Ian Angus
26. srpnja 2020.
Toplinski valovi globalno su sve dulji i učestaliji
Najnovija istraživanja o globalnom zatopljavanju ukazuju da je posljednjih desetljeća frekventnost i trajanje toplinskih valova u stalnom porastu diljem svijeta. Trendovi variraju, pa su pojedini dijelovi svijeta poput Amazonije, sjevernoistočnog Brazila, zapadne Azije i Mediterana pogođeni većim temperaturnim promjenama, a neovisno o brzini promjena ekstremne vrućine najteže pogađaju zemlje sa slabijom infrastrukturom.
Najnovija studija donosi „nedvosmislene indikatore“ kako globalno zagrijavanje nije samo u tijeku, nego se i ubrzava. Znanstvenici i znanstvenice ustraju u tvrdnji da je „vrijeme za pasivnost prošlo“.
Sveobuhvatno globalno istraživanje bavi se toplinskim valovima sve do regionalnih razina i otkriva da su oni u gotovo svim dijelovima svijeta od 1950-ih sve učestaliji i dulji. U istraživanju, koje je 3. srpnja objavljeno u časopisu Nature Communications, zaključuju:
„Toplinski valovi sve su intenzivniji, učestaliji i dulji, a predviđa se da će se ovi trendovi pogoršati uslijed jačanja globalnog zatopljavanja (…) Trendovi učestalosti, trajanja i kumulativne topline jačaju od 1950-ih (…)“
„Između 1950. i 2017. godine u većini regija svakog je desetljeća zabilježen barem jedan dodatni dan toplinskog vala (međutim, to može narasti na tri do pet dana u područjima niske zemljopisne širine), koji su se produljili za 0,2 do preko jednog dana po desetljeću (…)
Razmjeri ovih trendova (…) najveći su u regijama koje su poznate po tome što ih pogađaju disproporcionalno nepovoljniji učinci klimatskih promjena.“
Autori i autorice kreirali su novu mjernu jedinicu, kumulativnu toplinu, koja otkriva koliko se točno topline nalazi u pojedinačnim toplinskim valovima i sezonama toplinskih valova. Kao što je bilo i očekivano, i ta je brojka u porastu. Tijekom najgore sezone toplinskih valova, diljem zemlje osjetilo se dodatnih 80°C kumulativne topline. U Rusiji i na Mediteranu, najekstremnije sezone donijele su dodatnih 200°C i više.
Prema vodećoj autorici studije, dr. Sarah Perkins Kirkpatrick, „na globalnoj razini tijekom proteklih 70 godina nismo samo svjedočili većem broju sve duljih toplinskih valova, već i upadljivom ubrzanju ovog trenda. Kumulativna toplina pokazuje slični trend ubrzavanja, s globalnim rastom u prosjeku od 1-4,5°C svakog desetljeća, no na nekim mjestima, poput Bliskog Istoka, te u dijelovima Afrike i Južne Amerike, i do 10°C po desetljeću.“
Jedina mjerna jedinica za toplinske valove koja nije doživjela ubrzanje jest intenzitet toplinskih valova, čime se mjeri prosječna temperatura među toplinskim valovima. Razlog tome je što globalno svjedočimo većem broju dana toplinskih valova, a sami toplinski valovi traju dulje. Kada se prosječna temperatura mjeri za vrijeme duljih toplinskih valova, bilo kakve varijacije u intenzitetu gotovo su neprimjetne. Jedino se na jugu Australije i u malim područjima Afrike i Južne Amerike primjećuje uočljivi porast prosječnog intenziteta toplinskih valova.
Istraživanje je također pokazalo da utjecaj prirodne varijabilnosti na toplinske valove na regionalnim razinama može biti velik. Ova varijabilnost može nadmašiti trendove toplinskih valova, stoga regionalni trendovi kraći od nekoliko desetljeća općenito nisu pouzdani. Kako bi detektirale promjene u trendovima, istraživači i istraživačice razmatrali su kako su se trendovi mijenjali tijekom višedesetljetnih intervala između 1950-2017. Promjene su bile goleme.
Primjerice, mjerenjima na Mediteranu tijekom periodâ od više desetljeća zabilježen je drastični porast toplinskih valova. Od 1950. do 2017. godine, toplinski valovi na Mediteranu porasli su za dva dana po desetljeću. Međutim, od 1980. do 2017. ovaj se trend pojačao na 6,4 dana po desetljeću.
Regionalni pristup također je pokazao na koji način trendovi variraju. Regije poput Amazonije, sjevernoistočnog Brazila, zapadne Azije i Mediterana proživljavaju nagle promjene po pitanju toplinskih valova, dok su područja kao što su Južna Australija i Sjeverna Azija i dalje na udaru promjena, ali sporijeg tempa.
Međutim, neovisno o tome jesu li ove promjene nagle ili polagane, čini se neizbježnim da će ranjive zemlje sa slabijom infrastrukturom biti najteže pogođene ekstremnim vrućinama.
„Klimatski znanstvenici odavno su prognozirali da će se globalno zatopljavanje jasno manifestirati promjenom toplinskih valova“, kaže dr. Perkins Kirkpatrick.
„Drastična promjena u toplinskim valovima u pojedinim regijama kakvoj svjedočimo tijekom proteklih 70 godina, te nagli porast broja ovih događaja, nedvosmisleni su indikatori da je globalno zatopljavanje stiglo i da ubrzava. Ovo istraživanje samo je posljednji dio dokaznog materijala koji bi trebao poslužiti kao jasan apel na kreatore politika da je smjesta potrebno urgentno djelovati, ako želimo spriječiti najgore posljedice globalnog zatopljavanja. Vrijeme za pasivnost je prošlo.“
(Prilog je dijelom prilagođen na osnovu materijala ARC Centre of Excellence for Climate Extremes iz Sydneyja u Australiji.)
