Grčki referendum i zadaci ljevice

Zadnji neslužbeni rezultati grčkog referenduma dobiveni na temelju 94,26% prebrojanih glasačkih listića pokazuju pobjedu opcije ‘OXI/NE’ sa 61,32% glasova. Pročitajte tekst kojeg je Stavros Mavroudeas par dana prije referenduma poslao medijima, a u kojem opisuje kako su tekle referendumske kampanje – koju je ulogu imala vanparlamentarna ljevica, a koju grčka buržoazija, u čemu je podbacila Syriza, a u čemu KKE – te poziva na mobilizaciju militantne ljevice i aktivnih snaga radničke klase kako bi se na dnevni red grčke i europske politike stavila potreba pronalaženja smjera djelovanja koji se nalazi izvan okova Europske unije, posebice kritizirajući spremnost Syrizine vlade da se nakon šestomjesečnog neuspješnog oslanjanja na strategiju pregovaranja s EU, i nakon referenduma vrati u isti modus operandi.

Syrizina vlada je u proteklih šest mjeseci, nakon izborne pobjede u siječnju 2015., započela pregovore s EU. Tijekom tih pregovora Syriza je bila suočena s tvrdoglavošću i pojačanom razinom nepopustljivosti EU i njezinih ortačkih institucija (ECB-a i MMF-a). Syriza je ubrzo prihvatila logiku i strukturu programa Trojke; odnosno Ekonomskog programa prilagodbe za Grčku, popularno poznatog pod nazivom Memorandum. Ona ga je samo pokušala modificirati, tako što će ga učiniti manje orijentiranim na ranu otplatu (primjerice, odgađanjem provedbe smanjivanja mirovina i potajnog rezanja plaća, smanjivanjem ciljeva primarnih fiskalnih viškova kako bi fiskalna politika bila što manje usmjerena na štednju). Također je zatražila da joj se omogući servisiranje duga (poništavanjem dijela duga, balansiranjem duga i ‘financijskim inžinjeringom’) te povećanje sredstava pomoći (kroz fiktivni Junckerov plan) koje bi pomoglo da se pokrene umrtvljenu grčku ekonomiju nakon 6 godina mjera štednje. U konačnici, sramežljivo je zatražila određeno obavezivanje za smanjenjem grčkog duga u budućnosti. Čim je EU dijagnosticirala ovakvo pomirljivo Syrizino raspoloženje, a budući da se cijela utakmica odvijala na njezinom terenu, započela je vršiti pritisak, tražeći dodatne koncesije. Što je Syriza više klizila prema kapitulaciji, to je više Europska unija zahtijevala. Na kraju je postalo politički neizvedivo da Syriza prihvati sve zahtjeve EU, čak i unatoč ponižavajućim kompromisima na koje je već pristala, te očitom izdajom čak i svojeg osrednjeg izbornog programa. To je dovelo do sloma pregovora i poziva Syrizine vlade na održavanje referenduma o Trojkinim zahtjevima.

Raskid pregovora između Grčke i EU bez svake je sumnje ukazao na pravu prirodu Europske unije: riječ je o provoditeljima interesa i čuvarima povlastica dominantnih europskih kapitalističkih sila. Ona nameće neoliberalne politike mjera štednje narodu Europe i slabijim europskim državama u korist profita kapitalista.

Štoviše, raskid pregovora pokazuje nerealan karakter programa Syrizine vlade koji cilja na ‘pristojan kompromis’ s EU, koji ne bi značio ‘ni sukob ni kapitulaciju’, te na ‘ostajanje u eurozoni pod svaku cijenu’. Ukoliko želite ostati u eurozoni i u EU, morat ćete kapitulirati pred zahtjevima njezinih dominantnih sila. Nema drugog načina. Stoga je čak i Syrizin prijedlog (koji obuhvaća 47 stranica), kao blaža verzija Trojkina programa mjera štednje, odbačen s gnušanjem.

Neuspjeh Syrizine strategije, kao i uzavrelo masovno nezadovoljstvo povratkom Trojkinih politika mjera štednje, primoralo je Syrizinu vladu da odbije Trojkine zahtjeve i prepusti ih javnom glasanju na referendumu. Istovremeno, vodstvo Syrize tvrdi da će u slučaju da opcija ‘NE’ pobijedi, iznova pristupiti EU i tražiti nove pregovore.

Syriza nije podbacila samo u strateškom već i u taktičkom smislu. Ostavila je netaknutom ‘strukturu duboke države’ unutar koje se i dalje nalaze poslušne sluge grčke oligarhije, štoviše – mnoge je postavila i koristila na više ključnih pozicija. Primjerice, Syriza nije preuzela kontrolu nad centralnom bankom, a prihvatila je, pa čak i namjestila nekoliko ‘ljudi iz sistema’ u upravne odbore komercijalnih banaka te drugih ključnih javnih poduzeća. Ispraznila je državnu blagajnu, glupavo plativši sve dospjele rate MMF-u i međunarodnim vjerovnicima. Stoga je EU – u bliskoj suradnji s grčkom buržoazijom – nakon raspisivanja referenduma proizvela uvjete gušenja bankarskog sektora, primoravši Syrizu da nametne vrlo stroga ograničenja na kretanje kapitala istog dana kada je ogromna masa slabo plaćenih grčkih umirovljenika (o kojima ovisi još jedan veliki dio stanovništva) primala svoje mirovine. Na ovaj je način referendum, koji je trebao biti laka pobjeda opcije koja upućuje ‘NE’ zahtjevima Trojke, pretvoren u neizvjesnu utrku.

Povrh toga je grčka buržoazija smjesta stvorila vlastiti ujedinjeni front (ostavljajući po strani međusobne političke i ekonomske razlike), mobilizirala sva raspoloživa sredstva (masovne medije, vršenje pritiska poslodavaca na radnike, itd.) i upustila se u blatantnu kampanju proizvodnje straha, predrasuda i širenja dezinformacija. Njezin je cilj izazivanje straha kod ostatka stanovništva (a osobito kod onih značajnih segmenata srednjeg sloja koji su preživjeli krizu bez da ih je ista proleterizirala) idejom da će se, ukoliko se Grčka u potpunosti ne podčini EU, otvoriti vrata samoga pakla.

Nasuprot ovakvom napadu, Syriza je vrludala tijekom kritičnog perioda, poigravajući se (između ostalog i zbog unutarnjih pritisaka) idejom da otkaže referendum i ponudi daljnje ustupke Europskoj uniji, koje je potonja – namirisavši krv – odbacila uz ponižavanje. Tek je tada Syriza započela s pripremama za kampanju ne bi li osigurala referendumsku pobjedu, no uz istovremeno uvjeravanje kako će nakon referenduma dogovor s EU zasigurno biti postignut.

Unutar preostalog političkog spektra grčke ljevice, tek su glavne snage vanparlamentarne ljevice na sebe preuzele izazov, krenuvši se energično boriti za masovno narodno ‘NE’ Europskoj uniji. Komunistička je partija, izdajući pritom sve grčke komunističke tradicije, izjavila da će u glasačku kutiju ubaciti vlastiti listić, što u praksi zapravo znači da sugerira nevažeće glasanje, te time implicitno pomaže ‘DA’ kampanji.

Nedjeljni je referendum presudna bitka. Na kocki je hoće li se nastaviti barbarsko restrukturiranje grčke ekonomije i društva po mjeri Memoranduma, ili će se pokrenuti novi smjer djelovanja.

Klasne linije po kojima se ovaj sukob vodi vrlo su jasne i on je gotovo očigledan kada se prošećete po atenskim četvrtima ili posjetite radna mjesta. U buržujskim četvrtima i na rukovodećim funkcijama prisutna je neočekivana mobilizacija čak i apolitičnih ljudi u korist referendumskog ‘DA’. S druge strane, među radničkom klasom i u njihovim stambenim četvrtima većina je jasno opredijeljena za ‘NE’. Po pitanju glasanja na referendumu u dijelovima grada u kojima živi srednja klasa, ljudi se obično dijele na bogatije i siromašnije.

Prevaga sistemskih snaga koje zagovaraju ‘DA’, neovisno hoće li Syriza ostati na vlasti, značila bi da će Grčka krenuti u smjeru naših siromašnijih balkanskih susjeda (koje je EU dodatno osiromašila), i pridružiti im se u ‘utrci prema dnu’, s ciljem postizanja što niže cijene rada i imovine – a sve ne bi li zauzvrat dobila malu nagradu od gospodara EU.

Pobjeda referendumskog ‘NE’ zapriječila bi ovakav slijed događaja. Do nje će doći jedino uz povratak masovne narodne mobilizacije kakva je postojala prije nego li je sve greškom prepušteno izbornoj pobjedi Syrizine vlade, koja se pokazala neučinkovitom. Takav će razvoj događaja također osporiti Syrizine nerealne i konzervativne pokušaje novih pregovora oko programa Memoranduma. Pobjeda opcije ‘NE’ ojačat će široko uvjerenje da EU i grčka buržoazija nisu nepobjedive, te da je drugačiji smjer – koji se nalazi izvan okova Europske unije – moguć.

Militantna ljevica i aktivne snage radničke klase imaju odgovornost da ovu bitku preuzmu u svoje ruke.
S engleskog preveo Martin Beroš
Stavros Mavroudeas je profesor političke ekonomije na odsjeku za ekonomiju Makedonskog sveučilišta u Solunu.

Karikatura koja je cirkulirala Grčkom u predreferendumsko vrijeme preuzeta je s Facebooka i prilagođena formi ikone. Tekst glasi otprilike: “Moj šef je protiv podjela u narodu. Hoće da glasam kao on.”

Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?

Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?

Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru

Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice

Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’

Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima

Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma

Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje

Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova

Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?

Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?

Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?

Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom

Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak

Apel Stathisa Kouvelakisa: Još uvijek ima vremena da se izbjegne novu grčku tragediju

Povijesni govor Alexisa Tsiprasa: Na autoritarnost i mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve