„Slobodoumni odmetnici“ intelektualnog mračnog weba samo su branitelji statusa quo
S engleskog preveo Martin Beroš
Izvorno objavljeno 13. srpnja 2020. godine na portalu Jacobin.
"„Intelektualni mračni web“ koji sačinjavaju mislioci poput Jordana Petersona i Sama Harrisa rado se predstavljaju kao bastion ozbiljnog intelektualnog razmatranja i otvorene rasprave. Međutim, duh koji ih pokreće duboko je konzervativan: odlučnost da se „dokaže“ da su naše društvene hijerarhije bogatstva i moći prirodne i neizbježne."
Sam Harris govori na predstavljanju svoje knjige Waking Up: A Guide to Spirituality Without Religion u New Yorku, 12. rujna 2014. godine (izvor: Sam Harris @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
„Intelektualni mračni web“ koji sačinjavaju mislioci poput Jordana Petersona i Sama Harrisa rado se predstavljaju kao bastion ozbiljnog intelektualnog razmatranja i otvorene rasprave. Međutim, duh koji ih pokreće duboko je konzervativan: odlučnost da se „dokaže“ da su naše društvene hijerarhije bogatstva i moći prirodne i neizbježne.
Recenzija knjige Michaela Brooksa Against the Web: A Cosmopolitan Answer to the New Right, (Zero Books: 2020).
U već notornom profilu u New York Timesu iz 2018. godine, čija je autorica Bari Weiss, svijet je po prvi put upoznat s takozvanim Intelektualnim mračnim webom (Intellectual Dark Web, IDW): skupinom nadri-odmetnika koji navodno vode pravednički pohod protiv rastućih trendova političke korektnosti i intelektualnog konformizma. Naravno, ironija glavne premise članka bila je očita: navodno odmetnuti protagonisti predstavili su se kao žrtve kulturne klime koja guši slobodnu riječ, istovremeno uživajući ogromni utjecaj i bivajući predmetom blistavih profila u globalnim novinskom listu koji se smatra autoritetom.
Kao što Michael Brooks zapaža u uvodnom poglavlju svoje nove knjige Against the Web: A Cosmopolitan Answer to the New Right (Protiv weba: Kozmopolitski odgovor na novu desnicu), teško da se radi o novoj kontradikciji. Naposljetku, reakcionarne figure fingiraju narativ kulturne žrtve još od ranih dana William F. Buckley Jr.-a i tiskovine National Review.
Pritužbe o klimi političke korektnosti koja guši i cenzurira slobodu govora također nisu novost. Bez obzira na to, kako tvrdi Brooks, takozvani IDW ipak predstavlja nešto više od tipičnog kulturnog konzervativizma, unatoč tome što se oboje u velikoj mjeri nalaze na zajedničkom terenu.
U prvom redu, među njegovim ključnim figurama postoji barem određena doza ideološke heterogenosti: Ben Shapiro je religijski konzervativac; Sam Harris je na barem nekim socijalno-liberalnim pozicijama; dok Jordana Petersona obožavaju na desnici, iako se nikada nije službeno odredio kao njezin pripadnik.
Brooks napominje da je to bilo osobito ključno za njihovu popularnost: maskirajući svoje konzervativne politike retorikom racionalnosti, slobodoumnog razmišljanja i propitivanja, članovi IDW-a uspjeli su se brendirati kao „odmetnici koje nije moguće klasificirati“, unatoč tome što se nalaze na očigledno desničarskim pozicijama (Pokret novih ateista – u mnogo pogleda prethodnik IDW-a – koristio je istovjetnu taktiku). Against the Web stoga se postavlja kao „studija slučaja nove reakcionarne prakse prepakiranja njihova projekta obrane tradicionalnih hijerarhija.“
U sklopu teme koja snažno podsjeća na utjecajnu tezu Coreyja Robina o konzervativizmu, za Brooksa je vjera u hijerarhiju ono što u konačnici pokreće projekt IDW-a i sjedinjenjuje njegove temeljne pozicije – od oduševljenja kapitalističkim poretkom i američkom imperijalističkom hegemonijom do njihova determinističkog stava o biologiji po pitanju rase i roda. Brooks tvrdi da je „ključno naglasiti da u svim ovim pitanjima IDW promiče narative koji naturaliziraju ili mitologiziraju historijski kontingentne odnose moći.“
Ovo zapažanje najkorisniji je uvid knjige kada je u pitanju razumijevanje načina na koji konzervativna formula IDW-a funkcionira na više frontova. Koristeći ga kao temeljni okvir cijele knjige Against the Web, Brooks posvećuje njezin lavovski dio intelektualno ispunjujućim dekonstrukcijama vodećih figura skupine i njihovim u osnovi mitskim narativima.
Tako se Harrisova navodna obrana prosvijećenog liberalizma prokazuje kao najobičniji kulturni šovinizam; Petersonova lupetanja o mitološkim arhetipovima, jastozima, kaotičnoj femininosti, i „postmodernoj neomarksističkoj“ ljevici kao ahistorijska fikcija; smiješni narativ Bena Shapira o američkoj veličini kao malo više od ekcepcionalističke bajke.
U pozadini svih ovih ideja stoji simplificirana priča o izopačenju prirodnog poretka, zamagljivanju objektivne istine relativistički usmjerenom kulturom koja je previše uplašena da se s time suoči. Ako je IDW ikome prijemčiv, tome je uglavnom tako zbog uvjerljive pojednostavljenosti njihove poruke, prema kojoj ispod kaosa modernog života leži nepromjenjivi poredak kojeg vrijedi braniti.
Pregršt je loših argumenata i tvrdnji kojima se IDW-ovi samozvani militanti u ime razuma ponekad potpuno blamiraju, i u tom pogledu Brooks svakako ne suspreže svoj prijezir. Dave Rubin („nepojmljivo banalan“, „tup kao stup“) je osobito inspirativan.
Međutim, Against the Web u konačnici uparuje ovaj projekt dekonstrukcije s preskriptivnim projektom – donoseći (pored polemike protiv intelektualnih nedostataka takozvanog Intelektualnog mračnog weba i njegovih odmetnika-foliranata) kozmopolitsku socijalističku viziju, kao što se i sugerira podnaslovom. Kako kaže Brooks u završnom poglavlju, treba nam
„kozmopolitski socijalizam koji se temelji na realnim materijalnim potrebama koje se odražavaju u kritici, umjetnosti, izgradnji pokreta, i bilo čemu drugom što pokreće politiku … na Gramscijevu tragu, treba nam integralni pristup koji objedinjuje univerzalne želje, aspiracije i materijalne probleme s prepoznavanjem da uistinu živimo u globaliziranom, međupovezanom, i neoliberalnom svijetu kojega i dalje obilježava groteskna nejednakost, ekološka kriza i revitalizacija desnog autoritarijanizma.“
Brooks tvrdi da to znači nadići tradicionalnu socijalnu demokraciju, kao i ponekad dobronamjernu, ali u konačnici pogrešno usmjerenu kulturalističku politiku koja je i dalje zastupljena na velikom dijelu suvremene ljevice, bez zapadanja u vulgarni ekonomski redukcionizam. Crpeći iz internacionalističke perspektive koja će biti poznata redovnom gledateljstvu njegove YouTube emisije, autor pritom citira više potencijalnih inspiracija, od Povelje o slobodi Afričkog nacionalnog kongresa iz 1955. godine, do rada Cornela Westa i bengalskog marksista M. N. Royja.
Na lako probavljive osamdeset i dvije stranice, Against the Web uspijeva pokriti mnogo toga i dublira kao korisni referentni vodič kroz najpopularnije reakcionarne figure sadašnjice i njihove bestselerske intelektualne besmislice. Međutim, ona je i pravovremeno upozorenje o opasnostima refleksnog odbacivanja njihove popularnosti, ili prepuštanju često zbunjenih i alijeniranih publika desnici.
Na humoristični način, uz analitičku strogost i posvećivanje posebne pozornosti izvorima privlačnosti IDW-a, Brooks nam nudi ogledni nacrt za suprotstavljanje reakcionarnim narativima koji sve više dobivaju na značaju u tinjajućim ruševinama neoliberalnog poretka. Bilo bi dobro kada bi aktivisti i mislioci diljem ljevice slijedili njegov primjer.
23. prosinca 2025.Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas
U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
20. prosinca 2025.Čija su djeca?
Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
17. prosinca 2025.Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma
Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
14. prosinca 2025.Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio)
Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
13. prosinca 2025.Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025
Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
10. prosinca 2025.Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici
Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
8. prosinca 2025.Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟
Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
6. prosinca 2025.Dvostruka konotacija i jahanje tigra
Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
4. prosinca 2025.Kako je holokaust postao Holokaust?
U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.