Šest koraka prema aboliciji obitelji

"Branite komunu kao najslobodniji način organiziranja socijalne reprodukcije. Uspostavite nove saveze sa svim vrstama bjegunaca iz obitelji, sa ženama oslobođenima iz nezadovoljavajućih ili zlostavljačkih veza, sa siromašnima i ljudima različitih boja kože koji se već dugo oslanjaju na zajedničke mreže i pomoć zajednice te otpor kako bi preživjeli, s kvir i trans osobama koje su isključene iz tradicionalnih obitelji. One koji teže povratku obitelji kao izolirane ekonomske jedinice treba smatrati kontrarevolucionarima."

Mural u vrtnom području autonomnog madridskog socijalnog centra Patio Maravillas, 3. prosinca 2011. (izvor: r2hox @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Obitelj je čamac za spašavanje onima koje je kapital napustio, ali iznevjerava i uništava daleko previše ostalih. Potrebni su nam drugačiji načini organiziranja brige i samih sebe.



1. Uspostavite prosvjednu kuhinju.
 
Masovna pobuna najbolja je početna točka za aboliciju obitelji. Okupite se s drugima u prosvjednim kampovima, na uličnim barikadama, okupacijama trgova, zauzetim tvornicama, skvotiranim zgradama ili u drugim oslobođenim zonama. Ondje kreirajte sredstva za kolektivni opstanak, proširujući pobunu. Započnite s kolektivnom prosvjednom kuhinjom, koja prehranjuje svakoga.
 
2. Proširite pobunjeničku socijalnu reprodukciju.
 
Kako se pobuna bude širila, nastavite proces abolicije obitelji produbljivanjem zajedničkih praksi uzajamne skrbi. Pobrinite se da prosvjedni kamp, pobunjeni teritorij, kolektivna farma ili odbor stambenog bloka bude u stanju pružiti dobrodošlicu i podršku brojnim novim ljudima. Formirajte samoorganizirane, zajedničke spavaonice zbog sigurnosti. Uspostavite kooperativnu brigu o djeci kako biste podržali punu uključenost roditelja. Pokrenite prakse razmjene igala i druge prakse smanjenja rizika kako bi se aktivni ovisnici o narkoticima osjećali dobrodošli. Pružajte zdravstvenu i socijalnu skrb kako biste uključili one s kroničnim mentalnim i fizičkim bolestima.
 
3. Gradite komune.
 
Kako nova komunistička proizvodnja krene u tvornicama i farmama, abolicija obitelji može se ukorijeniti u permanentnim komunama kolektivne socijalne reprodukcije. Svaka komuna mogla bi pružiti dom otprilike dvjestotinjak osoba. Prosvjedna kuhinja postaje trajna kantina u kojoj svatko može skuhati i pojesti obrok. Šator u kojem se pružala zdravstvena skrb postaje centar za svu redovnu zdravstvenu skrb. Trg na kojem se plenum okupljao postaje mjesto sastanka za demokratsku administraciju komune. Loši bubnjarski krugovi postaju mjesta na kojima ljudi snimaju glazbu ili stvaraju umjestnost. Prostori za pružanje skrbi o djeci postaju dječje jaslice u kojima djeca tijekom više godina zajedno uče i odrastaju. Privatne spavaonice i dalje su na raspolaganju onima koji žele uspostaviti intimne jedinice nalik obiteljima ili živjeti s vlastitom djecom, no svakodnevica se uglavnom odvija u zajedničkim kolektivnim prostorima. Starim, atomiziranim domovima predviđenima za jednu obitelj i ovisnima o neprestanoj uporabi automobila i individualnoj potrošnji došao je kraj. Na ovoj osnovi čovječanstvo može kolektivno adresirati pitanje klimatskih promjena.
 
4. Borite se protiv povratka obitelji.
 
Branite komunu kao najslobodniji način organiziranja socijalne reprodukcije. Uspostavite nove saveze sa svim vrstama bjegunaca iz obitelji, sa ženama oslobođenima iz nezadovoljavajućih ili zlostavljačkih veza, sa siromašnima i ljudima različitih boja kože koji se već dugo oslanjaju na zajedničke mreže i pomoć zajednice te otpor kako bi preživjeli, s kvir i trans osobama koje su isključene iz tradicionalnih obitelji. One koji teže povratku obitelji kao izolirane ekonomske jedinice treba smatrati kontrarevolucionarima.
 
5. Odgajajte djecu komune.
 
Ponudite djeci bolji svijet kroz komunu. Kao susjed ili prijatelj, u svijetu u kojem nuklearna obitelj više ne raspolaže dječjim životima, na svakome je da kreativno i kolektivno intervenira u zlostavljačke roditeljske odnose. Kroz komunu se roditelj ili dijete koji nisu ovisni o obitelji mogu izuzeti iz problematične dinamike onda kada ista ne funkcionira, znajući da će se za svakoga netko pobrinuti. Nitko više nije nasilno vezan jedan uz drugog. Novi oblici rodne slobode i ljudskog razvoja do kojih nije moguće doći u ograničenim, krnjim oblicima nuklearne obitelji postaju mogući. Ako ste dosegli ovaj korak, uspjeli ste ukinuti obitelj. Oslobodili ste kvir ljubav i feminističku brigu kako biste uspostavili temelj za ljudski razvoj.
 
6. Proširite prilike za odabrani način preživljavanja.
 
Ne dođe li do globalne komunizacijske pobune, napravite najbolje što možete s nesavršenim opcijama koje su vam na raspolaganju. Pokušajte uspostaviti vlastito kolektivno stanovanje ili roditeljske aranžmane kada se čine održivima. Borite se protiv bijelih supremacističkih država koje podržavaju obiteljsko nasilje. Podupirite samoaktivnost i borbe siromašnih kvir i trans osoba za preživljavanje. Branite grupno stanovanje, privremena konaćišta i urbana svratišta od policijskog uznemiravanja. Uključite se u projekte koji osiguravaju osnovne potrebe ljudi neovisno o afinitetu i formi obitelji. Priključite se pokretima siromašnih za proširenje i transformaciju netržišnih stambenih prostora, socijalnih beneficija, univerzalne zdravstvene skrbi i besplatnog obrazovanja. Podržavajte one koji su isključeni iz tradicionalnih obitelji u odgajanju djece, brizi za starije, i zaštiti najmilijih. Pronađite jedni druge, brinite jedni za druge i volite jedni druge.




M. E. O’Brien je roditeljica, spisateljica i učiteljica iz Brooklyna. Trenutno djeluje s NYC Trans Oral History Projectom, i pomaže u pokretanju novog kvir komunističkog časopisa Pinko.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve