Borba olovkama u rožavskom „ratu za obrazovanje“

"Sledeći Abdulaha Odželana, zatvorenog vođu PKK-a sa kojim samouprava dijeli ideološke korene, institut predlaže sistem koji se zasniva na tri potporna stuba „demokratske nacije“: demokratija, ekologija i feminizam. Od svojih početaka u tajnoj nastavi kurdskog jezika pre revolucije, obrazovni sistem se razvijao u pravcu izgradnje potpuno novog kurikuluma, a sada broji preko 3000 škola samo u kantonu Džezira i uključuje univerzitete koji su otvoreni u gradovima Kamišli i Kobana."

Sat etike u učionici u Qamişlou (foto: Elise Boyle Espinosa, izvor)
Rožavin revolucionarni obrazovni sistem izgrađen je na osnovu domaćeg kurikuluma koji promoviše rodnu jednakost, ekologiju, te društvenu i kulturnu inkluzivnost.



Od početka Rožavske revolucije 2012, sirijski režim je zadržao kontrolu nad malim područjem glavnog grada Kamišlija. Simbolizirajući aktuelnu vlast i pretnju mogućeg povrata teritorija, pripadnici snaga reda sirijskog režima patroliraju tzv. Trgom bezbednosti u hrišćanskom kvartu. Na kružnom toku nadomak trga nalazi se statua predsednika Bašara El Asada, naporedo sa pozadinom na kojoj su sirijska zastava i plakati mučenika koji su poginuli boreći se za režim.
 
Na sledećem kružnom toku, u delu grada koji kontrolira Autonomna uprava Severne i Istočne Sirije (Zapadni ili Sirijski Kurdistan, odnosno samouprava Rožave), ovi simboli su zamenjeni figurom simboličkog vođe revolucije Abdulahom Odželanom, te mučenicama i mučenicima iz Jedinica narodne zaštite (Yekîneyên Parastina Gel, YPG) i Jedinica ženske samoodbrane (Yekîneyên Parastina Jin‎, YPJ).
 
Primeri poput ovih ističu kako bitka u Siriji nije samo borba za teritorijalnu kontrolu, već i borba znanja, vrednosti i ideja o tome kako bi budućnost Sirije – i šireg regiona – trebalo da izgeda. Od marta do jula 2018. sam, zajedno sa svojim kolegom istraživačem Markom Ronanom, sprovela terensko istraživanje u Rožavi, jugoistočnoj Turskoj i kurdistanskoj regiji Iraka. Istraživali smo ono što Kurdi u Rožavi nazivaju „ratom obrazovanjem“ i otkrili smo da je stvaranje novog obrazovnog sistema bilo od temeljnog značaja za širenje podrške jezgru revolucionarne ideologije – „demokratskoj naciji“.
 
Iako ovaj obrazovni sistem nije bez grešaka, otkrili smo da čini osnovu za nadu koju mladi ljudi gaje u pogledu svoje budućnosti – smatraju ga tolerantnim i inkluzivnim u pogledu svih etniciteta, religija i rodova, te obrazovanjem koje nastoji da dovede u pitanje kapitalističku eksploataciju prirode. Pokret je godinama bio uspešan i omogućio je razvoj obrazovnog sistema, ali sada se suočava sa pretnjom turske invazije u Rožavi.
 

Novi obrazovni sistem

I dok se veliki dio međunarodnog medijskog izveštavanja usredsredio na ulogu Kurda u borbi protiv Islamske države (ID), neki tvrde da je mnogo značajnija bitka ona koja se vodi „olovkama“. Institut za nauku o obrazovanju, uspostavljen kao dio revolucije, dobio je zadatak osmišljavanja novog kurikuluma koji bi odrazio širi opseg nastojanja samouprave u osporavanju kapitalističkog režima koji joj prethodi i koji je okružuje.
 
Sledeći Abdulaha Odželana, zatvorenog vođu PKK-a sa kojim samouprava dijeli ideološke korene, institut predlaže sistem koji se zasniva na tri potporna stuba „demokratske nacije“: demokratija, ekologija i feminizam. Od svojih početaka u tajnoj nastavi kurdskog jezika pre revolucije, obrazovni sistem se razvijao u pravcu izgradnje potpuno novog kurikuluma, a sada broji preko 3000 škola samo u kantonu Džezira i uključuje univerzitete koji su otvoreni u gradovima Kamišli i Kobana.
 
Mnogi koje smo intervjuisali i koji su dio ovog obrazovnog sistema, opisali su ga kao suprotnost sistemima sirijskog režima i Turske. Oni razdvajaju „stari mentalitet“ od „novog mentaliteta“ koji se zasniva na vrednostima koncepta demokratske nacije. Opisuju kako je obrazovni sistem u starom režimu bio koncipiran tako da uvećava potčinjenost državi. Stari mentalitet se zasnivao na ideologiji „jedan jezik, jedna partija, jedna ideologija“, podupirući je autoritarnim stilom podučavanja i zabranom da manjine – poput Kurda i Sirijaca – govore vlastitim jezikom, te da slave svoje jedinstvene kulture i istorije.
 
Na jugoistoku Turske ostaje isto: kurdska zastava, jezik i kulturne proslave poput Newroz (kurdska nova godina) su zabranjeni. Kako sirijski predstavnik u Odboru za obrazovanje objašnjava, oni na vlasti su u prošlosti potiskivali sirijski identitet, tvrdeći da su Sirijci „Arapi, a ne neka druga nacija, stoga moraju naučiti arapski jezik“. Mnogi Kurdi u Rožavi su prije revolucije imali osećaj da su „izgubljeni narod“, jer, kako opisuje jedan nastavnik, „bez našeg jezika i naše kulture, nemamo ništa što čini narod“.
 
Kao lek ovom osećanju, Rožavski odbor za obrazovanje je odredio kvote kojima se odražava etnička raznolikost onih koji žive u Rožavi. Sirijski predstavnik nam je opisao kako ljudi u novom sistemu pozdravljaju to da se identifikujete kao Sirijac ili Sirijka, „sada po prvi put u sirijskoj istoriji imamo sirijske predstavnike u svim organizacijama, ne samo u ovoj“.
 
Novi obrazovni sistem zaista ima za cilj da podstakne poštovanje između različitih grupa u Siriji. Nastava se drži na više jezika: kurdskom, arapskom i sirijskom. Učenice i učenici uče o vlastitim kulturama i istorijama podjednako kao i o drugim, potvrđujući na taj način sopstveni potisnuti identitet i gradeći tolerantnost prema drugima. Ove vrednosti su također ugrađene u diskusije na časovima, kroz teme koje se bave time „kako različite nacije mogu živeti zajedno“.
 
Podupirući veru kako u naučno tako i u moralno obrazovanje, ono je osmišljeno „za našu dobrobit i za dobrobit naše budućnosti u Rožavi“, kako opisuje jedan student na Rožavskom univerzitetu u Kamišliju. Učenice i učenici srednjih škola opisuju kako „mnogo uče o moralu… o tome kako da budu jedni sa drugima i o tome kako da poštuju svoje prijatelje“.
 
Studentkinje i studenti se također ohrabruju da aktivno učestvuju u obrazovanju. Govore o tome kako „formiraju jedni druge“ kroz dijalog a ne kritiku, što uključuje više holistički pristup ispitima – sa različitim vrstama procena koje odražavaju različite stilove učenja, sa naglaskom na moral a ne samo na ocene i, shodno tome, sa inkluzivnijim pristupom zahtevima za upis na univerzitet, omogućujući na taj način studiranje i onima koje je režimski univerzitet isključio.
 
Ovaj pristup se razvija i u pogledu disciplina, a očigledan je i u tome što učenici_e i nastavnici_e smatraju da je važno „formiranje jedni drugih u skladu sa našim sistemom, a ne iskorenjivanje drugih“. Učenici_e, nastavnici_e i porodice također imaju mogućnost za povratne informacije i diskusije na svim nivoima obrazovnog sistema, od izgradnje kurikuluma do nastavnih metoda.
 
Iako su postojale ozbiljne pritužbe u kojoj meri su ove mogućnosti istinske, oni_e koji se nalaze unutar novog obrazovnog sistema su ipak posvećeni_e samousavršavanju koje takav sistem podstiče.
 

Osporavanje kapitalističke dominacije nad prirodom i ženama

Ponovno prisvajanje identiteta i negovanje demokratije u rožavskom obrazovnom sistemu uključuje i razvoj poljoprivrede u regionu. U vrijeme režima, zemljoradnici u kantonu Džezira su bili prinuđeni na monokropiranje (monocropping) samo jedne kulture – pšenice. Pomažući stanovnicima Rožave da povrate vlast nad svojom zemljom, kao i istorijski zemljoradnički identitet, Rožavski univerzitet je otvorio poljoprivredni fakultet. Odbor za obrazovanje objašnjava: „Našoj organizaciji i našem društvu su potrebne [ove] specijalizacije radi poboljšanja revolucije i rešavanja društvenih problema“.
 
Shodno tome, studentkinje i studenti se uče vrednostima diverzifikacije useva i samodostatnosti, uče kako da sade „raž, pšenicu, šećernu trsku, rižu, paradajz; sve o povrću u Rožavi“, kako opisuje jedan student sa fakulteta. I dok su mnogi sa kojima smo razgovarali priznali da je ekološke inovacije ometala „ratna situacija“ – bez sumnje pogoršana činjenicom da se Rožava nalazi na naftnom polju – studentkinje i studenti su počeli učestvovati i u globalnim klimatskim štrajkovima.
 
Iako manje upadljivi od ženske borbe YPJ protiv Islamske države, pokušaji osnaživanja žena u Rožavi su prisutni i u sferi obrazovanja. Struktura i nastava obrazovnog sistema odražavaju Odželanove zapise o važnosti ženske emancipacije za inkluzivno i demokratsko društvo, što je u revolucionarnom feminizmu objedinjeno pojmom jineology (jineologija, „nauka o ženama“).
 
Odbor za obrazovanje objašnjava: „U prošlosti i uopšte u našem društvu… govorilo se kako žene nisu jednake muškarcima. Stoga naš obrazovni sistem nastoji da prekrši ova pravila i da promoviše ravnopravnost muškaraca i žena“.
 
I zaista, u skoro svakom intervjuu koji smo vodili, vodeće pozicije su bile raspodeljene između muškaraca i žena. Ovo otelovljuju i predmeti koji se predaju po nastavnom programu osnovnih škola, a na Univerzitetu Rožave nastavničko osoblje je posvećeno jineologiji.
 
Za promenu je dakako potrebno vreme, ali vidimo muškarce koji ohrabruju žene da govore u situacijama u kojima su nekoć trebale šutiti i susrećemo majke koje su zahvalne na prilici za učenje, jer su tu priliku u mladosti propustile. Verovatno je da će se ove pozitivne društvene prakse još više širiti.
 

„Sigurni smo da će naša budućnost biti svetla“

Međutim, kako navode lokalni izvori, u nedeljama nakon turske invazije na Rožavu 80 000 studentkinja i studenata je premešteno iz Sari Kanija (Ras Al Aina) i Tel Abijada, a 45 škola samo u gradu Hasaka je zatvoreno i pretvoreno u smeštaj za izbeglice koje beže od nasilja. Iako se Univerzitet Rožava nakon mesec dana zatvorenosti ponovno otvorio i otpočeo kampanju protiv turske invazije, pretnja novom obrazovnom sistemu u narednim mesecima i godinama bi mogla biti ogromna.
 
Prošle godine nam je predstavnik Instituta za nauku o obrazovanju rekao kako države oko Rožave „žele da naš sistem pretvore u svoj sistem, žele da ga unište“.
 
Pripadnici_e novog obrazovnog sistema sa kojima smo razgovarali ne dele podjednako pozitivan stav prema promenama koje je sistem doneo i, upravo pokazujući uticaj koji je ovo obrazovanje imalo na njih, nastavljaju da oblikuju šta žele za svoje društvo. „Želimo da uspemo jer vidimo sebe u ovom obrazovnom sistemu, vidimo naše društvo i kulturu u njemu“, objašnjava jedan student; „zahvaljujući obrazovanju sigurni smo da će naša budućnost biti svetla“, opisuje drugi.
 
Bila bi najveća sramota da im se sada, u regionu uništenom sukobima, oduzme mogućnost rada na demokratskoj budućnosti zamišljenoj u okviru njihovog revolucionarnog obrazovnog sistema.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 2. listopada 2021. Antikapitalistički seminar Prijavite se na Antikapitalistički seminar koji u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Slobodni Filozofski i Subversive festival – jednotjedni program političke edukacije u kojem ćemo pokušati mapirati i kritički sagledati analitičke okvire različitih oblika političkog angažmana i njihove slijepe pjege, odnosno razmotriti na koji način različite teorijsko-političke paradigme pristupaju društvenoj stvarnosti.
  • 30. rujna 2021. Skidanje slojeva "Iako termin „istraga“ možda evocira prizor detektiva, istraživačka estetika kao praksa pokazuje bliže afinitete prema kritičkoj teoriji nego prema policiji. Navođenjem pokušaja „skidanja slojeva“ realnosti kako bi se razotkrila istina, istraživačka estetika razlikuje se od formalnih pravnih procesa koji pri ustanovljavanju odgovornosti prihvaćaju tek najužu koncepciju kauzalnosti."
  • 29. rujna 2021. Nadilaženje jedinstvene porezne stope "Osim ako ih se implementira s brojnim iznimkama, poreze s fiksnom stopom u pravilu se smatra regresivnima jer najteže pogađaju najsiromašnije. Bogati možda plaćaju isti postotak, no njihovi su prihodi dovoljno visoki da to, za razliku od siromašnijih građana, ne primjećuju."
  • 28. rujna 2021. Iz duge povijesti knjigocida "U razdoblju Republike Hrvatske ideološki motiv u pozadini uništavanja i otpisivanja knjiga uvelike je bio replika praksi iz NDH. Prema nekim podacima, početkom devedesetih uništeno je 14 posto hrvatskog književnog fonda. Na meti su bili marksistički naslovi, radovi srpskih autora, ali i potpuno apolitična literatura, ako je bila pisana ćirilicom i/ili ekavicom."
  • 26. rujna 2021. Kako je Premier liga pomogla super-bogatašima da zavladaju nogometom "Jasno je da je zaustavljanje Superlige omelo daljnju komercijalizaciju nogometa. Međutim, ono što se često zaboravlja jest da je gotovo identičan proces uspio pri formiranju Premier lige 1992. godine."
  • 18. rujna 2021. Afganistanskim ženama nije potreban bijeli feminizam Femonacionalistički odnosno femoimperijalistički impulsi bijelog feminizma, isključujuće grane feminizma koja promatra ženska prava isključivo kroz bijelu zapadnu optiku, neizbježna su nijansa licemjerja koje se provlači medijskim komentarima o povratku Talibana na vlast u Afganistanu, jednako kao što su bili jedan od ključnih generatora legitimacijskih narativa netom okončane vojne okupacije SAD-a i njezinih saveznica. Ovakav pristup problemu ultrakonzervativnog patrijarhalnog odnosa Talibana prema ženama u afganistanskom društvu zatvara oči ne samo pred seksizmom i mizoginim tendencijama u zapadnim zemljama, nego i pred širim geopolitičkim kontekstom koji je bio formativan za stanje u kojem se zemlje zapadne Azije nalaze danas.
  • 10. rujna 2021. Onkraj nuklearne obitelji "Brak je konzervativna institucija, način da se klasa reproducira. On je osnova za male jedinice – obitelj, crkvu, zajednicu – za koje je Edmund Burke smatrao da su nužne za etičko društvo. Prema konzervativcima, brak liječi siromaštvo, traume iz djetinjstva i nasilje izazvano vatrenim oružjem. Međutim, osobito čeznu za tzv. tradicionalnim obiteljima, gdje je otac hranitelj, a majka domaćica. Naš porezni zakon odražava ovu težnju. Napisan je kako bi išao u prilog bogatim bračnim parovima, od kojih su većina bijeli, kao što je Dorothy Brown nedavno primijetila u knjizi The Whiteness of Wealth"
  • 5. rujna 2021. Uloga mjera štednje u nezapamćenim šumskim požarima u Grčkoj "Premještanje fokusa s lokalne situacije prema globalnim snagama primorava nas da uvidimo kako nema ničeg "uređenog" u današnjem globalnom neoliberalnom poretku. Prije negoli se krenemo boriti za opstanak naših zajednica, trebali bismo razmotriti jesu li borba za redistribuciju bogatstva i golemi pomak u prioritetima naših država zapravo nužan uvjet za to da imamo ikakvu šansu. Trebali bismo također razmotriti što nam slijedi: sve izraženije nejednakosti, borbe oko preostalih resursa, društvena i geopolitička nestabilnost."
  • 1. rujna 2021. Krik i plan "Na zemlji ukradenoj od Autohtonih naroda, dok nas nužnost i briga primoravaju da se približimo jedni drugima iz klaustrofobične topline naših podijeljenih traumatiziranih javnosti, vjerojatno je najhitniji revolucionarni prioritet izgradnja solidarnosti između zajednica koje su međusobno zavadili kapitalizam, bjelačka supremacija i naseljenički kolonijalizam. Da razjasnimo tko smo jedni drugima i što nam je zajedničko, a koje su naše različitosti, i može li se i kako to prevladati. Zadaća izgradnje povjerenja među zajednicama, naravno, nije oprečna revolucionarnom organiziranju ili nespojiva s njim; povjerenje se stvara kroz zajedničku borbu. Međutim, da bismo izvršili tu zadaću možda će biti nužno da prihvatimo najširu moguću viziju toga kako „revolucionarno organiziranje” može izgledati."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve