Feminizam, revolucija, akademija

„Inicijativa za feministički Filozofski“ prvu je tribinu, organiziranu u godini obilježavanja stogodišnjice od izbijanja Velike sovjetske revolucije, posvetila ulozi žena u Oktobarskoj revoluciji. Ova činjenica vrijedna je pažnje iz više razloga: osim podsjećanja na feminističke doprinose pobjedama radničkog pokreta, tribina je aktualizirala i pitanje zastupljenosti, ali i politizacije rodnih/ženskih tema u nastavnim kurikulima institucija visokog obrazovanja. Upravo se grupiranjem progresivnih studentskih akademskih i aktivističkih praksi oko feminističke agende, otvara prostor za raspravu o trenutnoj teorijskoj i aktivističkoj konstelaciji na feminističkoj sceni te važnosti feminizma za (antikapitalističku) ljevicu.

„Inicijativa za feministički Filozofski“, udruženje studentica i studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu, javnosti se predstavila u srpnju 2017. godine u klubu Močvara. Na predstavljanju su izlagale Marija Dejanović, Katarina Poljak i Petra Kurtović koje su rad Inicijative smjestile u kontekst studentske borbe protiv komercijalizacije javnog obrazovanja i pratećih konzervativnih programskih tendencija te feminističke (i šire društvene) borbe protiv različitih oblika opresije. Nasilje prema ženama, seksizam i objektivizacija žena te podzastupljenost feminističkih sadržaja u sveučilišnim programima, teme su koje su dominirale izlaganjima, dok je socioekonomska dimenzija navedenih problema, inače adresirana u opisu djelovanja Inicijative, spomenuta tek sporadično i to ponajviše u kontekstu komodifikacije sustava javnog obrazovanja. Poneka intervencija iz publike izlagačicama je omogućila da argumentaciju rodne opresije oblikuju unutar antikapitalističke paradigme, ali, zbog inzistiranja sudionika na „provokativnosti“ pitanja, nije se stvorio prostor za preciznije terminološko, metodološko i analitičko definiranje polazišta Inicijative.

Na prvoj tribini koja se pod nazivom „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“ održala početkom prosinca na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, organizatorice/i su argumentativni fokus stavile na historijsko-materijalističku perspektivu. O važnosti uloge proleterki i boljševikinja u izbijanju Februarske revolucije, ali i o njihovim desetljetnim naporima na organiziranju radnica prije Oktobarske revolucije, te velikom doprinosu revolucionarnoj borbi za vrijeme i nakon Oktobra govorile su Ankica Čakardić, docentica na Odsjeku za filozofiju FFZG te Andrea Anđelinić, studentica i članica Inicijative. Izlagačice su, analizirajući politike komunističke vlade adresirale problem nedovoljne ekonomske i političke subjektivacije žena u kontekstu buržoaske nuklearne obitelji, referirajući na niz progresivnih legislativnih rješenja iz područja radnog i obiteljskog zakonodavstva te reproduktivnog zdravlja žena (legalizacija pobačaja, razvod na zahtjev, osmosatno radno vrijeme, rodiljni dopust, dekriminalizacija homoseksualnosti itd.). Osvrnule su se i na poteškoće u provođenju spomenutih politika, posebno u vrijeme Staljinove vladavine kada su derogirana mnoga rješenja (primjerice, ponovno je zabranjen pobačaj i kriminalizirana homoseksualnost) te ukinuta ženska sekcija Centralnog komiteta Komunističke partije Rusije – Ženotdel. Treća govornica, sociologinja i programska koordinatorica Zagreb Pridea Mia Gonan, osvrnula se na ograničenja boljševičke politike koja je projekt emancipacije žena gradila primarno u kontekstu produktivizma, vodeći se pretpostavkom da će uključenje žena i LGBTIQ+ osoba u sferu rada dovesti do njihova oslobođenja i u tzv. privatnoj sferi unutar postojećih (još uvijek kapitalističkih) proizvodnih odnosa.

Međutim, neovisno o teorijskoj poziciji izlagačica te ulaznim točkama za promišljanje emancipatornih dosega tzv. ženskog pitanja unutar socijalističkog projekta, izlagačice su pojam roda koristile kao alat čiji analitički potencijal proizlazi iz povezanosti s konceptom klase. Tribina na kojoj se o oslobođenju žena (i svih ostalih deprivilegiranih članova/ica društva) govori kao o konstitutivnom dijelu svakog revolucionarnog nastojanja, trenutno je, s obzirom na prevladavajuću liberalno-radikalnu feminističku deskriptivnost, pravo osvježenje.

Tema Oktobarske revolucije „kontroverzna“ je i za dio akademske zajednice. Medijska prozivka voditelja/ica seminara „Filozofija Oktobarske revolucije“ Luke Bogdanića, Ankice Čakardić i Mislava Žitka s Odsjeka za filozofiju FFZG-a za „ideološko onečišćenje“ (valjda netaknutog) filozofskog polja, žalostan je dokaz sistemskog propadanja struke. Opaskama o „nefilozofičnosti“ radova V. I. Lenjina i neželjenoj “politizaciji” programa, akterice/i ovog napada pokazali su da ne razumiju ono što, očigledno, razumiju studentice/i – politično-povijesnu konkretnost svake teorije. A upravo je nedostatna politizacija akademskog djelovanja, koja (otvoreno) historizira vlastite materijalne uvjete proizvodnje, urušila kredibilitet institucionalnog znanja. Ili, da citiramo organizatorice/re tribine koji zagovaraju politizaciju svakodnevice: „naš aktivizam je akademski, naš akademizam je aktivistički“.

Usmjeravanjem fokusa na rodni aspekt Oktobarske revolucije, tribina je aktualizirala i pitanje podzastupljenosti ženskih/rodnih tema u sveučilišnim kurikulima, što je, uostalom, tema kojom će se Inicijativa detaljnije baviti na sljedećoj tribini. Osim što u Hrvatskoj ne postoje ženski/rodni studiji na institucijama visokog obrazovanja, zastupljenost feminističkih tema i analitičkih modela u službenim programima društvenih, humanističkih i umjetničkih usmjerenja je poražavajuća: kolegiji unutar kojih se spomenute teme obrađuju uglavnom su izborni, dok je zastupljenost u temeljnim kolegijima prepuštena razini pojedinih nastavnih jedinica. Jedini cjeloviti program koji trenutno postoji je modul na Akademiji likovnih umjetnosti, no i on je rezultat suradnje s Centrom za ženske studije iz Zagrebu, udrugom koja više od 20 godina jedina u Hrvatskoj provodi izvaninstitucionalni dvosemestralni ženskostudijski obrazovni program. Iako je neophodno problematizirati što institucionalizacija ženskih/rodnih studija donosi za feminističko obrazovanje, to ne mijenja činjenicu da feminističko obrazovanje predstavlja nezaobilazni dio javnog obrazovnog sustava i kao takvo treba biti javno financirano, a ne prepušteno arbitrarnom tržištu projekata.

Tribina „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“, u organizaciji feministkinja i feminista s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja je analizirala revolucionarne strategije feminističke borbe proizašle iz socijalističkog projekta, održana je pred punom dvoranom. Naime, Inicijativu treba pozdraviti jer je koherentna eksplanatorna pozicija organizatora/ica i izlagačica otvorila prostor širenju historijsko-materijalističke argumentacijske linije i na druge teme koje su u opisu njihova rada naznačene kao područje budućeg djelovanja, ali i činjenice da je tribina odaslala svojevrsni poziv visokoobrazovnim institucijama da promisli strukturne pozicije feminističke teorije i prakse. Dugoročni ciljevi nastojanja da feminizam postane dio javnoobrazovne i progresivno lijeve agende trebala bi biti gradnja strateških partnerstava u skladu sa sloganom Inicijative: „ženska borba je klasna borba, a klasna borba i ženska borba“.