Borba olovkama u rožavskom „ratu za obrazovanje“

"Sledeći Abdulaha Odželana, zatvorenog vođu PKK-a sa kojim samouprava dijeli ideološke korene, institut predlaže sistem koji se zasniva na tri potporna stuba „demokratske nacije“: demokratija, ekologija i feminizam. Od svojih početaka u tajnoj nastavi kurdskog jezika pre revolucije, obrazovni sistem se razvijao u pravcu izgradnje potpuno novog kurikuluma, a sada broji preko 3000 škola samo u kantonu Džezira i uključuje univerzitete koji su otvoreni u gradovima Kamišli i Kobana."

Sat etike u učionici u Qamişlou (foto: Elise Boyle Espinosa, izvor)
Rožavin revolucionarni obrazovni sistem izgrađen je na osnovu domaćeg kurikuluma koji promoviše rodnu jednakost, ekologiju, te društvenu i kulturnu inkluzivnost.



Od početka Rožavske revolucije 2012, sirijski režim je zadržao kontrolu nad malim područjem glavnog grada Kamišlija. Simbolizirajući aktuelnu vlast i pretnju mogućeg povrata teritorija, pripadnici snaga reda sirijskog režima patroliraju tzv. Trgom bezbednosti u hrišćanskom kvartu. Na kružnom toku nadomak trga nalazi se statua predsednika Bašara El Asada, naporedo sa pozadinom na kojoj su sirijska zastava i plakati mučenika koji su poginuli boreći se za režim.
 
Na sledećem kružnom toku, u delu grada koji kontrolira Autonomna uprava Severne i Istočne Sirije (Zapadni ili Sirijski Kurdistan, odnosno samouprava Rožave), ovi simboli su zamenjeni figurom simboličkog vođe revolucije Abdulahom Odželanom, te mučenicama i mučenicima iz Jedinica narodne zaštite (Yekîneyên Parastina Gel, YPG) i Jedinica ženske samoodbrane (Yekîneyên Parastina Jin‎, YPJ).
 
Primeri poput ovih ističu kako bitka u Siriji nije samo borba za teritorijalnu kontrolu, već i borba znanja, vrednosti i ideja o tome kako bi budućnost Sirije – i šireg regiona – trebalo da izgeda. Od marta do jula 2018. sam, zajedno sa svojim kolegom istraživačem Markom Ronanom, sprovela terensko istraživanje u Rožavi, jugoistočnoj Turskoj i kurdistanskoj regiji Iraka. Istraživali smo ono što Kurdi u Rožavi nazivaju „ratom obrazovanjem“ i otkrili smo da je stvaranje novog obrazovnog sistema bilo od temeljnog značaja za širenje podrške jezgru revolucionarne ideologije – „demokratskoj naciji“.
 
Iako ovaj obrazovni sistem nije bez grešaka, otkrili smo da čini osnovu za nadu koju mladi ljudi gaje u pogledu svoje budućnosti – smatraju ga tolerantnim i inkluzivnim u pogledu svih etniciteta, religija i rodova, te obrazovanjem koje nastoji da dovede u pitanje kapitalističku eksploataciju prirode. Pokret je godinama bio uspešan i omogućio je razvoj obrazovnog sistema, ali sada se suočava sa pretnjom turske invazije u Rožavi.
 

Novi obrazovni sistem

I dok se veliki dio međunarodnog medijskog izveštavanja usredsredio na ulogu Kurda u borbi protiv Islamske države (ID), neki tvrde da je mnogo značajnija bitka ona koja se vodi „olovkama“. Institut za nauku o obrazovanju, uspostavljen kao dio revolucije, dobio je zadatak osmišljavanja novog kurikuluma koji bi odrazio širi opseg nastojanja samouprave u osporavanju kapitalističkog režima koji joj prethodi i koji je okružuje.
 
Sledeći Abdulaha Odželana, zatvorenog vođu PKK-a sa kojim samouprava dijeli ideološke korene, institut predlaže sistem koji se zasniva na tri potporna stuba „demokratske nacije“: demokratija, ekologija i feminizam. Od svojih početaka u tajnoj nastavi kurdskog jezika pre revolucije, obrazovni sistem se razvijao u pravcu izgradnje potpuno novog kurikuluma, a sada broji preko 3000 škola samo u kantonu Džezira i uključuje univerzitete koji su otvoreni u gradovima Kamišli i Kobana.
 
Mnogi koje smo intervjuisali i koji su dio ovog obrazovnog sistema, opisali su ga kao suprotnost sistemima sirijskog režima i Turske. Oni razdvajaju „stari mentalitet“ od „novog mentaliteta“ koji se zasniva na vrednostima koncepta demokratske nacije. Opisuju kako je obrazovni sistem u starom režimu bio koncipiran tako da uvećava potčinjenost državi. Stari mentalitet se zasnivao na ideologiji „jedan jezik, jedna partija, jedna ideologija“, podupirući je autoritarnim stilom podučavanja i zabranom da manjine – poput Kurda i Sirijaca – govore vlastitim jezikom, te da slave svoje jedinstvene kulture i istorije.
 
Na jugoistoku Turske ostaje isto: kurdska zastava, jezik i kulturne proslave poput Newroz (kurdska nova godina) su zabranjeni. Kako sirijski predstavnik u Odboru za obrazovanje objašnjava, oni na vlasti su u prošlosti potiskivali sirijski identitet, tvrdeći da su Sirijci „Arapi, a ne neka druga nacija, stoga moraju naučiti arapski jezik“. Mnogi Kurdi u Rožavi su prije revolucije imali osećaj da su „izgubljeni narod“, jer, kako opisuje jedan nastavnik, „bez našeg jezika i naše kulture, nemamo ništa što čini narod“.
 
Kao lek ovom osećanju, Rožavski odbor za obrazovanje je odredio kvote kojima se odražava etnička raznolikost onih koji žive u Rožavi. Sirijski predstavnik nam je opisao kako ljudi u novom sistemu pozdravljaju to da se identifikujete kao Sirijac ili Sirijka, „sada po prvi put u sirijskoj istoriji imamo sirijske predstavnike u svim organizacijama, ne samo u ovoj“.
 
Novi obrazovni sistem zaista ima za cilj da podstakne poštovanje između različitih grupa u Siriji. Nastava se drži na više jezika: kurdskom, arapskom i sirijskom. Učenice i učenici uče o vlastitim kulturama i istorijama podjednako kao i o drugim, potvrđujući na taj način sopstveni potisnuti identitet i gradeći tolerantnost prema drugima. Ove vrednosti su također ugrađene u diskusije na časovima, kroz teme koje se bave time „kako različite nacije mogu živeti zajedno“.
 
Podupirući veru kako u naučno tako i u moralno obrazovanje, ono je osmišljeno „za našu dobrobit i za dobrobit naše budućnosti u Rožavi“, kako opisuje jedan student na Rožavskom univerzitetu u Kamišliju. Učenice i učenici srednjih škola opisuju kako „mnogo uče o moralu… o tome kako da budu jedni sa drugima i o tome kako da poštuju svoje prijatelje“.
 
Studentkinje i studenti se također ohrabruju da aktivno učestvuju u obrazovanju. Govore o tome kako „formiraju jedni druge“ kroz dijalog a ne kritiku, što uključuje više holistički pristup ispitima – sa različitim vrstama procena koje odražavaju različite stilove učenja, sa naglaskom na moral a ne samo na ocene i, shodno tome, sa inkluzivnijim pristupom zahtevima za upis na univerzitet, omogućujući na taj način studiranje i onima koje je režimski univerzitet isključio.
 
Ovaj pristup se razvija i u pogledu disciplina, a očigledan je i u tome što učenici_e i nastavnici_e smatraju da je važno „formiranje jedni drugih u skladu sa našim sistemom, a ne iskorenjivanje drugih“. Učenici_e, nastavnici_e i porodice također imaju mogućnost za povratne informacije i diskusije na svim nivoima obrazovnog sistema, od izgradnje kurikuluma do nastavnih metoda.
 
Iako su postojale ozbiljne pritužbe u kojoj meri su ove mogućnosti istinske, oni_e koji se nalaze unutar novog obrazovnog sistema su ipak posvećeni_e samousavršavanju koje takav sistem podstiče.
 

Osporavanje kapitalističke dominacije nad prirodom i ženama

Ponovno prisvajanje identiteta i negovanje demokratije u rožavskom obrazovnom sistemu uključuje i razvoj poljoprivrede u regionu. U vrijeme režima, zemljoradnici u kantonu Džezira su bili prinuđeni na monokropiranje (monocropping) samo jedne kulture – pšenice. Pomažući stanovnicima Rožave da povrate vlast nad svojom zemljom, kao i istorijski zemljoradnički identitet, Rožavski univerzitet je otvorio poljoprivredni fakultet. Odbor za obrazovanje objašnjava: „Našoj organizaciji i našem društvu su potrebne [ove] specijalizacije radi poboljšanja revolucije i rešavanja društvenih problema“.
 
Shodno tome, studentkinje i studenti se uče vrednostima diverzifikacije useva i samodostatnosti, uče kako da sade „raž, pšenicu, šećernu trsku, rižu, paradajz; sve o povrću u Rožavi“, kako opisuje jedan student sa fakulteta. I dok su mnogi sa kojima smo razgovarali priznali da je ekološke inovacije ometala „ratna situacija“ – bez sumnje pogoršana činjenicom da se Rožava nalazi na naftnom polju – studentkinje i studenti su počeli učestvovati i u globalnim klimatskim štrajkovima.
 
Iako manje upadljivi od ženske borbe YPJ protiv Islamske države, pokušaji osnaživanja žena u Rožavi su prisutni i u sferi obrazovanja. Struktura i nastava obrazovnog sistema odražavaju Odželanove zapise o važnosti ženske emancipacije za inkluzivno i demokratsko društvo, što je u revolucionarnom feminizmu objedinjeno pojmom jineology (jineologija, „nauka o ženama“).
 
Odbor za obrazovanje objašnjava: „U prošlosti i uopšte u našem društvu… govorilo se kako žene nisu jednake muškarcima. Stoga naš obrazovni sistem nastoji da prekrši ova pravila i da promoviše ravnopravnost muškaraca i žena“.
 
I zaista, u skoro svakom intervjuu koji smo vodili, vodeće pozicije su bile raspodeljene između muškaraca i žena. Ovo otelovljuju i predmeti koji se predaju po nastavnom programu osnovnih škola, a na Univerzitetu Rožave nastavničko osoblje je posvećeno jineologiji.
 
Za promenu je dakako potrebno vreme, ali vidimo muškarce koji ohrabruju žene da govore u situacijama u kojima su nekoć trebale šutiti i susrećemo majke koje su zahvalne na prilici za učenje, jer su tu priliku u mladosti propustile. Verovatno je da će se ove pozitivne društvene prakse još više širiti.
 

„Sigurni smo da će naša budućnost biti svetla“

Međutim, kako navode lokalni izvori, u nedeljama nakon turske invazije na Rožavu 80 000 studentkinja i studenata je premešteno iz Sari Kanija (Ras Al Aina) i Tel Abijada, a 45 škola samo u gradu Hasaka je zatvoreno i pretvoreno u smeštaj za izbeglice koje beže od nasilja. Iako se Univerzitet Rožava nakon mesec dana zatvorenosti ponovno otvorio i otpočeo kampanju protiv turske invazije, pretnja novom obrazovnom sistemu u narednim mesecima i godinama bi mogla biti ogromna.
 
Prošle godine nam je predstavnik Instituta za nauku o obrazovanju rekao kako države oko Rožave „žele da naš sistem pretvore u svoj sistem, žele da ga unište“.
 
Pripadnici_e novog obrazovnog sistema sa kojima smo razgovarali ne dele podjednako pozitivan stav prema promenama koje je sistem doneo i, upravo pokazujući uticaj koji je ovo obrazovanje imalo na njih, nastavljaju da oblikuju šta žele za svoje društvo. „Želimo da uspemo jer vidimo sebe u ovom obrazovnom sistemu, vidimo naše društvo i kulturu u njemu“, objašnjava jedan student; „zahvaljujući obrazovanju sigurni smo da će naša budućnost biti svetla“, opisuje drugi.
 
Bila bi najveća sramota da im se sada, u regionu uništenom sukobima, oduzme mogućnost rada na demokratskoj budućnosti zamišljenoj u okviru njihovog revolucionarnog obrazovnog sistema.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 2. kolovoza 2020. Pobuna protiv laži opasnih po život Prosvjedi u Srbiji početkom srpnja bili su potaknuti nizom laži i manipulacija kojima je vlast pokušala prikriti katastrofalno upravljanje pandemijom koronavirusa. Učinivši si medvjeđu uslugu pobjedom na izborima na kojima je parlament ispražnjen od opozicije, Vučićeva ambicija da održi privid demokracije u državi kojom vlada autokratski dodatno je dovedena u pitanje uslijed žestoke represije policijskih snaga protiv heterogene mase ljudi koja je izašla na ulice da iskaže svoje nezadovoljstvo na jedini preostali način u Vučićevoj Srbiji.
  • 2. kolovoza 2020. „Zašto glumiš marksista?“ "Biti „kapital“ nije supstantivna kvaliteta. Društveni odnosi kapitalizma pretvaraju stroj u kapital, što on nikako nije sam po sebi. Primjerice, krušna peć u kooperativnoj pekari u Montreuilu nije kapital, zato što je ugrađena u kooperativne i nenadničke društvene odnose. Međutim, ista krušna peć u industrijskoj pekari postaje kapital. Ista krušna peć. Kapital na jednom mjestu, ne-kapital na drugom. Biti kapital nije supstantivno svojstvo stvari."
  • 31. srpnja 2020. Iza leđa korone: rad, kuća i vrijeme Višak vremena za dokolicu, prividno nataložen u kućanstvima tijekom pandemije korona virusa, zakriva diferencijaciju rada po klasnim, rodnim i rasnim linijama, što autorica razmatra na podlozi teorije socijalne reprodukcije. Uz intenzifikaciju kućanskog, javnog odnosno komodificiranog orodnjenog reproduktivnog rada, na pretpostavljeni stambeni prostor eksternaliziran je i dio proizvodnog rada, bez adresiranja svih njegovih materijalnih dimenzija i pojačano prekarne izvedbe, dok je istovremeno veliki broj radnica i radnika van kućanstava nastavio obavljati onaj rad koji je neophodan za svakodnevno namirivanje potreba društva.
  • 26. srpnja 2020. Liberali još uvijek misle da će utvrđivanje činjenica zaustaviti desnicu "Za današnje liberale, standardni pristup borbi protiv desnice provjera je činjenica koje iznosi. Međutim, konzervativci nisu natjecatelji u debati: vode političku borbu i usmjereni su na pobjedu. Utvrđivanje činjenica neće nas spasiti."
  • 26. srpnja 2020. Toplinski valovi globalno su sve dulji i učestaliji "Nova studija donosi „nedvosmislene indikatore“ da globalno zagrijavanje nije samo u tijeku, već da i ubrzava. Znanstvenici i znanstvenice inzistiraju kako je „vrijeme za pasivnost prošlo“."
  • 26. srpnja 2020. Službeno je – Steven Pinker priča gluposti "Kada Steven Pinker uporno tvrdi da se stanje u svijetu sve više poboljšava, dobar dio njegova argumenta temelji se na tvrdnjama o smanjenju globalnog siromaštva. Međutim, novi izvještaj UN-ova stručnjaka za temu siromaštva poništava navedeni argument, demonstrirajući kako je globalno siromaštvo ostalo gotovo nepromijenjeno tijekom posljednjih četrdeset godina."
  • 19. srpnja 2020. Kako je Heidegger postao glavni filozof ekstremne desnice? "U Njemačkoj je Heideggerova popularnost na ekstremnoj desnici povezana s načinima na koje njegova filozofija legitimizira regionalni environmentalizam, populizam i kulturni rasizam ekstremne desnice. Njegova vizija nacionalnog tubitka (Dasein), specifičnog kolektivnog bića utemeljenog na zajedničkom duhu, tradiciji i uronjenost u lokalno, pruža suvremenoj njemačkoj ekstremnoj desnici viziju bijelog identiteta koji ujedinjuje „narod“ i „elitu“ na temelju privrženosti lokalnom i „običnim ljudima“ te njegovu glorifikaciju putem rasijalizacije inferiornog kulturnog i religijskog „Drugog“."
  • 19. srpnja 2020. Izvještaj s 218. plenuma Filozofskog fakulteta + izjava za medije Na 218. plenumu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanom 13. srpnja, raspravljalo se o nepravilnostima u procesu izbora dekana FFZG-a i održavanju sjednice Senata na kojoj je valjalo odlučiti hoće li kandidatura većinski izglasanog profesora Jovanovića biti prihvaćena, o prirodi smjene dekanice Filozofskog Vesne Vlahović-Štetić i postavljanja o. d. dekana Miljenka Šimprage na čelo istog. Izglasane su tri točke (odbijanje razrješenja dekanice i postavljanja Šimprage za o. d. dekana, te umjesto njega potvrđivanje demokratski izabranog o. d. dekana Bagića), koje su usmjerene prema Senatu. Uspostavljene su radne grupe i najavljene daljnje akcije te širenje fronte.
  • 19. srpnja 2020. Ne možemo govoriti o rasizmu bez razumijevanja bjelačkosti "Bijeli životi već su bitniji od drugih, stoga proklamirati da su bitni znači pridati im dodatnu vrijednost, što nas opasno približava terenu bjelačke supremacije. To ne znači da su sve bijele osobe u zapadnim društvima materijalno dobro zbrinute ili da ne trpe oskudicu, nego da to nije posljedica činjenice da su bijeli. Crni životi i dalje su obezvrjeđeni, a kako bismo došli do željene situacije u kojoj su svi životi (uistinu) bitni, prvo oni moraju ostvariti paritet tako što će postati bitni. Ovo uistinu nije toliko teško razumjeti, osim ako to odabirete ne razumjeti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve