Kriza korona virusa ubrzava stvaranje tehnoloških monopola

Dionički portfelji ovih kompanija u dobrom su stanju dijelom i zbog toga što ih njihovi poslovni modeli, u različitoj mjeri, imuniziraju od utjecaja karantene potaknute korona virusom. S obzirom da ove kompanije pružaju brojne usluge te prodaju mnoge proizvode online, većini prodaja nije u opadanju.

Štoviše, budući da su se potrošači, prikovani u svojim domovima, sjatili na internet kako bi radili, konzumirali i zabavljali se, nekima od ovih firmi naglo je porasla potražnja. Amazon je objavio da će, povrh 100 000 dodatnih radnika i radnica koje je zaposlio od početka pandemije, zaposliti novih 75 000 radnika i radnica kako bi se mogao nositi s ovim naglim porastom potražnje, potaknutim korona virusom.

Međutim, mnoge od ovih dionica kotirale su bolje od ostatka tržišta dionica čak i prije krize. Dok se veliki dio dioničkog kapitala smatralo precijenjenim (što znači da se pojedine aktualne cijene dionica smatralo puno većima od povrata koji se može očekivati da će kompanija dugoročno generirati) prije početka pandemije, vrijednost dionica velikih tehnoloških kompanija poprilično je visoko procijenjena.

Pojedini komentatori su tvrdili da svjedočimo stvaranju novog mjehura među velikim tehnološkim kompanijama. Drugi su obrazlagali kako snaga poslovnih modela tehnoloških kompanija znači da su aktualne visoke procjene vrijednosti bile opravdane.

Trenutna snaga dionica ovih firmi sugerira kako su potonji bili u pravu – da su se velike tehnološke kompanije nalazile u mjehuru, investitori bi se riješili tih dionica već na prvi znak nesigurnosti.

Postoji i treće tumačenje. Visoka cijena dionica ovih kompanija i njihova očita otpornost na krizu ne mogu se objasniti njihovom snagom per se, već njihovom tržišnom moći. Investitori su se ponašali racionalno kada su natrpali gomilu novca u kompanije poput Amazona, ali samo zato što su uvidjeli da kompanija ubrzano postaje jedan od najmoćnijih monopola u ljudskoj povijesti.

U tom smislu, kriza korona virusa naprosto ubrzava otprije postojeći trend prema koncentraciji tržišta. Proces kreativne destrukcije u trenucima krize se produbljuje – oni slabiji, s nižim maržama, visokim dugovima i slabim pristupom informacijama ili financijskoj podršci, uglavnom najviše pate.

Kada njihova poduzeća propadnu, pokupuju ih veći rivali, koji u pravilu imaju dovoljno novca potrebnog da prebrode krizu, kao i jake veze s financijskim sektorom i velikim državnim projektima, što im omogućava pristup podršci koja nije dostupna njihovim manjim rivalima. Kao što Karl Marx piše, „Kapital ponegdje izrasta u ogromnim razmjerima u jednim rukama, zato što su ga mnoge druge ruke izgubile“.

Nije teško uvidjeti zašto bi se velike tehnološke kompanije mogle okoristiti viškom monopolističke rente (viškom profita generiranim zbog dominacije na određenom tržištu). Mnoge od njih su platforme te im idu u prilog mrežni efekti koji stvaraju značajne ekonomije razmjera. Jednostavno rečeno, što se više kupaca i prodavača prijavi na platformu poput Amazona, to ona uspješnija postaje.

Poslovni modeli ovih kompanija izgrađeni su na njihovoj sposobnosti da monopoliziraju, a potom preprodaju podatke generirane iz transakcija na njihovim stranicama. Što se više ljudi prijavi, to se više podataka generira; a što se više podataka generira, to su ti podaci korisniji onima koji ih analiziraju. Ne biste mogli utvrditi previše toga iz uvida u nečiju individualnu povijest pretraživanja od proteklog dana, ali biste mogli doznati štošta na temelju klikova milijuna ljudi tijekom proteklih godinu dana.

Velike tehnološke kompanije bave se i drugim praksama, osmišljenima kako bi konsolidirale svoju moć monopola. Neke od njih koriste antikompetitivne prakse kako bi penalizirali svoje rivale – prisjetite se kako je Europska unija tužila Google zbog privilegiranja određenih rezultata pretraživanja naspram drugih.

Većina takvih kompanija koriste se različitim računovodstvenim mehanizmima kako bi izbjegle oporezivanje i povećale svoje profite. Također, gotovo sve imaju iznimno dobar odnos s lokalnim i nacionalnim vladama, koje im često omogućavaju preferencijalni tretman koji uskraćuju njihovim kompetitorima.

Međutim, iako se tendencija prema koncentraciji tržišta (koja je bila očigledna i prije i poslije izbijanja pandemije korona virusa) osobito razvidno manifestirala u polju velikih tehnoloških kompanija, isto vrijedi za niz različitih tržišta – od farmaceutskog tržišta i tržišta potrošačkih dobara, do tržišta nafte i plina.

Niske kamatne stope omogućile su val spajanja i preuzimanja u mnogim sektorima. Pravila o intelektualnom vlasništvu i antikompetitivna trgovinska pravila privilegirala su određene kompanije – osobito one na globalnom Sjeveru – nad drugima. Uzastopne krize progutale su manje firme, koje su otkupili njihovi moćniji rivali.

Kao što sam i ranije tvrdila, kriza korona virusa ubrzala je trend prema monopolizaciji, inherentan kapitalizmu. Premda nije jasno kamo će trend odvesti, trebali bismo imati na umu Marxovo upozorenje da centralizacija kapitalizma, jedan od „imanentnih zakona same kapitalističke proizvodnje“, može generirati čak i veće razine „bijede, opresije, ropstva, degradacije i eksploatacije“. No, može i „sapeti način proizvodnje koji je usporedno s njom jačao“.

S obzirom na količinu moći koja će se koncentrirati u rukama nekoliko tehnoloških milijardera kada aktualna kriza dođe kraju, ključno je da se ove kompanije podvrgne demokratskom narodnom nadzoru. Dijelom to iziskuje da se socijalisti upuste u izborno organiziranje kako bi stekli kontrolu nad državnim aparatom – jedinom institucijom koja ima moć vršiti ikakav utjecaj nad ovim kompanijama.

Međutim, potrebno je organizirati se i unutar njih. Hipereksploatirani radnici i radnice u skladištima Amazona trebali bi biti lokus organizacijskih napora glavnih sindikata. Dugoročno je potrebno raditi na ubrzanju procesa kojega su neki prozvali nemogućim – vertikalne organizacije radništva širom opskrbnih lanaca pojedinih korporacija

To ne iziskuje samo međusektorsku, već internacionalnu radničku solidarnost. Jasno, daleko smo udaljeni od ostvarenja takvog cilja – međutim, to i dalje ostaje naša najbolja šansa da zauzdamo moć monopola nad korporacijama koje u tolikoj mjeri kontroliraju sve naše živote.

Grace Blakeley je ekonomska komentatorica i autorica knjige Stolen: How to save the world from financialisation.