Steve Keen
3. svibnja 2015.
Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Bliži se kraj pregovora grčke vlade s vjerovnicima, takozvanim ‘institucijama’, koji ‘moraju’ biti zaključeni do kraja lipnja. Kao podsjetnik na neke od glavnih prijepora, donosimo prijevode dvaju tekstova napisanih na početku pregovora. U prvom prilogu, australski postkejnzijanski ekonomist Steve Keen ističe razliku između ekonomskog i pravnog pristupa pregovorima: “Ako određene politike podbace, razborit će ekonomist pokušati druge”, dok “za odvjetnika mijenjanje uvjeta koje propisuje ugovor nakon što je već potpisan ne dolazi u obzir”. Keen će održati predavanje pod nazivom “Privatni dug i ekonomska stagnacija” 15. svibnja u 21h u kinu Europa u sklopu 8. Subversive festivala.
Jedna moja dopisnica na Twitteru ukazala je na jednostavnu činjenicu koja nam omogućuje da objasnimo Schäubleovu nefleksibilnost pri pregovorima s Varoufakisom: Schäuble, premda je ministar financija, doktorirao je u području prava.
Pristupa li on stoga tim pregovorima implicitno na način na koji bi to učinio odvjetnik? Jer iz odvjetničke perspektive ono što Grci žele postići kršenje je odredbi ugovora, a za odvjetnika mijenjanje uvjeta koje propisuje ugovor nakon što je već potpisan ne dolazi u obzir. Ako ne provedeš ugovoreno podići ću sudsku tužbu.
Varoufakis, naravno, pregovorima pristupa kao ekonomist. Iz njegove perspektive uvjeti koje sadržava ‘trojkin’ paket mjera predstavljaju skup ekonomskih politika koje su podbacile. A ako određene politike podbace razborit će ekonomist pokušati druge.
Je li dakle Grčka potpisala pravni dokument čijih se odredbi mora pridržavati čak i kada one imaju posljedice koje Grci nisu predvidjeli prilikom potpisivanja? Ili je pak Grčka prihvatila skup ekonomskih politika čije bi nastavljanje trebalo ovisiti o tome postižu li te politike svoje namjeravane ciljeve?
Bez sumnje je ovo drugo posrijedi. No ako Schäuble tom sporazumu pristupa kao prema pravnom ugovoru tada činjenica da se zapravo radi o skupu neuspješnih ekonomskih politika, a ne o pravno obvezujućem ugovoru, postaje nebitna. On će odbiti “ponovne pregovore o uvjetima ugovora“. Ti će pregovori biti pregovorima tek po svom imenu.
Postoji li stoga mogućnost da se grčki slučaj formulira na način koji bi odvjetnik mogao razumjeti? Svaki ugovor uključuje protuusluge koje daju ugovorne strane. U ugovoru o prodaji, primjerice, predmet prodaje je protuusluga prodavača, a novac isplaćen prodavaču je protuusluga kupca.
O kojim se dakle protuuslugama radi u ovom slučaju? Radi se o kombinaciji dviju stvari: s jedne su strane zajmovi dani Grčkoj, a s druge obveza Grka da provedu ekonomski program koji je obećavao skup ekonomskih rezultata. Glavne komponente predviđenih rezultata prikazane su u tablici. One uključuju izračun da će realni ekonomski rast započeti u 2012. i da će nezaposlenost dosegnuti maksimum od 15,3 posto u 2012. pa potom pasti na 14,6 posto do 2014. godine.
Jasno je da taj dio ugovora nije ostvaren. Grci su učinili sve što se od njih zahtijevalo – i to u tolikoj mjeri da su postali OECD-ov pokazni primjer pravilnog provođenja ekonomske reforme, kao što sam istaknuo u svojem zadnjem tekstu (“Grčka i brojne druge zemlje pokazuju da je ekonomska reforma loša za zdravlje ekonomije“). No umjesto predviđenih rezultata stopa nezaposlenosti dosegnula je 27 posto, a BDP Grčke nastavio se smanjivati tijekom protekle tri godine te je sada manji za ukupno 25 posto, nasuprot smanjenju BDP-a za manje od 10 posto koje je EU obećala u ovom ‘ugovoru’.
Stoga EU nije ispunila obećano. Obećala je ekonomski paket mjera kojem je namjera bila da prvo prouzrokuje “kratak, oštar” pad ekonomske aktivnosti, ali da potom omogući početak rasta u 2012. godini. Umjesto toga, EU je prouzrokovala najdugotrajniji ekonomski pad od doba Velike depresije.
Nisu dakle Grci bili ti koji nisu poštovali odredbe ugovora, nego EU. Grci imaju potpuno pravo zahtijevati novi ugovor.
Naravno, ne očekujem da će Schäublea uvjeriti ovaj ili bilo koji drugi argument. Svojim odvjetničkim načinom razmišljanja pristupit će sutrašnjim pregovorima. U njima će pred Syrizu biti stavljena dva izbora: ili da se povine uvjetima programa za kojeg je na izborima dobila mandat da mu stane na kraj, ili da napusti euro.
Posljedice bilo koje od tih dviju odluka mogle bi biti katastrofalne – iako je, iskreno govoreći, napuštanje eura manje opasan potez od prvog. Ako Syriza umjesto toga poklekne pod Schäubleovim pritiskom da se ‘ugovor’ treba poštovati, tada bi stranka Nezavisni Grci, manja stranka u koaliciji, lako moguće glasala protiv Syrize ako dođe do izglasavanja povjerenja vladi u grčkom parlamentu. A ako se to dogodi morali bi se sazvati novi izbori u kojima bi ljevičarska Syriza bila vrlo slaba snaga. S obzirom da narod Grčke više ne želi trpjeti mjere štednje lako je moguće da bi na tim izborima izglasali desničarsku vladu koja se protivi mjerama štednje, a koja bi uključivala i fašističku Zlatnu zoru.
U takvom bi se razvoju događaja Schäuble mogao naći u poziciji da mora cijeli proces pregovora ponavljati ispočetka, no ovoga puta s ugovornom stranom koja će uživati u kršenju dogovora. Očito mu se nije sviđalo pregovarati s ljevičarskim sveučilišnim ekonomistom koji nosi kožnu jaknu i košulju izvan hlača. Pitam se: hoće li mu se militi pregovarati s nekime tko najradije nosi vojničke čizme?
S engleskog preveo Damjan Rajačić
Fotografija je preuzeta sa stranice Sveučilišta Kingston i prilagođena formi ikone.
Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:
Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?