Martin Luther King znao je da nema ničega mirnog u nenasilju ako se provodi kako spada

Daleko od srednjostrujaške aklamacije nenasilnog djelovanja svedenog na moralni nagovor, širenje utjecaja u postojećim institucijama i pristojne, pacifizirane prosvjede, Kingov zagovor nenasilja kao metode gnjevnog, ali staloženog suprotstavljanja sistemskom nasilju kroz kolektivnu direktnu akciju koja remeti normalno funkcioniranje društva, taktičke je prirode. Radikalna rekonstrukcija američkog društva na kakvoj je radio iziskivala je da se gnjev transformira u moć putem angažmana duljeg trajanja, umjesto da se opravdano, ali reaktivno troši u neredima.

Hapšenje Martina Luthera Kinga Jr.-a pod optužbom za „skitnju“, Montgomery, Alabama, 1958. godine (izvor: commons.wikimedia.org)
Establišmentski komentatori vole citirati Martina Luthera Kinga kako bi delegitimizirali militantne prosvjede te posramili razuzdane prosvjednike i prosvjednice. Međutim, King nije zagovarao pasivno, poslušno prosvjedovanje – za njega je nenasilno djelovanje bio način da se izgradi moćnu kolektivnu snagu koja bi mogla prisiliti vladajuće elite da popuste pred zahtjevima za pravdom.



Politička represija u Sjedinjenim Državama istovremeno je spektakularna i banalna. Proteklih smo tjedana svjedočili primjerima i jednog i drugog – uparivanju brutalnosti i mjera protiv pobune koje nad američkim civilnim stanovništvom provode militarizirane policijske snage s pozivima prosvjednicima da ostanu mirni.
 
Kada vladajuće elite pozivaju na mir, zapravo zahtijevaju poslušnost. Kada cinično navode dekontekstualizirane citate Martina Luthera Kinga Jr.-a zazivajući prava „mirnih prosvjednika“, istovremeno denuncirajući realno postojeće prosvjede, poručuju kako nijedan učinkoviti prosvjed neće nikada biti dovoljno miran da bi im bio po volji. Vladajuće elite, komentatori i policija koriste retoriku nenasilja kako bi disciplinirali prosvjednice i prosvjednike te premjestili odgovornost za državno nasilje na njegove žrtve.
 
Ne smijemo upasti u njihovu zamku. Nenasilje nije nimalo mirno ako se provodi na pravi način.
 
Nenasilje se ne svodi na igranje po pravilima i djelovanje unutar postojećih institucija, ili organiziranje neprijetećih prosvjeda. Nenasilna direktna akcija je direktna akcija. Ona nije svetačko samožrtvovanje ili visokoumno moraliziranje nego teorija moći i repertoar taktika za njezino korištenje. Poanta učinkovitog nenasilja je upravljanje kolektivnim djelovanjem kako bi se poremetilo normalno funkcioniranje društva.
 
Martin Luther King Jr. razumio je to bolje od većine. Premda su komentatori u pravu kada kažu da je King redovito odbijao nerede kao taktiku, branio je same izgrednike, tvrdeći da izražavaju opravdani gnjev protiv rasističkog, kapitalističkog poretka koji je brutalizirao, eksploatirao i ostavio na cjedilu Crno stanovništvo siromašnih četvrti. Za njega su neredi bili buktinja gnjeva; radikalna rekonstrukcija američkog društva kakva mu je bila na pameti iziskivala je da taj gnjev potraje.
 
King je doista smatrao nenasilnu direktnu akciju, na kojoj se militantno ustrajava, moralno superiornijom od nereda – ali još važnije, vjerovao je da više obećava kao smjer djelovanja koji vodi do izravne konfrontacije s američkom državom. Nenasilje, kako ga je konceptualizirao na kraju života, bilo je sredstvo usmjeravanja narodnog bijesa u borbenu silu koja bi puno direktnije mogla zaprijetiti Johnsonovoj administraciji.
 
Kako bi artikulirao ovu viziju „masovnog građanskog neposluha“, King se okrenuo prema radničkom pokretu. Podnoseći 1966. godine izvješće kao predsjednik Konferencije vodstva južnjačkih kršćana (Southern Christian Leadership Conference), King je 1966. godine ukazao na štrajk trideset i pet tisuća zaposlenih u zrakoplovstvu u ljeto iste godine, kao primjer nenasilne moći na djelu. Inzistirao je kako šefove i političare treba prisiliti na ustupke. Radnice i radnici u zrakoplovstvu postigli su ovakvu prisilu koordiniranim i discipliniranim uskraćivanjem suradnje, te se izborili za potpisivanje prvog ugovora koji se protezao na više zrakoplovnih kompanija.
 
King je u izvješću prihvatio definiciju moći koju je ponudio Walter Reuther, predsjednik sindikata Ujedinjenih automobilskih radnika (United Automobile Workers, UAW), a prema kojoj je moć „sposobnost da se General Motors, najveću korporaciju na svijetu, prisili da kaže ‘da’ kada želi reći ‘ne’.“ Radnici i radnice tjeraju upravitelje da učine ono što ne žele učiniti, na način da remete njihovu sposobnost ostvarivanja profita. Strojevi su u pogonu zbog rada, a kada radnici i radnice odbijaju raditi, ne pokreću se ni strojevi. Štrajkovi imaju moć nad zapošljavateljima tako što remete njihovu moć na njezinu izvoru.
 
Masovni građanski neposluh, kako ga je u sklopu Kampanje siromašnih zamislio King, bio je sličan program nenasilne prinude, koji je prisilio federalnu državu na radikalnu transformaciju američkog društva.
 
Aktualni val prosvjeda svjedoči tome koliko je državna moć krhka kada joj ljudi kolektivno otkažu suradnju. Pozivi predsjednika Donalda Trumpa da se prosvjede „nadjača“ pokazali su se uzaludnima jer intenziviranje represije dodatno delegitimizira postojeći sistem. Zbog policijskih nereda prosvjedi su se proširili poput šumskog požara. Čak ni uništavanje vlasništva i pustošenje trgovina nisu proizveli negativnu reakciju. Upravo suprotno: ankete pokazuju široku podršku ciljevima pokreta Black Lives Matter.
 
Pandemija je očigledno otvorila prostor za ovaj nenasilni ustanak. Napad na javno zdravstvo, ostavljanje siromašnih i nebijelih osoba na cjedilu i masovna nezaposlenost, prokazali su patologije političkog sustava SAD-a. Milijuni izgubljenih poslova te radnica i radnika na prisilnom odsustvu zadržavaju prosvjednike i prosvjednice na ulici, a karantena koja je već poremetila situaciju vjerojatno je umanjila trošak neprestane agitacije. Ova kombinacija faktora omogućila je da se kolektivni gnjev kroz multirasnu solidarnost prelije u zaista masovni građanski neposluh.
 
Elite očajnički žele delegitimizirati taj gnjev, pozivajući se ponovo na Kinga i mitove o nenasilju. Ono što žele su pristojni, pacifizirani prosvjedi. Međutim, iako se King oslanjao na kršćanski jezik ljubavi kako bi preveo gandijevsku satjagrahu (nauk o nenasilju) u politički vernakular tradicije Crnog socijalnog gospela, nikada nije dvojio da bijes može postati kreativna snaga. Postoji solidarnost koju tek treba otkriti kroz osvještavanje bijesa, kao i moć kada pomoću nje održavamo kolektivni otpor suočen s nasiljem. Ono protiv čega je upozoravao jest gnjev koji zamagljuje prosudbu i srozava se na reaktivne nasrtaje kojima se hrani država.
 
Dakle, zadržati gnjev, a odbaciti nasilje ne svodi se na komuniciranje pristojnim tonom; već znači upotrijebiti gnjev kako bi se stimulirao kolektivni otpor bez da se njime bude obuzet. Kao što tvrdi Barbara Deming, nenasilje nije fantazija ili duhovna čistoća; to je metoda gnjevnog, ali staloženog suprotstavljanja nasilju.
 
U osvrtu na lekcije zrakoplovnih štrajkova, Martin Luther King primjećuje: „Utjecaj i moralni nagovor mogu nastaviti pripremati klimu za promjenu, ali mora postojati stvarna moć za promjenu želimo li ostvariti naše namjere.“ Izazov koji nam postavlja Kingova vizija masovnog građanskog neposluha je kako transformirati zgranutost i bijes u moć. Suočiti se danas s tim izazovom ne bi trebalo biti prilika za liberalno moraliziranje ili držanje propovijedi aktivistima i aktivistkinjama; radi se o provokaciji kojoj je svrha prepoznati što mir uistinu zahtijeva.
 
Mir kojem teži nenasilna borba nije moguće ostvariti našim prilagođavanjem statusu quo, igranjem prema pravilima, ili pridržavanjem normi liberalne pristojnosti. Mir je moguće postići jedino borbom protiv „trostrukog zla“ kapitalizma, rasizma i militarizma, koje stoji u temelju vladavine nasilja.




Alexander Livingston je izvanredni profesor na odsjeku za istraživanja države Sveučilišta Cornell i autor knjige Damn Great Empires! William James and the Politics of Pragmatism.
 

Vezani članci

  • 30. siječnja 2015. Naslijeđe Martina Luthera Kinga
  • 30. svibnja 2020. Ne osuđujmo ustanke protiv umorstava koje vrši policija Ustanak potaknut umorstvom Georgea Floyda, Crnog muškarca iz Minneapolisa kojega je usred bijela dana ugušio bijeli policijski službenik Derek Chauvin širi se Sjedinjenim Američkim Državama, dok srednjostrujaškim medijima predvidljivo odzvanja refren o uništavanju privatnog vlasništva o kojem opetovano slušamo kada jednosmjerno nasilje odozgo dobije svoj odgovor odozdo. Površnom zgražanju nad pustošenjem i pljačkom tijekom pobune treba suprotstaviti podsjetnik na postojane mehanizme strukturnog rasizma te sistemske dimenzije pljački i opresija koje se provode nad radnom većinom, a posebice nad Crnim pripadnicima i pripadnicama radničke klase.
  • 7. rujna 2015. Odgovor na rezoluciju Demokratskog nacionalnog odbora
  • 28. prosinca 2014. Tko je ubio Erica Garnera?
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 31. prosinca 2019.
    Featured Video Play Icon
    Rodno, seksualno i ekonomsko nasilje u neoliberalizmu
    Iako se rodno uvjetovano nasilje pri tumačenju često svodi na interpersonalno nasilje, marksistička feministkinja Tithi Bhattacharya pokušava utvrditi kakve socioekonomske okolnosti pogoduju njegovoj proizvodnji. Eskalaciju nasilja razmatra u kontekstu četrdesetogodišnjeg pogubnog utjecaja neoliberalnih politika na polje socijalne reprodukcije i tržište rada. Pogledajte snimku i pročitajte pregled predavanja održanog u sklopu 12. Subversive festivala u suradnji s Centrom za ženske studije, a snimke s proteklih festivala potražite na plejlisti.
  • 31. svibnja 2020. Pandemija je pravo vrijeme za smanjenje sredstava policiji Neprestano rasističko policijsko nasilje u SAD-u koje iznimno rijetko dobiva svoj sudski epilog, a potiče se i na institucionalnoj razini, u korelaciji je i s proračunskim sredstvima koja gradska vijeća izdvajaju za rad policije. Aktivistkinje i aktivisti u američkim gradovima zagovaraju i ostvaruju smanjenje policijskih snaga u prilog financiranju zdravstvene skrbi, stanovanja i ostalih resursa i usluga koje održavaju život.
  • 14. kolovoza 2011. Postoji kontekst londonskih nemira koji se ne može ignorirati
  • 21. lipnja 2020. Prava definicija „privatnog vlasništva“ "Elite se pribojavaju uništenja vlastite imovine, ali još više strahuju od uništenja društvenih odnosa koji čine privatno vlasništvo mogućim. Dakle, strepe od svijeta bez policije."
  • 13. travnja 2017. Vlast aktivno sprečava protestno jedinstvo Aktualni masovni prosvjedi diljem Republike Srbije predstavljaju kulminaciju višegodišnjeg nezadovoljstva stanovništva sustavnom devastacijom tekovina socijalne države, privatizacijom javnih poduzeća i upornim inzistiranjem političko-ekonomskih elita na uvođenju tzv. mjera štednje. Izravni povod izlasku naroda na ulice nedavni su rezultati predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio trenutni premijer Aleksandar Vučić. Kratki izvještaj i presjek situacije za nas je pripremio Marko Stričević, aktivni sudionik u prosvjedima i član organizacije Marks21.
  • 16. listopada 2016. Lekcije iz Cable Streeta Prije nekoliko dana obilježena je 80. godišnjica radničkog otpora jačanju fašizma u Velikoj Britaniji. Najupečatljiviji moment ovog historijskog događaja nije bio fizički okršaj između fašista i antifašista, nego brutalna upotreba policijske represije nad potonjima koji su, unatoč svemu, pokušali (i uspjeli) spriječiti javnu demonstraciju rasizma i neprikrivenog imperijalizma. Pouke izvučene iz ove borbe upućuju na čvrstu vezu između kapitala i fašizma čemu jedini efikasni odgovor pronalazimo u zajedništvu organizirane radničke klase.
  • 1. prosinca 2009. Sukob policije i studenata pred MZOŠ-om
  • 14. lipnja 2020. Trudeauov odgovor na rad policije i rasnu pravdu samo je prazna gesta Platitude centrističkih političara poput kanadskog premijera Justina Trudeaua i njihovo korištenje prilika za simboličku kooptaciju antirasističkih društvenih pokreta slaba su zamjena za strukturno adresiranje mehanizama i institucija koje potiču i održavaju rasizam, fenomen koji nikako nije ograničen na kontekst SAD-a.
  • 31. svibnja 2020. Živimo u vrijeme Crvenog proljeća Pandemija korona virusa i val pobuna koji se širi SAD-om kao odgovor na policijska ubojstva i druge slučajeve rasistički motiviranog subjektivnog i sistemskog nasilja podsjećaju na Crveno ljeto iz 1919. godine, period masovne mobilizacije Crnih radnica i radnika usred pandemije Španjolske gripe u ime ostvarivanja građanskih i radničkih prava te osiguravanja adekvatnog stambenog prostora, ali i rasističke kontramobilizacije koja je rezultirala pokoljem Crne djece, žena i muškaraca.
  • 24. siječnja 2015. Zvuk policije
  • 17. svibnja 2015. Deset šokantnih činjenica o Baltimoreu
  • 4. prosinca 2011. Kognitivno mapiranje i kapitalizam u Žici: Baltimore kao svijet i reprezentacija
  • 13. lipnja 2010. Ljetna škola – Slavoj Žižek: SOS Nasilje

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve