Najnovija istraživanja o globalnom zatopljavanju ukazuju da je posljednjih desetljeća frekventnost i trajanje toplinskih valova u stalnom porastu diljem svijeta. Trendovi variraju, pa su pojedini dijelovi svijeta poput Amazonije, sjevernoistočnog Brazila, zapadne Azije i Mediterana pogođeni većim temperaturnim promjenama, a neovisno o brzini promjena ekstremne vrućine najteže pogađaju zemlje sa slabijom infrastrukturom.
Sateljtske fotografije grada Slagelse i njegove okolice na otoku Zealandu u Danskoj, iz srpnja 2017. i srpnja 2018. (izvor: European Space Agency @ Flickr, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci)
Najnovija studija donosi „nedvosmislene indikatore“ kako globalno zagrijavanje nije samo u tijeku, nego se i ubrzava. Znanstvenici i znanstvenice ustraju u tvrdnji da je „vrijeme za pasivnost prošlo“.
Sveobuhvatno globalno istraživanje bavi se toplinskim valovima sve do regionalnih razina i otkriva da su oni u gotovo svim dijelovima svijeta od 1950-ih sve učestaliji i dulji. U istraživanju, koje je 3. srpnja objavljeno u časopisu Nature Communications, zaključuju:
„Toplinski valovi sve su intenzivniji, učestaliji i dulji, a predviđa se da će se ovi trendovi pogoršati uslijed jačanja globalnog zatopljavanja (…) Trendovi učestalosti, trajanja i kumulativne topline jačaju od 1950-ih (…)“
„Između 1950. i 2017. godine u većini regija svakog je desetljeća zabilježen barem jedan dodatni dan toplinskog vala (međutim, to može narasti na tri do pet dana u područjima niske zemljopisne širine), koji su se produljili za 0,2 do preko jednog dana po desetljeću (…)
Razmjeri ovih trendova (…) najveći su u regijama koje su poznate po tome što ih pogađaju disproporcionalno nepovoljniji učinci klimatskih promjena.“
Autori i autorice kreirali su novu mjernu jedinicu, kumulativnu toplinu, koja otkriva koliko se točno topline nalazi u pojedinačnim toplinskim valovima i sezonama toplinskih valova. Kao što je bilo i očekivano, i ta je brojka u porastu. Tijekom najgore sezone toplinskih valova, diljem zemlje osjetilo se dodatnih 80°C kumulativne topline. U Rusiji i na Mediteranu, najekstremnije sezone donijele su dodatnih 200°C i više.
Prema vodećoj autorici studije, dr. Sarah Perkins Kirkpatrick, „na globalnoj razini tijekom proteklih 70 godina nismo samo svjedočili većem broju sve duljih toplinskih valova, već i upadljivom ubrzanju ovog trenda. Kumulativna toplina pokazuje slični trend ubrzavanja, s globalnim rastom u prosjeku od 1-4,5°C svakog desetljeća, no na nekim mjestima, poput Bliskog Istoka, te u dijelovima Afrike i Južne Amerike, i do 10°C po desetljeću.“
Jedina mjerna jedinica za toplinske valove koja nije doživjela ubrzanje jest intenzitet toplinskih valova, čime se mjeri prosječna temperatura među toplinskim valovima. Razlog tome je što globalno svjedočimo većem broju dana toplinskih valova, a sami toplinski valovi traju dulje. Kada se prosječna temperatura mjeri za vrijeme duljih toplinskih valova, bilo kakve varijacije u intenzitetu gotovo su neprimjetne. Jedino se na jugu Australije i u malim područjima Afrike i Južne Amerike primjećuje uočljivi porast prosječnog intenziteta toplinskih valova.
Istraživanje je također pokazalo da utjecaj prirodne varijabilnosti na toplinske valove na regionalnim razinama može biti velik. Ova varijabilnost može nadmašiti trendove toplinskih valova, stoga regionalni trendovi kraći od nekoliko desetljeća općenito nisu pouzdani. Kako bi detektirale promjene u trendovima, istraživači i istraživačice razmatrali su kako su se trendovi mijenjali tijekom višedesetljetnih intervala između 1950-2017. Promjene su bile goleme.
Primjerice, mjerenjima na Mediteranu tijekom periodâ od više desetljeća zabilježen je drastični porast toplinskih valova. Od 1950. do 2017. godine, toplinski valovi na Mediteranu porasli su za dva dana po desetljeću. Međutim, od 1980. do 2017. ovaj se trend pojačao na 6,4 dana po desetljeću.
Regionalni pristup također je pokazao na koji način trendovi variraju. Regije poput Amazonije, sjevernoistočnog Brazila, zapadne Azije i Mediterana proživljavaju nagle promjene po pitanju toplinskih valova, dok su područja kao što su Južna Australija i Sjeverna Azija i dalje na udaru promjena, ali sporijeg tempa.
Međutim, neovisno o tome jesu li ove promjene nagle ili polagane, čini se neizbježnim da će ranjive zemlje sa slabijom infrastrukturom biti najteže pogođene ekstremnim vrućinama.
„Klimatski znanstvenici odavno su prognozirali da će se globalno zatopljavanje jasno manifestirati promjenom toplinskih valova“, kaže dr. Perkins Kirkpatrick.
„Drastična promjena u toplinskim valovima u pojedinim regijama kakvoj svjedočimo tijekom proteklih 70 godina, te nagli porast broja ovih događaja, nedvosmisleni su indikatori da je globalno zatopljavanje stiglo i da ubrzava. Ovo istraživanje samo je posljednji dio dokaznog materijala koji bi trebao poslužiti kao jasan apel na kreatore politika da je smjesta potrebno urgentno djelovati, ako želimo spriječiti najgore posljedice globalnog zatopljavanja. Vrijeme za pasivnost je prošlo.“
11. rujna 2020.Društvena zaraza: mikrobiološki klasni rat u Kini
Onkraj ratnohuškačkih teorija zavjere, liberalnih zgražanja nad „nečistoćom“ i sličnih orijentalistički i rasistički intoniranih konstatacija o pripadnicima_ama jedne nacije, o pandemiji COVID-19 može se govoriti analitički i ustvrditi kako u virusu nema ničega „tipično kineskog“. Postavljanje pitanja ne samo o širenju, već i o uzrocima SARS-CoV-2 raskriva dublje dimenzije preplitanja socioekonomskog i biološkog, odnosno suštinsku vezu kapitalističke akumulacije i „prirodnog svijeta“, stoga bi se karakter virusa prije mogao označiti kao kapitalistički. Pored promišljanja kapitalističke proizvodnje pandemija, analiza aktualnih napetosti u kineskom društvu ukazuje na nove metode državne kontrole i protupobunjeničke mjere.
19. srpnja 2020.Kako je Heidegger postao glavni filozof ekstremne desnice?
Brojni aspekti Heideggerove filozofije inspiriraju neke od ključnih ideja suvremene ekstremne desnice, kao i njezin pokušaj aproprijacije tema poput zaštite okoliša i životinja. Primjerice, Heideggerov geofilozofski koncept tubitka (Dasein) podupire desničarsku usmjerenost na regionalno oblikovanje identiteta i zavičajnu povijest kolektiva; populizam koji prezire znanstvenu racionalnost oslanja se na koncept postava (Gestell) i Heideggerovu kritiku modernosti i tehnologije; dok se umjesto zakonski kažnjivog biološkog rasizma koristi kulturni rasizam – inferiorizacija nebijelog, najčešće muslimanskog „Drugog“ – informiran Heideggerovom filozofijom esencijaliziranog kolektiva „ukorijenjenog“ u povijesti.
21. lipnja 2020.Voziti automobil u doba nejednakosti
Razmjeri globalne socioekonomske nejednakosti postaju toliki da se prelijevaju i na stranice glamuroznih časopisa o automobilima koji uglavnom promoviraju skupocjena vozila dostupna tek nekolicini. U njima se danas mogu pronaći i članci o problemima iz života većine radnih ljudi, čiji prihodi najčešće nisu dostatni za održavanje ili zamjenu obiteljskih automobila, pa su vozačice i vozači često primorani pribjeći „uradi sam“ rješenjima kako bi im produljili vijek.
7. lipnja 2020.Kapitalističke svinje
Nova knjiga J. L. Andersona Capitalist Pigs: Pigs, Pork and Power in America prati povijest svinjogojstva u SAD-u, pokazujući na koji je način kapitalizam preuredio okoliš kako bi pretvorio prirodu u robu, odnosno kako su svinje kumovale razvoju američkih gradova i stvaranju masovne radničke klase, ali i kakva je uloga industrijskog uzgoja svinja u nastanku i širenju zoonotskih bolesti poput COVID-19.
24. svibnja 2020.Izjava o COVID-19 s prvog sastanka Globalne ekosocijalističke mreže
Na prvom sastanku novouspostavljene Globalne ekosocijalističke mreže (GEN), kojoj je cilj facilitirati razmjenu informacija, ideja, analiza i rasprava iz ekosocijalističkih perspektiva, utvrđeni su temeljni principi na osnovu kojih skupina prima nove članice i članove, a prihvaćena je i izjava o pandemiji COVID-19 kao simptomu metaboličkog rascjepa koji je kapitalizam otvorio između ljudskog društva i prirode, te problemu kojem valja pristupiti onkraj granica kapitalističke normalnosti.
24. svibnja 2020.Okolišna perspektiva ljudske povijesti
U razgovoru s Joanom Martinezom Alierom, ekološkim ekonomistom i ekonomskim povjesničarem te istraživačem na Institutu okolišnih znanosti i tehnologije Autonomnog sveučilišta u Barceloni osvrnuli smo se na njegov intelektualni put koji je isprepleten s nastankom ekološke ekonomije, ekonomske grane koja kao ulaznu točku analize okolišnih sukoba postavlja prirodne procese, povezujući ih s funkcioniranjem kapitalističkog sistema industrijske proizvodnje. Kroz razlaganje povijesti i aktualnosti klimatskih izazova, dotaknuli smo se i teme odrasta, prava prirode te životinjskih i biljnih vrsta, zaštite okoliša za siromašne i diferencijacije između antropocena i kapitalocena.
31. prosinca 2019.O diferenciranom jedinstvu prirode i društva
Odbacujući dualizam između Prirode i Čovječanstva, Jason W. Moore, historičar okoliša, historijski geograf i docent na Odsjeku za sociologiju Sveučilišta Binghamton te koordinator World Ecology Research Network, preispituje koncept antropocena, prema kojemu je za ekološku krizu kriva ljudska vrsta u cjelini. Nadomještajući ga pojmom kapitalocena, Moore naglašava presudni utjecaj kapitalizma, koji je historijski isprepleten s mrežom života, teži neodrživom ekonomskom rastu te parazitira na besplatnom i jeftinom radu ljudi i ostatka prirode.
31. prosinca 2019.Protiv recikliranja
"Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
31. prosinca 2019.Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam
U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i ne-ljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.
31. prosinca 2019.Ne krivite djecu!
Neomaltuzijanske tendencije koje odgovornost za klimatske promjene svaljuju na prekomjerni rast populacije pribjegavaju moralnoj ucjeni mladih ljudi od kojih se traži osobna žrtva odricanja od zasnivanja obitelji, umjesto da odgovornost pripišu industriji fosilnih goriva kao najvećem zagađivaču i uzrok traže u kapitalističkom pretpostavljanju planete stvaranju profita.
31. prosinca 2019.Komunizam katastrofe kao odgovor na klimatsko beznađe
Perspektive koje svaljuju odgovornost za klimatsku krizu na nepromjenjivu ljudsku prirodu propuštaju uvidjeti nesrazmjeran utjecaj proteklih nekoliko stoljeća kapitalističke ekspanzije na okoliš, a time i zapreku koju vladavina kapitala postavlja borbi protiv klimatskih promjena. Nasuprot pretpostavkama da prirodne katastrofe prati desni zaokret, postoje znakovi koji pružaju optimizam po pitanju ozbiljenja „komunizma katastrofe“ – rekonstrukcije društva na temelju principa suradnje.
28. prosinca 2016.Kapitalizam je u konfliktu s planetom
Pitanja prirodnog okoliša najčešće se promatraju u opreci spram pitanja društvenih odnosa. Pozicija čovjeka utoliko je ambivalentna jer ga se promatra i kao prirodno i kao društveno biće. Jedna od paradigmi koja nadilazi binarnu opreku priroda-društvo politička je ekologija, koja u svoj fokus stavlja povratnu vezu između društvenih odnosa i promjena u prirodnom okruženju. S Tomislavom Tomaševićem iz zagrebačkog Instituta za političku ekologiju razgovarali smo o historiji političke ekologije i njezinim temeljnim postavkama, razvojnoj putanji političke ekologije u Hrvatskoj, kao i o praktičnoj sprezi zajedničkih dobara (commons), klimatske pravde i pokreta odrasta (degrowth).
11. prosinca 2016.Ljudi bez empatije su užasno problematičan društveni činilac
Među izazovima suvremenog kapitalizma koji se nalaze na dnevnom redu evropske ljevice sve više i sve češće nalaze se i ekološka pitanja, odnosno takozvana zelena agenda. Važnu ulogu pritom igra politička ekologija, pristup usmjeren na klasnu analizu uzroka i posljedica ekoloških promjena. Uključivanjem takvog pristupa, ljevica nadograđuje registar tema kojima se bavi i svoju političku borbu proširuje na dosad zanemarivane probleme i populacije. O odnosu političke ekologije i ljevice, crveno-zelenoj privredi, socijalnoj inkluziji marginaliziranih društvenih grupa, ali i odnosu čovjeka prema drugim živim bićima razgovarali smo s Marijom Jakovljević, sociologinjom iz Beograda.
31. prosinca 2016.Tko profitira na vodi u Hrvatskoj?
U Novinarskom domu, u ponedjeljak 5. prosinca, održana je tribina pod naslovom „Tko profitira na vodi u Hrvatskoj?“. Povod za tribinu, kao i za konferenciju o vodama koja je održana ranije toga dana, objavljivanje je istraživanja udruge Zelena akcija na temu „Analiza javne politike sustava koncesija za crpljenje vode radi flaširanja i prodaje na tržištu“. Na tribini, koju su organizirale udruge Zelena akcija i Pravo na grad, govorili su autor istraživanja Tomislav Tomašević (Institut za političku ekologiju), ekologinja Lidija Runko Luttenberger (FFRI) i redatelj Dario Juričan. Donosimo cjelovitu snimku i kratki izvještaj.
30. prosinca 2017.Gori sve
Interpretacija klimatskih promjena kao niza ahistorijskih prirodnih fenomena bez korelacije s antropogenim aktivnostima (koju plasiraju političko-korporativne elite) sve više gubi na vjerodostojnosti pred dokazanom povezanošću kapitalizma i ekološke krize. U kontekstu kapitalnih ulaganja u fosilna goriva, obnovljive izvore energije i korektivna tehnološka rješenja osmišljena da kapitalizam održe na životu, Richard Seymour analizira izvještaj Međunarodne agencije za energetiku (IEA) o smanjenoj potrošnji ugljena.
23. prosinca 2018.Lekcija iz pogrešnog načina ublažavanja klimatskih promjena
Klimatske promjene uzrokovane višestoljetnom industrijskom eksploatacijom fosilnih goriva ubrzanim tempom postaju goruće političko-ekonomsko pitanje, no unatoč jasno postavljenom imperativu nadilaženja globalne socioekološke konfiguracije, šampioni kapitalizma rade sve što je u njihovoj moći kako bi očuvali sistem koji nas je doveo pred sâm rub klimatske provalije. Nedavne blokade željezničkog prijevoza ugljena u Njemačkoj, a naročito aktualne pobune tzv. žutih prsluka diljem Francuske stavljaju u fokus zaoštravanje klimatskog rata protiv siromašnih. U nastavku pročitajte prijevod članka ekologa Andreasa Malma.
11. prosinca 2017.Nismo svi u istom čamcu
S Giacomom D'Alisom, ekološkim ekonomistom, političkim ekologom i višim istraživačkim suradnikom IPE-a za 2017./18., razgovarali smo o odnosu koncepta neograničenog ekonomskog rasta i stvarnosti ograničenih planetarnih resursa, ulozi kapitalizma u globalnim klimatskim promjenama, migrantskim politikama, konceptu odrasta (degrowth) te sužavanju proizvodne sfere naspram feminističkog jačanja društvene reprodukcije. Intervju je snimljen 2016. godine na Visu, za vrijeme Zelene akademije, a D'Alisa će u utorak 12. prosinca u Zagrebu održati predavanje pod naslovom „Odrast i država“.
1. kolovoza 2016.Nužno je uspostaviti kontrolu nad državnim institucijama
U sklopu zimskog seminara Zelene Akademije na Plitvičkim jezerima razgovarali smo s Hilary Wainwright, stručnjakinjom za demokraciju i javni sektor te članicom uredništva lijevog britanskog online magazina Red Pepper. Wainwright iznosi teze o emancipatornom potencijalu tehnologije, sindikatima i prekarnim oblicima rada, grassroots mobilizacijama, razvoju paralelne ekonomije, obrani socijalne države te feminizmu i pitanju kućanskog rada.
31. prosinca 2018.Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu
Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka globalne proizvodnje i akumulacije kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. U periodima ekonomskih kriza kapital pojačano spušta cijenu nadnice te prebacuje troškove egzistencije na produktivni, a osobito reproduktivni rad, temeljni resurs te „historijski i analitički preduvjet kapitalističkog načina proizvodnje“.
28. prosinca 2018.Unatoč svim preprekama: možemo li transformirati globalnu tehnosferu kako bismo spriječili ekstremne klimatske promjene?
Globalna dominacija kapitalističke proizvodnje pogonjene fosilnim gorivima nije rezultat njihovih superiornih karakteristika ili autonomnog tehnološkog razvoja, već predstavlja reakciju industrijskog kapitalizma 19. stoljeća na prve uspjehe organiziranog radničkog pokreta. Danas, kada smo suočeni s rezultatima pretjerane eksploatacije fosilnih goriva, iznalaženje rješenja za borbu protiv klimatskih promjena postalo je jedno od ključnih globalnih sociopolitičkih pitanja. Međutim, tehnološki napredna kapitalistička društva, koja razvoj temelje na imperijalističkoj eksploataciji i ekocidu, i dalje nisu sklona odustati od mehanicističko-instrumentalnog odnosa prema prirodi, stavljajući naglasak na rješenja iz sfere klimatskog inženjeringa. Pogledajte snimku i pročitajte pregled izlaganja o tehnološkim i političkim aspektima ekološke tranzicije te važnosti otpora u formiranju pravednijeg i ekološki održivog socioekonomskog modela, koje je Tomislav Medak ove godine održao na Zelenoj akademiji na Visu, a snimke s proteklih izdanja potražite na plejlisti.
