju alternativnog političkog projekta ljevice, koji se, dakle, ne bi svodio samo na protumjere, već bi u sebi inkorporirao viziju i korake prema progresivnom društvu, te strategiju masovnog političkog pokreta. Sotiris stoga poziva na „ponavljanje Lenjina“, ali ne u smislu dogme ili revolucionarnog „recepta“, već u ponavljanju političkog iskustva koje se postiže tek masovnom politikom ujedinjenja nižih klasa i radikalnom vizijom alternativnih društvenih odnosa. Utoliko, da bi ljevica mijenjala svijet, prvo mora promisliti kako promijeniti sebe.

Alen Sućeska


“Neprijatelja” možemo locirati u istovremenom spoju patrijarhata i kapitalizma

Kako je HM uveo praksu strukturiranja konferencije kao paralelnih streamova, već treću godinu zaredom možemo pratiti zasebne marksističke i feminističke sesije. Intencija programskog odbora je bila zastupiti feminističko-marksističke analize u okviru pojedinačnih, anualnih konferencijskih tema ali ono čemu iz godine u godinu svjedočimo je uključivanje različitih feminističkih sadržaja koji nerijetko i nemaju veze s historijsko-materijalističkom metodom. O tome smo više pisale u izvještaju s HM konferencije prije tri godine (link) u kojem smo htjele ukazati na čitavi niz teorijsko-praktičkih problema koji slijede iz razdvajanja feminizma i marksizma.

Ipak, treba reći, ove godine u okviru jednog feminističkog panela – naslovljenog “Marxist-Feminist challenges to neoliberalism” – diskutantice su progovorile o veoma važnoj temi koju obično tumačimo kao kritiku neoliberalnog feminizma ili ngo-izacije feminizma, što je na razini artikulacije teme neosporno zasluga panelistkinje Hester Eisenstein koja je tu problematiku oštro naznačila u svojoj veoma poznatoj i utjecajnoj knjizi Feminism Seduced: How Global Elites Use Women’s Labor and Ideas to Exploit the World (Paradigm, 2009.). Ako bih uputila eventualni prigovor tom kritičkom pristupu, taj bi se referirao na pomalo deskriptivnu narav slučaja što je onemogućilo razvoj diskusije u smjeru razvijanja kratkoročnih (ili dugoročnih) prijedloga kao alternative kapitalizmu. Drugim riječima, na feminističkim panelima HM-a još uvijek nije sazrijelo vrijeme za pomicanje diskusije s kritike prema (socijalističkoj) strategiji, što bi mogao biti generalni prigovor cjelokupnoj konferenciji.

Budući da je Verso ove godine reizdao jednu od najvažnijih knjiga u polju marksizma i feminizma, riječ je o tekstu Lise Vogel Marxism and the Oppression of Women: Towards a Unitary Theory (Haymarket, 1983./2014.), organizatori/ce su upriličili i promociju koja je u svom diskusijskom dijelu progovorila o historijsko-materijalističkoj metodi u feminizmu, historijskom i suvremenom odnosu ljevice prema “ženskom pitanju” (dakako, dovodeći u pitanje i tu sintagmu) te kritici dvosistemske feminističke metodologije, zaključujući s punim pravom da na apstraktnoj razini “neprijatelja” možemo locirati u istovremenom spoju patrijarhata i kapitalizma, nikako odvojeno.

Historijski paneli – koji mahom problematiziraju drugu i treću Internacionalu – redovito su izvrsni. Nije riječ samo o tomu da su bazično veoma informativni, već donose nove spoznaje iz posve novih istraživanja. Tako saznajemo novine vezane za Rosu Luxemburg i njezinu teoriju/praksu jer su tek nedavno prevedeni, i još neobjavljeni, neki njezini tekstovi s poljskog ili analize Bukharinove kritike političke ekonomije koje se mahom referiraju na ruske izvore. Veoma su korisni i paneli o socijalnoj i intelektualnoj historiji i političkom marksizmu koji se bave historijatom odnosa tržišta i države. Tako da su se na dupke punom panelu “Capitalism: States and Markets” šarmantno sučelili Neil Davidson i Charlie Post kao istaknuti predstavnici (tekuće) Brennerove debate i koji se – ukratko govoreći – glasno ne slažu oko teza vezanih za problem “velike tranzicije” prelaska feudalizma u kapitalizam.

Kao zaključak, uz čitavi niz kritika koje bi išle na račun “salonske ljevice” i koje bismo veoma teško oborili, HM ipak ispada kao ne tek obična konferencija, koja uvriježeno okuplja znanstvenike/ice i njihove referate, naglašavajući “neutralnost” skupa i njegovu godišnju dovršenost. Riječ je o prilici da se na jednom mjestu susretnu teoretičari i teoretičarke, aktivisti i aktivistkinje iz cijeloga svijeta i da se evaluira razvoj rada nominalno predstavljen kao “marksistički” i “progresivan”, bilo da je riječ o pozitivnoj ili negativnoj ocjeni. Pri tomu, iako je na konferenciji riječ o čitavom nizu progresivnih teorijskih doprinosa, ozbiljnih kritika i veoma važnih analiza kapitalističkog načina proizvodnje, valja imati na umu uputne i validne zaključke Perryja Andersona o “zapadnom marksizmu” i činjenici da HM konferencija u znatnijem dijelu ne izlazi iz te problemske razine. Kako će se stvar nadalje razvijati, možemo izviditi i sljedeće godine.

Ankica Čakardić



Adaptirana fotografija preuzeta sa stranica konferencije

Vezani članci

  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve