Penzioneri na udaru reformi

Jednu od očitijih posljedica nagle deindustrijalizacije od 1980-ih predstavlja pad broja zaposlenih i povećan broj umirovljenih osoba. Autor teksta bavi se pitanjem reformi kojima se najavljuje podizanje minimalne dobne granice za odlazak u mirovinu, predviđa njihov utjecaj na stopu nezaposlenosti te u kratkim crtama predlaže kratkoročna, ali i dugoročna rješenja kojima bi se krah mirovinskog sustava mogao izbjeći.

Prosvjedi na ulicama Pariza protiv mirovinske reforme iz 2010. godine; na transparentu piše: „Metro, posao, groblje - Ne hvala!“ (izvor: commons.wikimedia.org).

Smisao koncepta dugogodišnjeg izdvajanja doprinosa za mirovine trebao bi se očitovati u ostvarenju ekonomske i socijalne sigurnosti za stanovnike određene dobi. Do prije petnaestak godina, mirovinski sustav Republike Hrvatske bio je definiran kao javni mirovinski sustav međugeneracijske solidarnosti te financiran doprinosima zaposlenih građana kroz jedan mirovinski stup. Tadašnja neodrživost sustava temeljila se na tri paradigme: demografskoj, organizacijskoj i financijskoj. Demografski gledano, uslijed starenja stanovništva te pada stope novorođenih, počeo se urušavati balans između brojčanog odnosa radne snage i umirovljenika kao direktna posljedica depopulacije, rasta nezaposlenosti te povećanog broja korisnika mirovina. Nadalje, organizacijska problematika definira se kroz veliki broj odlazaka u prijevremenu mirovinu, neujednačen i labav kriterij dobivanja prava na invalidsku mirovinu te stvaranje širokog spektra povlaštenih mirovina. Sistematizacija prijevremenih mirovina u odnosu na radni staž i starosnu dob nepravedna je prema onima koji s ostvarenim kriterijem punog radnog staža zbog nedostatka godina nemaju pravo na prijevremenu starosnu mirovinu bez umanjenja. Financijski gledano, današnji umirovljenici zbog drugačijeg odnosa radne snage, broja umirovljenika te male stope nezaposlenosti u prošlosti, za vrijeme svojega radnog vijeka, uplaćivali su manje doprinose nego danas, odnosno današnje su mirovine pokrivene isključivo iz uplata trenutnih doprinosa. Prije trideset i šest godina, omjer zaposlenih i umirovljenih iznosio je 4:1. Danas se taj omjer gotovo izjednačio na 1,15:1.

Izdvajanja trenutno zaposlenih kroz doprinose za mirovine iznose 20% bruto plaće, ovisno o tome uplaćuju li cjelokupni iznos u prvi mirovinski stup koji se bazira na principu međugeneracijske solidarnosti ili postotni odnos 15+5%, omjer prvog i drugog mirovinskog stupa gdje drugi stup čini individualnu kapitaliziranu štednju. Postoji i treći dobrovoljni stup, također utemeljen na kapitaliziranoj štednji.

Ponovno svjedočimo sistemskoj eksploataciji najranjivijih skupina društva, narušavanju njihova zdravlja te oduzimanju prava na dostojanstvenu starost. Trenutno, uz pad broja zaposlenih i broja nezaposlenih te uz ovakav omjer zaposlenih i umirovljenih, mirovinski će sustav puknuti poput balona ne dođe li do velikog zaokreta.

Današnji mirovinski sustav, odnosno uvjeti ostvarivanja mirovine, definiran je unutar tri osnovna oblika: starosna, invalidska i obiteljska mirovina. Starosna mirovina definirana je odnosom ostvarenog radnog staža i određenog starosnog uvjeta. Invalidska mirovina temelji se na postotku radne sposobnosti radnika. Kriterij obiteljske mirovine sažet je kao ostvarivanje prava u slučaju smrti osiguranika kojeg ostvaruju djeca, supružnici, roditelji ili životni partneri.

Uz njih, postoji i skupina mirovinskih osiguranika koji ostvaruju pravo na mirovinu po posebnim kriterijima. U tu kategoriju ulaze vojni i policijski službenici, ovlaštene službene osobe pravosuđa, radnici na razminiranju, branitelji iz Domovinskog rata, saborski zastupnici, članovi Vlade, suci Ustavnog suda, bivši predsjednici Republike, članovi HAZU-a, bivši politički zatvorenici, pripadnici Narodnooslobodilačke borbe, domobrani, pripadnici bivše JNA i pripadnici HVO-a.

Prema podacima iz ožujka 2016. godine, ukupan broj umirovljenika u Hrvatskoj koji ostvaruju prosječnu mirovinu od 2.421,44 kn, iznosi 1.231.034. Od ukupnog broja umirovljenika, pravo na povlaštenu mirovinu ostvaruje 72.217 osoba. Uspoređujući s prosječnom plaćom za siječanj u iznosu od 5.646,00 kn, prosječna mirovina pokriva samo 43% prosječne neto plaće u Hrvatskoj. Važno je napomenuti i prosječnu mirovinu branitelja iz Domovinskog rata, odnosno članova njihovih obitelji. Njihova prosječna mirovina iznosi 5.084,23 kune što iznosi čak 90% prosječne hrvatske plaće te dvostruko više u odnosu na ukupnu prosječnu mirovinu svih umirovljenika. Na mjesečnoj razini, za sve umirovljenike u Hrvatskoj potrebno je izdvojiti tri milijarde i šezdeset pet milijuna kuna.

Najavom nove mirovinske reforme i produljenja roka odlaska u mirovinu, u fokus dolazi problematika i kompleksnost mirovinskog sustava, odnosa zaposlenih i nezaposlenih te posljedice koje izaziva najavljena reforma. Prema medijskim napisima i saborskim raspravama, kao najbitniji elementi mirovinske reforme stoje izjednačavanje radnog vijeka za muškarace i žene na šezdeset sedam godina, odlazak u prijevremenu mirovinu sa šezdeset i četiri godine starosti te povećavanje iznosa doprinosa kroz plaću.

Mirovinski sustav veže se direktno i uz stanje na tržištu rada. Trenutni je broj nezaposlenih u Hrvatskoj oko 260 tisuća, stopa nezaposlenosti među mladima kreće se oko 40%, a uzimajući u obzir demografsku komponentu većeg mortaliteta u odnosu na natalitet, otvaraju se pitanja na više razina. Naime, najavljenom reformom doslovno se realizira parola „s posla na groblje”. Radni vijek osoba s preko trideset godina radnog staža, ukoliko nisu otišle u prijevremenu mirovinu, dodatno će se produžiti samo kako bi još više punile kasu sustava iz koje će predviđenom reformom još manje moći koristiti, odnosno njihova štednja i izdvajanja neće biti korištena za njihove potrebe.

Zadržavanje starijih osoba na trenutnim poslovima još će više povećati stopu nezaposlenosti, pogotovo među mladima, što će posljedično dovesti do još većeg odljeva radne snage u inozemstvo te daljnjeg kolapsa mirovinskog sustava. Povećanje doprinosa dovest će do smanjenja neto iznosa plaće zbog udjela bruto iznosa ili čak do radikalnijih posljedica, poput isplata plaća „na ruke“, bez doprinosa za mirovinski staž radnika/ca. Naposljetku, ponovno svjedočimo sistemskoj eksploataciji najranjivijih skupina društva, narušavanju njihova zdravlja te oduzimanju prava na dostojanstvenu starost.

Trenutno, uz pad broja zaposlenih i broja nezaposlenih te uz ovakav omjer zaposlenih i umirovljenih, mirovinski će sustav puknuti poput balona ne dođe li do velikog zaokreta. Što činiti? Kratkoročno, problem povlaštenih mirovina definitivno se mora revidirati, a izdvajanja za povlaštene mirovine srezati ovisno o socijalnom statusu, radnoj nesposobnosti i kategoriji povlaštenosti. Ne može se dopustiti da prosječna mirovina određenih povlaštenih kasta bude približna iznosu prosječne plaće, dok velika većina umirovljenika u Hrvatskoj svojim mirovinama sve teže pokriva osnovne troškove života.

Da bi mirovinski sustav za buduće generacije bio održiv, uz promjenu demografske i socijalne politike, potrebno je otvoriti stotine tisuća novih radnih mjesta kako bi se omjer zaposlenih i umirovljenih preokrenuo u korist zaposlenih. Velik broj novozaposlenih može se jedino ostvariti u velikim gospodarskim projektima, konkretno u industrijskoj proizvodnji, za što su potrebna kapitalna državna ulaganja koja vezuju široki spektar gospodarskih grana. Na ovoj se osnovi temeljio rast ekonomije 1970-ih koja je u punoj snazi, uz element pozitivnog demografskog ciklusa, imala četiri zaposlena na jednog umirovljenika.

 

Izvori:

http://www.ijf.hr/upload/files/file/AMS/zbornik.pdf

http://net.hr/danas/hrvatska/oporba-ostro-napala-vladu-zbog-mirovinske-reforme-ovo-je-udar-na-gradane-izmjene-idu-na-ruku-samo-kapitalu/

http://www.mirovinsko.hr/UserDocsImages/publikacije/infoHZMO/2016/info.HZMO_4_2016_travanj.pdf

Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve