Bilješke o obrazovanju – izvor: Njuškalo

„Stručni tim iskusnih magistara nudi Vam kvalitetnu i pouzdanu pomoć u izradi svih kategorija vaših radnji. Nudimo profesionalnu, pouzdanu i pristupačnu pomoć kod izradi vaših diplomskih, specijalističkih, te završnih radova za pravni i ekonomski studij, te ostale studije humanističkog i prirodoslovnog usmjerenja. Ako vam nije bitno samo imati gotov rad, već i da taj rad bude odlično napravljen, s povjerenjem se obratite našem timu. Preuzimamo i last minute slučajeve, a hitnost ne naplaćujemo dodatno. U izradi rada koristimo obilje literature, te izvornih znanstvenih članaka i naši su radovi puni fusnota i bilješki. Svaki rad ili prijevod kojeg odrađujemo je višestruko provjeravan od strane samog izrađivača rada ili prevoditelja a u konačnici i lektora. Princip izrade je potpuno autentičan, po narudžbi, i ne bavimo se distribuiranjem radova kakvi se mogu naći na internetu, ponajprije jer su to metodološki loši radovi, ali i zato što mentori danas koriste razne plagijat programe pa je svaki neautentičan princip tzv. štancanja rada osuđen na propast.

 

Cijelo vrijeme nastanka rada, Vi ste uključeni: šalju Vam se pojedini dijelovi, kako biste bili sigurni da rad doista i nastaje. Neka naše obrazovanje i iskustvo rade za Vas, a Vi se opustite i posvetite Vašim drugim obavezama. (…) Imamo sistem rada koji jamči izvrsnu prolaznost. Obratite nam se s povjerenjem, jer odgovaramo na sve upite 24 sata dnevno.“[1]

***

„Plagiranje je neovlašteno preuzimanje tuđih ideja, postupaka ili teksta bez odgovarajuće naznake s nakanom da se prikažu kao vlastita. Preuzimanje većine ili cijelog teksta bez odgovarajuće naznake najteži je oblik plagiranja i krađe intelektualnog vlasništva, što se ponekad opisuje kao napadno plagiranje. Poseban oblik plagiranja su i tzv. ‘kolažni radovi’, čiji su dijelovi sastavljeni od različitih znanstvenih radova. Plagirati se može i tekst sa stranoga jezika i to tako da se doslovno prevede cijeli rad, bez navođenja izvornih autora i bez njihova znanja i dopuštenja. Ponekad se autori izvornih radova i navode, ali preuzeti sadržaj nije u navodnicima, pa se stječe dojam da je tekst parafraziran iako je doslovno preuzet, a to jednako tako nije dopušteno. Citiranje literature nije dopuštenje za preuzimanje teksta, treba citirati činjenice, ideje i rezultate drugih autora u kontekstu vlastitog istraživanja i vlastitim riječima. O plagiranju se radi i onda kada se sadržaj preuzme te se tek poneke riječi zamijene istoznačnicama, upravo zato da tekst ne bi bio identičan izvorniku. I preuzimanje već objavljenih vlastitih ideja ili preuzimanje vlastitog već objavljenog teksta prikazujući ga novim i originalnim naziva se samoplagiranjem.“[2]

Korak dalje od studentskog (samo)plagiranja, kolažiranja i pogrešnog i neetičnog citiranja jest kupovina studentskih radova. Neoliberalna paradigma obrazovanja i tržišna logika obrazovnog sustava stvorili su prostor za tržište plagijata pa je trgovina ECTS bodovima proširena sivom zonom trgovine akademskih radova. O agresivnoj industriji kupovine akademskih radova, koja se posljednjih godina sve besramnije oglašava u potrazi za kupcima, u akademskoj se zajednici priča i piše, no uglavnom, samo u kontekstu sankcija i kontrole. Na pitanje kako spriječiti trgovinu diplomskih i drugih akademskih radova odgovara se (preciznijim) mehanizmima kontrole i (strožim) sankcijama. Sveučilišta najavljuju kraj plagiranju uz nove softvere pomoću kojih će se moći, i bez mentorskog (polu)budnog oka, identificirati plagijat, odnosno postotak plagiranih dijelova rada. No ni to nije dovoljno:

„Uz nabavku softvera potrebno je razviti i procedure – kako da se vrši testiranje na plagijat, te postupanje u slučaju da se utvrdi plagiranje. Sankcije koje trebaju razviti i primjenjivati visokoškolske ustanove trebale bi dovesti do iskorjenjivanja ovog problema.“[3]

Foucaultovski zatvorski prostor u kojem je „osuđenik viđen, ali sâm ne vidi,“[4] može se prevesti u akademski prostor u kojem je student/ica viđen/a, praćen/a, uhvaćen/a u prijestupu i zbog toga kažnjen/a, ali sâm/a ne vidi vlastitu odgovornost za svoje (ne)znanje i (ne)akademske postupke.[5] Čini se da birokratsko-tržišna logika i bankarski sustav obrazovanja niti ne dopuštaju drugačiji pristup. Sustav u ili o kojemu nije bitno razmišljati, nego je dovoljno prolaziti kroz gradivo (ili još češće, kroz fragmente gradiva), san(kcion)iranje štete je najbolje što može ponuditi kako bi se iskorijenila industrija plagijata. No, ta bi siva zona mogla i trebala biti poticaj za širu društvenu raspravu o obrazovnom sustavu, raspravu o sustavu (pr)ocjenjivanja znanja, odnosu između učitelja/ice i učenika/ice (profesora/ice i studenta/ice), ulozi učitelja/ice i mentora/ice u obrazovnom sustavu te odgovornosti studenta/ice. Umjesto toga, sveučilište svoj (davno narušen) kredibilitet i (zaprljan) obraz pokušava osvjetlati prijetnjama o pojačanim kontrolama i donošenjem novih pravilnika o kaznama za prijestupnike/ce, ili Ecovim rječnikom, očajnike/ce.

„Učestalost plagiranja je u porastu, razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije olakšava neovlašteno preuzimanje teksta, no istovremeno, zahvaljujući istoj tehnologiji, razvijaju se računalni programi i mrežne usluge za otkrivanje plagiranja.“[6]

Prije dvije godine riječko sveučilište najavilo je uvođenje antiplagijat-softvera kojim će se kontrolirati studentski radovi, a za kojeg će Sveučilište izdvajati 12 tisuća američkih dolara godišnje. Prorektor za informatizaciju Sveučilišta u Rijeci, prof. dr. sc. Zlatan Car tvrdi da iskustva svjetskih sveučilišta koja se služe antiplagijat-softverom pokazuju kako se, uvođenjem takvog sustava, kvaliteta studentskih radova povećala za 40 posto. Pojašnjavajući kako će studenti svoje radove provjeravati preko sustava za e-učenje Sveučilišta u Rijeci MudRi kroz koji će softver automatski raditi provjeru rada, prorektor je objasnio da ta provjera može trajati desetak minuta do tri sata, a duljina provjere ovisit će o raznim parametrima. Po završetku provjere student/ica će dobiti podatak koliko njegov/njezin rad nalikuje na već postojeći rad. Antiplagijat-softver moći će pretražiti nekoliko baza, među kojima su baza za znanstveni rad, kao i 30 milijuna internetskih stranica.[7] Sveučilištima je jednostavnije kupiti (programe za) kontrolu umjesto da preuzmu odgovornost i uhvate se u koštac s uzrokom problema plagiranja u visokoškolskom obrazovanju. Ponuda i potražnja plagijata opstaje (i raste), a tržište akademskog nepoštenja pronalazi načine da pred strašnim softverskim sudom svaki kupljeni rad bude ocijenjen kao autentičan i originalan.

Na Njuškalu, najvećoj hrvatskoj platformi za oglašavanje i pretraživanje „ostalih intelektualnih usluga“, može se pronaći na desetke oglasa koji nude pomoć u akademskom pisanju. Oglasi u kojima se nudi pomoć u izradi seminarskih, diplomskih i drugih akademskih radova (od srednjoškolskih do doktorskih) jamče autentičnost i originalnost, štiteći kupca od programa za provjeru plagijata.[8] Plagijatorsko jamstvo autentičnosti, istinitosti, izvornosti i vjerodostojnosti, paradoks je koji dodatno pervertira ideju (o) autentičnosti i izvrsnosti, na koju gotovo sve visokoškolske institucije pretendiraju. Epimenidov paradoks lažljivca prema kojemu osoba potvrđuje da je sve ono sto govori laž, u ovom se slučaju izokreće jer osoba potvrđuje da ono što piše jest istina, no i da je svjesna da će napisani rad biti potpisan imenom druge osobe – kupca – pa će samim time biti neautentičan i lažan.

Svi oglasi na Njuškalu koji nude intelektualne usluge pomoći u pisanju, uglavnom su slični – garantiraju izvorne i izvrsne radove u svim županijama, neovisno o stupnju obrazovanja. No, jedan se oglas izdvojio po svom profesionalnom pristupu u prodaji i oglašavanju svojih usluga, na tragu platforme maturski.net koja je svoje usluge pisanja i prodaje radova potpuno birokratizirala i profesionalizirala.[9] Hrvatska verzija takvog plagijatorskog udruženja je Intellecta24, koja osim oglasa na Njuškalu, ima i svoju web-stranicu na kojoj nudi svoje usluge i objašnjava proceduru njihovih korištenja.

„Situacija kada se u ispitnim rokovima nađete u stisci sa vremenom jer je pored polaganja ispita potrebno još i izraditi seminar, maturalnu radnju ili diplomski u traženom roku svima nama koji smo studirali je poznata. Ukoliko Vas muče rokovi, a imate želju ne samo predati u zadnji tren bilo što ili zakasniti s predajom, mi ćemo pisanje obaviti za Vas.

 

Mi smo mala skupina akademskih pisaca koji pružaju usluge istraživanja i visoke kvalitete studentskih radova (diplomski radovi, magistarski, seminari, završni radovi) pisanih isključivo po narudžbi. Naš tim pokriva gotovo sva područja. Nudimo izradu referata, kritičkih osvrta, seminarskih radova, eseja, završnih radova, diplomskih radova, lektoriranje i sl. U pravilu, za izradu rada je potreban samo naslov rada, a za literaturu brinemo mi.

 

U samom početku izrade, postoje dvije opcije:

 

• Ukoliko je sadržaj odobren od strane mentora, s izradom se započinje odmah.

 

• Ukoliko je definiran samo naslov rada, prethodno izrađujemo koncept, koji nosite mentoru na pregled kako bi bili sigurni da će se sam oblik i sadržaj podudarati s njegovim/njenim očekivanjima.

 

Nakon što imamo jasno definiran naslov, pristupamo traženju literature i materijala potrebnih za kvalitetan rad. U ovom koraku dobrodošle su sugestije mentora (ukoliko ih ima) o korištenju određene literature, ali ukoliko nema sugestija, to za nas ne predstavlja nikakav problem. Nakon što odradimo svoj dio posla i rad privedemo kraju ponovno vas kontaktiramo, ili po želji možemo slati dijelove rada postepeno. Eventualne preinake su uključene u cijenu, kao i ispis i uvez ukoliko želite rad primiti na adresu ili osobno preuzeti.

 

Naše radove pišu magistri stručni u širem području istraživanja (ekonomija, pravo, medicina, sigurnost na radu), sa opsežnim referencama i velikim iskustvom u području koje primarno pišu, tako da kada se javite sa svojim zahtjevom akademskog zadatka, ovisno o području iz kojega vam je potrebna pomoć, usmjeravamo vas na jednog od člana našeg tima. Dogovor se temelji na povjerljivosti, koja se apsolutno jamči svakom našem klijentu, te je dio zajamčene kvalitete poslovanja.

 

Nakon što naši pisci dovrše nacrt rada ili istraživanja koji ste naručili, isti se prosljeđuje našem uredniku za daljnju doradu i lekturu. Nakon što je završena revizija (odnosno uređenje i korektura rada), originalnost rada se konačno provjerava plagijat programom pomoću WriteCheck. Naime, u današnje digitalno vrijeme kada mentori koriste plagijat programe kao metodu provjere autentičnosti studentskih radnji, ne smije se ostaviti ni najmanjeg mjesta grešci. Ovaj sustav će također provjeriti bilo kakve pravopisne pogreške pomoću ETS tehnologije. Potrebno je imati na umu da je taj proces predviđen za naše vrhunske usluge, a ne našu osnovnu uslugu.“[10]

Htjela sam istražiti kakva je to skupina akademskih pisaca koja nema problema s pisanjem „izvrsnih radova“ za druge. Poslala sam im upit sa zamolbom da mi odgovore na nekoliko (prilično suhoparnih) pitanja (od njihove motivacije i održivosti do isplativosti takva posla). Nisu bili zainteresirani. Kao ni nekoliko drugih oglašivača kojima sam poslala isti upit.[11] No „pisci“ iz Intellecte24 ipak su bili toliko uviđavni pa su mi odgovorili sljedeće:

„Zahvaljujemo na interesu, no kolege suradnici nisu spremni sudjelovati u istraživanju. Ipak, načelno vam možemo dati nekoliko informacija. Svaki od kolega je magistar društvenih ili humanističkih znanosti, sa redovnim poslom, a pisanje i prevođenje je dodatni intelektualni rad, koji služi poboljšanju budžeta. Nitko od nas ne ulazi u način kako će kolege studenti što od realizacija upotrijebiti. Češće se radi o mentoriranju i vođenju akademskog procesa, negoli o bukvalnoj realizaciji. Nerijetko se radi i o tome da studenti nemaju predodžbu na koji način pristupiti obradi same teme, jer na fakultetima nemaju predmet metodologije pisanja, a od njih se očekuje da to znaju. Također, često nam se javljaju studenti sa zahtjevima da im se nabavi literatura i da se prevedu određeni znanstveni tekstovi, te da ih upućujemo gdje, što i kako da koriste u izradi.“

Kada pisci iz Intellecte24 kažu da se češće radi o mentoriranju i vođenju akademskog procesa, negoli o bukvalnoj realizaciji, potrebno je zauzeti nepovjerljiv (pa i pomalo ciničan) stav. U posljednjoj fazi ovog projekta i sama sam se uvjerila da je bukvalna realizacija upravo ono što podrazumijeva njihov oglas (kao i većina drugih). Studenti/ce u toj akademskoj trgovini kupuju gotove radove, ne traže pomoć u pretraživanju, prijevod literature ili mentoriranje (jer pomoć od institucionalnog mentora izostaje). Kupuju put do svoje diplome, a koju najčešće smatraju samo kartom do boljeg zaposlenja. A sigurno je i u duhu neoliberalne paradigme pozitivno da u toj trgovini razvijaju poduzetničke, ekonomske i pregovaračke vještine. Sve će im te vještine biti potrebne jednog dana na takvom tržištu rada pa će u njemu onda možda i lakše preživjeti. Pogotovo kada budu utrživali crtice iz životopisa i pregovarali o tome hoće li ih netko i preko koje poticajne mjere zaposliti. Onako vizionarski, predlažem javne radove!

 

Bilješke:

[1] Sadržaj oglasa na Njuškalu koji nudi gotove seminarske, diplomske i ostale znanstvene radove.

[2] Ksenija Baždarić, et al, „Plagiranje kao povreda znanstvene i akademske čestitosti,“ Medicina Fluminensis 45/2 (2009), 108-117. Dostupno na http://hrcak.srce.hr/38691

[3] Program mjera za prevenciju korupcije u visokom obrazovanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, Transparentnost, zakonitost i poštivanje procedura za bolje visoko obrazovanje, Mostar: Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, 2012.

[4] Michel Foucault, Nadzor i kazna: rađanje zatvora (Zagreb: Informator, 1994).

[5] Malo je primjera (proaktivnih i aktivističkih) inicijativa koje pokreću studenti/ce kad je u pitanju plagijat. Vrijedi spomenuti jednu rumunjsku inicijativu koju je pokrenula Nacionalna alijansa studentskih organizacija u Rumunjskoj sa studentima iz cijele zemlje, a koja je usvojila studiju koja osuđuje sve češću pojavu plagijata u visokom školstvu, a koja sa sobom donosi teške povrede etike i akademskog integriteta unutar rumunjskog obrazovnog sustava. Predlažu evaluaciju doktorskih škola, ponovno otvaranje rasprave o Kodeksu doktorskih studija i uvođenje periodičnog vrednovanja doktorskih koordinatora. Također, zahtijevaju oštrije kazne za plagijatore/ice, transparentnost te razvoj i provedbu institucionalnih mehanizama koji će sprječavati i suzbijati plagijat kroz obrazovne programe. Usto, predlažu besplatnu online platformu na kojoj će biti dostupni radovi prvostupnika/ca, magistara/magistrica i doktoranata/tica iz Rumunjske, kako bi se izbjeglo nezasluženo autorstvo i predaja tuđih radova (izvor). Iako je pohvalno što su inicijativu pokrenuli studenti, čak je i takva platforma tek minimalna vatrogasna mjera kojoj je cilj san(kcion)iranje štete, a ne emancipacija i reforma obrazovnog sustava.

[6] Baždarić, „Plagiranje,“ 108.

[7] Ingrid Šestan Kučić, „Antiplagijat softver: Odzvonilo prepisivanju diplomskih i doktorskih radova,“ Novi list, 25. srpnja 2014, dostupno na http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Antiplagijat-softver-Odzvonilo-prepisivanju-diplomskih-i-doktorskih-radova

[8] “Naša tvrtka je također u vlasništvu i upravljana je od strane nedavnih akademskih diplomanata iz najboljih europskih sveučilišta, koji bolje razumiju potrebe studenata, kao i trenutno stanje globalne obrazovanja. Koristimo snažan anti-plagijat softver program koji skenira sve odlazne narudžbe, prije nego što vam se pošalje rad. Konačno, nemamo tolerancije za plagiranje kod našeg osoblja, te bi bilo koji akademski suradnik koji se služi takvim pristupom, bio udaljen.” (izvor: http://intellecta24.hr/cesta-pitanja/)

[9] Njihov je sustav do te mjere profesionaliziran, birokratiziran i prilagođen tržištu da za svoje usluge nude i akcije/sniženja, a koje se razlikuju ovisno o zemlji iz koje kupac uplaćuje. Primjerice, za korisnike/ce iz Srbije u tom akcijskom periodu, cijena tri seminarska rada bit će 1000 dinara, a za korisnike/ce iz Hrvatske 75 kuna. Uz tekst akcije stoji i napomena, sitnim slovima (u maniri kapitalističkog oglašavanja proizvoda i usluga na sniženju), da se snižene cijene odnose samo na seminarske radove s popisa gotovih, ali neobjavljenih radova (osim pisanja novih, nude i kupovinu već gotovih radova).

[10] Izvor: http://intellecta24.hr/akademsko-pisanje/

[11] Jedni su htjeli provjeriti radi li se o studentskom ili novinarskom radu pa kad sam odgovorila da je riječ o novinarskom projektu koji će biti objavljen na portalu Slobodni Filozofski, nisu više odgovorili. Nisam dobila odgovor ni na ostalih šest upita.