Kapitalističke svinje

Nova knjiga J. L. Andersona Capitalist Pigs: Pigs, Pork and Power in America prati povijest svinjogojstva u SAD-u, pokazujući na koji je način kapitalizam preuredio okoliš kako bi pretvorio prirodu u robu, odnosno kako su svinje kumovale razvoju američkih gradova i stvaranju masovne radničke klase, ali i kakva je uloga industrijskog uzgoja svinja u nastanku i širenju zoonotskih infekcija poput Covida-19.

Zimska svinjogojska kuća na farmi N. H. G. Balfoura u Sjevernoj Karolini, 1910-ih, knjiga Southern Pork Production, P. V. Ewing, 1918. (izvor: Internet Archive Book Images @ Flickr)
Kako su svinje postale roba i ključni element isprepletenih društvenih, ekonomskih i političkih institucija kapitalizma u SAD-u.



Recenzija knjige Capitalist Pigs: Pigs, Pork and Power in America (Kapitalističke svinje: Svinje, svinjetina i moć u Americi) J. L. Andersona (West Virginia University Press, 2019)



Zapitajmo se načas što je to svinja. Možda je doživljavate kao životinju koja njuška po dvorištu dok je na koncu ne pretvore u slaninu. Ako vam je nešto bliža industrijska agrikultura, možda o njoj razmišljate kao jednoj od životinja koja nerijetko većinu svojeg života, prije negoli postane slanina, provede u malom oboru, s tisućama drugih. Međutim, kao što pokazuje ovaj fascinantni prikaz uloge svinja u američkom društvenom, ekonomskom i gastronomskom životu, to nikako nije i kraj priče o svinji.
 
Ako želimo razumjeti važnost svinja u američkoj povijesti, moramo razumjeti način na koji je kapitalizam preuredio okoliš kako bi pretvorio prirodu u robu, tvrdi J. L. Anderson. Nije moguće odvojiti svinje od povijesti europskog kolonijalizma u Sjevernoj Americi, razvoja američkih gradova te stvaranja masovne radničke klase. Anderson tvrdi da su „Amerikanci podvrgnuli svinje svojoj moći, pokušavajući transcendirati granice proizvodnje i konzumacije.“
 
Svinja, životinja koja se brzo razmnožava, jede gotovo sve i zahtijeva minimalno održavanja, jednostavno je mogla pokriti troškove svojeg uzgoja. Bila je savršena za američke kolonije. Međutim, uvođenjem svinja, europski imperijalni projekt oslobodio je novu ekološku silu u sjevernoamerički okoliš. Autohtoni narodi mrzili su ove životinje jer su uništavale šume, usjeve i ekološke sisteme. Do Rata svinja iz 1641. godine dolazi nakon što je ubijanje određenog broja životinja dovelo do kaznenog napada na narod Raritan sa Staten Islanda. Ovaj napad i kontranapadi pokazuju da su borbe američkih starosjedilaca protiv kolonijalne vladavine bile oblikovane drugačijim vizijama koje se vezuju uz pitanje tko kontrolira zemlju i na koji se način ona koristi.
 
Svinje su ubrzo preuzele ključnu ulogu u novoj američkoj ekonomiji. Brzo su se razmnožavale i osiguravale jeftinu hranu, a o njihovu su mesu ovisili milijuni ljudi. Svinja nije uzalud bila poznata kao „otplatitelj hipoteke“ – izvor brze zarade. Veliki broj svinja u Americi značio je da su bile jedan od glavnih elemenata ruralne ekonomije koja je opskrbljivala američke gradove.
 
Građanski rat u SAD-u ozbiljno je naštetio ogromnom južnjačkom carstvu uzgoja svinja, otvorivši nove horizonte uzgoja svinja. Svinjogojstvo se proširilo na nova područja – „zelene pašnjake, mjesta na kojima u tlu i vodi nije bilo nakupina patogena i parazita kao posljedice višegeneracijskog uzgoja svinja.“
 
Suvremeni prikazi iz 1800-ih pokazivali su da svinjogojstvo već iscrpljuje tlo, ali to nije zaustavilo njegovu intenzifikaciju. U pojedinim saveznim državama na američkom Srednjem zapadu do 1920-ih se na svakoj farmi nalazilo između 37 i 47 svinja, no industrijska agrikultura i propadanje miješanih farmi ubrzo je dovelo do povećanja i sve više kapitalnih ulaganja. Trećina svinja do 1978. godine dolazila je s farmi koje su prodavale preko tisuću svinja godišnje, a 7 posto s farmi koje su prodavale pet i više tisuća. Opadanje broja farmi, u kombinaciji s masovnim povećanjem koncentracije svinja nastavilo se i 2000-ih: primjerice, 40 posto svinjskih farmi u Indijani broji preko pet tisuća grla.
 
Presjecište razvoja industrijske agrikulture i promjenjivih dijetarnih potreba populacije SAD-a, glavni je dio knjige. Ovaj je materijal fascinantan i pokazuje na koji su način kapitalistička proizvodnja, klasa i priroda međusobno povezani kako bi proizveli naš način ishrane.
 
Međutim, kako sam knjigu čitao tijekom pandemije korona virusa, osobito me zanimala bliska poveznica između industrijske proizvodnje svinja, štete nanesene okolišu i bolesti.
 
Gotovo svaki američki grad s preko 25 000 ljudi, do 1940-ih je koristio svinje u svrhu rješavanja otpada. Ova se praksa naglo prorijedila nakon Drugog svjetskog rata jer su znanstvenici otkrili da hranjenje svinja sirovom hranom potiče širenje svinjske kolere (svinjske groznice) i trihineloze. Crv trihinela bio je toliko raširen da je 1940. godine 16 posto američke populacije bilo zaraženo tom bolešću. Kako bi ga dokrajčili, zajedno s drugim bolestima, smeće je trebalo kuhati na 100 stupnjeva celzijevih, no to je značilo da su svinje prestale biti troškovno učinkovit način uklanjanja otpada.
 
Međutim, to nije iskorijenilo bolesti povezane sa svinjama. Kao što Anderson naglašava, razvoj „masovnih postrojenja za uzgoj svinja … stvorio je povoljne uvjete za nove bolesti.“ Rast broja svinjskih pogona i njihova koncentracija čine bolesti smrtonosnijima i rasprostranjenijima. Uzgoj velikog broja životinja u neposrednoj međusobnoj blizini omogućava brze mutacije bolesti, otežava kontroliranje bolesti i dezinfekciju opreme i prostorâ te stvara prilike za „opetovane zaraze novim sojevima“. Jednom bolešću, PEDv-om (članom porodice korona virusa koji uzrokuju crijevne bolesti svinja) između 2013. i 2014. godine bilo je zaraženo do 10 posto svinjske populacije SAD-a. Umrlo je oko osam milijuna svinja.
„Nakon što je opravdano eliminiralo svinjsku koleru uz značajne troškove, društvo se mora obračunati s činjenicom da nema kraja rizicima pojave i širenja bolesti vezanih uz životinjsku agrikulturu, osobito onog tipa koji se oslanja na masovne razmjere proizvodnje. Njezin povećani opseg povećao je i rizik, unatoč svim naporima da se svinje zadrži na životu.“
Naravno, svinjogojstvo ovolikih razmjera pogonjeno je profitima koji se ostvaruju reduciranjem troškova i jednostavnijim transferom, preradom i distribucijom. Zagađenje i miris iz ovakvih postrojenja uništavaju lokalni okoliš, ali prehrambene kompanije za to ne mare previše jer zarađuju ogromne količine novca.
 
Covid-19 na ljude je prešao u Kini, ali ova je pandemija (kao i one koje nam tek predstoje) lako mogla imati svoj izvor na bilo kojem mjestu gdje prevladava industrijski uzgoj. Ključ aktualnog izbijanja epidemije nalazi se u modelu agrikulture koji je usavršen u industriji svinja i stoke u Sjedinjenim Državama, odakle je izvezen diljem svijeta.
 
Razumijevanje razvoja ovog specifičnog modela uzgoja zahtijeva da uzmemo u obzir na koji su način svinje predstavljale ključni dio pojave kapitalizma u Sjedinjenim Državama. Kao što zaključuje Anderson:
„Američka svinjetina i svinjska mast hranile su porobljene ljude, farmere i urbane radnice i radnike, a sasvim sigurno i radništvo Britanije i Europe. Svinjskom mašću doslovno su podmazivani strojevi američke industrije i osigurana rasvjeta u mračnim noćima.“
Ova zapanjujuća povijest započinje sa svinjom, ali nam pokazuje kako je životinja, nakon što je pretvorena u robu, postala dio preklapajućih društvenih, ekonomskih i političkih odnosa kapitalizma u SAD-u. Dakle, ne radi se o specijalističkoj temi – ova nam knjiga pomaže razmrsiti veliku okolišnu krizu našeg doba.




Martin Empson je socijalist i okolišni aktivist iz Manchestera, UK. Piše blog na Resolute Reader.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva Odbacujući dualizam između Prirode i Čovječanstva, Jason W. Moore, historičar okoliša, historijski geograf i docent na Odsjeku za sociologiju Sveučilišta Binghamton te koordinator World Ecology Research Network, preispituje koncept antropocena, prema kojemu je za ekološku krizu kriva ljudska vrsta u cjelini. Nadomještajući ga pojmom kapitalocena, Moore naglašava presudni utjecaj kapitalizma, koji je historijski isprepleten s mrežom života, teži neodrživom ekonomskom rastu te parazitira na besplatnom i jeftinom radu ljudi i ostatka prirode.
  • 24. svibnja 2020. Okolišna perspektiva ljudske povijesti "Budući da je, prema zakonu entropije, energija potrošna i ne možemo je reciklirati, svaki dan moramo iznova vaditi sirovine i goriva iz zemlje za potrebe ekonomije. U određenoj mjeri recikliramo materijale poput aluminija i bakra, ali ne previše. Čak bi i ekonomija nulte stope rasta nužno došla do granica mogućnosti vađenja nafte, ugljena, bakra, boksita, željezne rudače, ekstrakcije plina hidrauličkim frakturiranjem, itd. Dakle, ekonomija nije cirkularna, nego jednosmjerna i vodi ka entropiji – rasipanju sirovina i energije."
  • 24. svibnja 2020. Izjava o COVID-19 s prvog sastanka Globalne ekosocijalističke mreže Na prvom sastanku novouspostavljene Globalne ekosocijalističke mreže (GEN), kojoj je cilj facilitirati razmjenu informacija, ideja, analiza i rasprava iz ekosocijalističkih perspektiva, utvrđeni su temeljni principi na osnovu kojih skupina prima nove članice i članove, a prihvaćena je i izjava o pandemiji COVID-19 kao simptomu metaboličkog rascjepa koji je kapitalizam otvorio između ljudskog društva i prirode, te problemu kojem valja pristupiti onkraj granica kapitalističke normalnosti.
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i neljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.
  • 28. prosinca 2016. Kapitalizam je u konfliktu s planetom Pitanja prirodnog okoliša najčešće se promatraju u opreci spram pitanja društvenih odnosa. Pozicija čovjeka utoliko je ambivalentna jer ga se promatra i kao prirodno i kao društveno biće. Jedna od paradigmi koja nadilazi binarnu opreku priroda-društvo politička je ekologija, koja u svoj fokus stavlja povratnu vezu između društvenih odnosa i promjena u prirodnom okruženju. S Tomislavom Tomaševićem iz zagrebačkog Instituta za političku ekologiju razgovarali smo o historiji političke ekologije i njezinim temeljnim postavkama, razvojnoj putanji političke ekologije u Hrvatskoj, kao i o praktičnoj sprezi zajedničkih dobara (commons), klimatske pravde i pokreta odrasta (degrowth).
  • 5. veljače 2011. Pobjeda klimatskog kapitalizma u Cancunu
  • 22. prosinca 2018.
    Featured Video Play Icon
    Politika klimatskih promjena i postpolitički populizam
    Antropogeograf Erik Swyngedouw sa Sveučilišta u Manchesteru, u predavanju u sklopu modula posvećenog klimatskim promjenama i pravednoj tranziciji ovogodišnje Zelene akademije, govorio je o potrebi da se problem klimatskih promjena razmotri s obzirom na moment političkog, odnosno trenutak uprizorenja jednakosti od strane onih koji nemaju drugog izbora. Također, upozorio je na tendenciju populističkog fetišiziranja smanjenja emisija CO2, ali bez kritičke analize socioekonomske stvarnosti koja sukonstituira ekološku konjunkturu i namjere da je se transformira. Snimke s proteklih izdanja Zelene akademije potražite na plejlisti.
  • 28. prosinca 2018.
    Featured Video Play Icon
    Unatoč svim preprekama: možemo li transformirati globalnu tehnosferu kako bismo spriječili ekstremne klimatske promjene?
    Globalna dominacija kapitalističke proizvodnje pogonjene fosilnim gorivima nije rezultat njihovih superiornih karakteristika ili autonomnog tehnološkog razvoja, već predstavlja reakciju industrijskog kapitalizma 19. stoljeća na prve uspjehe organiziranog radničkog pokreta. Danas, kada smo suočeni s rezultatima pretjerane eksploatacije fosilnih goriva, iznalaženje rješenja za borbu protiv klimatskih promjena postalo je jedno od ključnih globalnih sociopolitičkih pitanja. Međutim, tehnološki napredna kapitalistička društva, koja razvoj temelje na imperijalističkoj eksploataciji i ekocidu, i dalje nisu sklona odustati od mehanicističko-instrumentalnog odnosa prema prirodi, stavljajući naglasak na rješenja iz sfere klimatskog inženjeringa. Pogledajte snimku i pročitajte pregled izlaganja o tehnološkim i političkim aspektima ekološke tranzicije te važnosti otpora u formiranju pravednijeg i ekološki održivog socioekonomskog modela, koje je Tomislav Medak ove godine održao na Zelenoj akademiji na Visu, a snimke s proteklih izdanja potražite na plejlisti.
  • 9. prosinca 2010. Ljetna škola – Peter Linebaugh: The Magna Carta Manifesto
  • 8. ožujka 2015. 400 dijelova na milijun i klasna borba
  • 28. srpnja 2012. Hrvatsko govedarstvo u negativnim trendovima
  • 11. ožujka 2010. Carlos Oya: Ili milom ili silom – poljoprivrednici zemalja u razvoju: agrarni neoliberalizam u teoriji i praksi
  • 15. prosinca 2013. Dugo 20. stoljeće seljačkih ratova (I. dio)
  • 8. kolovoza 2014. Kapitalizam i negativni rast: teorem nemogućnosti + snimka tribine: “Dosta?: prirodna ograničenja ekonomskog rasta”
  • 4. kolovoza 2010. Mađarski seljaci nikako na zelenu granu s Europskom Unijom
  • 12. travnja 2016. Posljedice ekonomske politike na domaći agrarni sektor Osvrtom na promjene u agrarnoj politici Republike Hrvatske te posljedice koje one ostavljaju na poljoprivredu u cjelini, s naglaskom na mljekarsku proizvodnju, autor teksta sagledava makroekonomske mjere Europske unije u sferi poljoprivrede te diskrepanciju u visini subvencija domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji između starih i novih članica EU. Želi li domaća politička elita vlastitu poljoprivrednu proizvodnju ili će je prepustiti uvozničkim lobijima?
  • 22. listopada 2012. Povijesni kontekst razvoja poljoprivrede u Republici Hrvatskoj I.
  • 2. studenoga 2012. Povijesni kontekst razvoja poljoprivrede u Republici Hrvatskoj II.
  • 26. veljače 2013. Selo moje malo – Propast poljoprivrede u Hrvatskoj Donosimo tekst Gorana Đulića u kojem analizira problem domaće poljoprivrede i cjelokupne poljoprivredne politike. Autor piše o razlozima negativnih trendova u poljoprivredi, utjecaju liberalizacije tržišta na poljoprivredu te posljedicama na domaću proizvodnju i gospodarstvo u cjelini.
  • 11. rujna 2012. “Krvavo podugovaranje” u umreženom društvu: migracije i postfordističko restrukturiranje u Europskoj uniji
  • 4. siječnja 2011. Uništavanje proizvodnje hrane
  • 22. studenoga 2012. Živo selo: Punom parom u prehrambenu ovisnost I.
  • 11. prosinca 2016. Ljudi bez empatije su užasno problematičan društveni činilac Među izazovima suvremenog kapitalizma koji se nalaze na dnevnom redu evropske ljevice sve više i sve češće nalaze se i ekološka pitanja, odnosno takozvana zelena agenda. Važnu ulogu pritom igra politička ekologija, pristup usmjeren na klasnu analizu uzroka i posljedica ekoloških promjena. Uključivanjem takvog pristupa, ljevica nadograđuje registar tema kojima se bavi i svoju političku borbu proširuje na dosad zanemarivane probleme i populacije. O odnosu političke ekologije i ljevice, crveno-zelenoj privredi, socijalnoj inkluziji marginaliziranih društvenih grupa, ali i odnosu čovjeka prema drugim živim bićima razgovarali smo s Marijom Jakovljević, sociologinjom iz Beograda.
  • 31. prosinca 2016.
    Featured Video Play Icon
    Tko profitira na vodi u Hrvatskoj?
    U Novinarskom domu, u ponedjeljak 5. prosinca, održana je tribina pod naslovom „Tko profitira na vodi u Hrvatskoj?“. Povod za tribinu, kao i za konferenciju o vodama koja je održana ranije toga dana, objavljivanje je istraživanja udruge Zelena akcija na temu „Analiza javne politike sustava koncesija za crpljenje vode radi flaširanja i prodaje na tržištu“. Na tribini, koju su organizirale udruge Zelena akcija i Pravo na grad, govorili su autor istraživanja Tomislav Tomašević (Institut za političku ekologiju), ekologinja Lidija Runko Luttenberger (FFRI) i redatelj Dario Juričan. Donosimo cjelovitu snimku i kratki izvještaj.
  • 11. prosinca 2017. Nismo svi u istom čamcu S Giacomom D'Alisom, ekološkim ekonomistom, političkim ekologom i višim istraživačkim suradnikom IPE-a za 2017./18., razgovarali smo o odnosu koncepta neograničenog ekonomskog rasta i stvarnosti ograničenih planetarnih resursa, ulozi kapitalizma u globalnim klimatskim promjenama, migrantskim politikama, konceptu odrasta (degrowth) te sužavanju proizvodne sfere naspram feminističkog jačanja društvene reprodukcije. Intervju je snimljen 2016. godine na Visu, za vrijeme Zelene akademije, a D'Alisa će u utorak 12. prosinca u Zagrebu održati predavanje pod naslovom „Odrast i država“.
  • 31. prosinca 2018. Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka globalne proizvodnje i akumulacije kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. U periodima ekonomskih kriza kapital pojačano spušta cijenu nadnice te prebacuje troškove egzistencije na produktivni, a osobito reproduktivni rad, temeljni resurs te „historijski i analitički preduvjet kapitalističkog načina proizvodnje“.
  • 18. listopada 2018.
    Featured Video Play Icon
    Rast i dominacija – manjkavosti rasprave o (od)rastu
    Današnji svijet uvelike je uvjetovan paradigmom rasta, ali trenutni rast ekonomije, ako i postoji, ne podrazumijeva bolji život za većinu, već njezinu prekarizaciju u ime poboljšanja ekonomskih pokazatelja. Kako je recentna povijest pokazala, ljevica nije uspjela parlamentarnim polugama pokrenuti svjetsku promjenu te kapitalizam stoga i dalje nesmetano tendira prema razvoju autoritarnih politika. U svojem izlaganju, Urlich Brand pokušava otvoriti put analizi društvenih ograničenja koja predstavljaju izazove za teoriju odrasta (degrowth) i još uvijek postojeće mogućnosti emancipatorne reartikulacije demokratskog društva koje će biti kadro zaustaviti ekološku destrukciju.
  • 18. prosinca 2018.
    Featured Video Play Icon
    Različiti putevi prema pravednoj tranziciji u Europi i šire
    Na večernjem panelu trećeg dana ovogodišnje Zelene akademije predstavljeni su različiti ekološki pokreti i struje te njihova postignuća i nedostaci, ali i konvergencije u izgradnji koordiniranijih i konsolidiranijih političkih projekata pravedne ekološke tranzicije. Jagoda Munić (Friends of the Earth Europe), Vincent Liegey (French Degrowth Movement), Ágnes Gagyi (Sveučilište u Göteborgu), Andreas Novy (Institute for Multi-Level Governance and Development, Austrija) i Dirk Holemans (Green European Foundation) govorili su o konceptu dobrog života za sve, nadilaženju sektorskih podjela i eurocentrizma, potencijalima političkog djelovanja izgradnjom kontramoći nacionalnoj državi na municipalnoj razini i ograničenjima takve strategije te paradigmi odrasta. Snimke s ove i proteklih izdanja Zelene akademije potražite na plejlisti.
  • 7. kolovoza 2016.
    Featured Video Play Icon
    Zelena akademija / zimski seminar
    Donosimo snimku jednodnevnog seminara "New Economic Thought, Policies and Practices for Green-Left Alliances" posvećenog promišljanju novih ekonomskih alternativa kao potencijalnih prostora suradnje zelenih i lijevih političkih pokreta širom Europe. Kroz tri panela i dva predavanja više od 60 participanata raspravljalo je o eurocentrizmu, mjerama štednje i demokratizaciji javnih usluga, socijalnoj državi, bezuvjetnom temeljnom dohotku, odrastu, samoupravljanju, zajedničkim dobrima, lijevim političkim snagama na europskoj (polu)periferiji i u Južnoj Americi, pitanju rada i duga, crpljenju prirodnih resursa, epistemičkim zajednicama te civilnom društvu kao ekonomskom subjektu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve