Klimatski sporazum iz Lime iznevjerio je čovječanstvo i Zemlju

Nakon dvadesete u nizu konferencije o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda, zaključak organizacija koje se bore za klimatsku pravdu jest da do djelovanja nužnog za sprječavanje klimatskog kaosa ne može doći osim ako se dominantnim interesima ne usprotivi cijelo globalno društvo. Pročitajte prijevod prve analize nakon pregovora, koju su sastavile i potpisale brojne nevladine klimatske organizacije i pokreti.


Rezultat konferencije u Limi još je jedna u nizu odluka koje oslabljuju međunarodna klimatska pravila, iznevjeruju planet i ugrožavaju budućnost čovječanstva.


U kasnim noćnim satima, 194 zemlje članice Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama konačno su postigle dogovor. Daleko od zadovoljavajućeg, taj dogovor ugrožava mogućnost bilo kakvog “povijesnog sporazuma” u Parizu sljedeće godine. Nevladine organizacije i pokreti koji se bore za klimatsku pravdu, uključujući francuski ATTAC i francuski Friends of the Earth, izdali su ovu, prvu analizu.

Nema pravde na pregovorima u Limi

Svijet se suočava s izvanrednim stanjem na planetarnoj razini: klimatskim promjenama koje uzrokuje sustav koji težnju za profitom stavlja iznad potreba ljudi i prirodnih ograničenja. One su već nanijele golemu štetu milijunima ljudi diljem planeta. Klimatska znanost predviđa da ćemo uskoro probiti kritične točke preokreta, a to bi moglo značiti zagrijavanje za 4 do 5°C s katastrofalnim posljedicama po sve nas.

Konferencija u Limi trebala je biti prekretnica koja bi zacrtala na koji će način vlade hitno djelovati ne bi li zaustavile klimatske promjene te pomogle najranjivijim zajednicama diljem svijeta da se prilagode njihovim postojećim i nadolazećim učincima.

Konkretan zahtjev bio je plan smanjivanja emisija od sada do 2020. godine, i postavljanje dugoročnih klimatskih ciljeva kako bi se osiguralo da porast temperature ne prijeđe 1,5°C. To znači da nas ti klimatski ciljevi moraju zadržati unutar preostalog emisijskog budžeta, kojega bismo trebali dijeliti prema načelu zajedničke ali diferencirane odgovornosti, i na temelju mogućnosti pojedinih zemalja, pritom poštujući postojanje klimatskog duga razvijenih industrijskih zemalja.

U Limi smo mogli vidjeti još jednu u nizu odluka koje se svake godine donose uzastopce, oslabljujući međunarodna klimatska pravila te iznevjeravajući ljude i planet.

Obećanja o smanjivanju emisija prije 2020. godine nepravedna su i nedostatna. Ona nas stavljaju na put na kojem ćemo do sredine stoljeća probiti granicu zatopljenja od 2°C. U 2014. godini nije došlo do najavljenih povećanja u obećanjima o smanjivanju emisija niti je došlo do obvezivanja da će se ta obećanja hitno preispitati, preraditi ili procijeniti.

Lima nas priprema na sporazum u Parizu koji će zanemariti potrebe i prava ugroženih ljudi diljem svijeta zato što isključuje mogućnost donošenja zakonski obvezujućih ciljeva vezanih uz financiranje, adaptaciju, gubitke i štetu te transfer tehnologije.

Ovakav ishod pregovora ne povezuje akcije zemalja s onom razinom opskrbe tehnologijom i financijama koja je potrebna da se ljudima na Jugu omogući da se prilagode i izgrade otpornost, nose se s gubitcima i štetama nastalima kao rezultat klimatskih promjena, a također, i da provedu smanjivanje emisija bez kojega svijet neće dosegnuti razmjere transformacije i pravedne tranzicije potrebne da se porast temperature ograniči na manje od 1,5°C.

Odluke iz Lime otvorile su mogućnost da od sada pa nadalje svaka zemlja odlučuje o vlastitom djelovanju po pitanju klime, bez obzira razlikuje li se to od onoga što zahtijevaju znanost, ljudi i pravednost. Također, za to djelovanje nema nikakva jasna regulatorna okvira. Vidjeli smo da političari, posebice oni iz SAD-a i EU te zemalja koje su njihovi saveznici, djeluju u interesu velikih korporacija zagađivača. Bili su odlučni da dodatno dereguliraju međunarodni okvir za klimatske pregovore te iz temelja potkopaju klimatsku konvenciju UN-a. To su radili tako da su oslabili pravila koja se odnose na razvijene zemlje, prebacivali odgovornost na zemlje Juga i oglušujući se na svoju zakonsku i moralnu obvezu da izvrše prijenos financija i tehnologije na manje razvijene zemlje.

Na odlasku iz Lime vidimo da se opet otvorila mogućnost za daljnje proširenje propalog eksperimenta tržišta ugljika. To proširenje potencijalno uključuje i trgovanje ugljikovim kreditima baziranima na šumama i tlu, što bi ugrozilo zemljišna prava lokalnih zajednica i nanijelo golemu štetu poljoprivrednicima i šumskim urođeničkim zajednicama diljem svijeta, a pritom bi spriječilo transformaciju koja nam je potrebna.

Alternativni summit naroda (Peoples’ Summit) i njihov marš ulicama Lime, zahtijevao je obranu Majke Zemlje i jamčenje prava svih naroda i svih spolova. On je predstavio jasnu viziju rješenja klimatske krize i uspostavljanja alternative njenim uzrocima.

Ljudi diljem svijeta provode u djelo te alternative i bore se za transformaciju sustava. Borimo se za opstanak i za osiguravanje naših domova i sredstava za život od klimatskih nepogoda.

Borimo se za transformaciju energetskih sustava, protiv onih baziranih na fosilnim gorivima, a za one s decentraliziranim pristupom obnovljivim i sigurnim izvorima energije koji će biti pod kontrolom zajednice i na dobrobit sviju. Branimo naš prehrambeni suverenitet i proširujemo primjenu agroekoloških rješenja. Pritom se trudimo prilagoditi razornim posljedicama koje donosi već pokrenuta razina klimatskih promjena. Primjer toga su programi za šumarstvo u zajednici koji djeluju u interesu lokalnih ljudi, posebice urođeničkih naroda, umjesto u interesu bankara i financijskog kapitala globalnog Sjevera.

Ljudi grade moć – na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini. Dovodimo sve veći broj ljudi na ulice, zajedno blokiramo rudnike, luke, urede korporacija – a naša snaga raste, kao što raste i naša moć.

Uzet ćemo natrag moć od onih koji ne djeluju u našem interesu. Oduprijet ćemo se nametanju „globalnog klimatskog dogovora“ koji nije u interesu zaštite klime, a još manje u interesu zaštite ljudi.

Pokušali su nas pokopati ovdje, u Limi, ali mi smo sjemenke i narast ćemo u šumu otpora.


Inicijalni potpisnici:

Međunarodne i regionalne mreže i organizacije

  • Campaña Mesoamericana para la Justicia Climatica
  • Construyendo Puentes – Redes Latinoamericanas Frente al Cambio Climatico
  • Corporate Europe Observatory
  • Friends of the Earth International
  • Jubilee South Asia Pacific Movement on Debt and Development
  • LDC-Watch
  • IBON International
  • Indigenous Peoples of Africa Coordinating Committee
  • Pan African Climate Justice Alliance
  • Push Europe

Nacionalne organizacije i mreže

  • Aksyon Klima Philipines
  • ATM
  • Attac – France
  • Association des Femmes Peules Autochtones du Tchad (AFPAT)
  • Bangladesh Krishok Federation
  • Bayay Sibuyanon Philippines
  • Beyond Copenhagen
  • Bolivian Platform on Climate Change
  • Campaign for a Life of Dignity for All – Philippines
  • CECOEDECON (Centre for community Economics and Development Consultants Society)
  • CESTA – Amigos de la Tierra El Salvador
  • Ecological Society of the Philippines
  • Ecologistas en Accion (Spain)
  • Ecowaste Coalition Philippines
  • El FORO DEL BUEN AYRE
  • EquityBd Bangladesh
  • Energy and Climate Policy Institute for Just Transition Korea
  • Fairwatch Italy
  • Hodagad Djibouti
  • Institute for Policy Studies
  • Justiça Ambiental Mozambique
  • La Mesa Nacional de Cambio Climático de Guatemala
  • Les Amis de la Terre
  • Our Rivers, Our Life (OROL)- Philippines and Gitib, Inc.
  • PAIRVI (Public Advocacy Initiatives for Rights & Values in India)
  • Peoples Movement on Climate Change
  • Philippines Movement for Climate Justice
  • PRRM
  • Sawit Watch
  • Sociedad CivilAmigos del Viento Meteorología Ambiente Desarrollo
  • Solidaritas Perempuan (Women’s Solidarity for Human Rights)
  • Unidad ecologoca Salvadoreña
  • WomanHealth Philippines



S engleskog preveo Damjan Rajačić

Objavljeno na Climate & Capitalism 14. prosinca 2014.


Adaptirana fotografija preuzeta s Climate & Capitalism


Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve