Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’

Michael Roberts je marksistički ekonomist koji političko-ekonomskim analizama prati situaciju u Europi i svijetu. Osim kritika spram Trojke imao je i ozbiljnih rezervi u pogledu Syrizine strategije za suočavanje s dužničkom krizom i njenim polazišnim točkama u pregovorima. U ovom kratkom prilogu analizira ekonomske implikacije dogovora Grčke i Eurogrupe postignutog u petak, 20. veljače, uspoređujući ga sa začaranim krugom otplate dugova zemalja ‘Trećeg svijeta’.


Jedna od okrutnih ironija dogovora kojeg su u zadnji čas postigle Eurogrupa (ministri financija eurozone) i grčka vlada – dogovora koji je donio četiri mjeseca produženja dosadašnjeg programa ‘financijske pomoći’ kojeg nadzire Trojka – jest da se ovdje ni na koji način ne radi o pomoći.

Eurogrupa, Europska centralna banka (ECB) i MMF će isplatiti preostale tranše kredita u sklopu dosadašnjeg Trojkinog programa u zamjenu za njegovo nastavljanje tijekom iduća četiri mjeseca (do kraja lipnja), a Grčka će se pridržavati uvjeta o fiskalnim ciljevima, državnoj potrošnji i privatizacijama (koji tek trebaju
Veći dio ‘financijske pomoći’ bit će odmah vraćen Trojki u obliku otplate dugova, kamata na prethodne dugove te kamata na državne obveznice po dospijeću. Od tog novca grčkom narodu neće ostati ništa za financiranje državne potrošnje
biti dogovoreni). Premda list Financial Times ovo naziva ‘financijskom pomoći’, uopće se ne radi o tome. Ne radi se čak niti o novcu za financijsko spašavanje grčkih banaka jer su Grci Trojki već vratili 11 milijardi eura koje su za to bile namijenjene. Taj novac Trojka sada čuva kao ‘osiguranje’.

U razdoblju od početka ožujka do kraja lipnja, financijska institucija Eurogrupe – Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF) – u opticaj će pustiti 1,8 milijardi eura; Europska centralna banka vratit će prinos do dospijeća na grčke državne obveznice koje je kupila 2014. (iznos prinosa je 1,9 milijardi eura); a MMF će isplatiti dodatnih 3,6 milijardi eura sredstava u sklopu svojeg programa ‘financijske pomoći’ koji traje do travnja 2016. Ukupno se radi o 7,2 milijarde eura.

No većina toga novca bit će odmah vraćena Trojki u obliku otplate dugova, kamata na prethodne dugove te kamata na državne obveznice po dospijeću. U narednih četiri mjeseca MMF-ova potraživanja od Grčke iznose 5,3 milijarde eura, a zemlja također mora refinancirati kratkoročne trezorske zapise vrijedne 11 milijardi eura koje su kupile grčke banke. Stoga će ‘financijska pomoć’ Trojke jednostavno nestati. Od tog novca za narod Grčke neće ostati ništa za financiranje državne potrošnje.

Grčke dužničke obveze u 2015. godini izražene u eurima

A što će se događati nakon kraja lipnja? Svaki novi Trojkin program (ako ga Syriza odluči zatražiti) uključivat će još veće otplate, među kojima je 6,7 milijardi eura otplate ECB-u samo na one državne obveznice koje dospijevaju u srpnju, te još više novca MMF-u. Tome nema kraja.

Svaki novi Trojkin program (ako ga Syriza odluči zatražiti) uključivat će još veće otplate, među kojima je 6,7 milijardi eura otplate ECB-u samo na one državne obveznice koje dospijevaju u srpnju, te još više novca MMF-u. Tome nema kraja
Isto se dogodilo u slučaju financijske pomoći ‘Trećem svijetu’ koju su davale Svjetska banka i druge međunarodne agencije u 1980-ima i 90-ima. Većina te ‘financijske pomoći’ završila je u džepovima korumpiranih diktatora ili je korištena za otplatu prethodnih dugova. Narodi tih zemalja od nje nisu imali nikakve koristi, a stupanj zaduženosti ostao je isti – kao što je to slučaj s Grčkom danas.

Tada su na koncu međunarodne agencije pristale na takozvanu Bradyjevu zamjenu duga kojom je otpisan neotplativ dio duga. Grčkoj se ne nudi takav plan, iako ga je Syriza zatražila u svojim pregovorima s Eurogrupom.

Grčki dug Trojki ostaje u potpunosti fiksiran, a omjer duga u odnosu na BDP nastavit će rasti. Istina je da su troškovi servisiranja tog duga relativno niski, da je rok otplate onih kredita koje drži EU tek u sljedećem desetljeću te da su kamatne stope na te kredite vrlo niske. No obveza otplate duga ostaje zauvijek – poput poslovičnog mrtvog albatrosa svezanog oko vrata ljudi.


Michael Roberts je marksistički ekonomist koji je 30 godina radio u londonskom Cityju. Veliku recesiju predvidio je tri godine prije nego li se dogodila. (Izvor)


S engleskog preveo Damjan Rajačić


Adaptirana fotografija preuzeta iz intervjua s autorom objavljenog na Youtubeu

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice



Vezani članci

  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve