Dom je negdje drugdje

Izostanak adekvatne socijalne potpore za ranjive skupine u društvu rezultat je oslanjanja socijalnih politika na održivost i pouzdanost struktura nuklearne obitelji koja je dominantno izgrađena prema heteronormativnom modelu. Ekonomsko nasilje koje trpe LGBTIQ+ osobe nije sustavno mišljeno u klasnim odrednicama, što samo naglašava potrebu za povezivanjem klasne i LGBTIQ+ borbe te ukazuje na važnost daljnjeg promišljanja posljedica koje iz toga proizlaze, poput nezaposlenosti i beskućništva LGBTIQ+ osoba, naročito mladih.

"Bacimo seksizam, rasizam i homofobiju u smeće" (izvor: commons.wikimedia.org).

Izostanak obiteljske i društvene podrške ostvarivanju temeljnih ljudskih potreba mlade LGBTIQ+ populacije

 

Početkom lipnja prošle godine, uoči četvrte splitske Povorke ponosa, udruga Urbana desnica pokrenula je događaj na Facebooku pod nazivom Podrži humanitarnu akciju „Prazan grad“ na kojemu su popisani caffè barovi izvan strogoga centra grada u kojima građanke_i[1] mogu popiti kavu, izbjeći Povorku i ostaviti donaciju za sanaciju štete na poplavljenim područjima u Slavoniji. Poziv na odlazak s Rive uoči Povorke ponosa kružio je i prethodnih godina društvenim mrežama:

„(…) neka uži CENTAR našeg GRADA BUDE PUST. Neka šetaju okruženi kordonima, i to je jedini način kako mogu šetati našim gradom.“

Događaju koji je organiziran u suradnji s Caritasom Splitsko-makarske nadbiskupije, odazvalo se 2 400 ljudi, od 8 000 pozvanih, odlučivši ignorirati svoje sugrađanke_e koje_i su izašle_i na ulice.

Rasprostranjenost župnih ureda diljem Hrvatske i financijske mogućnosti Katoličke crkve čine je jednom od organizacija s najvećim dosegom prema socijalno ugroženim građanima_kama koja dijeli besplatne obroke, odjeću i obuću te brine o mladim počiniteljima_cama prekršajnih i kaznenih djela kroz program rada za opće dobro, kao i o beskućnicima_ama u gradovima poput Zagreba, Rijeke i Zadra, u kojima upravlja prihvatilištima. U većini slučajeva, uz iznimke poput splitske udruge MoSt, ako je osoba u potrazi za prenoćištem ili hranom – obrok ili jedan od malobrojnih kreveta pronaći će na adresi koja pripada Crkvi ili organizaciji koja je s njom usko povezana.

No, glad, hladnoća i prirodne katastrofe poput poplava ne pogađaju samo heteroseksualne i cisrodne (netransrodne) živote. Caritasovo napuštanje centra grada, odnosno Povorke koja je njime prošla,

Odumiranjem socijalne države i odmicanjem od modela skrbi zasnovanog na konceptu odgovornosti čitavih zajednica, djeca i mladi, ali i nezaposleni, starije i nemoćne osobe, uglavnom su prepušteni užim obiteljskim mrežama podrške, a kada se i one počnu raspadati ili kolebati, dolazi do dezintegracije bilo kakvog prethodno uspostavljenog kontinuiteta protoka osnovnih egzistencijalnih resursa

još je jedan čin napuštanja LGBTIQ+ osoba, od kojih mnoge žive s povećanim rizikom od siromaštva ili već preživljavaju ispod njegova praga.

 

U zabrinjavajuće skromnom korpusu stručnih članaka te istraživanja koja se bave temom beskućništva u Hrvatskoj, ističe se da je nemoguće utvrditi pouzdan broj osoba koje žive na ulici ili u neadekvatnim stambenim uvjetima jer se samo dio njih koristi uslugama prihvatilišta, no sve je zamjetniji trend rasta broja mladih osoba bez osiguranog stalnijeg boravišta (Drčić i Mrdeža 2015). U strateškome planu za period od 2014. do 2016. godine, Ministarstvo socijalne skrbi i mladih (2013) prepoznaje, između ostalog, ranjivost djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djece u obiteljima koje ih zanemaruju i kojima prijeti rizik od gubitka roditeljske skrbi, mladih kojima prestaje smještaj u domovima socijalne skrbi te djece i mladih s poremećajima u ponašanju.

 

Odumiranjem socijalne države i odmicanjem od modela skrbi zasnovanog na konceptu odgovornosti čitavih zajednica, djeca i mladi, ali i nezaposleni, starije i nemoćne osobe, uglavnom su prepušteni užim obiteljskim mrežama podrške, a kada se i one počnu raspadati ili kolebati, dolazi do dezintegracije bilo kakvog prethodno uspostavljenog kontinuiteta protoka osnovnih egzistencijalnih resursa.

Istraživanja provedena u Kanadi (Abramovich 2012), SAD-u (Bernstein i Foster 2008) i Velikoj Britaniji (Albert Kennedy Trust 2014) pokazala su da se između 20 – 40% tamošnjih mladih beskućnika_ca identificira kao LGBTIQ+, unatoč tomu što je zabilježeno da ih je svega 5 – 10% unutar opće populacije konceptualiziralo svoje iskustvo izvan propisane matrice organizacije emocionalne, seksualne i rodne žudnje (Josephson i Wright 2000, prema Abramovich 2012). Disproporcionalna reprezentiranost LGBTIQ+ mladih na ulici ukazuje na ogromne nesrazmjere u distribuciji društvene podrške, a načini na koje je dozirana ili prikraćivana otkrivaju kako transfobno i homofobno nasilje prožima naše ideje o tome tko, kada i u kojim situacijama treba i zaslužuje podršku, ali i pogubne posljedice fokusiranja socijalnih politika na pretpostavljenu održivost i pouzdanost struktura nuklearne obitelji.

Obitelj funkcionira kao temeljni mehanizam socijalizacije roda, seksualnosti i emocionalnosti u čijem se imaginariju specifičnim oblicima raspodjele rada (reproduktivni, kućanski neplaćeni i plaćeni rad) izgrađuju i valoriziraju prihvatljivi modusi življenja. U klasno stratificiranom društvu, legislativne prakse jedan su od načina podešavanja toga mehanizma kroz razradu pitanja regulacije srodstva. Iz toga su razloga ona tijela koja se ne kreću konvencionalnim

Scena iz performansa nazvanog The Laramie Project, koja prikazuje "anđeosku akciju" blokiranja homofobnih prosvjednika (izvor: commons.wikimedia.org).
Scena iz performansa nazvanog The Laramie Project, koja prikazuje “anđeosku akciju” blokiranja homofobnih prosvjednika (izvor: commons.wikimedia.org).

izvedbenim scenarijima roda, emocionalnosti i seksualnosti, tijela koja su transrodna, rodno varijantna, interspolna, lezbijska, homoseksualna, biseksualna, koja remete propisanu dinamiku žudnje, lišena materijalnih i nematerijalnih osnova za opstanak, time što ih se nastoji (a) disciplinirati unutar obiteljskih struktura ili (b) izopćiti iz njih, kada se različitost čini toliko neobuzdanom da je odbacivanje jedini način kako se ne bi narušila krhka iluzija prirodnosti i datosti cisheteroseksualnih žudnji.

 

Discipliniranje roda, seksualnosti i emocionalnosti unutar obitelji manifestira se kontrolom ponašanja ne samo maloljetnih nego i punoljetnih osoba koje ovise o njezinoj podršci, a koje se zbog homofobije i transfobije ne mogu zaposliti ili ostati na radnome mjestu. Naime, novac kontroliraju zaposleni autoriteti (pretežno roditelji ili skrbnici) koji imaju moć pokrenuti, ali i zamrznuti određeni oblik podrške. Oduzimanje kontrole osobi nad vlastitim životom te procjene o tome što joj je potrebno i nužno, uvlači je neminovno u proces ponovne infantilizacije kojim ulazi u drugo djetinjstvo – dolazi u situaciju u kojoj je ranjiva na uskraćivanje temeljnih uvjeta za ispunjen i dostojanstven život (npr. samostalnog donošenja odluka o svome tijelu ili o odnosima koje izgrađuje) te na izolaciju iz zajednice.

Pritom je posebno ugrožena dostupnost zdravstvene skrbi trans osobama koje se odlučuju na prilagodbu tijela. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne pokriva ni troškove hormonske terapije ni kirurških zahvata, a suženost stručnog kadra, primarno koncentriranog u Zagrebu (endokrinološka i psihološka skrb te mamoplastika), iziskuje i samostalno pokrivanje putnih troškova i smještaja u drugom gradu ili čak državi (kirurški tim za operacije koje se ne obavljaju u Zagrebu nalazi se u Beogradu). Istodobno, promjena oznake roda i imena u dokumentima uvlači osobu u administrativni vrtlog nesređene papirologije, a neusklađenost oznake roda i imena u dokumentima za trans i rodno varijantne osobe često znači nasilje na državnim granicama, na šalterima, prilikom zaposlenja i u svim drugim situacijama u kojima se odvija verifikacija njihovog identiteta.

Beskućništvo i pokušaji preživljavanja na ulici LGBTIQ+ mladih izravna su posljedica izopćenja. Na Telegram.hr-u zabilježeno je iskustvo jedne trans studentice:

„(…) prestali mi slati novac. Odjednom sam bila u stanu koji nisam mogla platiti, nisam se mogla prehranjivati, nisam imala za upisninu na faksu… U početku sam se izvlačila s ušteđevinom, dok nije došlo vrijeme da se iselim iz stana jer ga nisam više mogla plaćati. Privremeno sam preselila kod cure.“

Ako su bazične potrebe poput stanovanja, prehrane, zdravstva i obrazovanja procesom komodifikacije pretvorene u tržišnu vrijednost, moguće ih je namiriti jedino u zamjenu za novac te neće biti dostupne osobama koje žive same i ovise o samo jednome izvoru prihoda, stigmatiziranim radnicama_ima te osobama koje se redovno školuju, nastoje ući u obrazovni sustav ili su netom završile školovanje.

Država sve više prepušta pitanje stambenog zbrinjavanja, prehrane, zdravstva i obrazovanja apetitima kapitala te opstojnosti i voljnosti obiteljske skrbi, zbog čega su efekti zanemarivanja i nedekonstruiranja transfobne i homofobne opresije dalekosežni i razorni – ono što često ostaje nevidljivo jest način na koji tržišna i kućanska sfera koordinirano djeluju prema istiskivanju LGBTIQ+ osoba iz sustava društvene podrške.

Ekonomski karakter razdiobe na privatno i javno, kada su u pitanju LGBTIQ+ osobe, posebno dolazi do izražaja udaljavanjem osobe od tržišta rada (nasiljem na radnome mjestu ili potpunim negiranjem zaposlenja) – dokidanjem mogućnosti valorizacije njezina rada kao jedine stvari koju je u poziciji razmijeniti za novac. Osobi tada preostaje jedino osloniti se na financijsku potporu obitelji.
Transparent na prosvjedu u San Franciscu iz 2010. godine za jednakost pri zapošljavanju (izvor: Matt Baume prema Creative Commons licenci).
Transparent na prosvjedu u San Franciscu iz 2010. godine za jednakost pri zapošljavanju (izvor: Matt Baume prema Creative Commons licenci).
Ako i taj oslonac zakaže, propadanje LGBTIQ+ osoba kroz već olabavljene potporne mreže kulminira prestankom obrazovanja, siromaštvom i beskućništvom.

 

Postupnim ukidanjem izvanrednih studija pod pritiskom zahtjeva bolonjskog procesa, dostupnost obrazovanja sve je otežanija onima koji žive od vlastita rada i kojima je rad preko studentskih ugovora time postao dominantni način stjecanja prihoda, a sitne novčane naknade ostvarene u skučenom vremenu koje nije opterećeno obaveznom prisutnošću na predavanjima, najčešće nisu dovoljne za samostalno pokrivanje svih troškova života (ubrojimo u to i otplatu školarine), zbog čega LGBTIQ+ osobama bez podrške obitelji prijeti i veći rizik odustajanja od školovanja, produbljen homofobnim i transfobnim nasiljem u školama i na fakultetima.

Nimalo drugačija nije ni situacija onih koji diplomiraju jer ni mjere aktivnog zapošljavanja mladih bez zasnivanja radnog odnosa, koje trenutno iznose 2400 kuna mjesečno, ne pokrivaju stanarinu, režije i prehranu. Istraživanje koje je provela inicijativa Za rad spremne (Repalust i Velimirović 2015) pokazalo je da se 65.7% mladih koji su zaposleni oslanja na dodatnu financijsku podršku uže obitelji (67.5%) i/ili partnera_ice (44%).

Zatvorenost sigurnijih domena rada primorava LGBTIQ+ mlade koji ostaju bez doma ili žive na samome rubu siromaštva da pronalaze različite načine snalaženja na ulici, kao i dolaska do hrane i skloništa. Istraživanja provedena u SAD-u otkrivaju kako je vjerojatnost da LGBTIQ+ mladi budu primorani ponuditi seks za sigurno prenoćište sedam puta veća u odnosu na njihove heteroseksualne i cisrodne vršnjake_inje (Dank et al. 2015), a istraživanja bilježe i znatno veću učestalost razmišljanja o samoubojstvu (73% naspram 53%) (Hyatt 2013).

Iako gotovo svatko poznaje osobu koja je (bila) izložena nekom obliku ekonomskog nasilja vezanog uz seksualnu, romantičnu i/ili rodnu različitost ili ga je iskusio na vlastitoj koži, ono se često ne promatra u klasnom kontekstu niti se podiže na razinu šireg problema koji nije rezultat slučajnosti ili niza pojedinačnih iskustava, nego izranja iz srži homofobne i transfobne opresije unutar klasnih struktura koje izgrađuju društvo

Kriminalizacija seksualnog rada, u kojem su posebno visoko reprezentirane trans žene i transfeminine osobe, onemogućava sindikalno organiziranje radnica_ka te suzbijanje nasilja u kojem nerijetko sudjeluje i sama policija. 65% trans žena, transfemininih i rodno varijantnih osoba iz 65 zemalja, ubijenih u periodu od 2008. do 2015. godine, čija su zanimanja poznata, bile su seksualne radnice (izvor: tgeu.org).

 

U Hrvatskoj dosad nisu provođena istraživanja koja bi ponudila uvid u socioekonomsku svakodnevnicu LGBTIQ+ osoba, no razgovor o beskućništvu i radništvu unutar zajednice postepeno se otvara zadnjih godinu dana.

Iako gotovo svatko poznaje osobu koja je (bila) izložena nekom obliku ekonomskog nasilja vezanog uz seksualnu, romantičnu i/ili rodnu različitost ili ga je iskusio na vlastitoj koži, ono se često ne promatra u klasnom kontekstu niti se podiže na razinu šireg problema koji nije rezultat slučajnosti ili niza pojedinačnih iskustava, nego izranja iz srži homofobne i transfobne opresije unutar klasnih struktura koje izgrađuju društvo. Moguće je tomu pronaći više razloga.

Jedan od njih je činjenica da su u povijesti sindikalnog i radničkog organiziranja LGBTIQ+ iskustva često izmicala iz vidokruga aktivističkog djelovanja ili bila potiskivana kao sekundarno i periferno pitanje koje je moguće adresirati na razini općeg oslobođenja radničke klase, bez ikakve potrebe za podešavanjem teorijske optike i oruđa kojima su se nastojali transformirati društveni odnosi.

Drugi razlog nalazi se i u usmjerenosti pojedinih struja unutar LGBTIQ+ pokreta na koncept legislativne ravnopravnosti i, u skladu s time, koncentriranju na zakonski nametnute oblike socijalnog isključivanja, poput isključivanja iz institucije braka, zbog čega je nominalna reguliranost radnih odnosa, obrazovanja, stambenih politika i

Članovi <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Lesbians_and_Gays_Support_the_Miners" target="_blank">LGSM-a</a> na eventu Britanskog filmskog instituta posvećenog filmu <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Pride_%282014_film%29" target="_blank">Pride</a> (izvor: <a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:LGSM_at_the_BFI.JPG" target="_blank">commons.wikimedia.org</a>).
Članovi LGSM-a na eventu Britanskog filmskog instituta posvećenog filmu Pride (izvor: commons.wikimedia.org).

sustava socijalne skrbi, pitanja koja su se bolno urezivala u življena iskustva, nerijetko ostajala nevidljiva. Budući da okolnosti života LGBTIQ+ osoba nisu sustavno mišljene u klasnim odrednicama jer etikete identitetskih politika nerijetko preuzimaju ulogu zamagljivanja te veze, LGBTIQ+ osobe nisu uvijek pronalazile obrise svojih iskustava u reproduciranom historijatu ideja i formi radničkog otpora.

 

Treći razlog vjerojatno leži u vremenskom raskoraku među pokretima jer LGBTIQ+ pokret doseže vrhunac tek nakon Stonewallske pobune 1969. godine, dok je u ranijim pa i kasnijim godinama, seksualna, romantična ili rodna nenormativnost bila kriminalizirana u većini zemalja (u Hrvatskoj do 1977). Kriminalizacija je bila još jedan faktor koji je otežao i odgodio kontekstualizaciju LGBTIQ+ iskustava unutar nastojanja pokreta za ekonomsku i socijalnu pravdu koji se i sam suočavao, odnosno i danas se suočava s nizom prepreka, kako u Hrvatskoj tako i izvan nje.

Oba su se pokreta borila za opstanak uslijed stalnih pokušaja njihova gušenja. No, problem leži upravo u odrednici oba, tj. u iluziji da se radi o dvama odvojenim pokretima, iako bi trebalo biti jasno da nema oslobođenja LGBTIQ+ osoba bez oslobođenja radnica_ka kao ni oslobođenja radnica_ka bez oslobođenja LGBTIQ+ osoba.

Iako se potreba za razdiranjem guste koprene, spuštene između borbe radničke klase i LGBTIQ+ borbe povremeno nazire kroz pukotine ustaljenih narativa, prodrle se niti polako vežu u artikulirane težnje, kako se postepeno razvija komunikacija među pojedincima, grupama, zajednicama, udrugama i sindikatima, kao i unutar njih. Za početak je najvažnije zahvatiti te dijaloške momente i zabilježiti iskustva koja su nam već poznata, kako bismo mogli zajedno promisliti na koji način preokrenuti strategije dosadašnjeg djelovanja i vratiti glas najranjivijim članovima_icama naših zajednica.

 

Bilješke:

[1] Ovakav način pisanja izvire iz potrebe nadvladavanja pretpostavke da postoje samo dva roda. Donja crta predstavlja kontinuum iskustava roda (građanke_i), i vizualno i semantički, u kojem se rod razumijeva dinamično, u kontekstu prelijevanja iz femininoga u maskulini dio spektra i obrnuto.

 

Izvori:

Abramovich, Ilona Alex. 2012. „No Safe Place to Go: LGBT Youth Homelessness in Canada: Reviewing the Literature.“ Canadian Journal of Family and Youth 4(1): 29-51.

Bernstein, Nell i Lisa K. Foster. 2008. Voices from the street: a survey of homeless youth by their peers. Sacramento: California Research Bureau. Dostupno na https://www.library.ca.gov/crb/08/08-004.pdf

Dank, Meredith, et al. 2015. Surviving the streets of New York: Experiences of LGBTQ youth, YMSM and YWSW engaged in survival sex. Washington DC: Urban Institute. Dostupno na http://purl.fdlp.gov/GPO/gpo44530

Drčić, Petra i Iva Mrdeža. 2015. Izvještaj: Ključni trendovi u području beskućništva u Hrvatskoj. Zagreb: CERANEO – Centar za razvoj neprofitnih organizacija. Dostupno na http://www.ceraneo.hr/wp-content/uploads/2015/12/CERANEO-PUBLIKACIJA-BESKU%C4%86NICI.pdf

Hyatt, Shahera. 2011. Struggling to survive: lesbian, gay, bisexual, transgender, and queer/questioning homeless youth on the streets of California. Sacramento: California Homeless Youth Project, et al. Dostupno na http://bibpurl.oclc.org/web/42024

Repalust, Anja i Irena Velimirović. 2015. Mladi na tržištu rada: istraživački izvještaj. Zagreb: CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje. Dostupno na http://www.cesi.hr/attach/_m/mladi_na_trzistu_rada_izvjestaj_final.pdf

The Albert Kennedy Trust. 2014. LGBT Youth Homelessness: A UK National Scoping of Cause, Prevalence, Response and Outcome. London: The Albert Kennedy Trust. Dostupno na http://www.akt.org.uk/webtop/modules/_repository/documents/AlbertKennedy_ResearchReport_FINALInteractive.pdf

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve