Zatvorski kolonijalizam

"Suvremena ulaganja Ujedinjenog Kraljevstva u deportacijsku infrastrukturu replika su povijesnih praksi deportacije antikolonijalnih disidenata i agitatora, koje je britanski kolonijalni režim izbacio iz Lagosa zbog dovođenja u pitanje imperijalne vladavine u metropoli. Primjerice, predsjednik Nigerijskog sindikata željezničara, Michael Imoudu, deportiran je iz Lagosa u svoj rodni grad u Beninu 1941. godine, i označen kao “potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti” zbog svoga radničkog organiziranja. Britanci već dugo koriste prakse deportacije i zatvaranja kako bi kontrolirali kretanje i politički otpor nigerijskih kolonijalnih i postkolonijalnih subjekata."

"Nigerian Prisons Service", prijašnji naziv institucije koja je bila zadužena za zatvorski sustav u Nigeriji, 29. ožujka 2016. (izvor: commons.wikimedia.org)
O pokušajima Ujedinjenog Kraljevstva da financira izgradnju ogromnih zatvorskih ustanova u nekadašnjim kolonijama, kamo želi deportirati neregistrirane migrante.



Kirikiri, zatvor s maksimalnim osiguranjem u Lagosu u Nigeriji izgrađen je tijekom kolonijalne ere. Danas je na lošem glasu kao prenatrpana instuticija u kojoj je utamničeno više od 5000 ljudi, dok je izvorno bilo predviđeno da prima osam stotina. Istraga koja je 2017. godine provedena nad postrojenjem otkrila je dokaze o “izvansudskim smaknućima, mučenjima, neprihvatljivoj prenatrpanosti i neadekvatnim temeljnim uvjetima.” Prema nedavno preimenovanoj Nigerian Correctional Service (Nigerijskim zatvorskim uslugama), više od dvije trećine zatvorenih ljudi u zemlji, uključujući mnoge koje se drži u Kiri Kiriju, još uvijek nisu osuđeni za ikakav zločin i tek čekaju suđenje.
 
U ožujku 2018. godine, tadašnji ministar vanjskih poslova Boris Johnson (današnji premijer) najavio je da će Ujedinjeno Kraljevstvo uložiti 700 000 funti u izgradnju novog proširenja Kiri Kirija s dodatnih 112 kreveta. Međutim, nedavni zahtjev za slobodom informacija upućen britanskom ministarstvu vanjskih poslova otkriva da je “Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo kako neće nastaviti s predloženim projektom izgradnje”, navodeći “izazove povezane s dizajnom i troškom”.
 
Proširenje zatvora Kiri Kiri drugi je projekt zatvorske gradnje u nekadašnjim britanskim kolonijama koji je otkazan nedavnih godina. Britanske su vlasti 2015. najavile planove da se izgradi poveći zatvor u Jamajki, koji je trebao držati 1500 ljudi. Britanska je vlada u svrhu izgradnje zatvora ponudila Jamajki 25 milijuna funti u sklopu paketa pomoći u iznosu od 300 milijuna funti. Jamajčanska je vlada u konačnici odbila paket pomoći, a time i izgradnju novog mega-zatvora.
 
Oba su zatvorska projekta bila namijenjena facilitaciji i proširenju kapaciteta Ujedinjenog Kraljevstva da deportira utamničene jamajčanske i nigerijske strane državljane – od kojih mnogi cijeloga života žive u UK. Sukladno sporazumima o zatvorskim transferima s Ujedinjenim Kraljevstvom, zatvoreni strani državljani podložni su deportaciji i može ih se primorati da odsluže ostatak svojih zatvorskih kazni u zatvorskim postrojenjima svojih “zemalja podrijetla”. Međutim, vlada Ujedinjenog Kraljevstva suočila se s teškoćama u primjenjivanju ovih sporazuma u Jamajci i Nigeriji, jer je stanje u njihovim zatvorima takvo da ne udovoljava minimalnim standardima Ujedinjenih naroda te su ih promatrači provođenja ljudskih prava označili kao nepodesne zbog ekstremne prenatrpanosti – a u slučaju Nigerije, zbog izvansudskih smaknuća.
 
Tope, britansko-nigerijska organizatorica zajednice iz Londona primjećuje da će “ako grade zatvor za deportirane osobe, morati deportirati ljude”. Pritom dodaje: “[Nigerijske] zajednice već su pod teškom paskom policije i kriminalizirane [u Ujedinjenom Kraljevstvu]. Izgradnja infrastrukture kako bi se deportiralo ljude u nigerijske zatvore samo će pospješiti takvo stanje.” Tope je zgrožena dokazima da “[britanska] vlada i dalje pokušava pronaći načine da kazni i utamniči ljude iz Nigerije [desetljećima nakon kraja kolonijalne ere]. Ovo je zaprepašćujuće.”
 
Iako su planovi izgradnje deportacijske i zatvorske infrastrukture u nekadašnjim britanskim kolonijama odbijeni, sama činjenica da su bili predloženi odraz je kontinuiranog britanskog ulaganja u zatvorski kolonijalizam. Suvremena ulaganja Ujedinjenog Kraljevstva u deportacijsku infrastrukturu replika su povijesnih praksi deportacije antikolonijalnih disidenata i agitatora, koje je britanski kolonijalni režim izbacio iz Lagosa zbog dovođenja u pitanje imperijalne vladavine u metropoli. Primjerice, predsjednik Nigerijskog sindikata željezničara, Michael Imoudu, deportiran je iz Lagosa u svoj rodni grad u Beninu 1941. godine, i označen kao “potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti” zbog svoga radničkog organiziranja. Britanci već dugo koriste prakse deportacije i zatvaranja kako bi kontrolirali kretanje i politički otpor nigerijskih kolonijalnih i postkolonijalnih subjekata.
 
Istraživač Connor Woodman napominje da su britanske kolonije godinama služile kao laboratoriji za proizvodnju britanskih policijskih i zatvorskih taktika. Primjerice, postojeći Kiri Kiri zatvor u Nigeriji izgrađen je tijekom britanske kolonijalne vladavine. Britanci su također izgradili barem tri od sedam jamajčanskih zatvora za odrasle. Suvremeni dehumanizirajući i prenatrpani uvjeti u ovim zatvorima odražavaju nasilne britanske zatvorske prakse u sklopu kojih su inicijalno i građeni.
 
Primjerice, suvremene nigerijske zakone koji predviđaju kriminalizaciju homoseksualnosti, kao i smrtnu kaznu, prvotno su donijele britanske kolonijalne uprave. Danas je Nigerijce moguće osuditi na odsluženje zatvorske kazne u prenatrpanim kolonijalnim postrojenjima pod kolonijalnim zakonima, te podrediti nasilnom kolonijalnom kažnjavanju. Međutim, imigracijski režim Ujedinjenog Kraljevstva ne preuzima obvezu i odgovornost prema ljudima koji bježe od ove kontinuirane kolonijalne nepravde. Umjesto toga, britanska vlada ulaže u njihovu deportaciju iz teritorijalnog centra imperije.
 
Pokušaji Ujedinjenog Kraljevstva da (re)investira u deportacijsku infrastrukturu koja je namijenjena zatvaranju imigranata iz nekadašnjih kolonija dokaz je da ne planira poduzeti nešto u pogledu kontinuiranog izmještanja ljudi u aktualnoj postkolonijalnoj eri. Naprotiv, prijedlozi izgradnje ovih zatvora dokaz su reinvestiranja britanskog imperija u mehanizme deportacije, kolonijalno nasilje i rasnu čistoću.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 13. rujna 2020. Protiv britanske kozmičke desnice u usponu ljevica se mora boriti razumom "Jednom kada prihvatimo da smo svi uvučeni u probleme s kojima se suočava cijeli svijet, njihovo rješavanje postaje puno zahtjevniji zadatak od pukog svrgavanja neke tajne kabale. Međutim, to ipak znači da možemo adresirati i ponuditi bolja objašnjenja i rješenja za stvarne svjetske probleme i iskustva zbog kojih ljudi mogu završiti u zečjoj rupi ekstremno desnih teorija zavjere."
  • 13. rujna 2020. Darovna ili podatkovna platforma? Kapitalistička gostoljubivost i novi platni zid Couchsurfinga "Couchsurfing je od 2010. do 2011. godine prolazio transformaciju. Kasnije se ispostavilo da se korisnicima i korisnicama lagalo. Pretvara li se Couchsurfing.com u platformu za marketing i prikupljanje podataka kojima bi se trebalo puniti jedan drugi biznis? Važno je da budemo svjesni posljedica ako je ovaj scenarij točan. Vrijeme će pokazati kakva se podvala krije iza aktualne strategije."
  • 11. rujna 2020. Društvena zaraza: mikrobiološki klasni rat u Kini "Dok sekularna kriza kapitalizma poprima naizgled neekonomski karakter, nove epidemije, glad, poplave i druge „prirodne“ katastrofe koristit će se kao opravdanje za proširivanje državne kontrole, a odgovor na te krize sve će više funkcionirati kao prilika za vježbanje novih i neisprobanih protupobunjeničkih mjera. Dosljedna komunistička politika mora moći zajedno sagledati obje te činjenice. Na teorijskoj razini to znači razumijevanje činjenice da je kritika kapitalizma osiromašena ako se odvaja od prirodnih znanosti. No, na praktičnoj razini to također podrazumijeva da je jedini politički projekt koji je danas moguć onaj koji je sposoban orijentirati se na terenu definiranom globalnom ekološkom i mikrobiološkom katastrofom, kao i djelovati u ovom stanju neprestane krize i atomizacije."
  • 6. rujna 2020. Znati što je ispravno, a činiti suprotno: Asistentica i rad "Film Asistentica, redateljice Kitty Green, u startu je dočekan kao film #metoo pokreta. Teško je ne gledati ga na ovaj način. Film o kojem njegova redateljica/scenaristica govori kao „scenariziranoj ne-fikciji“ bavi se jednim danom u životu asistentice holivudskog producenta, koji se u svakom smislu doima kao tip sličan Harvey Weinsteinu, sve do zalihe injekcija alprostandila koju drži u uredu. Film je zanimljiv jer ni u jednom trenutku ne prikazuje ovog lika, zadržavajući se na zvuku njegova glasa dok se dere i na prikazu njegovih manipulativnih e-mailova. Film ne zanimaju poslovične „trule jabuke“, kako kaže Green, nego strukturni uvjeti koji omogućuju takve osobe."
  • 6. rujna 2020. Striptizete su radnice koje imaju moć sindikalnog udruživanja "Striptizetama i vozačima_cama Ubera zajednička je barem jedna stvar: žrtve su pogrešne klasifikacije svojih šefova, koja sve više uzima maha. Međutim, Brandi Campbell, plesačica za odrasle iz Ohia, borila se protiv takve prakse na sudu i pobijedila. Zakon je u tom pogledu jasan: striptizete su radnice koje imaju pravo na sindikalno udruživanje i štrajk."
  • 6. rujna 2020. Pesticidi ubrzavaju širenje smrtonosnih parazita "Čak i niske koncentracije pesticida mogu povećati transmisiju i oslabiti napore da se obuzda druga najčešća parazitska bolest"
  • 30. kolovoza 2020. Mreža seksualnih radnica koju smo gradile spašava nas tijekom COVID-19 pandemije "Seksualna sam radnica iz Argentine. Ne mogu raditi, i ne primam nikakvu naknadu od države, ali naša grassroots mreža pomaže nam preživjeti. #HumansofCOVID19"
  • 30. kolovoza 2020. Neoliberalno sveučilište pada na ispitu koronavirusa "Samo nekoliko dana prije jesenskog semestra, sveučilište Marquette izlaže opasnosti svoju radnu snagu te studentice i studente. Međutim, kako ne postoji sindikat sveučilišnog osoblja, administratori i povjerenici nisu odgovorni nikome za štetu koju čine."
  • 23. kolovoza 2020. Privatne škole oduvijek su omogućavale bogatim učenicima da upadnu na fakultet preko reda "Sveučilišni prijemni ispiti u Ujedinjenom Kraljevstvu moralno su prijeporni i u najboljim okolnostima, a ove godine očigledno ne živimo u najboljim okolnostima. Budući da nije moguće pisati ispite uživo, učenike se vrednovalo na temelju predviđanja, dosad ostvarenih rezultata i povijesnih postignuća njihove škole. Njihova obrazovna budućnost počiva na algoritmu."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve