Razgovor vodili: Martin Beroš, Karolina Hrga, Danijel Švraka
S engleskog transkripta preveli: Vir Lev, Martin Beroš, Karolina Hrga
S Giacomom D'Alisom, ekološkim ekonomistom, političkim ekologom i višim istraživačkim suradnikom IPE-a za 2017./18., razgovarali smo o odnosu koncepta neograničenog ekonomskog rasta i stvarnosti ograničenih planetarnih resursa, ulozi kapitalizma u globalnim klimatskim promjenama, migrantskim politikama, konceptu odrasta (degrowth) te sužavanju proizvodne sfere naspram feminističkog jačanja društvene reprodukcije. Intervju je snimljen 2016. godine na Visu, za vrijeme Zelene akademije, a D'Alisa će u utorak 12. prosinca u Zagrebu održati predavanje pod naslovom „Odrast i država“.
Svakodnevnim političkim diskursom brojnih zemalja provlači se ideja o naizgled neograničenom ekonomskom rastu. U kakvom su odnosu ekonomski rast i ograničeni planetarni resursi?
Rasprave o ekološkim granicama ekonomske ekspanzije, odnosno širenju modernog kapitalističkog sustava proizvodnje i distribucije, vode se još od 1970-ih. Može se reći da već dugo baratamo temeljnim saznanjima o ovoj problematici. No, treba imati na umu da je o tim granicama moguće raspravljati samo u odnosu na konkretan sustav proizvodnje. Dakle, ekološka ograničenja variraju s obzirom na različite načine proizvodnje. Granice o kojima trenutno raspravljamo specifične su za širenje kapitalizma.
Klimatske promjene kojima svjedočimo predstavljaju jedan od glavnih izazova za opstanak čovječanstva. U kojoj je mjeri znanstveni konsenzus o njihovu pretežno antropogenom karakteru politički kooptiran od interesnih skupina koje aktivno održavaju status quo? Postoji li pored biološkog determinizma koji stoji u pozadini ideje o kolektivnoj krivnji cjelokupne ljudske vrste prostor za relevantnu političko-ekonomsku kritiku? Doprinosi li biološki determinizam masovnoj političkoj demobilizaciji?
Danas je poprilično razvijena ideja o kapitalocenu – govorimo li o klimatskim promjenama i misiji trenutnog ekonomskog sustava, živimo u razdoblju kada ljudska vrsta, u određenom smislu, doseže svoje granice. Međutim, govorom o ljudskoj vrsti kao cjelini, reproduciramo specifičan tip političke moći i statusa. Odgovornost ne može počivati na čitavom čovječanstvu, jer čovječanstvo u konkretnim terminima ne postoji. Bilo bi korisnije politizirati diskurse
Kako bismo pronašli način da se politički suočimo s problemom klimatskih promjena, nužno je s etičkog diskursa o zajedničkoj odgovornosti prijeći na politička pitanja
koji problematiziraju kapitalističku misiju. Mi u zelenom pokretu ponekad zamišljamo sliku tonućeg čamca u kojem se svi nalazimo. No poanta je da zapravo nismo svi u istom čamcu. Dok su jedni u velikom čamcu, drugi se nalaze u vrlo malenom čamcu. Jedni su u motornom čamcu, dok su drugi bez motora. Postoje i oni kojima preostaje tek plivati. Također, neki posjeduju avion i mogu preletjeti katastrofu koja je rezultat klimatskih promjena.
Trebali bismo politizirati pitanje klimatskih promjena te jasno razlučiti tko mora preuzeti glavninu odgovornosti i promijeniti svoje djelovanje, način života, način proizvodnje itd., jer krivica ne leži na ljudskoj vrsti u cjelini. Kako bismo pronašli način da se politički suočimo s problemom klimatskih promjena, nužno je s etičkog diskursa o zajedničkoj odgovornosti prijeći na politička pitanja.
Europska javnost tek je 2015. godine postala svjesna migrantskih tokova. Koliko dugo ovaj proces traje i koji su njegovi uzroci? Pridaju li srednjostrujaški mediji dovoljno pozornosti posljedicama imperijalizma i kapitalizma, osobito kada je riječ o neprekidnim ratovima za ograničene resurse te posljedičnim ekološkim i demografskim krizama?
Migrantsko je pitanje u Europi trenutno vrlo relevantno i posvećuje mu se veliki dio pozornosti u medijima. Međutim, stvarnost je mnogo tragičnija, i za to vam mogu dati i primjer. Migracije se u Italiji praktički pretvaraju u biznis. U određenom smislu, smještaj izbjeglica je samoorganiziran i financira ga javna uprava. Pojedinci koji su se dosad bavili drukčijim poslovima, primjerice prodajom automobila, u potpunosti mijenjaju svoj poslovni model, jer za svakog imigranta/kinju kojem/oj osiguraju smještaj mogu dobiti trideset i pet eura dnevno. Pod krinkom etičke brige o migrantima, poduzeća i korporacije za smještaj tisuću migranata u nekom gradu dobivaju dnevno i po 3500 eura, što iznosi preko milijun eura godišnje. Dakle, tragedija nije ograničena isključivo na politički govor o migracijama i uzrocima migracija, već leži i u načinu na koji se svakodnevno suočavamo s ovim problemom u praksi. Iako se o migracijama konačno raspravlja u medijima i političkoj areni, tragično je kako se tome pristupa na terenu, a još je tragičnije što se smještaj izbjeglica počinje promatrati kao novi unosan posao.
Zagovornici teorije odrasta, na čelu s ekonomistom Sergeom Latoucheom, zalažu se za zaustavljanje ili smanjenje rasta u najrazvijenijim zapadnim zemljama, odnosno „ekonomiju negativnog rasta“ koja bi unutar kapitalizma trebala rezultirati ublažavanjem ekološke krize. Smatrate li da je to realistična opcija, s obzirom na interese multinacionalnih tvrtki koje operiraju unutar tržišnog sustava globalnog kapitalizma? Drugim riječima, je li ekološki prihvatljiva ekonomija ostvariva u kapitalizmu?
Za početak bih volio razjasniti tvrdnje zagovornika odrasta i naglasiti da se one ne tiču isključivo ekonomije, već i načina života ljudi. U ideološkim temeljima ekonomskog rasta stoji ideja prema kojoj potonji predstavlja jedini mogući put ka samoostvarenju i emancipaciji individue – pojedinac koji ima na umu vlastitu dobrobit i emancipaciju, u te svrhe mora mobilizirati što je moguće više resursa. Ideja odrasta dovodi u pitanje temeljnu ideju oslobođenja kroz ekonomski rast, čiji je utjecaj na zapadna industrijska društva, proizvodne sustave i ekonomski sustav u cjelini, posebice vidljiv danas, kada ekonomski rast proživljava svoju globalnu ideološku ekspanziju.
Dakle, poanta nije samo u osmišljavanju metoda pomoću kojih bi bilo moguće suziti ekonomiju – bitno je i na koji ćemo način revidirati vlastiti imaginarij, kako bismo kao individue koje su dio čovječanstva bili u stanju pronaći drukčiji smisao u našim životima. Trebali bismo prestati tražiti taj smisao u pokušaju mobilizacije što više resursa u svrhu individualnog suočavanja s tragedijom vlastita bivstvovanja. To je temeljno kreativno pitanje kojim se bavi ideja odrasta.
U ideološkim temeljima ekonomskog rasta stoji ideja prema kojoj potonji predstavlja jedini mogući put ka samoostvarenju i emancipaciji individue – pojedinac koji ima na umu vlastitu dobrobit i emancipaciju, u te svrhe mora mobilizirati što je moguće više resursa
Naravno, sve navedeno proizlazi iz kapitalističkih odnosa, koji počivaju na ekonomskom rastu. Tijekom proteklog stoljeća, u brojnim su slučajevima i socijalisti padali pod utjecaj ovog ekonomicizma i protežiranja ideje rasta, iako u današnje vrijeme i dalje nedvojbeno dominira kapitalistička varijanta naglaska na rastu.
Kao što sam već ustvrdio, potencijal prevazilaženja problema ekonomske ekspanzije u okviru zadanih ekoloških ograničenja ne leži u tome da čitava ljudska vrsta pritegne remen, već u činjenici da postoje različiti načini života te sustavi proizvodnje i potrošnje, koje treba iznova dovesti u pitanje ne bi li se promijenio društveni metabolizam pojedine regije, države ili kontinenta. U tome je srž problema.
Ne radi se o tipu rasprave u kojoj ćemo ustanoviti jasne kriterije i na njihovoj osnovi utvrditi jesu li razvijene zemlje suzile vlastitu ekonomiju, te mogu li nerazvijene zemlje povećati svoju materijalnost, odnosno društveni metabolizam. Napose, trebali bismo razotkriti ideološku pozadinu koja leži u temeljima reprezentacije ekonomskog rasta – ideju individue, konstruirane kroz liberalni imaginarij, koja ima temeljno pravo mobilizirati resurse u svrhu individualnog životnog užitka.
U tome leži osnovna preobrazba. Primjerice, ne mislim da će do promjene doći ako Italija donekle suzi svoju ekonomiju, Njemačka to učini u nešto većem omjeru, a Albanija svoju podigne na višu razinu. Trebali bismo ići u posve drugom smjeru, što podrazumijeva i drugu razinu rasprave, ali i drukčije razmišljanje o nama samima kao ljudskim bićima.
Priču o ekonomskom rastu redovito prati diskurs o nužnosti povećanja profitabilnosti. Kosi li se ova agenda s aktualnim trendovima stagnirajućih ili padajućih realnih nadnica, do kojih dolazi unatoč usporednim trendovima porasta radne produktivnosti? Kako zamišljate alternativni sustav koji bi odbacio principe neograničenog ekonomskog rasta i profitabilnosti, stopirajući pritom okolišnu devastaciju? Je li moguće preobraziti i staviti postojeće industrijske načine proizvodnje u službu interesa radnika umjesto kapitalista, a ipak očuvati okoliš?
Naravno, valjalo bi iznova osmisliti drukčiji tip proizvodnje. Ne bismo trebali dopustiti daljnje širenje kapitalističkih društvenih odnosa ako se slažemo da njihova ekspanzija ne bi smjela nastaviti obespravljivati milijune ljudi i ograničavati živote brojnih drugih bića s kojima još uvijek obitavamo na zajedničkoj planeti.
Međutim, vraćam se na već rečeno, ne radi se isključivo o tome kako iznova promisliti korporacije ili ekonomski sustav u cjelini, već i o načinu na koji iznova promišljamo o vlastitu životu. Ključno je u središte novoga imaginarija postaviti sustav društvene reprodukcije,
Ključno je u središte novoga imaginarija postaviti sustav društvene reprodukcije, a ne sustav proizvodnje. Feministkinje u Europi i diljem svijeta još se od 1960-ih bave ovim iznimno važnim pitanjem pomaka u društvu od „brige o“ prema „brizi za“
a ne sustav proizvodnje. Feministkinje u Europi i diljem svijeta još se od 1960-ih bave ovim iznimno važnim pitanjem pomaka u društvu od „brige o“ prema „brizi za“.
Dakle, vrlo je važno rekonstruirati naš odnos prema afektivnom radu i ponovno ga postaviti u središte vlastitih života, kako bismo barem djelomično marginalizirali prostor unutar tržišnog sustava koji je posvećen proizvodnji. Također, nema sumnje da je potrebno naći načina da se osigura hegemoniju skrbi reproduktivne sfere.
Ovaj je proces dodatno otežan kapitalističkom dominacijom koja u najvećoj mjeri potiskuje važnost društvene reprodukcije, ali i puno dužom poviješću patrijarhata, odnosno dominacijom ideje o raspodjeli dužnosti vezanih uz brigu oko reprodukcije života. Ovo je glavni izazov. Istovremeno se odmičemo od proizvodnje, kao iznimno kapitalističke sfere, životnog imaginarija i društvenog sustava, te okrećemo prema temeljnoj ideji „brige za“, kao potencijalu nove nade u osobnim odnosima, odnosima u zajednici te odnosima s prirodom i ekosustavom. Trebali bismo iznova razmisliti o ovim pitanjima. Naravno, uspije li nam izvesti ovaj pomak, rezultat će biti sužavanje proizvodne sfere društva, što je od iznimne važnosti jer upravo unutar nje jača, i kontinuirano raste, većina društvenih nejednakosti.
Dijelovi intervjua prikazani su u prilogu o političkoj ekologiji osme epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“, emitirane 25.11.2016. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV-u.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.
28. prosinca 2016.Kapitalizam je u konfliktu s planetom
Pitanja prirodnog okoliša najčešće se promatraju u opreci spram pitanja društvenih odnosa. Pozicija čovjeka utoliko je ambivalentna jer ga se promatra i kao prirodno i kao društveno biće. Jedna od paradigmi koja nadilazi binarnu opreku priroda-društvo politička je ekologija, koja u svoj fokus stavlja povratnu vezu između društvenih odnosa i promjena u prirodnom okruženju. S Tomislavom Tomaševićem iz zagrebačkog Instituta za političku ekologiju razgovarali smo o historiji političke ekologije i njezinim temeljnim postavkama, razvojnoj putanji političke ekologije u Hrvatskoj, kao i o praktičnoj sprezi zajedničkih dobara (commons), klimatske pravde i pokreta odrasta (degrowth).
21. prosinca 2016.Tehnooptimizam na staklenim nogama
Davna je socijalistička želja da se automatizacijom procesa proizvodnje viška vrijednosti smanji vrijeme društveno potrebnog rada. Međutim, uloga novih tehnologija u kapitalističkim procesima proizvodnje, čija su rezultanta smanjenje cijene rada i povećanje efikasnosti proizvodnje, pokazuje suprotno. Uočimo li da brojne tehnologije koje koristimo – pa i one u čije emancipatorne potencijale polažemo mnogo nada – štetno utječu po naš prirodni okoliš, potrebno je promijeniti okvir u kojemu o njima raspravljamo. O odnosu tehnologije i kapitalizma, njezinim emancipatornim potencijalima, ali i zamkama u koje nas dovodi, razgovarali smo s Tomislavom Medakom iz zagrebačkog Multimedijalnog instituta.
12. veljače 2017.Pojmovnik: Ekonomski rast
Ekonomski rast izražen rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP) često zauzima središnje mjesto političkih rasprava. No prihvaćanje tih dvaju koncepata kao središnjih mjesta političke diskusije na (polu)periferiji ignorira činjenicu da je riječ o konceptima skrojenima po mjeri razvijenih zemalja Zapada čija se ekonomija bazira na kapitalističkoj proizvodnji te koji zanemaruju onu ekonomsku aktivnost koja ne rezultira viškom vrijednosti, prije svega rad u javnom sektoru i kućanstvima. Kao doprinos diskusiji o njihovoj primjenjivosti, iz rubrike „Pojmovnik“ sedmog broja časopisa RAD. prenosimo tekst Tonija Pruga, u kojem autor analizira što zapravo jesu te kako su nastali koncepti ekonomskog rasta i BDP-a.
7. kolovoza 2016.Zelena akademija / zimski seminar
Donosimo snimku jednodnevnog seminara "New Economic Thought, Policies and Practices for Green-Left Alliances" posvećenog promišljanju novih ekonomskih alternativa kao potencijalnih prostora suradnje zelenih i lijevih političkih pokreta širom Europe. Kroz tri panela i dva predavanja više od 60 participanata raspravljalo je o eurocentrizmu, mjerama štednje i demokratizaciji javnih usluga, socijalnoj državi, bezuvjetnom temeljnom dohotku, odrastu, samoupravljanju, zajedničkim dobrima, lijevim političkim snagama na europskoj (polu)periferiji i u Južnoj Americi, pitanju rada i duga, crpljenju prirodnih resursa, epistemičkim zajednicama te civilnom društvu kao ekonomskom subjektu.
11. prosinca 2016.Ljudi bez empatije su užasno problematičan društveni činilac
Među izazovima suvremenog kapitalizma koji se nalaze na dnevnom redu evropske ljevice sve više i sve češće nalaze se i ekološka pitanja, odnosno takozvana zelena agenda. Važnu ulogu pritom igra politička ekologija, pristup usmjeren na klasnu analizu uzroka i posljedica ekoloških promjena. Uključivanjem takvog pristupa, ljevica nadograđuje registar tema kojima se bavi i svoju političku borbu proširuje na dosad zanemarivane probleme i populacije. O odnosu političke ekologije i ljevice, crveno-zelenoj privredi, socijalnoj inkluziji marginaliziranih društvenih grupa, ali i odnosu čovjeka prema drugim živim bićima razgovarali smo s Marijom Jakovljević, sociologinjom iz Beograda.
31. siječnja 2016.Imigranti su ključan element radničke klase
U razgovoru o migracijama Sandro Mezzadra sa Sveučilišta u Bologni promatra iste kao društveni pokret s posebnim naglaskom na subjektivnom stremljenju za boljim životom, razlažući kako su zapravo prodiruće silnice kapitala te koje stubokom mijenjaju uvjete života i rada na prostoru Europe. Govori i o Dublinskom protokolu – režimu azila u okvirima implementacije Schengenskog sporazuma, te o jačanju rasizma koje podcrtava potrebu za kolektivnim europskim odgovorom na spomenute probleme.
10. studenoga 2016.Kolateralne žrtve kolonijalnih politika
Humanitarna kriza nastala ulaskom velikog broja izbjeglica na teritorij EU prošle je godine otkrila inherentna proturječja „zapadne civilizacije“. Strukturna ksenofobija i kolonijalistička institucionalna agenda suočili su se sa samoorganiziranom solidarnošću formalnih i neformalnih mreža, pojedinaca, inicijativa i udruga. Danas, kada je očito da je prolazak ljudi tzv. Balkanskom rutom nužnost, postavljaju se pitanja kako stati na kraj imperijalnim politikama vladajućih elita, ali i kako poboljšati položaj izbjeglica koje se već nalaze u Europi. O ovim i drugim vezanim temama razgovarali smo s Julijom Kranjec iz zagrebačkog Centra za mirovne studije.
7. rujna 2016.Migracije kao oblik adaptivne strategije
Nasuprot aktualnim uvriježenim mitovima o „migrantskoj krizi“, migracije su temeljni i formativni element gotovo svih ljudskih društava. Ksenofobna i panična retorika prisutna u mainstream medijima služi obrani „krhkih zidina“ Tvrđave Europe i imperijalističkih politika Globalnog sjevera. Taj diskurs nužno je raskrinkati, a aktualna migracijska zbivanja sagledati u historijskom i globalno-političkom kontekstu kako bismo spoznali obim problema i radili na sustavnim rješenjima. Naš sugovornik na ovu temu bio je Drago Župarić-Iljić iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu.
1. kolovoza 2016.Nužno je uspostaviti kontrolu nad državnim institucijama
U sklopu zimskog seminara Zelene Akademije na Plitvičkim jezerima razgovarali smo s Hilary Wainwright, stručnjakinjom za demokraciju i javni sektor te članicom uredništva lijevog britanskog online magazina Red Pepper. Wainwright iznosi teze o emancipatornom potencijalu tehnologije, sindikatima i prekarnim oblicima rada, grassroots mobilizacijama, razvoju paralelne ekonomije, obrani socijalne države te feminizmu i pitanju kućanskog rada.
20. rujna 2017.Politička dimenzija reproduktivne sfere
Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socioekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
25. siječnja 2016.Prema ekonomiji brige za druge
U drugom dijelu razgovora o bezuvjetnom temeljnom dohotku sugovornice propituju kako različiti konceptualni i implementacijski okviri BTD-a adresiraju pitanja neplaćenog kućanskog rada, migrantske krize te institucionalnih ograničenja (depolitiziranog) volonterskog rada, pokušavajući utvrditi univerzalni i društveno transformativni potencijal zahtjeva za BTD-om kao ulazne točke u antiproduktivističku ekonomsku paradigmu koja bi na prvo mjesto postavila reprodukciju života: "Ako BTD zamišljamo kao mjeru kojom želimo ostvariti tranziciju u društvo koje se temelji na ekonomiji reprodukcije i brige za druge, to znači da težimo za time da dekomodifikacija rada otvori prostor za prakse solidarnosti koje su više od krpanja rupa u postojećem sustavu."
18. listopada 2016.Solidarnost u praksi
Prihvat izbjeglica na takozvanoj „balkanskoj ruti“, aktiviranoj 2015. godine, pokazala je različite strategije suočavanja s izbjegličkim valom koje su demonstrirali različiti akteri. Među njima se ističu samoorganizirane grassroots volontersko-aktivističke grupe. Nasuprot onim akterima koji su se u prihvat izbjeglica uključili po službenoj dužnosti ili tražeći strukturna rješenja za problem prihvata, takvi su kolektivi u fokus svojeg djelovanja postavili izgradnju solidarnosti na svakodnevnoj razini. O pozadini grassroots angažmana, ali i o izazovima koji pred njima stoje razgovarali smo s Aigul Hakimovom iz Protirasistične fronte brez meja.
