Martin Empson
7. lipnja 2020.
Kapitalističke svinje
Nova knjiga J. L. Andersona Capitalist Pigs: Pigs, Pork and Power in America prati povijest svinjogojstva u SAD-u, pokazujući na koji je način kapitalizam preuredio okoliš kako bi pretvorio prirodu u robu, odnosno kako su svinje kumovale razvoju američkih gradova i stvaranju masovne radničke klase, ali i kakva je uloga industrijskog uzgoja svinja u nastanku i širenju zoonotskih bolesti poput COVID-19.
Kako su svinje postale roba i ključni element isprepletenih društvenih, ekonomskih i političkih institucija kapitalizma u SAD-u.
Recenzija knjige Capitalist Pigs: Pigs, Pork and Power in America (Kapitalističke svinje: Svinje, svinjetina i moć u Americi) J. L. Andersona (West Virginia University Press, 2019)
Zapitajmo se načas što je to svinja. Možda je doživljavate kao životinju koja njuška po dvorištu dok je na koncu ne pretvore u slaninu. Ako vam je nešto bliža industrijska agrikultura, možda o njoj razmišljate kao jednoj od životinja koja nerijetko većinu svojeg života, prije negoli postane slanina, provede u malom oboru, s tisućama drugih. Međutim, kao što pokazuje ovaj fascinantni prikaz uloge svinja u američkom društvenom, ekonomskom i gastronomskom životu, to nikako nije i kraj priče o svinji.
Ako želimo razumjeti važnost svinja u američkoj povijesti, moramo razumjeti način na koji je kapitalizam preuredio okoliš kako bi pretvorio prirodu u robu, tvrdi J. L. Anderson. Nije moguće odvojiti svinje od povijesti europskog kolonijalizma u Sjevernoj Americi, razvoja američkih gradova te stvaranja masovne radničke klase. Anderson tvrdi da su „Amerikanci podvrgnuli svinje svojoj moći, pokušavajući transcendirati granice proizvodnje i konzumacije.“
Svinja, životinja koja se brzo razmnožava, jede gotovo sve i zahtijeva minimalno održavanja, jednostavno je mogla pokriti troškove svojeg uzgoja. Bila je savršena za američke kolonije. Međutim, uvođenjem svinja, europski imperijalni projekt oslobodio je novu ekološku silu u sjevernoamerički okoliš. Autohtoni narodi mrzili su ove životinje jer su uništavale šume, usjeve i ekološke sisteme. Do Rata svinja iz 1641. godine dolazi nakon što je ubijanje određenog broja životinja dovelo do kaznenog napada na narod Raritan sa Staten Islanda. Ovaj napad i kontranapadi pokazuju da su borbe američkih starosjedilaca protiv kolonijalne vladavine bile oblikovane drugačijim vizijama koje se vezuju uz pitanje tko kontrolira zemlju i na koji se način ona koristi.
Svinje su ubrzo preuzele ključnu ulogu u novoj američkoj ekonomiji. Brzo su se razmnožavale i osiguravale jeftinu hranu, a o njihovu su mesu ovisili milijuni ljudi. Svinja nije uzalud bila poznata kao „otplatitelj hipoteke“ – izvor brze zarade. Veliki broj svinja u Americi značio je da su bile jedan od glavnih elemenata ruralne ekonomije koja je opskrbljivala američke gradove.
Građanski rat u SAD-u ozbiljno je naštetio ogromnom južnjačkom carstvu uzgoja svinja, otvorivši nove horizonte uzgoja svinja. Svinjogojstvo se proširilo na nova područja – „zelene pašnjake, mjesta na kojima u tlu i vodi nije bilo nakupina patogena i parazita kao posljedice višegeneracijskog uzgoja svinja.“
Suvremeni prikazi iz 1800-ih pokazivali su da svinjogojstvo već iscrpljuje tlo, ali to nije zaustavilo njegovu intenzifikaciju. U pojedinim saveznim državama na američkom Srednjem zapadu do 1920-ih se na svakoj farmi nalazilo između 37 i 47 svinja, no industrijska agrikultura i propadanje miješanih farmi ubrzo je dovelo do povećanja i sve više kapitalnih ulaganja. Trećina svinja do 1978. godine dolazila je s farmi koje su prodavale preko tisuću svinja godišnje, a 7 posto s farmi koje su prodavale pet i više tisuća. Opadanje broja farmi, u kombinaciji s masovnim povećanjem koncentracije svinja nastavilo se i 2000-ih: primjerice, 40 posto svinjskih farmi u Indijani broji preko pet tisuća grla.
Presjecište razvoja industrijske agrikulture i promjenjivih dijetarnih potreba populacije SAD-a, glavni je dio knjige. Ovaj je materijal fascinantan i pokazuje na koji su način kapitalistička proizvodnja, klasa i priroda međusobno povezani kako bi proizveli naš način ishrane.
Međutim, kako sam knjigu čitao tijekom pandemije korona virusa, osobito me zanimala bliska poveznica između industrijske proizvodnje svinja, štete nanesene okolišu i bolesti.
Gotovo svaki američki grad s preko 25 000 ljudi, do 1940-ih je koristio svinje u svrhu rješavanja otpada. Ova se praksa naglo prorijedila nakon Drugog svjetskog rata jer su znanstvenici otkrili da hranjenje svinja sirovom hranom potiče širenje svinjske kolere (svinjske groznice) i trihineloze. Crv trihinela bio je toliko raširen da je 1940. godine 16 posto američke populacije bilo zaraženo tom bolešću. Kako bi ga dokrajčili, zajedno s drugim bolestima, smeće je trebalo kuhati na 100 stupnjeva celzijevih, no to je značilo da su svinje prestale biti troškovno učinkovit način uklanjanja otpada.
Međutim, to nije iskorijenilo bolesti povezane sa svinjama. Kao što Anderson naglašava, razvoj „masovnih postrojenja za uzgoj svinja … stvorio je povoljne uvjete za nove bolesti.“ Rast broja svinjskih pogona i njihova koncentracija čine bolesti smrtonosnijima i rasprostranjenijima. Uzgoj velikog broja životinja u neposrednoj međusobnoj blizini omogućava brze mutacije bolesti, otežava kontroliranje bolesti i dezinfekciju opreme i prostorâ te stvara prilike za „opetovane zaraze novim sojevima“. Jednom bolešću, PEDv-om (članom porodice korona virusa koji uzrokuju crijevne bolesti svinja) između 2013. i 2014. godine bilo je zaraženo do 10 posto svinjske populacije SAD-a. Umrlo je oko osam milijuna svinja.
„Nakon što je opravdano eliminiralo svinjsku koleru uz značajne troškove, društvo se mora obračunati s činjenicom da nema kraja rizicima pojave i širenja bolesti vezanih uz životinjsku agrikulturu, osobito onog tipa koji se oslanja na masovne razmjere proizvodnje. Njezin povećani opseg povećao je i rizik, unatoč svim naporima da se svinje zadrži na životu.“
Naravno, svinjogojstvo ovolikih razmjera pogonjeno je profitima koji se ostvaruju reduciranjem troškova i jednostavnijim transferom, preradom i distribucijom. Zagađenje i miris iz ovakvih postrojenja uništavaju lokalni okoliš, ali prehrambene kompanije za to ne mare previše jer zarađuju ogromne količine novca.
Covid-19 na ljude je prešao u Kini, ali ova je pandemija (kao i one koje nam tek predstoje) lako mogla imati svoj izvor na bilo kojem mjestu gdje prevladava industrijski uzgoj. Ključ aktualnog izbijanja epidemije nalazi se u modelu agrikulture koji je usavršen u industriji svinja i stoke u Sjedinjenim Državama, odakle je izvezen diljem svijeta.
Razumijevanje razvoja ovog specifičnog modela uzgoja zahtijeva da uzmemo u obzir na koji su način svinje predstavljale ključni dio pojave kapitalizma u Sjedinjenim Državama. Kao što zaključuje Anderson:
„Američka svinjetina i svinjska mast hranile su porobljene ljude, farmere i urbane radnice i radnike, a sasvim sigurno i radništvo Britanije i Europe. Svinjskom mašću doslovno su podmazivani strojevi američke industrije i osigurana rasvjeta u mračnim noćima.“
Ova zapanjujuća povijest započinje sa svinjom, ali nam pokazuje kako je životinja, nakon što je pretvorena u robu, postala dio preklapajućih društvenih, ekonomskih i političkih odnosa kapitalizma u SAD-u. Dakle, ne radi se o specijalističkoj temi – ova nam knjiga pomaže razmrsiti veliku okolišnu krizu našeg doba.
Martin Empson je socijalist i okolišni aktivist iz Manchestera, UK. Piše blog na Resolute Reader.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.
