EU se nalazi u stanju neodrživosti, nepravde i nejednakosti

Donosimo prijevod kratkog intervjua s Johnom Barryem, profesorom zelene političke ekonomije na Queen’s University u Belfastu i autorom četiri knjige iz područja politike i ekonomije okoliša. Njegova najnovija knjiga naslova The Politics of Actually Existing Unsustainability u cijelosti je dostupna ovdje. U intervjuu naglašava da EU mora krenuti od pozicije da “kao i mnoge druge zemlje u svijetu, živi u stanju neodrživosti. Ona također živi u stanju nepravde i nejednakosti. Mora započeti od razmatranja kako bi političke mjere trebale izgledati kada ne polazimo od ideja o održivosti i održivom razvoju, nego od toga kako da se preusmjerimo sa sadašnje putanje neodrživosti prema održivosti.” Barry će sudjelovati na okruglom stolu “Crveno-zeleni (ne)sporazumi: Transformacije uvjeta društvene reprodukcije i emancipacije” (11.5., 17h, Kino Europa/Dvorana Müller) u sklopu ovogodišnjeg Subversive foruma, na kojem će govoriti i Kostas Loukeris, Bor Kirn, Yiannis Bornous, Vladimir Lay, Denis Geto i Marko Milošević.

Što smatrate najbitnijim mjerama koje je EU poduzela kako bi pomogla zaštititi okoliš?

EU je poduzela puno toga s ciljem zaštite okoliša u sklopu svojih akcijskih planova za okoliš. Mislim da njezina podrška istraživanjima okolišnih problema, a također i mnoge ekonomske i druge politike koje je donijela, pomažu približavanju niskougljičnoj ekonomiji.

No smatram da trebamo početi postavljati sljedeće pitanje – EU ne treba obratiti pažnju samo na okoliš nego prije svega na socijalno-ekonomsku tranformaciju kako bi se stvorilo zeleno društvo i ekonomija.

Bitan i neizostavan dio toga je zaštita okoliša. Mnoge EU direktive svakako pomažu zaštiti okoliša, štite biorazolikost, pogotovo u Irskoj. Također, zbog toga što mnogi zakoni o okolišu na razini pojedinih zemalja članica imaju izvor u Europi, možemo reći da je Europa bez sumnje pomogla mnogim svojim članicama, pogotovo zemljama na periferiji koje su u tom pogledu zaostajale (poput Irske, Španjolske i Grčke), da dosegnu jedan daleko zeleniji stupanj.

Koji su najveći izazovi koji se nalaze pred Europskom unijom u pogledu njene politike zaštite okoliša?

Najveći izazov pred EU svakako je to da se Europska unija počne kretati prema zelenoj ekonomskoj platformi, zbog toga što će 21. stoljeće biti doba tranzicije u niskougljičnu ekonomiju.

Bit će potrebno uhvatiti se ukoštac s klimatskim promjenama, ali i s problemima vrhunca proizvodnje nafte i plina. Stoga će bez sumnje energetski i klimatski problemi biti najvažniji izazovi za Europsku uniju. Pritom su također neizostavna geopolitička pitanja i pitanja odnosa među zemaljama članicama. Između ostalog, bitno je da preko raznih direktiva i sličnih mjera koje EU ima očuvamo prirodni kapital i bioraznolikost unutar Europske unije – no to je nužno, ali nije dostatno.

Ono što Europska unija mora napraviti jest da počne artikulirati kako bi trebala izgledati zelena, niskougljična, visoko prosperitetna ekonomija s manjom društveno-ekonomskom nejednakošću.

Koji bi trebali biti prioriteti Europske unije u njenom doprinosu izgradnji zelene ekonomije i društva?

Smatram da joj prioritet mora biti fundamentalna revizija prevlasti modela ekonomskog rasta, konkurencije i nadmoći financijskog sektora – modela kakav danas postoji u Europskoj uniji i njenim zemljama članicama. Ona mora početi artikulirati novi ekonomski model koji je u skladu s potrebama 21. stoljeća.

Također mora krenuti od pozicije da Europska unija, kao i mnoge druge zemlje u svijetu, živi u stanju neodrživosti. Ona također živi u stanju nepravde i nejednakosti. Mora započeti od razmatranja kako bi političke mjere trebale izgledati kada ne polazimo od ideja o održivosti i održivom razvoju, nego od toga kako da se preusmjerimo sa sadašnje putanje neodrživosti prema održivosti.

S engleskog preveo Damjan Rajačić
Intervju s Johnom Barryem nastao je u sklopu multidisciplinarne radionice naziva Greening Economics, Greening Society: What is the Role of the EU? (Ozelenjavanje ekonomske znanosti, ozelenjavanja društva: koja je uloga EU?). Radionica je održana 9. i 10. svibnja 2013. na Sveučilištu Surrey (University of Surrey), a na njoj je John Barry sudjelovao kao jedan od izlagača. Intervju je objavljen 15. svibnja. 2013. na YouTube kanalu tog Sveučilišta.

John Barry je profesor na fakultetu School of Politics, International Studies, and Philosophy pri Sveučilištu Queen’s University u Belfastu.

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve