Slavna spisateljica J.K. Rowling već godinama koristi svoju platformu u svrhu transfobne agitacije, a sve pod krinkom tobožnjeg feminizma i znanstvene utemeljenosti „biološkog spola“. Iako se rasprava o njezinoj hobističkoj netrpeljivosti može činiti irelevantnom, riječ je o idejama koje, osim što imaju dalekosežne posljedice po sigurnost, kvalitetu života i dostojanstvo transrodnih osoba, svoje korijene vuku iz viktorijanskog znanstvenog rasizma, seksizma i homofobije. U tekstu se ukazuje na isprepletenost evolucionističke i eugeničke misli 19. stoljeća sa suvremenim „rodno kritičkim feminizmom“.
J.K. Rowling odlučila je kako je sada pravi čas da lobira protiv transrodnih osoba i trans aktivizma u ime feminizma i, u potezu koji bi se dijelu čitateljstva mogao učiniti začudnim, u ime lezbijki. S obzirom na njezin status jedne od najpopularnijih svjetskih autorica beletristike, izjave J.K. Rowling sa sobom nose stvarne posljedice. Republikanski senator James Lankford nedavno je u Senatu SAD-a citirao transfobne izjave J.K. Rowling kako bi blokirao razmatranje Zakona o ravnopravnosti,
Ne postoji bolji trenutak za razgovor o tome kako su „biološki spol“ i „spolne razlike“ bile stvarane kako bi se zaštitile, promicale i nadzirale granice bjelačkosti
važnog zakonodavnog prijedloga čije bi usvajanje u Zakon o građanskim pravima iz 1964. godine uvelo zaštitu protiv diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Iako nikad nije vrijeme za transfobne izjave, tajming J.K. Rowling ostavlja iznimno loš dojam uzmemo li u obzir globalnu fokusiranost na Black Lives Matter, pokret protiv policijske brutalnosti, rasizma i bjelačke supremacije. Potaknuti stanovnicima Minneapolisa koji su izišli na ulice u znak prosvjeda protiv policijskog ubojstva Georgea Floyda, aktivisti i aktivistkinje širom Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva pokrenuli su kontinuirane transformativne demonstracije čiji je cilj stati na kraj policijskim ubojstvima nebijelih osoba i rutinskom nadziranju Crnih tijela, te osporiti normalizaciju bjelačke supremacije.
Ne bismo smjeli odbaciti rasprave o tweetovima J.K. Rowling kao puko skretanje pažnje s važnog antirasističkog rada. Naime, transfobne izjave J.K. Rowling proizlaze iz povijesti bjelačke supremacije. S obzirom na mnogobrojnost onih koji se priključuju konverzaciji o načinima na koje je bjelačka supremacija oblikovala tolike političke i društvene institucije, ne postoji bolji trenutak za razgovor o tome kako su „biološki spol“ i „spolne razlike“ bile stvarane kako bi se zaštitile, promicale i nadzirale granice bjelačkosti.
Izjave J.K. Rowling također proizlaze iz povijesti anti-lezbijstva. Anti-lezbijstvo i rasizam usmjeren protiv Crnih osoba imaju zajedničku povijest: bjelačku supremacističku historiju „biološkog spola“. Iako Rowling tvrdi da postojanje transrodnih osoba navodno „briše“ žene i lezbijke, te iako iz nekog razloga smatra da podržava lezbijske političke zahtjeve, u njezinim se izjavama ponavljaju raznovrsni povijesni rasistički/anti-lezbijski tropi. Nadalje, upravo Rowling i ostale takozvane rodno kritične feministkinje brišu lezbijke i lezbijsku povijest. Rowling ignorira dugu povijest opiranja lezbijki biološkim idejama o spolu, posebice onu Crnih lezbijskih feministkinja iz Combahee River Collectivea. Rowling u svojoj obrani biološkog spola u ime lezbijki stoga udvostručuje valorizaciju bjelačkosti, time što zanemaruje Crne lezbijske feminističke historije.
U 19. stoljeću, dok se europski kolonijalizam širio svijetom, dvije konkurentne znanstvene teorije o biološkom podrijetlu ljudske vrste pokušale su objasniti varijacije u boji ljudske kože. Poligeneza, koja je dala legitimitet bjelačkoj supremaciji i kolonizaciji, vodila se idejom da su ljudska bića razdijeljena u različite rase koje imaju zanemarive ili nikakve zajedničke korijene. Teorije o prirodno odvojenim rasama prevedene su u klasifikacije i taksonomije navodno različitih i nepromjenjivih bioloških karakteristika i temperamenata zasebnih ljudskih rasa. Monogeneza je bila manje popularna teorija, prema kojoj sva ljudska bića dijele isto podrijetlo. Međutim, Darwinove evolucijske teorije okončale su raspravu o poligenezi i monogenezi kad su objavljeni Podrijetlo vrsta (1859) i Podrijetlo čovjeka (1871).
Darwin i njegovi sljedbenici zalagali su se za monogenetsku, ali evolucijsku perspektivu svih vrsta, uključujući i ljudska bića. U skladu s navedenom perspektivom, ljudska bića više nisu klasificirana kao zasebna vrsta, već su razmatrana duž evolucijskog, ali hijerarhijskog kontinuuma u rasponu od primitivnog do naprednog. U toj su evolucijskoj shemi sve ljudske populacije bile povezane, ali se smatralo da se različite rase nalaze na različitim razinama, odnosno stupnjevima razvoja. Od toga se trenutka ljudska bića trebalo promatrati i prosuđivati na rasiziranom kontinuumu na kojem su se inteligencija,
Teorije o prirodno odvojenim rasama prevedene su u klasifikacije i taksonomije navodno različitih i nepromjenjivih bioloških karakteristika i temperamenata zasebnih ljudskih rasa
ljepota, moralnost, plodnost i fizička sposobnost povećavali u skladu s razinom evolucijske naprednosti. Naravno, bijeli Europljani koji su formulirali navedene teorije smatrali su sami sebe najnaprednijima.
Ljudske evolucijske sheme urodile su znanstvenim poljem eugenike i teorijama o degeneraciji. „Znanstveni“ koncepti degeneracije držali su se ideje da društveni problemi, poput kriminala, ludila i devijantne seksualne želje, proizlaze iz nasljednih defekata ili atavističkih osobina pojedinaca. Drugim riječima, europski liječnici i znanstvenici tvrdili su da su društveni problemi u Europi posljedica toga što je dio bijelih Europljana zadržao „primitivne“ (tj. Crne) osobine, odnosno sačuvao afričko filogenetsko nasljeđe. Liječnici i znanstvenici koristili su se antropometrijom kako bi odredili gdje se određena osoba nalazi na rasiziranom evolucijskom kontinuumu te kako bi dijagnosticirali degeneraciju ili proveli eugeničke intervencije.
Iako su kategorizacije i mjerenja „spola“ bili od vitalnog značaja za poligenetske rasne taksonomije, „spol“ je postao još važniji unutar monogenetskih shema ljudske evolucije, eugeničkih projekata i teorija o degeneraciji. Liječnici i znanstvenici razvili su kompleksna rasizirana mjerila i klasifikacije genitalija, pelvisa, grudi i stražnjica. Neosporno je kako je današnja koherentnost „biološkog spola“ učinak znanstvenog rasizma i diskursa o bjelačkoj supremaciji iz 19. stoljeća.
Međutim, na koji su točno način određeni rasizirani stupnjevi spolnog dimorfizma i kako to da je poprimio tako važno značenje? Izlaganje tijela Crnih žena bijeloj europskoj publici 1810-ih, ponajviše slučaj Sare „Saartjie“ Baartman, bilo je presudno za petrificiranje ideologije rasno-spolne različitosti sve do kraja 19. stoljeća. Stotinu godina ranije nije postojala jaka europska ideologija ženske fiziološke ili psihološke različitosti. Europljani su, naime, dugo tumačili tijela kroz aristotelijanske kategorije i vjerovali da su žene naprosto nerazvijeni muškarci. Međutim, u 18. stoljeću ideologija ženske različitosti i komplementarnosti krenula je ključati, uparena s europskim kolonijalnim osvajanjima i izgradnjom imperija.
Seksolozi kasnog 19. stoljeća prvi su artikulirali lezbijstvo kao seksualno degeneriranu patologiju, defekt u postizanju spolnog dimorfizma svojstvenog bijelim osobama. U seksologiji, ginekologiji i evolucijskoj biologiji smatralo se da bijele europske lezbijke i Crne žene posjeduju istu evolucijsku fiziologiju
Potom je, na samome početku 19. stoljeća, javno izlaganje Crnih ženskih tijela u kavezima utvrdilo europski ženski ideal: dimorfni spol, feminina krepost i komplementarnost muškarcima bila su svojstva koja su bijele žene navodno posjedovale, za razliku od negativnog načina na koji su Europljani zamišljali Crne žene.
Europski liječnici i znanstvenici smatrali su fiziologije Crnih žena znakom spolnog suviška i aberacije. Utjecaj ranoga razvoja europskih teorija o „biološkom spolu“ Crnih žena bio je dugotrajan. Brojni znanstvenici i liječnici koristili su interpretacije „hotentotskih“ tijela kako bi razvili širok raspon teorija o seksualnosti i seksualnoj patologiji. Na primjer, seksolozi kasnog 19. stoljeća prvi su artikulirali lezbijstvo kao seksualno degeneriranu patologiju. Lezbijstvo je koncipirano kao defekt u postizanju spolnog dimorfizma svojstvenog bijelim osobama. U seksologiji, ginekologiji i evolucijskoj biologiji smatralo se da bijele europske lezbijke i Crne žene posjeduju istu evolucijsku fiziologiju. Drugim riječima, bijele europske lezbijke ili su „pale“ na evolucijskoj ljestvici i postale Crne, ili nikada nisu postigle odgovarajuće filogenetsko stanje kao njihove ispravne europske heteroseksualne sestre. Seksolozi su vjerovali da je prilikom pregleda usmina ili klitorisa bijelih lezbijki moguće pronaći atavistička svojstva „Hotentota“.
Znanstveni rasizam seksologa također je utjecao na jačanje suvremenih policijskih snaga, koje su se razvile ne samo iz američkih robovlasničkih patrola, već i iz francuskih municipalnih propisa s kraja 19. stoljeća, čija je svrha bila kontrolirati seks i prostituciju u nastojanju da se suzbije epidemija sifilisa. Kriminolozi su teoretizirali da je „prostitutka“, poput lezbijke, predatorska ličnost degenerirane rasno-spolne fiziologije koja se podudara s „hotentotskim“ tijelima. Prije ovih municipalnih propisa, seksualni rad bio je tek povremeni ili sezonski čin mnogih zemljoradnica. Međutim, kad su francusko pravo i medicinska znanost prostitutku proglasili zasebnom individuom koju valja regulirati, zemljoradnicama koje su periodički posjećivale lučke gradove kako bi se bavile seksualnim radom slijedom toga bilo je zabranjeno vratiti se kući te su morale ostati taoci kao „prostitutke“ – po nalogu policije – kako bi bile podvrgnute redovitim liječničkim pregledima zbog propadanja izazvanog sifilisom, i kako bi radile kao policijske doušnice.
Ako se ne liječi, sifilis je bakterijska infekcija sporog djelovanja, kod koje se na tijelu s vremenom počinju pojavljivati čirevi i lezije, a tjelesna obilježja propadaju. Sifilis također može imati razorne neurološke posljedice. Stoga su europski seksolozi smatrali da sifilis nije samo uzrok tjelesne degeneracije, već i znak dublje naslijeđene degeneracije, te da se, kako prostitutka zaražena sifilisom stari, pojavljuju „muškarački“, atavistički atributi njezine Crne/lezbijske primitivnosti. Drugim riječima, kako je prostitutka starjela, postajala je sve manje spolno dimorfna i degenerirala bi do stanja bezumlja – otkrila bi svoju istinsku narav. Iz ovoga slijedi kako sifilis nije jedina bolest koju je prostitutka mogla prenijeti svojim seksualnim partnerima: poput lezbijke, bila je kadra moralno izopačiti svoje seksualne partnere i pretvoriti ih u seksualne degenerike ili invertite. Prema tome, nad lezbijkama i prostitutkama morao se vršiti nadzor.
Kao što se može vidjeti, široki spektar medicinskih, bioloških i društvenih znanstvenika izričito je tvrdio kako su aberantni i opasni spolni ekscesi Crnih žena, lezbijki i prostitutki fiziološki povezani. Nadalje, znanstvenici su spekulirali da su lezbijke i prostitutke prirodno sklone sakriti svoja inferiorna ili nenormalna anatomska obilježja kako bi prikrile svoje dublje kriminalne sklonosti. Nekoliko francuskih liječnika tvrdilo je kako su Baartman i druge Crne žene razvile velike stražnjice kao neuspjelu prilagodbu u nastojanju da sakriju svoje „primitivne“ zdjelice i „imitiraju“ široke plodonosne bokove bijelih žena kako bi privukle partnera. Analogno tome, isti liječnici tvrdili su da lezbijke i prostitutke „skrivaju“ svoje atavističke osobine šminkom i raskošnom ženskom odjećom kako bi prikrile svoju „muškost“,
Kada se netko pozove na neutralnu „realnost“ biološkog spola, trebali bismo se sjetiti da je sam koncept biološkog spola stvoren u kavezu u koji je Saartjie Baartman bila zatvorena kako bi bjelački supremacistički pogled mogao definirati i stabilizirati bjelačkost
ne bi li uhvatile partnere_ice u zamku seksualne korupcije. Zahvaljujući svojem „biološkom spolu“, lezbijke, prostitutke i Crne žene smatrane su opasnim pojedinkama koje su skrivale svoju istinsku narav kako bi mogle regrutirati dobre bijele dječake i djevojčice i učiniti ih degenericima. Uzmemo li u obzir ovakvu povijest, možemo razumjeti na koji način današnji transfobi prilagođavaju viktorijansku rasnu znanost i strah od onoga što se krije ispod nečije odjeće suvremenom dobu, putem „zakona o toaletima“ i agresivnog nadziranja transrodnih seksualnih radnica kako bi se „zaštitile“ žene i djeca.
U pozadini zagovaranja biološkog spola oduvijek stoje ideje o tome koja se tijela senzacionalizira, i kome je dopušteno zuriti i kritizirati tuđa tijela s udobne pozicije. Europljani su putem rasizirane znanosti o „biološkom spolu“ proizveli čitavu policijsku službu u svrhe reguliranja promiskuitetnih i predatorski nastrojenih invertiranih žena, a sve kako one svojom degeneracijom ne bi zarazile perspektivne mlade europske mladiće koji su trebali biti u osvajačkim pohodima na svijet, ili fine mlade europske dame kojima je mjesto bilo kod kuće, gdje su lijepo mogle rađati djecu ili se oporavljati od nesvjestice. Mnogi viktorijanski strahovi od izopačenih lezbijki danas su naprosto preneseni i projicirani na transrodne žene. Svaki put kada se J.K. Rowling ili bilo tko drugi pozove na neutralnu „realnost“ biološkog spola, trebali bismo se sjetiti da je sam koncept biološkog spola stvoren u kavezu u koji je Saartjie Baartman bila zatvorena kako bi bjelački supremacistički pogled mogao definirati i stabilizirati bjelačkost.
J.K. Rowling svojim transfobnim tweetanjem također ignorira naporan rad lezbijskih feministkinja – posebice Crnih lezbijskih feministkinja – na poništavanju bioloških predodžbi o spolu. J.K. Rowling tvrdi da se spol mora zaštititi kao nepromjenjiva biološka stvarnost ako se želi održati logična koherencija lezbijstva. Međutim, navedena je formulacija teorijski nerazrađena, reduktivna i ahistorijska. Rowling čini ogromnu medvjeđu uslugu gejevima i lezbijkama čiji su identiteti, žudnja i politička imaginacija vezani za nešto mnogo više od pukog osjećaja privlačnosti prema genitalijama. Transfobi poput Rowling vole misliti da su feministkinje – osobito lezbijske feministkinje – tobože desetljećima kultivirale i štitile ideju biološkog spola, sve dok se nisu pojavile kvir teorija i transrodne osobe, ali to sasvim sigurno nije istinito. Biološki spol prve su krenule preispitivati upravo one lezbijke i feministkinje za koje Rowling smatra da im je nanesena nepravda.
Combahee River Collective, istaknuta skupina Crnih lezbijskih feministkinja aktivna u Bostonu od 1974. do 1980. godine, snažno se protivila političkim, moralnim i medicinskim diskursima o „biološkoj muškosti“ i „biološkoj ženskosti“ zbog paralelnih rasističkih, seksističkih, homofobnih i klasističkih implikacija i historija navedenih diskursa. Kolektiv je 1978. godine napisao čuveni Combahee River Collective Statement kako bi pojasnio i definirao svoja politička stajališta te ponudio široku, uključivu viziju feminističkog pokreta. U dotičnoj je izjavi biološki spol jasan predmet analize i konceptualne raščlambe. Kolektiv navodi sljedeće: „Znamo da postoji rasno-spolna opresija koja niti je isključivo rasna, niti je isključivo spolna.“ Potom naglašava: „Ne živimo u zabludi da njihova muškost sama po sebi – odnosno njihova biološka muškost – [muškarce] čini onime što jesu. Kao Crne žene smatramo da je bilo koja vrsta biološkog determinizma izuzetno opasna i reakcionarna osnova za izgradnju politike.“
Izjava je čuvena po tome što adresira činjenicu da se sve vrste opresije „isprepleću“, te da feministička analiza treba nadići razinu propitivanja vlastitog iskustva kako bi se uvidjelo načine na koje su seksizam, rasizam, ekonomija i heteroseksizam historijski međusobno povezani. Isprepletanje različitih vrsta opresije zahtijeva isprepletanje solidarnosti i isprepletanje borbe na nizu frontova. Ograničena vizija feminizma u kojoj su politička solidarnost i politička analiza bazirane isključivo na „spolu“, odnosno dijelovima tijela koji su navodno zajednički svim osobama u nekoj grupaciji, ili nekom zajedničkom biološkom svojstvu, ni na koji način ne mijenja rasističke sustave i nesmotreno ponavlja čitavi niz historijski rasističkih i homofobnih ideja. Uvjerenja nalik viktorijanskima o prirodnim, odnosno biološkim razlikama između muškaraca i žena ne mogu dovesti do oslobođenja Crnih lezbijskih feministkinja. U izjavi stoji kako se Crne feministkinje za kolektivno oslobođenje moraju boriti zajedno i rame uz rame s Crnim muškarcima i drugim potlačenim skupinama.
Članice Combahee River Collectivea poput Barbare Smith, Demite Frazier i Beverly Smith protivile su se feminističkoj politici koja je zagovarala „biološki spol“ kao autentični i autorizacijski, odnosno kao izvor opresije žena. Negiranje biološkog spola ne briše lezbijke. Dapače, trebalo bi biti očigledno da tvrdnje o univerzalnom lezbijskom podržavanju biološkog spola kao stvarnog i nepromjenjivog brišu dugu lezbijsku povijest suprotstavljanja biologizmu i „biološkom spolu“.
Tvrdnje o univerzalnom lezbijskom podržavanju biološkog spola kao stvarnog i nepromjenjivog brišu dugu lezbijsku povijest suprotstavljanja biologizmu i „biološkom spolu“
čime su učinili bjelodanom činjenicu da bogatstvo i slava nisu od velike pomoći u borbi protiv bjelačkih supremacističkih ideja o tijelima Crnih žena.
Pandemija koronavirusa učinila je jaz rasne nejednakosti u Sjedinjenim Državama još vidljivijim. Crne osobe drastično učestalije umiru od zaraze novim koronavirusom nego bijele osobe. Rana Zoe Mungin, srednjoškolska profesorica iz New Yorka koja je nedavno stekla naziv magistre umjetnosti pri Sveučilištu u Amherstu, Massachusetts, 27. travnja je preminula uslijed komplikacija povezanih s COVID-19, nakon što joj je dva puta uskraćeno testiranje u bolnici u Brooklynu, a potom i prijevoz kolima hitne pomoći jer joj je na osnovu simptoma dijagnosticiran obični napadaj panike. Mungin je ubio bjelački supremacistički sustav, baš kao i mnoge druge Crne žene čiji se očigledni zdravstveni problemi zanemaruju, te se smatra da su ukorijenjeni u njihovom histeričnom, odnosno ekscesivnom spolu.
Međutim, i dandanas se krivica za brojne društvene probleme s kojima se Crne osobe susreću opetovano svaljuje na njihovu nemogućnost da dosegnu pravilno dimorfan spol. Od Moynihanovog izvješća do predsjednika Obame, ljudima kao da je nemoguće prestati navoditi patološku Crnu obitelj, lijene odsutne očeve, nametljive Crne majke i manjak odgovarajućih heteroseksualnih odnosa kao uzroke problema i nejednakosti Crnih Amerikanaca i Amerikanki. Bjelačka supremacija i zlostavljanje Crnih osoba kriju se u suvremenim, naizgled daltonističkim diskursima o biološkom spolu.
Aktivisti_ce pokreta Black Lives Matter, od kojih se mnogi_e identificiraju kao kvir i trans, živote Crnih transrodnih osoba postavili su u središte svojeg aktivizma. To je stoga što prepoznaju činjenicu da se bjelačka supremacija i rasistički policijski nadzor odavna koriste u svrhe regulacije i kontrole roda i seksualnosti u službi bjelačkog komfora, te da se odavna primjenjuju u zatočavanju i eliminaciji kvir i trans tijela. Poput Crnih lezbijskih feministkinja prije njih, ove aktivistkinje i aktivisti prepoznaju činjenicu da je oslobođenje transrodnih osoba usko povezano s oslobođenjem svih potlačenih ljudi.
I dok mnogi aktivisti_ce ruše spomenike bjelačkoj supremaciji, očigledno je vrijeme da se sruši i monumentalna ideja „biološkog spola“.
Kevin Henderson je doktorand politologije na Sveučilištu u Amherstu, Massachusetts, gdje također studira feminističke studije. U svojoj disertaciji Producing Public Sex istražuje historije i političke rasprave o javnoj seksualnosti, policijskom nadzoru i borbi za stvaranje javne kvir seksualne zajednice izvan okvira skućivanja i uparivanja. Područja njegova istraživačkog rada i podučavanja uključuju kvir, feminističke i kritičke teorije rase, povijest političke misli, povijest seksualnosti i rase, roda i zakona, te suvremenu regulaciju seksa i intimnosti.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.
31. prosinca 2016.Da sam, da sam, da sam žensko, ne bih bio muško
Iako je spolna binarnost problematična čim se zagrebe dublje od nivoa reduktivnih javnih diskusija lišenih svake nijansiranosti argumenta i pluralizma perspektiva, ona presudno utječe na oblikovanje društvenih institucija, bile one formalne ili neformalne. Time društvo postaje polje neprihvaćanja za svaki identitet koji izlazi iz binarnih okvira. Ovo stvara situaciju u kojoj je: „život transrodne osobe kratka i tragična priča, dupkom ispunjena nasiljem čiji je rezultat smrt koja društvo napokon rješava bremena aberacije. Tjelesno postojanje transrodnih osoba polje je borbe u kojoj su transrodne osobe kolateralne žrtve koje svoja tijela nužno moraju prezirati, jer su naprosto nedopustiva.“
31. prosinca 2018.Transfobija i ljevica
Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
12. srpnja 2020.Zašto su feminizam i antirasizam sastavni dijelovi klasne borbe
Kapital je strukturno ovisan o domestifikaciji žena i familijalizaciji socijalno-reproduktivnog rada, kao i o proizvodnji te institucionalnoj konsolidaciji konstrukata rasijaliziranog Drugog. Svođenjem feminizma i antirasističke borbe na politike identiteta, kojima je namjera režimom kvota kompenzirati stereotipni odnos prema ženama i rasijaliziranim osobama, zakrivaju se doprinosi socijalističkog feminizma kao feminističke klasne borbe za sistemsku emancipaciju sviju žena i dokidanje strukturnih nejednakosti, a izmiče iz vida i uloga rasizma u smanjivanju vrijednosti rada, osiguravanju supereksploatacije i organizacijske razjedinjenosti radničke klase te legitimaciji imperijalističke eksproprijacije i porobljavanja autohtonog stanovništva.
31. prosinca 2019.Seksualni rad nasuprot rada
"Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
19. prosinca 2018.Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti
Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
6. rujna 2020.Striptizete su radnice koje imaju moć sindikalnog udruživanja
Pogrešna klasifikacija striptizeta i stripera, vozača i vozačica Ubera i Lyfta, instruktora_ica joge, plesača_ica, seksualnih radnica i seksualnih radnika i radnika_ca zaposlenih na sličnim poslovima kao nezavisnih izvođača_ica, a ne kao zaposlenika_ca ne samo da učvršćuje mogućnosti zapošljavatelja da uskraćuju inače obavezne beneficije (zdravstveno i mirovinsko osiguranje, plaćena bolovanja, plaćeni prekovremeni rad) već ne štiti radnice i radnike ni od uvriježenih maltretiranja, diskriminiranja i bahatih kršenja njihovih prava. Status radnica i radnika sa sobom povlači i pravo na sindikalno organizirani otpor u borbi za ostvarenje zakonski zajamčenih radnih i drugih prava.
31. prosinca 2016.O rodu, jeziče, da ti pojem
Jedno od područja u kojima transrodne osobe najčešće proživljavaju opresiju područje je jezika. Naime, iako se stupanj orodnjenosti razlikuje od jezika do jezika, gramatika, sintaksa i pragmatika u različitim nas trenucima prisiljavaju da sebi ili drugima pridajemo rodnu oznaku. Uvođenje posebne lične zamjenice „hen“ u švedskom jeziku, korištenje lične zamjenice za treće lice množine u engleskom ili eksperimentalni načini oslovljavanja u njemačkom, samo su neki od pokušaja da se omogući transgresija spolne/rodne binarnosti u jeziku. U našem jeziku, pak, kao strategije transgresije nude se arhaična prošla vremena – aorist i imperfekt – čija je upotreba neobična i u standardu i u vernakularu, ili korištenje srednjeg roda koje konotira infantilnost.
16. kolovoza 2020.„Slobodoumni odmetnici“ intelektualnog mračnog weba samo su branitelji statusa quo
"„Intelektualni mračni web“ koji sačinjavaju mislioci poput Jordana Petersona i Sama Harrisa rado se predstavljaju kao bastion ozbiljnog intelektualnog razmatranja i otvorene rasprave. Međutim, duh koji ih pokreće duboko je konzervativan: odlučnost da se „dokaže“ da su naše društvene hijerarhije bogatstva i moći prirodne i neizbježne."
31. prosinca 2018.Zamke radikalnog feminizma
Zbog sve brojnijih netrpeljivih istupa pobornica trans-isključujućeg radikalnog feminizma (TERF), već se neko vrijeme preispituje pozicija radikalnog feminizma na lijevom dijelu političkog spektra. Netrpeljivost prema trans osobama, posebice ženama, ponovo je vidljivim učinila njegove teorijske manjkavosti, poput transhistorijske definicije uzroka opresije žena, kao i izostanka klasne analize. Pročitajte prijevod teksta Erice West o razlikama između radikalnog i crvenog feminizma, te političkoj promašenosti separatističke strategije radikalnog feminizma koja iz progresivnih borbi isključuje klasno deprivilegirane muškarce i trans osobe.
14. lipnja 2020.Neka vas „preispisivanje povijesti“ ne zabrinjava: upravo je to historičarski posao
Rušenje spomenika britanskom robovlasniku Edwardu Colstonu u bristolsku luku dočekano je, između ostalog, reakcijama koje hine zabrinutost za historiografiju. Međutim, svako je postavljanje spomenika i politički čin, a kada je omjer komemoracije eksponenata trgovine robljem i imperijalizma naspram njihovih žrtava toliko jednostran, upravo se obaranje ovakvog spomenika ispostavlja kao predugo odgađani prilog historijskoj reevaluaciji.
19. srpnja 2020.Kako je Heidegger postao glavni filozof ekstremne desnice?
Brojni aspekti Heideggerove filozofije inspiriraju neke od ključnih ideja suvremene ekstremne desnice, kao i njezin pokušaj aproprijacije tema poput zaštite okoliša i životinja. Primjerice, Heideggerov geofilozofski koncept tubitka (Dasein) podupire desničarsku usmjerenost na regionalno oblikovanje identiteta i zavičajnu povijest kolektiva; populizam koji prezire znanstvenu racionalnost oslanja se na koncept postava (Gestell) i Heideggerovu kritiku modernosti i tehnologije; dok se umjesto zakonski kažnjivog biološkog rasizma koristi kulturni rasizam – inferiorizacija nebijelog, najčešće muslimanskog „Drugog“ – informiran Heideggerovom filozofijom esencijaliziranog kolektiva „ukorijenjenog“ u povijesti.
31. prosinca 2018.O mizoginiji, mizandriji, pornografiji i drugim kapitalističkim demonima
Redatelj Bruce LaBruce koji se često predstavlja kao kvir alternativa srednjostrujaškoj pornografskoj industriji, u svojem se posljednjem filmu paradigmatski i sam okreće mejnstrimiziranju porno-hetero-normativnosti uz ozbiljnu dozu lezbofobije i transfobije. Predstavljajući pornografiju radikalnom i subverzivnom posve zanemaruje njezino uklapanje u kapitalističke odnose proizvodnje, kao i vlastitu konverziju od avangardnog, ljevici sklonog autora, do liberalnog redatelja gej pornografije. Donosimo vam kritički osvrt Dušana Maljkovića na film „Mizandristkinje“.
30. svibnja 2020.Ne osuđujmo ustanke protiv umorstava koje vrši policija
Ustanak potaknut umorstvom Georgea Floyda, Crnog muškarca iz Minneapolisa kojega je usred bijela dana ugušio bijeli policijski službenik Derek Chauvin širi se Sjedinjenim Američkim Državama, dok srednjostrujaškim medijima predvidljivo odzvanja refren o uništavanju privatnog vlasništva o kojem opetovano slušamo kada jednosmjerno nasilje odozgo dobije svoj odgovor odozdo. Površnom zgražanju nad pustošenjem i pljačkom tijekom pobune treba suprotstaviti podsjetnik na postojane mehanizme strukturnog rasizma te sistemske dimenzije pljački i opresija koje se provode nad radnom većinom, a posebice nad Crnim pripadnicima i pripadnicama radničke klase.
30. kolovoza 2020.Mreža seksualnih radnica koju smo gradile spašava nas tijekom pandemije COVID-19
Uslijed pandemije COVID-19, argentinska vlada je već u ožujku uvela strogu karantenu. S obzirom na propisane mjere, ali i samu narav zaraze, seksualnim radnicama je onemogućen nastavak rada. Dok država ovoj ionako ranjivoj skupini odbija pružiti pomoć, seksualne radnice i njihove obitelji preživljavaju zahvaljujući vlastitim organizacijskim naporima u obliku nacionalne mreže koju su pokrenule prije dvije godine.
5. srpnja 2020.Kratka povijest Jordana Petersona
O intelektualnom i političkom razvojnom putu kliničkog psihologa i popularnog društvenog kritičara Jordana Petersona – od neartikuliranog ljevičara do proklamatora teza o duboko pokvarenoj ljudskoj naravi baziranoj na biološkom esencijalizmu i opravdanosti dominacije jedne vrste ljudi nad drugima.
19. srpnja 2020.Ne možemo govoriti o rasizmu bez razumijevanja bjelačkosti
"Bijeli životi već su bitniji od drugih, stoga proklamirati da su bitni znači pridati im dodatnu vrijednost, što nas opasno približava terenu bjelačke supremacije. To ne znači da su sve bijele osobe u zapadnim društvima materijalno dobro zbrinute ili da ne trpe oskudicu, nego da to nije posljedica činjenice da su bijeli. Crni životi i dalje su obezvrjeđeni, a kako bismo došli do željene situacije u kojoj su svi životi (uistinu) bitni, prvo oni moraju ostvariti paritet tako što će postati bitni. Ovo uistinu nije toliko teško razumjeti, osim ako to odabirete ne razumjeti."
13. svibnja 2017.Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata
Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
28. lipnja 2020.Onkraj logike paralelnih pokreta: treći feministički val kao klasna formacija
Oslanjajući se na kritiku „logike paralelnih pokreta“ Lise Vogel, Cinzia Arruzza nadopunjuje teoriju socijalne reprodukcije klasnom analizom. Međutim, pojam klase kod Marxa je ambivalentan, a u marksističkoj tradiciji najčešće gravitira između objektivističkih i političkih interpretacija. Nastojeći da uobliči dinamičniji koncept klase, Arruzza se posebice nadovezuje na distinkciju Meiksins Wood, koja razumije klasu kao rezultat neurednog i složenog historijskog procesa klasne formacije, odnosno samokonstitucije, koji iziskuje i iskustvo borbe, a baziran je i na klasnoj situaciji, odnosno pozicioniranosti pojedinki i pojedinaca unutar društvenih hijerarhija sukladno objektivnim kriterijima. Ovakvo tumačenje omogućava da se uvidi kako i novi val feminističkih borbi – u čijem je središtu štrajk kao pokretačka snaga procesa feminističke antikapitalističke subjektivacije – ima klasni karakter. Donosimo snimku i tekstualni pregled predavanja.
31. svibnja 2020.Živimo u vrijeme Crvenog proljeća
Pandemija korona virusa i val pobuna koji se širi SAD-om kao odgovor na policijska ubojstva i druge slučajeve rasistički motiviranog subjektivnog i sistemskog nasilja podsjećaju na Crveno ljeto iz 1919. godine, period masovne mobilizacije Crnih radnica i radnika usred pandemije Španjolske gripe u ime ostvarivanja građanskih i radničkih prava te osiguravanja adekvatnog stambenog prostora, ali i rasističke kontramobilizacije koja je rezultirala pokoljem Crne djece, žena i muškaraca.
31. prosinca 2019.Rodno, seksualno i ekonomsko nasilje u neoliberalizmu
Iako se rodno uvjetovano nasilje pri tumačenju često svodi na interpersonalno nasilje, marksistička feministkinja Tithi Bhattacharya pokušava utvrditi kakve socioekonomske okolnosti pogoduju njegovoj proizvodnji. Eskalaciju nasilja razmatra u kontekstu četrdesetogodišnjeg pogubnog utjecaja neoliberalnih politika na polje socijalne reprodukcije i tržište rada. Pogledajte snimku i pročitajte pregled predavanja održanog u sklopu 12. Subversive festivala u suradnji s Centrom za ženske studije, a snimke s proteklih festivala potražite na plejlisti.
31. prosinca 2019.„Imam građanska prava“: Novi napad Vrhovnog suda na LGBTQ+ zajednicu pokazuje granice liberalnog reformizma
"Kapitalizam zahtjeva da većina ljudi naporno radi kako bi preživjela. Presudi li Vrhovni sud SAD-a da zapošljavatelji mogu otpustiti ili odbiti zaposliti LGBTQ osobe na temelju njihova roda i/ili seksualne orijentacije, značajno će ograničiti mogućnost preživljavanja LGBTQ osoba u trenutnom sistemu. (...) Nije na državi da daje i oduzima prava. Ne moramo živjeti u strahu svakih nekoliko mjeseci i gledati kako sud oduzima sve više naših zaštita. Ne moramo sjediti prekrštenih ruku. Imamo građanska prava i jedino ih klasna solidarnost može zaštititi."
21. kolovoza 2016.Granice emancipacije LGBTIQ+ pokreta
O LGBTIQ+ zajednici i organizacijama u Srbiji, homofobiji, queer teoriji, komodifikaciji LGBTIQ+ identiteta u kapitalizmu te socioekonomskom položaju LGBTIQ+ osoba i njihovom zajedničkom povezivanju s radničkim pokretom u kontekstu adresiranja klasnog pitanja šireg lijevog pokreta, razgovaramo s beogradskim novinarom, književnikom i aktivistom Dušanom Maljkovićem. Pročitajte proširenu i prilagođenu verziju intervjua nastalog za potrebe priloga o LGBTIQ+ pokretu treće epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“.
31. prosinca 2018.Borba za jednakost trans osoba mora biti prepoznata kao klasna borba
Predrasude prema trans osobama, prisutne ne samo u široj javnosti nego i na desnom i dijelu lijevog političkog spektra, manifestiraju se na različite načine – od otežavanja pristupa pojedinim segmentima svakodnevnog života do ideološkog negiranja progresivnog potencijala cjelokupnom trans pokretu. Pročitajte prijevod teksta Shon Faye, britanske umjetnice i članice trans zajednice, o poteškoćama s kojima se trans osobe susreću prilikom potrage za zaposlenjem i adekvatnom zdravstvenom zaštitom, klasnoj uvjetovanosti bavljenja seksualnim radom i izloženosti nasilju na radnom mjestu, te važnosti prepoznavanja zahtjeva trans pokreta kao dijela radničke borbe, a ne projekta srednjoklasnog liberalizma.
31. listopada 2016.Borba u polju diseminacije znanja
U uvjetima depolitiziranog identitetskog (post)diskursa odvojenost koncepta roda od pripadajućih ekonomskih kategorija ideološka je nadgradnja buržoasko-tehnokratske vizije kurikularne reforme. U tom se kontekstu ključnima pokazuju emancipatorni napori za smještanjem feminističkog obrazovanja unutar obrazovnih institucija, ali uz očuvanje neformalnih oblika proizvodnje znanja koja bi trebala težiti širem, klasnom povezivanju te pomjeranju obrazovnog modela individualnog osnaživanja prema sistemskoj, kolektivnoj borbi za zajedničke društvene interese. O navedenim temama razgovarali smo s Andrejom Gregorinom iz Centra za ženske studije u Zagrebu.
24. kolovoza 2018.Dok je kapitalizma, bit će i fašizma
Historijska povezanost fašizama i krize kapitalističkog načina proizvodnje, te antifašističkog pokreta i međunarodne borbe radništva, rijetko se spominje u raspravama o jačanju suvremenih ekstremno desnih političkih opcija. Donosimo tekst Andreje Gregorine o komunističkom nasljeđu antifašističke borbe kroz teorijski i praktični rad revolucionarke i marksističke feministkinje Clare Zetkin, autorice prve plauzibilne analize o borbi protiv fašizma koju je Kominterna u formi rezolucije usvojila 1923. godine. U narednom tekstu, autorica će se osvrnuti na političko djelovanje Giuseppine Martinuzzi, istarske revolucionarke i članice talijanske socijalističke i komunističke partije, s naglaskom na razdoblje jačanja talijanskog fašističkog pokreta.
1. ožujka 2018.Dok se svaka kuharica ne politizuje
Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
19. travnja 2016.Dom je negdje drugdje
Izostanak adekvatne socijalne potpore za ranjive skupine u društvu rezultat je oslanjanja socijalnih politika na održivost i pouzdanost struktura nuklearne obitelji koja je dominantno izgrađena prema heteronormativnom modelu. Ekonomsko nasilje koje trpe LGBTIQ+ osobe nije sustavno mišljeno u klasnim odrednicama, što samo naglašava potrebu za povezivanjem klasne i LGBTIQ+ borbe te ukazuje na važnost daljnjeg promišljanja posljedica koje iz toga proizlaze, poput nezaposlenosti i beskućništva LGBTIQ+ osoba, naročito mladih.
24. rujna 2016.Društveni parametri coming-outa
U razgovoru s Mariom Kikašem iz RAD.-a adresiramo pitanja odnosa LGBTIQ+ populacije i pokreta prema državi, koja adekvatne odgovore dobivaju tek napuštanjem terena rasprave o vrijednostima, odnosno njihovim smještanjem u historijski okvir, određen razvojem kapitalističkih odnosa i građanske države te historije opresije nad marginalnim i subverzivnim društvenim grupama. Iz toga proizlazi i perspektiva daljnjeg razvoja LGBTIQ+ pokreta prema razvijanju kapaciteta društvenih institucija za inkluziju marginaliziranih skupina. Dolazimo do zahtjeva za izgradnjom šire progresivne koalicije koja neće tek braniti postojeće kapacitete socijalne države već i graditi nove.
31. prosinca 2016.Feminizam nije moralna policija
U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.
20. lipnja 2017.Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije
Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
14. lipnja 2015.Kako je feminizam postao sluškinja kapitalizmu – i kako ga reaproprirati
Preusmjeravanjem pažnje sa socioekonomskih pitanja na kulturno formirane rodne razlike, politizacijom osobnog i kritikom paternalizma države blagostanja, feminizam drugog vala potpomogao je konsolidaciji neoliberalnog kapitalizma. Donosimo prijevod teksta Nancy Fraser u kojem autorica analizira na koji je način liberalno-individualistički feminizam postao saveznik kapitala u eksploataciji žena te što treba poduzeti kako bi feministički pokret reaproprirao svoju poziciju u borbi za ekonomski pravedno i solidarno društvo.
14. travnja 2018.Kapital je društveni odnos
Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
11. ožujka 2017.Klasno cvijeće
U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
27. prosinca 2019.Kontekstualizirani svjetovi Elene Ferrante
Donosimo prilog materijalističkom čitanju Napuljske tetralogije Elene Ferrante kao primjera feminističke i radničke književnosti. Opetovano iznevjeravajući konvencije žanra romanse, Ferrante u Tetralogiji zahvaća razdoblje od 60-ak godina te na više od 1700 stranica minuciozno skicira konture klasne i rodne opresije, odnosno načine na koje se kapitalizam i patrijarhat međusobno konstituiraju.
31. siječnja 2016.Kulturni materijalizam i politike identiteta
Kako stvoriti univerzalni socijalistički projekt u kontekstu prioritiziranja „identitetskih politika“ danas je jedno od ključnih pitanja prilikom promišljanja lijevih progresivnih strategija otpora. Iz Up&Undergrounda 27/28 prenosimo prijevod teksta Richarda Seymoura o važnosti materijalizacije kulture i „identitetskih pitanja“ te neophodnosti da se u izgradnji univerzalnog političkog subjekta operacionalizira realno postojeća partikularna iskustva nepravde kao dio materijalnih procesa.
21. lipnja 2020.Martin Luther King znao je da nema ničega mirnog u nenasilju ako se provodi kako spada
Daleko od srednjostrujaške aklamacije nenasilnog djelovanja svedenog na moralni nagovor, širenje utjecaja u postojećim institucijama i pristojne, pacifizirane prosvjede, Kingov zagovor nenasilja kao metode gnjevnog, ali staloženog suprotstavljanja sistemskom nasilju kroz kolektivnu direktnu akciju koja remeti normalno funkcioniranje društva, taktičke je prirode. Radikalna rekonstrukcija američkog društva na kakvoj je radio iziskivala je da se gnjev transformira u moć putem angažmana duljeg trajanja, umjesto da se opravdano, ali reaktivno troši u neredima.
31. svibnja 2020.Pandemija je pravo vrijeme za smanjenje sredstava policiji
Neprestano rasističko policijsko nasilje u SAD-u koje iznimno rijetko dobiva svoj sudski epilog, a potiče se i na institucionalnoj razini, u korelaciji je i s proračunskim sredstvima koja gradska vijeća izdvajaju za rad policije. Aktivistkinje i aktivisti u američkim gradovima zagovaraju i ostvaruju smanjenje policijskih snaga u prilog financiranju zdravstvene skrbi, stanovanja i ostalih resursa i usluga koje održavaju život.
28. lipnja 2020.Nema Stonewalla bez neredâ
Pedeset i jednu godinu nakon pobune u Stonewallu – borbe za dekriminalizaciju LGBTIQ+ osoba, u kojoj su ključnu ulogu odigrale nebijele transfeminine seksualne radnice – sistematično i sistemski ugnjetavane populacije SAD-a pokrenule su najveći ustanak u povijesti države, boreći se protiv policijske brutalnosti kao neosporivog agenta imperijalizma, bjelačkog supremacizma i kapitalističkog patrijarhata. U oba slučaja, unatoč legitimnosti nereda kao eksplozije gnjeva potlačenih naspram opresivnog statusa quo, potrebno je organizacijskim naporima ekspandirati revolucijski potencijal prve bačene cigle.
12. ožujka 2017.Nema rasprave s fašistima
Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.
21. prosinca 2019.Onkraj tradicije liberalnog feminizma
Konferencija “Gender Struggle in Eastern Europe. Legacy of the Socialist Past and Contemporary Issues”, održana u Litvi sredinom listopada, otvorila je prostor da se kroz rodnu i klasnu analizu društvenih i ekonomskih prilika u zemljama Istočne Europe te detektiranje aktera koji ugrožavaju društvene slobode i ekonomsku egalitarnost nastavi rad na izgradnji zajedničkih strategija borbe protiv nacionalističkih tendencija i neoliberalnih politika.
27. prosinca 2017.Pet funti godišnje
Povijesna aproprijacija borbe za žensko pravo glasa od strane buržoaskih feminističkih pokreta, do danas uspješno marginalizira doprinose lijevih feministkinja sufražetskom pokretu, a pritom i dimenziju egalitarnosti u kojoj se ogledaju ograničenja liberalne pozicije, koja uspjehom naziva činjenicu da je aktivno i pasivno pravo glasa bilo izboreno za ograničen broj privilegiranih žena. Andreja Gregorina, voditeljica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, u okviru kojega se promišljala ova tema, ukazuje na demarkacije u polju političke participacije i subjektivacije žena te na važnost socijalističke agende kao zaloga radikalizaciji feminističke borbe.
20. rujna 2017.Politička dimenzija reproduktivne sfere
Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socioekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
26. siječnja 2017.Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx)
Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.
31. prosinca 2018.Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu
Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka globalne proizvodnje i akumulacije kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. U periodima ekonomskih kriza kapital pojačano spušta cijenu nadnice te prebacuje troškove egzistencije na produktivni, a osobito reproduktivni rad, temeljni resurs te „historijski i analitički preduvjet kapitalističkog načina proizvodnje“.
31. prosinca 2016.Solidarnost u prostorima nevidljivosti
Dominantna javna percepcija o temama kojima se bavi LGBTIQ+ pokret dovela je do njihove redukcije na problematiku ljudskih prava, uz često prenaglašavanje prvih dvaju identiteta koje ovaj akronim označava. Unatoč proklamiranim najboljim namjerama liberalnog mainstreama, takva „borba“ za prava LGBTIQ+ osoba zapravo rezultira održavanjem nevidljivosti redovnih i svakodnevnih poteškoća ove populacije i prateće uloge društvenih institucija, primjerice obitelji, u njihovom perpetuiranju. S Ninom Čolović, iz LGBTIQ inicijative „AUT“, razgovarali smo o tim redovnim i svakodnevnim problemima koje LGBTIQ+ osobe doživljavaju isključivanjem iz obitelji i posljedičnom društvenom marginalizacijom.
31. prosinca 2019.Spašavanje klase od kulturnog zaokreta
"Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
31. siječnja 2016.U obranu gej brakova
Kritike s radikalne ljevice kojima se negira važnost progresivnih unutarsistemskih pomaka, poput nedavno izborene legalizacije gej brakova u SAD-u, poticaj su autoru da naglasi realne materijalne prednosti koje takve promjene donose diskriminiranim skupinama, kao i otvaranje prostora za daljnju politizaciju unutar pratećih društvenih pokreta.
1. ožujka 2017.Za oslobođenje žena!
Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
31. prosinca 2016.Žensko i klasno – zaboravljeni historijat
U trenutku kada su feminističke borbe i diskusije najzad došle na dnevni red ljevice, otvara se i diskusija o feminističkom nasljeđu jugoslavenskog socijalizma i Narodnooslobodilačke borbe kojom je inauguriran. Tako je 29. prosinca u Sarajevu predstavljen zbornik Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava, a mi donosimo tekst Andreje Gregorine iz zagrebačkog Centra za ženske studije, u kojemu adresira današnje potencijale AFŽ-ovske tradicije. Te je potencijale važno obnavljati danas, kaže Gregorina, kada se ženski pokret dominantno oslanja na liberalno-radikalnu tradiciju i brani autonomiju ženskog tijela, dočim se ugroženost žena materijalnim uvjetima društvene reprodukcije često zanemaruje.
31. listopada 2016.Izgradnja širokih koalicija
Globalno već tri desetljeća suočen s trendom depolitizacije kroz festivalizaciju i karnevalizaciju, a u Hrvatskoj opterećen liberalnim nasljeđem institucionalnog usmjerenja svoje borbe još od 1990-ih, LGBTIQ+ pokret permanentno se nalazi pred izazovom politizacije svojeg djelovanja. U Hrvatskoj, već godinama najjasnije političke poruke šalju se sa zagrebačke Povorke ponosa, koja je postala tradicionalno okupljalište LGBTIQ+ osoba i njihovih drugarica i drugova s ljevice. O dosadašnjoj razvojnoj putanji LGBTIQ+ pokreta te njegovim trenutnim tendencijama i suradnjama razgovarali smo s Jelenom Miloš iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.