Izjava 21. prosinca 2014.

Klimatski sporazum iz Lime iznevjerio je čovječanstvo i Zemlju

Nakon dvadesete u nizu konferencije o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda, zaključak organizacija koje se bore za klimatsku pravdu jest da do djelovanja nužnog za sprječavanje klimatskog kaosa ne može doći osim ako se dominantnim interesima ne usprotivi cijelo globalno društvo. Pročitajte prijevod prve analize nakon pregovora, koju su sastavile i potpisale brojne nevladine klimatske organizacije i pokreti.

Rezultat konferencije u Limi još je jedna u nizu odluka koje oslabljuju međunarodna klimatska pravila, iznevjeruju planet i ugrožavaju budućnost čovječanstva.
U kasnim noćnim satima, 194 zemlje članice Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama konačno su postigle dogovor. Daleko od zadovoljavajućeg, taj dogovor ugrožava mogućnost bilo kakvog “povijesnog sporazuma” u Parizu sljedeće godine. Nevladine organizacije i pokreti koji se bore za klimatsku pravdu, uključujući francuski ATTAC i francuski Friends of the Earth, izdali su ovu, prvu analizu.

Nema pravde na pregovorima u Limi

Svijet se suočava s izvanrednim stanjem na planetarnoj razini: klimatskim promjenama koje uzrokuje sustav koji težnju za profitom stavlja iznad potreba ljudi i prirodnih ograničenja. One su već nanijele golemu štetu milijunima ljudi diljem planeta. Klimatska znanost predviđa da ćemo uskoro probiti kritične točke preokreta, a to bi moglo značiti zagrijavanje za 4 do 5°C s katastrofalnim posljedicama po sve nas.

Konferencija u Limi trebala je biti prekretnica koja bi zacrtala na koji će način vlade hitno djelovati ne bi li zaustavile klimatske promjene te pomogle najranjivijim zajednicama diljem svijeta da se prilagode njihovim postojećim i nadolazećim učincima.

Konkretan zahtjev bio je plan smanjivanja emisija od sada do 2020. godine, i postavljanje dugoročnih klimatskih ciljeva kako bi se osiguralo da porast temperature ne prijeđe 1,5°C. To znači da nas ti klimatski ciljevi moraju zadržati unutar preostalog emisijskog budžeta, kojega bismo trebali dijeliti prema načelu zajedničke ali diferencirane odgovornosti, i na temelju mogućnosti pojedinih zemalja, pritom poštujući postojanje klimatskog duga razvijenih industrijskih zemalja.

U Limi smo mogli vidjeti još jednu u nizu odluka koje se svake godine donose uzastopce, oslabljujući međunarodna klimatska pravila te iznevjeravajući ljude i planet.

Obećanja o smanjivanju emisija prije 2020. godine nepravedna su i nedostatna. Ona nas stavljaju na put na kojem ćemo do sredine stoljeća probiti granicu zatopljenja od 2°C. U 2014. godini nije došlo do najavljenih povećanja u obećanjima o smanjivanju emisija niti je došlo do obvezivanja da će se ta obećanja hitno preispitati, preraditi ili procijeniti.

Lima nas priprema na sporazum u Parizu koji će zanemariti potrebe i prava ugroženih ljudi diljem svijeta zato što isključuje mogućnost donošenja zakonski obvezujućih ciljeva vezanih uz financiranje, adaptaciju, gubitke i štetu te transfer tehnologije.

Ovakav ishod pregovora ne povezuje akcije zemalja s onom razinom opskrbe tehnologijom i financijama koja je potrebna da se ljudima na Jugu omogući da se prilagode i izgrade otpornost, nose se s gubitcima i štetama nastalima kao rezultat klimatskih promjena, a također, i da provedu smanjivanje emisija bez kojega svijet neće dosegnuti razmjere transformacije i pravedne tranzicije potrebne da se porast temperature ograniči na manje od 1,5°C.

Odluke iz Lime otvorile su mogućnost da od sada pa nadalje svaka zemlja odlučuje o vlastitom djelovanju po pitanju klime, bez obzira razlikuje li se to od onoga što zahtijevaju znanost, ljudi i pravednost. Također, za to djelovanje nema nikakva jasna regulatorna okvira. Vidjeli smo da političari, posebice oni iz SAD-a i EU te zemalja koje su njihovi saveznici, djeluju u interesu velikih korporacija zagađivača. Bili su odlučni da dodatno dereguliraju međunarodni okvir za klimatske pregovore te iz temelja potkopaju klimatsku konvenciju UN-a. To su radili tako da su oslabili pravila koja se odnose na razvijene zemlje, prebacivali odgovornost na zemlje Juga i oglušujući se na svoju zakonsku i moralnu obvezu da izvrše prijenos financija i tehnologije na manje razvijene zemlje.

Na odlasku iz Lime vidimo da se opet otvorila mogućnost za daljnje proširenje propalog eksperimenta tržišta ugljika. To proširenje potencijalno uključuje i trgovanje ugljikovim kreditima baziranima na šumama i tlu, što bi ugrozilo zemljišna prava lokalnih zajednica i nanijelo golemu štetu poljoprivrednicima i šumskim urođeničkim zajednicama diljem svijeta, a pritom bi spriječilo transformaciju koja nam je potrebna.

Alternativni summit naroda (Peoples’ Summit) i njihov marš ulicama Lime, zahtijevao je obranu Majke Zemlje i jamčenje prava svih naroda i svih spolova. On je predstavio jasnu viziju rješenja klimatske krize i uspostavljanja alternative njenim uzrocima.

Ljudi diljem svijeta provode u djelo te alternative i bore se za transformaciju sustava. Borimo se za opstanak i za osiguravanje naših domova i sredstava za život od klimatskih nepogoda.

Borimo se za transformaciju energetskih sustava, protiv onih baziranih na fosilnim gorivima, a za one s decentraliziranim pristupom obnovljivim i sigurnim izvorima energije koji će biti pod kontrolom zajednice i na dobrobit sviju. Branimo naš prehrambeni suverenitet i proširujemo primjenu agroekoloških rješenja. Pritom se trudimo prilagoditi razornim posljedicama koje donosi već pokrenuta razina klimatskih promjena. Primjer toga su programi za šumarstvo u zajednici koji djeluju u interesu lokalnih ljudi, posebice urođeničkih naroda, umjesto u interesu bankara i financijskog kapitala globalnog Sjevera.

Ljudi grade moć – na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini. Dovodimo sve veći broj ljudi na ulice, zajedno blokiramo rudnike, luke, urede korporacija – a naša snaga raste, kao što raste i naša moć.

Uzet ćemo natrag moć od onih koji ne djeluju u našem interesu. Oduprijet ćemo se nametanju „globalnog klimatskog dogovora“ koji nije u interesu zaštite klime, a još manje u interesu zaštite ljudi.

Pokušali su nas pokopati ovdje, u Limi, ali mi smo sjemenke i narast ćemo u šumu otpora.

Inicijalni potpisnici:

Međunarodne i regionalne mreže i organizacije

  • Campaña Mesoamericana para la Justicia Climatica
  • Construyendo Puentes – Redes Latinoamericanas Frente al Cambio Climatico
  • Corporate Europe Observatory
  • Friends of the Earth International
  • Jubilee South Asia Pacific Movement on Debt and Development
  • LDC-Watch
  • IBON International
  • Indigenous Peoples of Africa Coordinating Committee
  • Pan African Climate Justice Alliance
  • Push Europe

Nacionalne organizacije i mreže

  • Aksyon Klima Philipines
  • ATM
  • Attac – France
  • Association des Femmes Peules Autochtones du Tchad (AFPAT)
  • Bangladesh Krishok Federation
  • Bayay Sibuyanon Philippines
  • Beyond Copenhagen
  • Bolivian Platform on Climate Change
  • Campaign for a Life of Dignity for All – Philippines
  • CECOEDECON (Centre for community Economics and Development Consultants Society)
  • CESTA – Amigos de la Tierra El Salvador
  • Ecological Society of the Philippines
  • Ecologistas en Accion (Spain)
  • Ecowaste Coalition Philippines
  • El FORO DEL BUEN AYRE
  • EquityBd Bangladesh
  • Energy and Climate Policy Institute for Just Transition Korea
  • Fairwatch Italy
  • Hodagad Djibouti
  • Institute for Policy Studies
  • Justiça Ambiental Mozambique
  • La Mesa Nacional de Cambio Climático de Guatemala
  • Les Amis de la Terre
  • Our Rivers, Our Life (OROL)- Philippines and Gitib, Inc.
  • PAIRVI (Public Advocacy Initiatives for Rights & Values in India)
  • Peoples Movement on Climate Change
  • Philippines Movement for Climate Justice
  • PRRM
  • Sawit Watch
  • Sociedad CivilAmigos del Viento Meteorología Ambiente Desarrollo
  • Solidaritas Perempuan (Women’s Solidarity for Human Rights)
  • Unidad ecologoca Salvadoreña
  • WomanHealth Philippines

S engleskog preveo Damjan Rajačić

Objavljeno na Climate & Capitalism 14. prosinca 2014.

Adaptirana fotografija preuzeta s Climate & Capitalism

Tagovi:
,

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve