Grčki referendum i zadaci ljevice

Zadnji neslužbeni rezultati grčkog referenduma dobiveni na temelju 94,26% prebrojanih glasačkih listića pokazuju pobjedu opcije ‘OXI/NE’ sa 61,32% glasova. Pročitajte tekst kojeg je Stavros Mavroudeas par dana prije referenduma poslao medijima, a u kojem opisuje kako su tekle referendumske kampanje – koju je ulogu imala vanparlamentarna ljevica, a koju grčka buržoazija, u čemu je podbacila Syriza, a u čemu KKE – te poziva na mobilizaciju militantne ljevice i aktivnih snaga radničke klase kako bi se na dnevni red grčke i europske politike stavila potreba pronalaženja smjera djelovanja koji se nalazi izvan okova Europske unije, posebice kritizirajući spremnost Syrizine vlade da se nakon šestomjesečnog neuspješnog oslanjanja na strategiju pregovaranja s EU, i nakon referenduma vrati u isti modus operandi.


Syrizina vlada je u proteklih šest mjeseci, nakon izborne pobjede u siječnju 2015., započela pregovore s EU. Tijekom tih pregovora Syriza je bila suočena s tvrdoglavošću i pojačanom razinom nepopustljivosti EU i njezinih ortačkih institucija (ECB-a i MMF-a). Syriza je ubrzo prihvatila logiku i strukturu programa Trojke; odnosno Ekonomskog programa prilagodbe za Grčku, popularno poznatog pod nazivom Memorandum. Ona ga je samo pokušala modificirati, tako što će ga učiniti manje orijentiranim na ranu otplatu (primjerice, odgađanjem provedbe smanjivanja mirovina i potajnog rezanja plaća, smanjivanjem ciljeva primarnih fiskalnih viškova kako bi fiskalna politika bila što manje usmjerena na štednju). Također je zatražila da joj se omogući servisiranje duga (poništavanjem dijela duga, balansiranjem duga i ‘financijskim inžinjeringom’) te povećanje sredstava pomoći (kroz fiktivni Junckerov plan) koje bi pomoglo da se pokrene umrtvljenu grčku ekonomiju nakon 6 godina mjera štednje. U konačnici, sramežljivo je zatražila određeno obavezivanje za smanjenjem grčkog duga u budućnosti. Čim je EU dijagnosticirala ovakvo pomirljivo Syrizino raspoloženje, a budući da se cijela utakmica odvijala na njezinom terenu, započela je vršiti pritisak, tražeći dodatne koncesije. Što je Syriza više klizila prema kapitulaciji, to je više Europska unija zahtijevala. Na kraju je postalo politički neizvedivo da Syriza prihvati sve zahtjeve EU, čak i unatoč ponižavajućim kompromisima na koje je već pristala, te očitom izdajom čak i svojeg osrednjeg izbornog programa. To je dovelo do sloma pregovora i poziva Syrizine vlade na održavanje referenduma o Trojkinim zahtjevima.

Raskid pregovora između Grčke i EU bez svake je sumnje ukazao na pravu prirodu Europske unije: riječ je o provoditeljima interesa i čuvarima povlastica dominantnih europskih kapitalističkih sila. Ona nameće neoliberalne politike mjera štednje narodu Europe i slabijim europskim državama u korist profita kapitalista.

Štoviše, raskid pregovora pokazuje nerealan karakter programa Syrizine vlade koji cilja na ‘pristojan kompromis’ s EU, koji ne bi značio ‘ni sukob ni kapitulaciju’, te na ‘ostajanje u eurozoni pod svaku cijenu’. Ukoliko želite ostati u eurozoni i u EU, morat ćete kapitulirati pred zahtjevima njezinih dominantnih sila. Nema drugog načina. Stoga je čak i Syrizin prijedlog (koji obuhvaća 47 stranica), kao blaža verzija Trojkina programa mjera štednje, odbačen s gnušanjem.

Neuspjeh Syrizine strategije, kao i uzavrelo masovno nezadovoljstvo povratkom Trojkinih politika mjera štednje, primoralo je Syrizinu vladu da odbije Trojkine zahtjeve i prepusti ih javnom glasanju na referendumu. Istovremeno, vodstvo Syrize tvrdi da će u slučaju da opcija ‘NE’ pobijedi, iznova pristupiti EU i tražiti nove pregovore.

Syriza nije podbacila samo u strateškom već i u taktičkom smislu. Ostavila je netaknutom ‘strukturu duboke države’ unutar koje se i dalje nalaze poslušne sluge grčke oligarhije, štoviše – mnoge je postavila i koristila na više ključnih pozicija. Primjerice, Syriza nije preuzela kontrolu nad centralnom bankom, a prihvatila je, pa čak i namjestila nekoliko ‘ljudi iz sistema’ u upravne odbore komercijalnih banaka te drugih ključnih javnih poduzeća. Ispraznila je državnu blagajnu, glupavo plativši sve dospjele rate MMF-u i međunarodnim vjerovnicima. Stoga je EU – u bliskoj suradnji s grčkom buržoazijom – nakon raspisivanja referenduma proizvela uvjete gušenja bankarskog sektora, primoravši Syrizu da nametne vrlo stroga ograničenja na kretanje kapitala istog dana kada je ogromna masa slabo plaćenih grčkih umirovljenika (o kojima ovisi još jedan veliki dio stanovništva) primala svoje mirovine. Na ovaj je način referendum, koji je trebao biti laka pobjeda opcije koja upućuje ‘NE’ zahtjevima Trojke, pretvoren u neizvjesnu utrku.

Povrh toga je grčka buržoazija smjesta stvorila vlastiti ujedinjeni front (ostavljajući po strani međusobne političke i ekonomske razlike), mobilizirala sva raspoloživa sredstva (masovne medije, vršenje pritiska poslodavaca na radnike, itd.) i upustila se u blatantnu kampanju proizvodnje straha, predrasuda i širenja dezinformacija. Njezin je cilj izazivanje straha kod ostatka stanovništva (a osobito kod onih značajnih segmenata srednjeg sloja koji su preživjeli krizu bez da ih je ista proleterizirala) idejom da će se, ukoliko se Grčka u potpunosti ne podčini EU, otvoriti vrata samoga pakla.

Nasuprot ovakvom napadu, Syriza je vrludala tijekom kritičnog perioda, poigravajući se (između ostalog i zbog unutarnjih pritisaka) idejom da otkaže referendum i ponudi daljnje ustupke Europskoj uniji, koje je potonja – namirisavši krv – odbacila uz ponižavanje. Tek je tada Syriza započela s pripremama za kampanju ne bi li osigurala referendumsku pobjedu, no uz istovremeno uvjeravanje kako će nakon referenduma dogovor s EU zasigurno biti postignut.

Unutar preostalog političkog spektra grčke ljevice, tek su glavne snage vanparlamentarne ljevice na sebe preuzele izazov, krenuvši se energično boriti za masovno narodno ‘NE’ Europskoj uniji. Komunistička je partija, izdajući pritom sve grčke komunističke tradicije, izjavila da će u glasačku kutiju ubaciti vlastiti listić, što u praksi zapravo znači da sugerira nevažeće glasanje, te time implicitno pomaže ‘DA’ kampanji.

Nedjeljni je referendum presudna bitka. Na kocki je hoće li se nastaviti barbarsko restrukturiranje grčke ekonomije i društva po mjeri Memoranduma, ili će se pokrenuti novi smjer djelovanja.

Klasne linije po kojima se ovaj sukob vodi vrlo su jasne i on je gotovo očigledan kada se prošećete po atenskim četvrtima ili posjetite radna mjesta. U buržujskim četvrtima i na rukovodećim funkcijama prisutna je neočekivana mobilizacija čak i apolitičnih ljudi u korist referendumskog ‘DA’. S druge strane, među radničkom klasom i u njihovim stambenim četvrtima većina je jasno opredijeljena za ‘NE’. Po pitanju glasanja na referendumu u dijelovima grada u kojima živi srednja klasa, ljudi se obično dijele na bogatije i siromašnije.

Prevaga sistemskih snaga koje zagovaraju ‘DA’, neovisno hoće li Syriza ostati na vlasti, značila bi da će Grčka krenuti u smjeru naših siromašnijih balkanskih susjeda (koje je EU dodatno osiromašila), i pridružiti im se u ‘utrci prema dnu’, s ciljem postizanja što niže cijene rada i imovine – a sve ne bi li zauzvrat dobila malu nagradu od gospodara EU.

Pobjeda referendumskog ‘NE’ zapriječila bi ovakav slijed događaja. Do nje će doći jedino uz povratak masovne narodne mobilizacije kakva je postojala prije nego li je sve greškom prepušteno izbornoj pobjedi Syrizine vlade, koja se pokazala neučinkovitom. Takav će razvoj događaja također osporiti Syrizine nerealne i konzervativne pokušaje novih pregovora oko programa Memoranduma. Pobjeda opcije ‘NE’ ojačat će široko uvjerenje da EU i grčka buržoazija nisu nepobjedive, te da je drugačiji smjer – koji se nalazi izvan okova Europske unije – moguć.

Militantna ljevica i aktivne snage radničke klase imaju odgovornost da ovu bitku preuzmu u svoje ruke.


S engleskog preveo Martin Beroš


Stavros Mavroudeas je profesor političke ekonomije na odsjeku za ekonomiju Makedonskog sveučilišta u Solunu.


Karikatura koja je cirkulirala Grčkom u predreferendumsko vrijeme preuzeta je s Facebooka i prilagođena formi ikone. Tekst glasi otprilike: “Moj šef je protiv podjela u narodu. Hoće da glasam kao on.”


Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?
Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?
Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom
Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak
Apel Stathisa Kouvelakisa: Još uvijek ima vremena da se izbjegne novu grčku tragediju
Povijesni govor Alexisa Tsiprasa: Na autoritarnost i mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom


Vezani članci

  • 28. lipnja 2020. Izbori 2020: Budućnost parlamentarne političke diskusije U prvom su planu nadolazećih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj dvije najveće stranke, obje izašle iz procesa unutarnje konsolidacije oko figura svojih lidera. Ekstremna desnica, koju je HDZ proteklih godina odbacio, prijeti ostvariti povijesno dobar rezultat i trajno poremetiti dugogodišnju političku ravnotežu. Međutim, u Sabor bi mogla ući i lijevo-zelena koalicija te konačno uvesti nove političke modele i koncepte u hrvatski parlamentarizam.
  • 28. lipnja 2020. Nemiri Stonewalla "Danas je prvi dan Mjeseca ponosa, proslave Stonewallskih nemira iz 1969. godine. Ustanci trenutno izbijaju diljem zemlje. Današnji bogati bijeli gej muškarci možda se protive „nasilju“, ali povijest LBGTQ+ pokreta pokazuje da se neredi ugnjetavanih ljudi tiču oslobođenja."
  • 21. lipnja 2020. Martin Luther King znao je da nema ničega mirnog u nenasilju ako se provodi kako spada Daleko od srednjostrujaške aklamacije nenasilnog djelovanja svedenog na moralni nagovor, širenje utjecaja u postojećim institucijama i pristojne, pacifizirane prosvjede, Kingov zagovor nenasilja kao metode gnjevnog, ali staloženog suprotstavljanja sistemskom nasilju kroz kolektivnu direktnu akciju koja remeti normalno funkcioniranje društva, taktičke je prirode. Radikalna rekonstrukcija američkog društva na kakvoj je radio iziskivala je da se gnjev transformira u moć putem angažmana duljeg trajanja, umjesto da se opravdano, ali reaktivno troši u neredima.
  • 21. lipnja 2020. Voziti automobil u doba nejednakosti "Kada časopis poznatiji po recenzijama stranih superautomobila i domaćih nabrijanih vozila te uredničkoj politici koja izaziva kontroverze jedino kada napada terence (u prilog monovolumenima i automobilima) istakne priču o Oliveru, obiteljskom automobilu Jasona M. Vaughna marke Subaru, koji je prešao 418 000 kilometara, u članku pod naslovom “The Fear of Failure” („Strah od neuspjeha“), to je svakako znak da živimo u vremenima opscene nejednakosti."
  • 21. lipnja 2020. Prava definicija „privatnog vlasništva“ "Elite se pribojavaju uništenja vlastite imovine, ali još više strahuju od uništenja društvenih odnosa koji čine privatno vlasništvo mogućim. Dakle, strepe od svijeta bez policije."
  • 14. lipnja 2020. Neka vas „preispisivanje povijesti“ ne zabrinjava: upravo je to historičarski posao Rušenje spomenika britanskom robovlasniku Edwardu Colstonu u bristolsku luku dočekano je, između ostalog, reakcijama koje hine zabrinutost za historiografiju. Međutim, svako je postavljanje spomenika i politički čin, a kada je omjer komemoracije eksponenata trgovine robljem i imperijalizma naspram njihovih žrtava toliko jednostran, upravo se obaranje ovakvog spomenika ispostavlja kao predugo odgađani prilog historijskoj reevaluaciji.
  • 14. lipnja 2020. Trudeauov odgovor na rad policije i rasnu pravdu samo je prazna gesta Platitude centrističkih političara poput kanadskog premijera Justina Trudeaua i njihovo korištenje prilika za simboličku kooptaciju antirasističkih društvenih pokreta slaba su zamjena za strukturno adresiranje mehanizama i institucija koje potiču i održavaju rasizam, fenomen koji nikako nije ograničen na kontekst SAD-a.
  • 14. lipnja 2020. Rezervna armija – pandemijsko izdanje "Zbog načina na koji je američka ekonomija trenutno konfigurirana, privatna poduzeća počet će zapošljavati radnice i radnike i smanjivati rezervnu armiju tek kada im to postane profitabilno. Radnici i radnice će pak biti prepušteni na milost i nemilost tih odluka i, posljedično, na agregatnoj razini nastaviti gubiti naspram njihova suparnika, korporacija koje neovisno o ikome donose odluke o zapošljavanju."
  • 7. lipnja 2020. Rad od kuće nakon korona virusa osigurat će šefovima veću kontrolu nad radničkim životima Korist koju korporacijama donosi rad od kuće daleko nadilazi pogodnosti koje od takvog aranžmana imaju radnici i radnice. Unatoč tome što istraživanja pokazuju da ih većina jedva čeka vratiti se na tradicionalno radno mjesto, uštede koje se mogu ostvariti eksternaliziranjem nekretninskih i režijskih troškova na individualna kućanstva, uspješno provedeni eksperiment rada na daljinu tijekom pandemije i pritom zabilježeni porast učinkovitosti pružile su upravama velikih kompanija dovoljno povoda da krenu najavljivati prebacivanje na „digitalni standard“, koji radništvu predstavljaju kao povlasticu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve