Naša mjesta i gradove oblikuju zakoni, a ne zgrade

"Rory Olcayto objašnjava zašto politika mora imati prvenstvo pred radom arhitekata i urbanih dizajnera, želimo li dovesti do promjena koje su nam potrebne u našim gradovima."

Karta londonskog kanalizacijskog sustava kojega je razvio Joseph Bazalgette između 1858 i 1870. godine (autor: Rudolf Hering, 1882., izvor: commons.wikimedia.org)
Rory Olcayto objašnjava zašto politika mora imati prvenstvo pred radom arhitekata i urbanih dizajnera, želimo li dovesti do promjena koje su nam potrebne u našim gradovima.



Posjetite li danas internetsku stranicu tvrtke Skidmore, Owings & Merrill (SOM), možete pročitati sljedeće: „Već preko pola stoljeća gradimo najprepoznatljivije svjetske nebodere. Nijedna firma nije imala veći utjecaj na dizajn i projektiranje visokih zgrada od SOM-a.“
 
To je vjerojatno istina, na bolje ili gore. Osim što je modificirala Toranj slobode Daniela Libeskinda, koji je zamijenio tornjeve blizance Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku, uništene u napadima 11. rujna, radi se o firmi koja stoji iza Burj Khalife u Dubaiju, najviše zgrade na svijetu, koja je dovršena 2008. godine.
 
Međutim, samo nekoliko dana nakon 11. rujna, glavni arhitekt SOM-a, David Childs, izjavio je sljedeće: „Mislim da mnogi naši klijenti ne bi htjeli izgraditi tako vidljiv simbol, te da će htjeti graditi ne toliko ikoničke i visoke.“ Childs je to izrekao u razgovoru s Paulom Goldbergerom za New Yorker, a Goldberger, koji je i dalje uvažen kao suvremeni kritičar arhitekture, uglavnom se složio s njim za tih čudnih, uznemirujućih dana nakon napada Al-Qaede u kojem je živote izgubilo gotovo 3000 ljudi.
 
Godinu dana nakon 11. rujna čak je i Donald Trump, građevinski poduzetnik tada kao i sada, bio refleksivnog raspoloženja. „Namjeravali smo najaviti izgradnju najviše zgrade u svijetu“, izjavio je u vezi s uredskim i rezidencijalnim projektom u Chicagu, prije negoli je dodao: „Nazvao sam arhitekte i rekao im da su se planovi upravo promijenili“. Kako se navodi u članku New York Timesa, promjena je dijelom bila temeljena na njihovoj potencijalnoj ranjivosti.
 
Ovakav je stav zauzelo mnogo ljudi: mnogi drugi utjecajni glasovi nagoviještali su kraj izgradnje nebodera. U Britaniji uglavnom nisu sudjelovali u ovoj raspravi i ignorirali su je kako su godine prolazile. „Gherkin“ Normana Fostera 2001. godine još nije bio izgrađen, a kamoli Shard, Cheesegrater i Walkie Talkie, da ne spominjemo nebrojene rezidencijalne tornjeve, iznikle diljem Londona tijekom 2010-ih. Ovakav obrazac ponavlja se širom svijeta. Neboderi – uglavnom izgrađeni u protekla dva desetljeća – dominiraju gotovo svakim većim gradom na Zemlji. Utjecaj 11. rujna na izgrađeni okoliš ipak je realan, i manifestira se u obliku sve veće privatizacije javne sfere te reduciranog i kontroliranog pripuštanja u privatne zgrade.
 
Imajući to na umu, možda je prerano prognozirati na koji će se način naši gradovi promijeniti nakon pandemije Covid-19. Međutim, s obzirom na ono što se događa na terenu, stvar ne sluti na dobro. Grafikoni koje proizvodi vlada pokazuju općenito smanjenje korištenja prijevoznih sredstava, ali u manjoj mjeri privatnog prijevoza – automobila – od javnog prijevoza. Kao što svatko može potvrditi, došlo je do povećanja kućnih dostava naspram kupovanja u lokalnim dućanima. Također, korištenje javnih parkova za vrijeme karantene istaknulo je nesretni manjak privatnog vanjskog prostora u domovima velike većine britanskog stanovništva. Zajedno s intenzifikacijom i sve većim oslanjanjem na digitalnu nadzornu infrastrukturu, bête noire kritičkih mislilaca urbanistike proteklih godina, teško je uvidjeti koji bi aspekti pozitivno utjecali da gradovi budu socijalniji, i usmjereniji na ljude, što ovi isti mislioci zagovaraju još od ranih 2000-ih. Zapravo, od 11. rujna.
 
Primjerice, uzmemo li u obzir izazov koji nam predstavljaju klimatske promjene, i kojem urbanisti namjeravaju doskočiti povećanim zgušnjavanjem ljudi i resursa, čini se da je to protivno sve prisutnijoj ideji o društvenom distanciranju u borbi protiv smrtonosnih virusa. Više nego ikada prije, svi žele i trebaju dodatni prostor.
 
Zaraze već dugo imaju ključnu ulogu u oblikovanju urbanističkog planiranja, čega je najpoznatiji primjer Britanija za izbijanja kolere u Londonu sredinom 19. stoljeća, što je dovelo do stvaranja nove mreže kanalizacije i novih javnih prostora duž Temze. Skloni smo veličati Josepha Bazalgettea, inženjera koji je za to bio odgovoran, ali pravi pokretač promjene bio je Zakon o javnom zdravstvu iz 1848. godine, kojemu je namjera bila poboljšati sanitarne i životne standarde u mjestima i gradovima diljem Engleske i Walesa. Premda nije imao moć prinude na djelovanje, osigurao je okvir za djelovanje koji su lokalne vlasti mogle koristiti. Upravo je ovaj zakon promijenio kulturu – raspoloženje u zemlji.
 
Iz tog razloga politika mora nastupiti prije rada arhitekata i arhitektica te urbanista i urbanistica, herojskih ili kakvih drugih, ne bi li se ostvarile promjene koje su nam potrebne u našim mjestima i gradovima kako bismo se nosili s pandemijom i drugim smrtonosnim prijetnjama u budućnosti. Međutim, arhitekti i urbanisti mogu zagovarati nove zakone. U dobrom su položaju da to čine, jer razumiju kako gradovi funkcioniraju, ali to znači da će se morati odmaknuti od određenih kultura – ili političkih okvira – na račun kojih su neki od njih proteklih godina ostvarivali veliki uspjeh. Razmotrimo još jednom što se zbiva na terenu. Primjerice, tijekom karantene. Jedan od zakona, ili jedna od promjena zakona o prostornom planiranju koje bi se moglo smjesta provesti, i značajno utjecati na promjenu kvalitete života sve većeg broja ljudi je sljedeća: treba zaustaviti praksu pri kojoj je konverzijama iz uredskog u stambeni prostor dopušteno služiti se pravom na razvoj, u sklopu kojega im je omogućeno da ignoriraju prostorne standarde neophodne za naše zdravlje i blagostanje. Ovaj pristup, koji omogućava poduzetnicima i njihovim arhitektima da izbjegavaju građevinske dozvole, doveo je do uvođenja „duplih garsonjera“ (za dvoje ljudi) od samo 14 m2. Neovisno o tome živimo li u vrijeme Covid-19 pandemije ili ne, to je naprosto pogrešno.
 
Dio je to šire kulture u kojoj su se standardi stambenih prostora proteklih godina spustili i nastavljaju padati. Neki od onih koji kreiraju gradove – projektanti, arhitekti, urbanisti, građevinski poduzetnici, kao i svi ostali u tom poslu – čak doživljavaju zadatak osiguravanja da majušni domovi „funkcioniraju“ kao zanimljiv dizajnerski izazov, te kao profitabilni angažman. Nešto mi govori da možda čak ni Covid-19 neće poljuljati to uvjerenje. Međutim, promjena zakona hoće.




Rory Olcayto je pisac i kritičar za Pollard Thomas Edwards, i nekadašnji direktor Open Cityja, odnosno Open Housea. Stavovi izneseni u ovom članku isključivo su njegovi.




Vezani članci

  • 22. studenoga 2020. Radne žene traže svoj glas "Ženski pokret sedamdesetih godina prošlog stoljeća uključivao je i val organiziranja na radnom mjestu. Novi dokumentarni film 9do5 donosi priču jednog pokreta."
  • 15. studenoga 2020. Sumrak idola na centru Iako dramski predložak Gospode Glembajevih nudi dovoljno ulaznih točaka za polemičku proizvodnju novog značenja na sceni, Branko Brezovec u svojoj najnovijoj inscenaciji Krležina kanonskog djela oslanja se na lako dostupnu kontroverznost i ne nalazi način da protegne problemska čvorišta onkraj individualne psihologizacije, zapostavljajući političko-ekonomski okvir drame.
  • 15. studenoga 2020. Mere štednje i uspon nacista "Odgovor mnogih zapadnih zemalja na uvećani javni dug koji je nastao kao posledica svetske ekonomske krize 2007/2008. godine bio je sprovođenje dubokih mera štednje i to se može ponovo desiti usled pandemije izazvane koronavirusom. Ovaj članak daje prikaz toga kako su mere štednje u ranim 30-im uvećale društvene tenzije i doprinele nastanku političkih nemira, što je stvorilo sve potrebne uslove za uspon Nacističke partije u Nemačkoj. Autori tvrde da je u nedostatku koherentne reakcije na povećanje društvene agonije, Vlada Vajmarske Nemačke samo produbila recesiju i na taj način doprinela još većoj radikalizaciji i polarizaciji unutar nemačkog biračkog tela."
  • 15. studenoga 2020. Najnoviji koraci prema pravoj demokraciji u Čileu su nit vodilja za ostatak svijeta "Postoje velika očekivanja da će premoćni rezultat glasanja u prilog obaranju ustava iz doba Pinocheta označiti početak novog razdoblja."
  • 8. studenoga 2020. Halucinatorni bunker bijele desnice "Negativne reakcije na pokret Black Lives Matter u Južnoj Africi naglašavaju sve izraženiju konvergenciju između krajnje desnice i konzervativaca."
  • 8. studenoga 2020. Trumpov poraz opravdan je povod za proslavu, ali na ulicama treba ostati još četiri godine Kolektivna anksioznost oko predsjedničkih izbora u SAD-u okončana je objavom rezultata, nakon čega su uslijedile euforične proslave na ulicama mnogih američkih gradova. Već je sada jasno da milijuni ljudi većinom nisu slavili Bidenovu pobjedu koliko Trumpov poraz, što je dodatni impuls protiv uljuljkavanja u lažnu sigurnost koju nudi naoko benevolentnija figura na čelu države. Istinska promjena i dalje iziskuje djelovanje odozdo, stoga je od presudne važnosti da se narod organizacijskim naporima odupre neoliberalnom centrizmu Demokratske stranke koji otvara prostor reakcionarima poput Trumpa.
  • 8. studenoga 2020. Nekoliko činjenica o ekonomiji SAD-a Povodom američkih predsjedničkih izbora, na kojima je aktualnog predsjednika iz Republikanske stranke Donalda Trumpa pobijedio kandidat Demokratske stranke Joe Biden, donosimo kompendij statistika u kojima se ekonomija i društvo Sjedinjenih Američkih Država uspoređuju s ostatkom svijeta.
  • 1. studenoga 2020. Život u zaleđu: Knin Ratne obljetnice ili koruptivne afere bivše gradonačelnice gotovo su jedini povodi za spominjanje Knina u medijskom mejnstrimu. S druge strane, propast gradske industrije zapostavljena je tema. Velik je broj opustjelih radnih pogona koji svjedoče o poprilično drugačijem Kninu prije rata.
  • 31. listopada 2020. Živući pakao Morije i nasljeđe europskog kolonijalizma "Kada iz zgarišta Morije naprosto nastane Morija 2.0, sve se više čini da europski sistem sam održava vlastiti kontinuitet"

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve