Zatvorski kolonijalizam

"Suvremena ulaganja Ujedinjenog Kraljevstva u deportacijsku infrastrukturu replika su povijesnih praksi deportacije antikolonijalnih disidenata i agitatora, koje je britanski kolonijalni režim izbacio iz Lagosa zbog dovođenja u pitanje imperijalne vladavine u metropoli. Primjerice, predsjednik Nigerijskog sindikata željezničara, Michael Imoudu, deportiran je iz Lagosa u svoj rodni grad u Beninu 1941. godine, i označen kao “potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti” zbog svoga radničkog organiziranja. Britanci već dugo koriste prakse deportacije i zatvaranja kako bi kontrolirali kretanje i politički otpor nigerijskih kolonijalnih i postkolonijalnih subjekata."

"Nigerian Prisons Service", prijašnji naziv institucije koja je bila zadužena za zatvorski sustav u Nigeriji, 29. ožujka 2016. (izvor: commons.wikimedia.org)
O pokušajima Ujedinjenog Kraljevstva da financira izgradnju ogromnih zatvorskih ustanova u nekadašnjim kolonijama, kamo želi deportirati neregistrirane migrante.



Kirikiri, zatvor s maksimalnim osiguranjem u Lagosu u Nigeriji izgrađen je tijekom kolonijalne ere. Danas je na lošem glasu kao prenatrpana instuticija u kojoj je utamničeno više od 5000 ljudi, dok je izvorno bilo predviđeno da prima osam stotina. Istraga koja je 2017. godine provedena nad postrojenjem otkrila je dokaze o “izvansudskim smaknućima, mučenjima, neprihvatljivoj prenatrpanosti i neadekvatnim temeljnim uvjetima.” Prema nedavno preimenovanoj Nigerian Correctional Service (Nigerijskim zatvorskim uslugama), više od dvije trećine zatvorenih ljudi u zemlji, uključujući mnoge koje se drži u Kiri Kiriju, još uvijek nisu osuđeni za ikakav zločin i tek čekaju suđenje.
 
U ožujku 2018. godine, tadašnji ministar vanjskih poslova Boris Johnson (današnji premijer) najavio je da će Ujedinjeno Kraljevstvo uložiti 700 000 funti u izgradnju novog proširenja Kiri Kirija s dodatnih 112 kreveta. Međutim, nedavni zahtjev za slobodom informacija upućen britanskom ministarstvu vanjskih poslova otkriva da je “Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo kako neće nastaviti s predloženim projektom izgradnje”, navodeći “izazove povezane s dizajnom i troškom”.
 
Proširenje zatvora Kiri Kiri drugi je projekt zatvorske gradnje u nekadašnjim britanskim kolonijama koji je otkazan nedavnih godina. Britanske su vlasti 2015. najavile planove da se izgradi poveći zatvor u Jamajki, koji je trebao držati 1500 ljudi. Britanska je vlada u svrhu izgradnje zatvora ponudila Jamajki 25 milijuna funti u sklopu paketa pomoći u iznosu od 300 milijuna funti. Jamajčanska je vlada u konačnici odbila paket pomoći, a time i izgradnju novog mega-zatvora.
 
Oba su zatvorska projekta bila namijenjena facilitaciji i proširenju kapaciteta Ujedinjenog Kraljevstva da deportira utamničene jamajčanske i nigerijske strane državljane – od kojih mnogi cijeloga života žive u UK. Sukladno sporazumima o zatvorskim transferima s Ujedinjenim Kraljevstvom, zatvoreni strani državljani podložni su deportaciji i može ih se primorati da odsluže ostatak svojih zatvorskih kazni u zatvorskim postrojenjima svojih “zemalja podrijetla”. Međutim, vlada Ujedinjenog Kraljevstva suočila se s teškoćama u primjenjivanju ovih sporazuma u Jamajci i Nigeriji, jer je stanje u njihovim zatvorima takvo da ne udovoljava minimalnim standardima Ujedinjenih naroda te su ih promatrači provođenja ljudskih prava označili kao nepodesne zbog ekstremne prenatrpanosti – a u slučaju Nigerije, zbog izvansudskih smaknuća.
 
Tope, britansko-nigerijska organizatorica zajednice iz Londona primjećuje da će “ako grade zatvor za deportirane osobe, morati deportirati ljude”. Pritom dodaje: “[Nigerijske] zajednice već su pod teškom paskom policije i kriminalizirane [u Ujedinjenom Kraljevstvu]. Izgradnja infrastrukture kako bi se deportiralo ljude u nigerijske zatvore samo će pospješiti takvo stanje.” Tope je zgrožena dokazima da “[britanska] vlada i dalje pokušava pronaći načine da kazni i utamniči ljude iz Nigerije [desetljećima nakon kraja kolonijalne ere]. Ovo je zaprepašćujuće.”
 
Iako su planovi izgradnje deportacijske i zatvorske infrastrukture u nekadašnjim britanskim kolonijama odbijeni, sama činjenica da su bili predloženi odraz je kontinuiranog britanskog ulaganja u zatvorski kolonijalizam. Suvremena ulaganja Ujedinjenog Kraljevstva u deportacijsku infrastrukturu replika su povijesnih praksi deportacije antikolonijalnih disidenata i agitatora, koje je britanski kolonijalni režim izbacio iz Lagosa zbog dovođenja u pitanje imperijalne vladavine u metropoli. Primjerice, predsjednik Nigerijskog sindikata željezničara, Michael Imoudu, deportiran je iz Lagosa u svoj rodni grad u Beninu 1941. godine, i označen kao “potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti” zbog svoga radničkog organiziranja. Britanci već dugo koriste prakse deportacije i zatvaranja kako bi kontrolirali kretanje i politički otpor nigerijskih kolonijalnih i postkolonijalnih subjekata.
 
Istraživač Connor Woodman napominje da su britanske kolonije godinama služile kao laboratoriji za proizvodnju britanskih policijskih i zatvorskih taktika. Primjerice, postojeći Kiri Kiri zatvor u Nigeriji izgrađen je tijekom britanske kolonijalne vladavine. Britanci su također izgradili barem tri od sedam jamajčanskih zatvora za odrasle. Suvremeni dehumanizirajući i prenatrpani uvjeti u ovim zatvorima odražavaju nasilne britanske zatvorske prakse u sklopu kojih su inicijalno i građeni.
 
Primjerice, suvremene nigerijske zakone koji predviđaju kriminalizaciju homoseksualnosti, kao i smrtnu kaznu, prvotno su donijele britanske kolonijalne uprave. Danas je Nigerijce moguće osuditi na odsluženje zatvorske kazne u prenatrpanim kolonijalnim postrojenjima pod kolonijalnim zakonima, te podrediti nasilnom kolonijalnom kažnjavanju. Međutim, imigracijski režim Ujedinjenog Kraljevstva ne preuzima obvezu i odgovornost prema ljudima koji bježe od ove kontinuirane kolonijalne nepravde. Umjesto toga, britanska vlada ulaže u njihovu deportaciju iz teritorijalnog centra imperije.
 
Pokušaji Ujedinjenog Kraljevstva da (re)investira u deportacijsku infrastrukturu koja je namijenjena zatvaranju imigranata iz nekadašnjih kolonija dokaz je da ne planira poduzeti nešto u pogledu kontinuiranog izmještanja ljudi u aktualnoj postkolonijalnoj eri. Naprotiv, prijedlozi izgradnje ovih zatvora dokaz su reinvestiranja britanskog imperija u mehanizme deportacije, kolonijalno nasilje i rasnu čistoću.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 2. listopada 2021. Antikapitalistički seminar Prijavite se na Antikapitalistički seminar koji u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Slobodni Filozofski i Subversive festival – jednotjedni program političke edukacije u kojem ćemo pokušati mapirati i kritički sagledati analitičke okvire različitih oblika političkog angažmana i njihove slijepe pjege, odnosno razmotriti na koji način različite teorijsko-političke paradigme pristupaju društvenoj stvarnosti.
  • 30. rujna 2021. Skidanje slojeva "Iako termin „istraga“ možda evocira prizor detektiva, istraživačka estetika kao praksa pokazuje bliže afinitete prema kritičkoj teoriji nego prema policiji. Navođenjem pokušaja „skidanja slojeva“ realnosti kako bi se razotkrila istina, istraživačka estetika razlikuje se od formalnih pravnih procesa koji pri ustanovljavanju odgovornosti prihvaćaju tek najužu koncepciju kauzalnosti."
  • 29. rujna 2021. Nadilaženje jedinstvene porezne stope "Osim ako ih se implementira s brojnim iznimkama, poreze s fiksnom stopom u pravilu se smatra regresivnima jer najteže pogađaju najsiromašnije. Bogati možda plaćaju isti postotak, no njihovi su prihodi dovoljno visoki da to, za razliku od siromašnijih građana, ne primjećuju."
  • 28. rujna 2021. Iz duge povijesti knjigocida "U razdoblju Republike Hrvatske ideološki motiv u pozadini uništavanja i otpisivanja knjiga uvelike je bio replika praksi iz NDH. Prema nekim podacima, početkom devedesetih uništeno je 14 posto hrvatskog književnog fonda. Na meti su bili marksistički naslovi, radovi srpskih autora, ali i potpuno apolitična literatura, ako je bila pisana ćirilicom i/ili ekavicom."
  • 26. rujna 2021. Kako je Premier liga pomogla super-bogatašima da zavladaju nogometom "Jasno je da je zaustavljanje Superlige omelo daljnju komercijalizaciju nogometa. Međutim, ono što se često zaboravlja jest da je gotovo identičan proces uspio pri formiranju Premier lige 1992. godine."
  • 18. rujna 2021. Afganistanskim ženama nije potreban bijeli feminizam Femonacionalistički odnosno femoimperijalistički impulsi bijelog feminizma, isključujuće grane feminizma koja promatra ženska prava isključivo kroz bijelu zapadnu optiku, neizbježna su nijansa licemjerja koje se provlači medijskim komentarima o povratku Talibana na vlast u Afganistanu, jednako kao što su bili jedan od ključnih generatora legitimacijskih narativa netom okončane vojne okupacije SAD-a i njezinih saveznica. Ovakav pristup problemu ultrakonzervativnog patrijarhalnog odnosa Talibana prema ženama u afganistanskom društvu zatvara oči ne samo pred seksizmom i mizoginim tendencijama u zapadnim zemljama, nego i pred širim geopolitičkim kontekstom koji je bio formativan za stanje u kojem se zemlje zapadne Azije nalaze danas.
  • 10. rujna 2021. Onkraj nuklearne obitelji "Brak je konzervativna institucija, način da se klasa reproducira. On je osnova za male jedinice – obitelj, crkvu, zajednicu – za koje je Edmund Burke smatrao da su nužne za etičko društvo. Prema konzervativcima, brak liječi siromaštvo, traume iz djetinjstva i nasilje izazvano vatrenim oružjem. Međutim, osobito čeznu za tzv. tradicionalnim obiteljima, gdje je otac hranitelj, a majka domaćica. Naš porezni zakon odražava ovu težnju. Napisan je kako bi išao u prilog bogatim bračnim parovima, od kojih su većina bijeli, kao što je Dorothy Brown nedavno primijetila u knjizi The Whiteness of Wealth"
  • 5. rujna 2021. Uloga mjera štednje u nezapamćenim šumskim požarima u Grčkoj "Premještanje fokusa s lokalne situacije prema globalnim snagama primorava nas da uvidimo kako nema ničeg "uređenog" u današnjem globalnom neoliberalnom poretku. Prije negoli se krenemo boriti za opstanak naših zajednica, trebali bismo razmotriti jesu li borba za redistribuciju bogatstva i golemi pomak u prioritetima naših država zapravo nužan uvjet za to da imamo ikakvu šansu. Trebali bismo također razmotriti što nam slijedi: sve izraženije nejednakosti, borbe oko preostalih resursa, društvena i geopolitička nestabilnost."
  • 1. rujna 2021. Krik i plan "Na zemlji ukradenoj od Autohtonih naroda, dok nas nužnost i briga primoravaju da se približimo jedni drugima iz klaustrofobične topline naših podijeljenih traumatiziranih javnosti, vjerojatno je najhitniji revolucionarni prioritet izgradnja solidarnosti između zajednica koje su međusobno zavadili kapitalizam, bjelačka supremacija i naseljenički kolonijalizam. Da razjasnimo tko smo jedni drugima i što nam je zajedničko, a koje su naše različitosti, i može li se i kako to prevladati. Zadaća izgradnje povjerenja među zajednicama, naravno, nije oprečna revolucionarnom organiziranju ili nespojiva s njim; povjerenje se stvara kroz zajedničku borbu. Međutim, da bismo izvršili tu zadaću možda će biti nužno da prihvatimo najširu moguću viziju toga kako „revolucionarno organiziranje” može izgledati."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve