Prosvjednici prijete “poplaviti sustav“ u borbi za klimatsku i planetarnu pravdu

Ove će jeseni pod parolom “Poplavimo sustav” (“Flood the System”) aktivisti širom Sjeverne Amerike organizirati niz prosvjeda i direktnih akcija. Na taj se način žele suprotstaviti “korijenskim uzrocima” ekološke i ekonomske krize: “kapitalizmu, bjelačkoj nadmoći, patrijarhatu i kolonijalizmu”. Očekuju da “bilo koji rezultati” UN-ovih klimatskih pregovora krajem godine “neće biti dostatni za smisleno rješavanje klimatske krize i osiguravanje pravde za većinu stanovništva svijeta”. Stoga im je cilj povezati borbe koje se odupiru tim korijenskim, sistemskim uzrocima globalne krize i pružiti otpor na lokalnoj, regionalnoj i kontinentalnoj razini.


Organizacija Rising Tide North America poziva na masovne akcije ove jeseni s ciljem “zaustavljanja rada ekonomskih i političkih sustava koji ugrožavaju naš opstanak”.


Od katranskih pijesaka kanadske pokrajine Alberte preko luke u Seattleu do naselja koja se nalaze u zoni visokog rizika od eksplozija vlakova koji prevoze naftu, organizatori diljem Sjeverne Amerike pozivaju na “val otpora” ove jeseni, kojem je cilj “zaustaviti rad ekonomskih i političkih sustava koji ugrožavaju naš opstanak”.

Taj se “val otpora” organizira pod parolom “Poplavimo sustav” (“Flood the System”). Njega je u srijedu 20. svibnja najavila organizacija Rising Tide North America, koja je dio međunarodne mreže za klimatsku pravdu. Masovne akcije, najavljene za rujan i studeni, tempirane su tako da budu uvod UN-ovom summitu o klimatskim promjenama (COP21), koji će se održati u Parizu u studenom i prosincu.
Prava je meta daleko veća od bilo kojeg pojedinačnog događaja ili međunarodnog tijela. “Moramo se osloboditi korijenskih uzroka klimatskih promjena – kapitalizma, bjelačke nadmoći, patrijarhata i kolonijalizma. Ovi sustavi omogućuju dominaciju nad ljudima i Zemljom. Oni stavljaju dobitke elite ispred dobrobiti naših zajednica”

Organizatori kažu da ciljaju na taj međunarodni skup kako bi istaknuli što točno ne funkcionira. “Proces Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC) kooptirali su elitni interesi i … bilo koji rezultati summita u Parizu neće biti dostatni za smisleno rješavanje klimatske krize i osiguravanje pravde za većinu stanovništva svijeta”, stoji u izjavi za medije.

No prava je meta daleko veća od bilo kojeg pojedinačnog događaja ili međunarodnog tijela. “Moramo se osloboditi korijenskih uzroka klimatskih promjena – kapitalizma, bjelačke nadmoći, patrijarhata i kolonijalizma”, piše ta organizacija u svom pozivu na akciju. “Ovi sustavi omogućuju dominaciju nad ljudima i Zemljom. Oni stavljaju dobitke elite ispred dobrobiti naših zajednica”.

Stoga će Flood the System provesti direktne akcije diljem Sjeverne Amerike u isto vrijeme kad se ljudi širom svijeta mobiliziraju i zahtijevaju značajnu promjenu na pregovorima u Parizu te ističu grassroots rješenja.

Sandy Nurse, organizatorica u podružnici Rising Tidea u New Yorku, izjavila je za Common Dreams da mreža poziva ljude da svoje aktivnosti isplaniraju na lokalnoj razini i da se koordiniraju regionalno i kontinentalno kroz vijeća predstavnika grupa (spokescouncils), koja se formiraju kada se grupe afiniteta okupe oko zajedničkog cilja. Nurse je rekla da, iako akcije još nisu predstavljene javnosti: “ima puno ideja. Grupe mogu blokirati vlakove koji prevoze naftu, mogu blokirati destruktivne aktivnosti povezane s fosilnim gorivima”.

Organizatori iz SAD-a i Kanade s grupama iz Meksika održavaju “inicijalne razgovore” o koordiniranim akcijama.

Ako prosuđujemo na temelju prethodnih akcija ovih grupa, Flood the System će privući veliku pažnju javnosti.

Podružnica Rising Tidea u Seattleu jedna je od organizacija koja stoji iza prošlotjednog niza direktnih akcija, na kopnu i na moru, kojima se prosvjedovalo protiv flote u vlasništvu korporacije Shell Oil-a koja je namijenjena crpljenju fosilnih goriva na Arktiku i stacionirana u luci Seattle.
Organizatori kažu da se Flood the System inspirira drugim pokretima, posebice onima “koje vode niskoplaćeni radnici, imigranti i zajednice koje se protive policijskoj brutalnosti”, a mnogi su organizatori Rising Tidea ili izravno uključeni u te borbe ili u savezništvu s njima

Povrh toga, mnogi od onih koji organiziraju Flood the System bili su uključeni u organiziranje prošlogodišnjeg Narodnog klimatskog marša (People’s Climate March) u New Yorku, kojem je prisustvovalo više od 400.000 ljudi i nakon kojega je uslijedio prosvjed i sit-in pod nazivom “Poplavimo Wall Street” (“Flood Wall Street”), na kojem je – u financijskoj četvrti donjeg Manhattana, središtu globalnog kapitalizma – sudjelovalo tisuće ljudi.

Organizatori kažu da se Flood the System inspirira drugim pokretima, posebice onima “koje vode niskoplaćeni radnici, imigranti i zajednice koje se protive policijskoj brutalnosti”, a mnogi su organizatori Rising Tidea ili izravno uključeni u te borbe ili u savezništvu s njima.

“Postoji jak dojam da se sada događa puno značajnih i osnažujućih stvari koje pokreću grassroots pokreti”, kaže Nurse. “Ljudi izražavaju ljutnju, izlaze na ulice. Pritom nisu ustrašeni i vrlo su aktivni na način koji je privukao pažnju i potaknuo maštu cijele zemlje i mnogih mjesta širom svijetu”.

“Zajednice koje su izravno pogođene crpljenjem fosilnih goriva snažno se odupiru tome”, u priopćenju je rekao Ahmed Gaya, organizator u podružnici Rising Tidea u Seattleu. “Od Seattlea preko Alberte do gorja Apalači, ljudi su se organizirali da bi se suprotstavili crpljenju i poduzimaju akcije da bi iskorijenili sustave koji uzrokuju krizu”.


S engleskog preveo Damjan Rajačić



Fotografija je preuzeta sa stranice Common Dreams (Foto: floodwallstreet.net) i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve